Iako su korvete klase Baynunah projektirane po specifičnim zahtjevima emiratske ratne mornarice dobar su primjer kako bi trebala izgledati suvremena korveta male ratne mornarice

Ujedinjeni Arapski Emirati ubrzano postaju jedna od najvećih oružanih sila Perzijskog zaljeva. Nakon deset godina modernizacije oružanih snaga i potrošenih oko 15 milijardi američkih dolara emiratska je vojska postala respektabilna sila koja svojom snagom nadilazi veličinu države. Ujedinjeni Arapski Emirati postali su samostalna država tek 2. prosinca 1971. kad se je sedam emirata (Abu Dhabi, Ajman, Dubai, Fujairah, Ras Al Khaimah, Sharjah i Umm Al Quwain) odlučilo osnovati samostalnu državu smještenu između Saudijske Arabije i Omana. Od tada su do danas ostvarili zavidni gospodarski napredak, usporediv s onim koje su ostvarili Singapur i Hong Kong. Emirati se protežu na 82 880 km2 pustinje i imaju samo 2 563 212 stanovnika (od čega je čak 1,606,079 stranaca). Osim Dubaia koji je oduvijek bio velika trgovačka luka, ostali dijelovi Emirata ovise isključivo o proizvodnji nafte i plina. Zahvaljujući tim prirodnim bogatstvima nacionalni dohodak po stanovniku je čak 25 200 dolara godišnje, te sa svakim povećanjem cijene nafte dodatno raste. Tako veliko nacionalno bogatstvo Emirati u zadnjih deset godina ulažu u intenzivan razvoj industrije. Uz turizam, novac se ulaže i u razvoj teške industrije kao što je aluminijska, proizvodnja cementa i tekstila, a u zadnje vrijeme velika se sredstva ulažu i u gradnju brodogradilišta.

Usporedo s povećanjem nacionalnog bogatstva Emirati su osnaživali i svoje oružane snage. Kako ne posjeduju odgovarajuću industriju potrebe za opremanjem ispunjavanje su uvozom. Tako su najsuvremeniji borbeni avioni uvezeni iz Francuske i Sjedinjenih Država. Iz Francuske su uvezeni i tenkovi, a iz Rusije oklopna vozila. Zbog ne baš dobrosusjedskih odnosa s Iranom sve se veća pozornost pridaje jačanju ratne mornarice. Tako su početkom devedesetih iz Njemačke nabavljene dvije korvete klase Muray Jib (vidi Hrvatski vojnik broj 22). Tijekom 1997. i 1998. u sastav emiratske ratne mornarice uvrštene su i dvije bivše nizozemske fregate klase Kortenaer koje su, usprkos svojoj starosti (u operativnu su uporabu ušle početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća) znatno povećale snagu tamošnje ratne mornarice. Uz to u planu je da se u najskorije vrijeme ratna mornarica opremi s malim obalnim podmornicama pogodnim za djelovanje u plitkim vodama Perzijskog zaljeva. U užem su odabiru bivše talijanske podmornice klase Toti (koje su iz operativne uporabe povućene 1996.) i njemačke podmornice Type 206. Nabava rabljenih podmornica vjerojatno će biti samo prijelazno rješenje namijenjeno stvaranju podmorničarskih snaga, te će u daljoj budućnosti dovesti do nabavke znatno suvremenijih plovila. Odluku o nabavci podmornica emiratska je ratna mornarica donijela kao odgovor na iransku nabavku suvremenih ruskih podmornica klase Kilo. U tijeku je i program nabavke 12 desantnih brodova dužine 64 metra namijenjenih prijevozu osoblja i vozila. Jedno od vozila koje će se prevoziti ovim desantnim brodovima je i oklopni transporter na kotačima Guardina 8×8 koji je za potrebe emiratskog mornaričkog pješaštva razvijen u Ukrajini. Kao osnova poslužilo je oklopno vozilo BTR-80.

