Danas kada su financijska sredstva za naoružanje i obranu znatno reducirana, ruska mornarica se suočava s činjenicom da jedino sustav KORTIK/KASHTAN ima svoje opravdanje i isplativost

Kao prve oružane snage koje su u operativnu uporabu uvele protubrodske projektile (P-15 odnosno SS-N-2A prema NATO klasifikaciji) početkom 60.-tih godina prošlog stoljeća, Rusi su od samog početka dobro shvatili koliko su one učinkovito oružje. Upravo zbog tog razloga je tijekom sedmog petogodišnjeg plana (1961. – 1965.) projektni biro KBP iz Tule (utemeljen 1927., danas djeluje pod nazivom KB Priborstrojni dizajnerski biro) dobio zadaću projektiranja, razvoja i proizvodnje topničkog oružnog sustava koje će se po svojim taktičkim karakteristikama moći smatrati prvim sustavom za blisku proturaketnu obranu.
Projektni biro iz Tule je 1967. godine predstavio prvi CIWS (Close In Weapon System) na svijetu. U serijsku proizvodnju ušao je Gatling (rotacioni) topnički sustav AK-630, opremljen sa šest cijevi AO-18L kalibra 30 mm (30 x 165), smještenim u automatiziranu kupolu. Sustavom nadzora paljbe upravljao je radar tipa Vympel MR-123 (BASS TILT prema NATO klasifikaciji) koji je radio u X (I) frekventnom opsegu. Taj sustav je bio instaliran na sve površinske plovne jedinice počevši od krstarica klase KRESTA II koje su u službu ušle početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća.

Otprilike u isto vrijeme počela se rapidno povećavati raketna prijetnja sovjetskoj floti koja je počela razmišljati o potrebi nabave novog i puno djelotvornijeg CIWS sustava. Zadaća projektiranja i razvoja ponovno je bila povjerena birou KBP iz Tule pod rukovodstvom Arkadija Šipunova. Projekt je bio dvosmjerno usmjeren: svoj interes uz mornaricu je našla i kopnena vojska kojoj je trebala zamjena za samovozni protuzračni sustav ZSU-23-4 SHLIKA. U projektiranju mornaričke inačice KBP se oslonio na pomoć Elektroničkog radioinstituta Altair NPO iz Mokve. Projektiranje, ispitivanje i razvoj tih sustava obavljali su se tijekom desetog i jedanaestog petogodišnjeg plana (1981. – 1985.) i rezultirao je mobilnim protuzračnim hibridnim sustavom 2S6 TUNGUSKA i njegovim mornaričkim pandanom 3K87 KORTIK. Inačica mornaričkog sustava namijenjena prodaji dobila je naziv KASHTAN (CADS-1 prema NATO klasifikaciji). Oba sustava, zemaljski i mornarički karakterizira vrlo velika sličnost i uporaba najvećeg dijela istovrsne kompklesne elektroničke opreme.
KORTIK/KASHTAN predstavlja prvi u svijetu integrirani hibridni topničko-raketni sustav. Sa svojom nevjerojatnom paljbenom moći i učinkovitim dometom svojih oružja taj sustav prema priznanju zapadnih stručnjaka zauzima sam vrh u kategoriji CIWS sustava. Vrijedno je istaknuti da su se projektanti tog sustava trudili napraviti sustav za blisku obranu broda koji će čak i u budućim sukobima sa sve modernijim protubrodskim projektilima imati vjerojatnost njihovog uništavanja veću od 95 % i pružanja mogućnosti preživljavanja broda veću od 90 %. Takve performanse omogućene su uporabom dvaju automatiziranih 30 mm topova vrlo velike paljbene moći i 6 (a kasnije 8) raketa more – zrak. Sustav je kompletiran uporabom softificiranog radarskog sustava za nadzor paljbe i moćnom optronikom.

