Marinski korpus tražio je VTOL inačicu novog višenamjenskog borbenog aviona i tako je nastao F-35B. Američki su projektanti u njegovu razvoju za pomoć zamolili kolege iz ruskog Jakovljeva

Još tijekom letnih testiranja postalo je očigledno da Jak-38 (v. Sedamdesete: sovjetski (ne)uspjeh i drugi pokušaji, HV 567) neće biti dobar borbeni avion. No sovjetska ratna mornarica trebala je bilo kakav palubni avion, pa makar i Jak-38. Prijedlog projektnog ureda Jakovljev da se razvije poboljšani Jak-39 mornarica je odbacila. Zbog toga su u tvrtki počeli s razvojem znatno naprednijeg višenamjenskog borbenog aviona.

Razvoj zamjene za Jak-38 započeo je 1974., dok su još trajala letna testiranja. Novi je avion dobio oznaku Projekt 48. Iako je naizgled zadržao istu koncepciju kao i Jak-38 s jednim glavnim motorom i dva pomoćna, po svim je odlikama bio znatno napredniji. Službena odluka o razvoju donesena je u studenom 1977., nakon čega je dodijeljena i oznaka Jak-41. Zanimljivo je da je Jak-41, tad se vjerovalo zbog neuspjeha Jak-38, trebao biti demonstrator tehnologija. Istina je bila da je sovjetska ratna mornarica tad već imala planove o gradnji pravih nosača zrakoplova s kojih će djelovati avioni s klasičnim polijetanjem i slijetanjem. Tako je Jak-41 od samog početka razvoja zapravo bio nedonošče bez prilike za uspjeh.

Sovjetska pogreška

Bila je to velika pogreška jer je Jak-41 bio odličan VTOL avion. Već su prva letna testiranja prvog od dvaju prototipova (prvi je put poletio 9. ožujka 1987.) pokazala da je Jak-41 neusporedivo bolji od Jak-38. Turbomlazni motor Sojuz R-79V-300 s najvećim potiskom od 152 kN omogućavao je najveću brzinu od 1800 km/h i operativni plafon leta od 15 500 m. Jak-41 bio je toliko dobar da je ratna mornarica, protiv svoje volje, a na pritisak iz ministarstva obrane, odobrila razvoj višenamjenskog borbenog aviona Jak-41M (često se označava i kao Jak-141). Napravljena su četiri predserijska primjerka. No SSSR se raspao krajem 1991., Rusija je ušla u dugotrajnu ekonomsku krizu, i projekt je obustavljen.

Amerikanci su 27. siječnja 1994. pokrenuli program Joint Advanced Strike Technology (JAST) u sklopu kojeg se došlo do zaključka da je s postojećim tehnologijama moguće napraviti novi višenamjenski borbeni avion, jednomotorni STEALTH jednosjed u trima inačicama, za zrakoplovstvo, mornaricu i marince.Marinski korpus tražio je  VTOL inačicu i tako je nastao F-35B (više o programu JAST i JSF- Joint Strike Fighter i o avionu F-35B u tekstovima Lightning protiv Lightninga, I. i II. dio, HV 526 i 527).

Osnovni koncept i promjene

U razvoju američkog aviona ispostavilo se da iskustva koje su projektanti Jakovljeva stekli na razvoju Jak-41 nisu bila posve beskorisna. Projektanti Lockheed Martina zamolili su kolege iz Jakovljeva da im pomognu u razvoju. Iako F-35B ima ponešto izmijenjen pogonski sustav osnovna je konfiguracija preuzeta s aviona Jak-41. Jak-141 je za postizanje okomitog potiska zaokretao mlaznicu glavnog motora te rabio i dva manja turbomlazna motora smještena odmah iza pilotske kabine. Amerikanci su zadržali osnovni koncept, ali umjesto dva mala turbomlazna motora rabe veliku zračnu turbinu koju pokreće glavni motor. F-35B ušao je u ograničenu operativnu uporabu u srpnju 2015., a uz američke marince rabe ga i oružane snage Italije te Ujedinjenog Kraljevstva, izgledno je da će ih imati i Japan te Turska, a ima i drugih zainteresiranih. S F-35B zrakoplovna tehnologija je, nakon niza godina iznjedrila punokrvni, serijski i operativni VTOL borbeni avion brži od zvuka.

Mario GALIĆ