Uz sve ove planove trenutno najveći obrambeni program emiratske ratne mornarice je gradnja šest najsuvremenijih korveta klase Baynunah. Važnost ovog programa je tim veća jer će svih šest korveta izgraditi u domaćem brodogradilištu Abu Dhabi Shipbuilding Company (ADSB). Ovo je brodogradilište osnovano još 1995. kao zajednički projekt UAE Offset Group i američkog brodogradilišta Newport News Shipbuilding iz Virginie (sada u vlasništvu tvrtke Northrop Grumman Corporation). U međuvremenu je vlada Ujedinjenih Emirata otkupila američki udio u vlasništvu i tako dobila 50 posto vlasništva. Preostalih 50 posto raspoređeno je na 15 000 emiratskih stanovnika. Tako je ADSB potpuno prešao u emiratsko vlasništvo i istovremeno postao najsuvremenije brodogradilište u Perzijskom zaljevu. Dovoljno suvremeno da prihvati tako složenu zadaću kao što je projektiranje i gradnja najsuvremenije korvete na svijetu.

Početak razvoja
U siječnju 2004. emiratsko je ministarstvo obrane potpisalo ugovora s brodogradilištom Abu Dhabi Shipbuilding Company o gradnji šest višenamjenskih korveta klase Baynunah vrijedan 776 milijuna američkih dolara. U početku je ugovor predviđao gradnju samo četiri broda, ali je naknadno broj povećan na šest. Gradnja ovih korveta predviđena je unutar LEWA 1 programa kojim se predviđa zamjena šest dotrajalih patrolnih brodova klase Ardhana. Zamjena možda i nije najbolja riječ jer su brodovi klase Ardhana dugački 33,5 metara i imaju punu istisninu od samo 175 tona. Uz to naoružani su samo s jednim topom kalibra 30 mm i jednim od 20 mm. U usporedbu s njima korvete klase Baynunah imat će neusporedivo veće borbene mogućnosti djelovanja. Gradnja prvog broda klase Byanunah započela je u svibnju 2005. s planom porinuća već tijekom 2006. Po istom planu brod bi trebao ući u operativnu uporabu tijekom 2008. godine.

Iako je Abu Dhabi Shipbuilding Company glavni ugovarač projektiranje i gradnja tako složenog ratnog broda bila je preveliki izazov za tamošnje još uvijek neiskusne stručnjake. Zbog toga je odlučeno da se za glavnog projektanta uzme francuska tvrtka Constructions Mecaniques de Normandie (CMN) iz Cherbourga. Ova je tvrtka poznata po gradnji manjih borbenih brodova (raketnih topovnjača i patrolnih brodova), između ostalih i onih klase Combattante i Vigilante. U skladu s ugovorom sklopljenim između Abu Dhabi Shipbuilding Company i Constructions Mecaniques de Normandie prva korveta klase Baynunah izgradit će se u brodogradilištu u Cherbourgu. Porinuće se očekuje tijekom 2006., a korveta će nakon opremanja i ispitivanja u Francuskoj biti predana emiratskoj ratnoj mornarici. Ostalih pet korveta klase Baynunah izgradit će se u brodogradilištu Abu Dhabi Shipbuilding Companye. Po istom ugovoru tvrtka Constructions Mecaniques de Normandie je odgovorna za izradu cjelokupne projektne dokumentacije te pružanje tehničke pomoći tijekom gradnje. Pomoć obuhvaća prijenos potrebne tehnologije, školovanje i obuku radnika emiratske tvrtke. Sestrinska tvrtka CMN Divisions Systemes po istom je ugovoru zadužena za integraciju svih odabranih elektroničkih i oružanih sustava na brodu.

Opis broda
Osnovna namjena korveta klase Baynunah je nadzor i patroliranje u emiratskim teritorijalnim vodama i u gospodarskom pojasu, uz mogućnost borbenog djelovanja protiv ciljeva na vodi i u zraku. Uz to bit će osposobljene i za polaganje morskih mina i za djelovanje protiv ciljeva na kopnu kao podrška desantnim snagama. Takva namjena uvjetovala je i njihovu konstrukciju, između ostalog i mali gaz jer će morati djelovati u plitkim vodama Perzijskog zaljeva. S druge strane naručitelj je zahtijevao visoku vršnu brzinu zbog čega je odabrana duboka V forma trupa. Uz to brodovi su trebali imati minimalni radarski odraz te dobiti naoružanja koje bi bilo dostatno i za korvetu. Povrh svega projektanti su na samo 88 m dužine trebali pronaći prostor za smještaj helikopterske platforme s hangarom za helikopter srednje veličine. Krajnji rezultat je korveta koja u mnogome podsjeća na izraelske korvete klase Eilat koje su kraće samo 1,5 metara. Bitno veća razlika je u istisnini, jer korvete klase Eilat imaju standardnu istisninu od 1075 t, dok će korvete klase Baynunah imati istisninu od samo 500 tona uz podjednaku ubojitu moć.