Nakon jedne serije probnih testova na zemaljskim poligonima, prototip sustava je instaliran na jednu modificiranu korvetu klase TARANTUL (Projekt 12141-7) gdje su nastavljena ispitivanja početkom 1984. godine. Sustav KORTIK/KASHTAN (koji je teži, kompleksniji i zahtjevniji od bilo kojeg zapadnog CIWS pandana) prvi je put ušao u službu RM bivšeg SSSR-a 1988. godine kada je instaliran na krstaricu KALININ (Projekt 1144-2) kojoj je poslije promijenjeno ime u ADMIRAL NACHIMOV.
Trenutačno, u floti RM-a Ruske Federacije sustavom KORTIK/KASHTAN su opremljene sljedeće jedinice: nuklearna krstarica PIOTR VELIKIJ, nosač zrakoplova ADMIRAL KUZNETCOV, razarač iz Projekta 1155-1 ADMIRAL CHABANENKO te na fregati iz Projekta 1154-1 NEUSTRASHIMI.
Prema dostupnim podacima sustav će se ugrađivati na nove korvete iz Projekta 20380 STIERIEGUSHI te na nove indijske fregate Projekta 17 klase NILGRI i Projekta 1135 klase TALWAR. Poboljšana inačica pod nazivom KASHTAN-M bila je predviđena za izvoz početkom 2000. godine. Inačica se odlikovala poboljšanim sustavom upravljanja paljbom (posuđenim iz zemaljskog sustava PANTSYR-S) a mogla se dobiti i u varijanti opremljenoj samo elektrooptičkim sustavom.

Osnovne odlike sustava i njegove komponente

Sustav KORTIK/KASHTAN sastoji se u osnovi od jednog borbenog modula na palubi ili nadgrađu broda u kojem su integrirana dva tipa naoružanja (topničko i raketno) i zapovjednog modula u samom brodu. Zapovjedni modul može istodobno opsluživati šest borbenih modula (ta mogućnost ponajprije ovisi o dimenzijama broda na koji se sustav ugrađuje). Ukupna težina sustava sastavljenog od dva modula u svojoj inicijalnoj inačici iznosi gotovo 13,5 tona. Sustav kompletiraju 3D radar za otkrivanje ciljeva i identifikaciju MR-352 POZITIV koji je instaliran na svakoj borbenoj kupoli i sustav za skladištenje i ukrcaj raketa koji može primiti 32 rakete.
S obzirom na to da se oružni sustavi koji su integrirani u sustavu KORTIK/KASHTAN odlikuju velikom vjerojatnošću uništavanja ciljeva više od 95% (kako na velikim daljinama – raketama i u blizini broda – topovima) brodu je omogućena kontinuirana obrana čak i u slučajevima da je neki od protubrodskih projektila prošao kroz prvu (raketnu) liniju obrane. Mala brzina reakcije i velika brzina te gustoća paljbe daju mogućnost uspješne obrane od pogibeljnih masovnih raketnih napada koji bi inače mogli dovesti do zasićenosti radarskog sustava.
Vrijeme reakcije sustava je 6-8 sekundi, može se rabiti za gađanje ciljeva na udaljenostima 500 – 8000 metara i visinama 3 – 3500 metara. Na novijim inačicama te vrijednosti su znatno povećane.

Borbeni modul ima težinu od 9 tona (na inačicama novijeg datuma težina je smanjena na 7,5 odnosno 5,5 tona), visoka 2,25 m i zahtijeva prostor za slobodnu rotaciju duljine 2,76 m. Opremljena je s dva automatska topa kalibra 30 mm i sa 6-8 raketa more-zrak, radarskim sustavom za upravljanje paljbom i elektrooptroničkim sustavom za praćenje/navođenje raketa. Taj višeantenski sustav ima oznaku 3P-87 (HOT FLASH po NATO klasifikaciji) opremljen je sustavom koji u ovisnosti o vrsti situacije automatski odabire vrstu procedure za navođenje raketa, podržan jednim radarskim kanalom na milimetarskim valovima (MMW) s uskim snopom te po jednim TV i optičkim kanalom (oba sa sustavom automatskog praćenja). Prema navodima proizvođača moguće je radarski dovesti vlastiti presretački projektil na samo 2-3 metra od protubrodske rakete koja leti samo nekoliko metara iznad valova, odnosno na samo jedan metar udaljenosti TV/optičkim sustavom. Automatski topovi GSh-6-30K 30 mm proizvod su biroa KBP i konstruktora Šipunova i Grizaeva, dvojice najvećih ruskih autoriteta na polju razvoja takve vrste oružja. Oni su konstruirali oružje koje radi na principu Gatling, sa šest rotacijskih cijevi sa sustavom hlađenja cijevi cirkulacijom slatke vode. Hlađenje cijevi je od esencijalne važnosti za oružja koja se odlikuju velikom kadencom (brojem ispaljenih projektila u jedinici vremena) i relativno dugačkim rafalima. Također su konstruirali sustav dobave streljiva “linkless” tj. sa streljivom koje nije povezano u dugačke redenike.

MR-352 POZITIV

Posljednja evolucija topničkih cijevi AO-18L razvijenih daleke 1967. godine primijenjena je na topničkim modulima tipa AK-630/630M. Automatski top ima težinu od 230 kg. Brzina projektila na izlazu iz cijevi iznosi 960 m/s odnosno 1100 m/s za perforirano streljivo. Topovi rade na principu povratnih plinova i koriste se standardiziranim streljivom 30 x 165 mm. Najimpresivniji tehnički podatak vezan za to oružje je njegova teoretska brzina paljbe koja iznosi 5000 – 6000 zrna u minuti (u novijoj dokumentaciji više se ne navodi drugi granični podatak). S obzirom na to da oba topa zajedno mogu ispaliti 10 000 – 12 000 zrna u minuti, odnosno 200 zrna u sekundi, postaje jasno koliko su važnosti Rusi posvetili posljednjoj liniji obrane broda od protubrodskih raketa na bliskim udaljenostima. Za svaki top spremno je za paljbu po 1000 zrna. Jedini usporedivi topnički sustav za blisku proturaketnu obranu (što se tiče brzine paljbe) bio je binarni Oto Breda/Oerlikon BARRAGE MYRIAD čiji je projekt firma Alenia-Elslag Sistemi Navali napustila u fazi prototipa.
Sustav KORTIK/KASHTAN ima 2,5 puta veću vatrenu moć od američkog sustava GAU-8/A GOALKEEPER. Također u usporedbi s američkim pandanom, vrijeme potrebno za ispaljenje istog broja zrna, kod ruskog sustava manje je za 1/3. Drugim riječima u jedinici vremena ruski sustav može ispaliti i do 30% više zrna.
Raketni projektil 9M-311/311-1E VIKHR-K, (odnosno SA-N-11 GRISON po NATO klasifikaciji) ima duljinu od 2,562 m, dijametar od 76/152 mm (sa raširenim stabilizatorima 252 mm) i težinu od 43,6 kg. Bojna glava rakete ima težinu od 9 kg. Početna brzina rakete iznosi nešto više od 900 m/s što je gotovo jednako početnoj brzini mitraljeskog zrna. Gotovo identična raketa (SA-19) mornaričkoj verziji rabi se na zemaljskom mobilnom sustavu 2S6 TUNGUSKA.
Konstrukcijsko, riječ je o dvostupanjskom raketnom projektilu. Prvi stupanj rakete promjera 152 mm predstavlja zapravo raketni motor za ubrzavanje. U drugom stupnju raketnog projektila čiji je promjer 76 mm smješten je raketni motor, sustav za navođenje, fragmentirana bojna glava i blizinski upaljač. Raketni projektil 9M-311 (odnosno njegova poboljšana inačica 311-1E) smješten je u kontejner / lanser u kojem je spreman za djelovanje.

Ukupna težina rakete i njezinog kontejnera iznosi 60 kg. Maksimalni domet rakete bio je 8 km za prve inačice, dok je kod novijih inačica povećan na više od 10 km. Treba reći da će vrlo vjerojatno taj projektil biti zamijenjen projektilom 9M-335 koji se rabi na zemaljskom sustavu PANTSYR-S koji ima domet od 12 km ili čak zamjena s projektilom 57E6 sa poboljšanog sustava PANTSYR-1E koji se odlikuje dometom od čak 20 km, visinom djelovanja od 10 km i maksimalnom brzinom od 1300 m/s (4680 km/h).
U početku razvoja sustava na borbenom modulu bilo je instalirano šest lansera da bi se kasnije taj broj popeo na osam projektila spremnih za lansiranje. Sustav za skladištenje pričuvnih projektila može primiti ukupno 32 kontejnera s projektilima.
Upravljački modul sustava spregnut je s radarskim sustavom za otkrivanje ciljeva MR-352 POZITIV, s vrlo moćnom računarskom centralom DGPU, jedinicom za automatsku provjeru kompletnog sustava (ASCU), navigacijskim uređajima i uređajima za stabilizaciju broda (PCNS), autotragačem (AT), posebnom energetskom jedinicom 220/27 V, posebnim generatorskim napajanjem (CGU), antenskim konvertorom (AC) i konvertorom oružnih sustava (APC). Sustav je povezan s brodskim energetskim sustavom 380V,50 Hz.
U sastav upravljačkog modula ulaze i tri upravljačke konzole (od kojih je jedna nadzorna preko koje se mogu nadzirati ostale dvije).
Trodimenzionalni radar za otkrivanje/označavanje ciljeva MR-352 POZITIV (u načelu dolazi jedan radar na dva ili tri borbena modula) proizvod je firme Typhoon Instrument iz Kage. Antene radarskog sustava zaštićene su plastičnom kupolom od atmosferskih utjecaja. U NATO terminologiji taj radar ima naziv CROSS DOME.
Prema službenim ruskim podacima taj radarski sustav proizvodi se u nekoliko inačica koje su namijenjene za izvoz (POZITIV-E, POZITIV-E1, POZITIV-ME 1.2 itd). Sustav je sposoban uskopojasnim snopom otkrivati ciljeve na udaljenostima od 15 do 110 km i može istodobno pratiti 30 ciljeva.