Tako suvremena konstrukcija dobila je i odgovarajući pogonski sustav. Sastoji se od četiri motora 12V595 TE90 njemačke tvrtke MTU. Pojedinačna snaga svakog motora je 4,2 MW. Njihova se snaga prenosi na vodomlazni propulzijski sustav koji osigurava vršnu brzinu od 32 čvora i vrlo veliku pokretljivost broda. Optimalna brzina krstarenja je 15 čvorova pri kojoj je maksimalni doplov čak 2400 nautičkih milja, što je za uvjete u Perzijskom zaljevu više nego dovoljno. Kako se na korvete klase Baynunah može ukrcati dovoljno vode i hrane za 14 dana plovidbe moći će djelovati daleko od matičnih luka, što je posebno ako se Ujedinjeni Arapski Emirati odluče uključiti u neku od sve brojnijih mirovnih operacija.

Protubrodsko naoružanje
Osnovno protubrodsko naoružanje korveta klase Baynunah činit će osam protubrodskih vođenih projektila MM40 Block 3 Exocet francuske tvrtke MBDA. Projektil Exocet Block 3 nastao je na osnovi projektila Block 2 iako se od njega u mnogočemu razlikuje. Opremljene novom turbomlaznom propulzijom projektili Exocet MM40 Block 3 imat će više nego dvostruki domet (preko 180 km) u odnosu na projektile iz Blocka 2, te optimiziran oblik radi minimiziranja radarskog i infracrvenog “potpisa”. Projektil inačice Block 3 imati će veću brzinu i ubrzanja, te biti sposobni za manevre izbjegavanja pod vrlo visokim g opterećenjem. Napredni navigacijski sustav (baziran na INS/GPS elektroničkom sustavu i visokofrekventno moduliranom altimetru koje kontrolira digitalno računalo velike radne brzine, kroz prolaske preko 3D-kontrolnih točaka na zadanoj putanji leta) pružit će mogućnost optimiziranja vrlo kompleksnih putanja leta. Prema izvorima iz tvrtke MBDA, Block 3 će imati poboljšane sposobnosti za napad na obalne i kopnene ciljeve. Kompaktibilan s postojećom Exocet MM40 logističkom infrastrukturom i lanserima, novi Exocet MM40 Block 3 može se vrlo brzo instalirati i pripremiti za službu na površinskim brodovima uporabom ITL (Installation de Tir Legere) tehnologije. Isto tako vrlo brzo i lako se može udovoljiti zahtijevanim uvjetima okomitog lansiranja.
Završno navođenje projektila izvodi aktivni radarski pretraživač koji radi u J-frekventnom području i koji je otporan na elektroničko ometanje. Računalo pretraživača opremljeno je adaptivnim radarskim slikama u svojoj memoriji koje služe za eliminaciju lažnih ciljeva i selektiranje ciljeva na moru. Radi li se o napadu na kopneni cilj završno navođenje izvodi se uz pomoć GPS-a, kontrolom prolaska kroz unaprijed zadane točke na trajektoriji. Bojna glava Exoceta MM40 Block 3 koristit će se visokorazornim eksplozivom koji će osigurati snažni razarajući udar i fragmentacijski učinak koji će još biti potaknut i požarom preostalog goriva u trenutku pogotka cilja.
Duljina projektila Exocet MM40 Block 3 bit će 5,64 m, a s rasklopljenim će krilima dosezati jedan metar. Masa u trenutku lansiranja bit će 825 kg, od čega će na bojnu glavu otpadati 165 kg. Maksimalna brzina projektila bit će 0,9 Macha s maksimalnim dometom nešto većim od 180 km.
Isporuka prvih primjeraka Exoceta MM40 Block 3 predviđena je za početak 2006., a emiratska će ratna mornarica biti jedan od prvih stranih kupaca.