Zaključak

Za sustav KINSHAL/KLINOK više ne postoji mogućnost razvoja njegovih obrambenih kapaciteta u području kratkih dometa. Jedna epoha u kojoj su bili predviđeni masovni i pogibeljni raketni napadi na površinske flote, koji bi doveli do zasićenja elektroničke senzore ratnih brodova svakako je stvar prošlosti.
Danas kada su financijska sredstva za naoružanje i obranu znatno reducirana, ruska mornarica se suočava s činjenicom da jedino sustav KORTIK/KASHTAN ima svoje opravdanje i isplativost jer je sposoban zadovoljiti sve zahtjeve proturaketne obrane u radijusu od nekoliko stotina metara oko broda pa sve do većih distanci 10-20 km.
Koliko je iz ruskih javnih dokumenata vidljivo na (malobrojnim) novim borbenim jedinicama ruske površinske flote ugrađivat će se jedino sustav KORTIK/KASHTAN.
S druge strane sustav KINSHAL/KLINOK će uvođenjem u operativnu uporabu novog raketnog projektila Vympel RVV-ZRK biti transformiran i orijentiran prema proturaketnoj obrani na malim i srednjim udaljenostima, a ne isključivo na malim udaljenostima kao što je to slučaj danas.

Sustav PALMA

PALMA: umanjena inačica sustava KORTIK/KASHTAN
Unatoč činjenici da je proturaketni sustav KORTIK/KASHTAN bio ponuđen u različitim inačicama koje su u potpunosti mogle udovoljiti svim zahtjevima bliske proturaketne obrane, nedavno je ponuđena još jedna nova inačica koja je iako strukturalno vrlo slična ipak produkt od studije do konstrukcije jednog novog konstrukcijskog biroa. Inženjersko -projektanski biro Nudelman (KB Tochmash) iz Moskve, poznat prije svega po svojim protuoklopnim projektilima 3K11 FALANGA i 9K112 KOBRA, već je 1997. godine najavio svoje sudjelovanje u jednoj združenoj grupaciji privatnog kapitala u razvoju novog kombiniranog topničko-raketnog sustava namijenjenog proturaketnoj obrani na malim i vrlo malim udaljenostima.
Kao što je uobičajeno u današnjim financijskim okolnostima, sustav bi bio primjenjiv kako u pomorskom tako i u zemaljskom okruženju. Ono što je karakteristično za novorazvijeni sustav je činjenica da se za navođenje topova i raketnih projektila rabi jedino multikanalni elektrooptronički sustav. Elementi tog sustava koji čine TV kamera, IC kamera, telemetrijski laser i laser za navođenje raketnih projektila (beam riding) smješteni su u jednom sferičnom direktoru.
Nova konfiguracija dobila je naziv PALMA i svojim vanjskim dizajnom uvelike podsjeća na sustav KORTIK/KASHTAN-M. Borbena kupola, automatizirana i stabilizirana opremljena je također Gatling topovima tipa GSh-6-30KD koji mogu ispaliti 10 000 zrna u minuti.
Raketni projektili su u potpunosti novog tipa: 9M-337 SOSNA-R.
Znatno manjih gabarita u odnosu na projektil tipa 9M-311/311-1E (SA-N-11) kojim se koristi sustav KORTIK/KASHTAN taj projektil (duljine 2,2, dijametra 71/152 mm, težine 26 kg i bojnom glavom od 5 kg) ima domet koji seže od 1,3 -8 km, ali i znatno veću brzinu (1200 m/s) nego projektil 9M-311/311-1E.
Nedugo nakon najave programa PALMA, KB Tochmash ušao je kao partner u KBP iz Tule koja je razvila i proizvodi sustav KORTIK/KASHTAN.

Igor SPICIJARIĆ