Protuzračni raketni sustav
Korvete klase Baynunah dobit će vrlo napredan protuzračni raketni sustav Evolved Sea Sparrow i osam okomitih lansera Raytheon MK56. Iako nastao na osnovama sustava Sea Sparrow Raytheonov RIM-162 (RIM-7PTC) Evolved Sea Sparrow Missile (ESSM) u osnovi je potpuno nova raketa daleko većih mogućnosti. ESSM je zapravo potpuno nova raketa nove koncepcije koja je u odnosu na Sea Sparrow zadržala samo isti sustav vođenja kako bi se mogla rabiti na ratnim brodovima bez potrebe zamjene ili modifikacija NSSMS sustava. Razvoj na novoj raketi zapoćeo je 1992. a sastavljanje prvog prototipa 1995. godine. Prva ispitivanja u letu zapoćela su u rujnu 1998. ESSM je postao operativan 2003. godine i dosad je obavljeno nešto više od 30 lansiranja. Najveća izmjena ESSM-a u odnosu na Sea Sparrow je u novoj konfiguraciji krila. Umjesto dva puta po četiri krila delta konfiguracije uporabljena je konfiguracija koja podsjeća na rakete Standard – delta krila za upravljanje smještena su na sam kraj rakete (ugrađen je i sustav za vektorizaciju potiska raketnog motora), a na središnji dio postavljena su svojevrsna krila s vrlo dugačkom tetivom. Ta su krila poravnana s krilima za upravljanje letom. Time je postignuta veća kompaktnost rakete uz istodobno poboljšavanje manevarskih sposobnosti. Manji raspon krila omogućio je da se poveća promjer tijela na 254 mm a da raketa i dalje stane u sve lansere sustava NSSMS (prednji dio rakete sa sustavom za navođenje i bojnom glavom zadržao je promjer od 200 mm). I dužina rakete povećana je na 3,7 metara, ali još uvijek stane u lanser Mk 29. U veće tijelo ugrađen je veći i snažniji raketni motor na kruto gorivo kojim je domet povećan na solidnih 30 kilometara. Povećana je i masa rakete u trenutku lansiranja na 295 kilograma, ali je zadržana bojna glava mase 39 kilograma koja je optimizirana za uništavanje brzih ciljeva koji lete na vrlo malim visinama (protubrodski vođeni projektili). ESSM je od samog početka razvoja prilagođena za vertiklano lansiranje. Zbog potrebe da se zadrži kompatibilnost s NSSMS-om sustav vođenja je ostao 85 posto isti kao i kod rakete inačice RIM-7P. Unatoč tome dodan mu je suvremeni digitalni atuopilot te dvosmjerni datalink za prijenos podataka na raketu i s nje. Zadržana je mogućnost vođenja radarima koji rade u I/J (8 do 20 GHz) frekvencijskom rasponu i dodana mogućnost vođenja za radare koji rade u E/F (2 do 4 GHz) frekvencijskom rasponu. Nova digitalna tehnologija omogućuje lansiranje bez prethodnog zagrijavanja tako da je vrijeme reagiranja smanjeno na ono za koje brodski sustavi otkriju objekt u zraku i prepoznaju ga kao prijetnju te ga označe kao cilj.

Za otkrivanje ciljeva u zraku na korvetama klase Baynunah rabit će se 3D radar Sea Giraffe AMB (Agile Multiple Beam) švedske tvrtke Ericsson Microwave Systems, dok će dužnost osvjetljavanja ciljeva za navođenje ESSM projektila obavljati radar Selex Orion RTN 25.

Topničko naoružanje
Topničko naoružanje korveta klase Baynunah sastoji se od jednog topa OTO Melara Super Rapid kalibra 76 mm i jednog topa OTO Melara Single 30 mm.
Brodski top Super Rapid razvijen je unapređenjem topa OTOBreda Compact i s njim dijeli osnovnu konfiguraciju i kalibar od 76 mm. Njegov je razvoj pokrenut s namjerom da se top relativno velikog kalibra prilagodi i zadaćama uništavanja protubrodskih vođenih projektila. Zbog toga je dobio veliku brzinu paljbe od 120 granata, a razvijena je i posebna granata optimizirana za uništavanje malih ciljeva koji lete neposredno iznad površine mora. Uz to top je morao zadržati sve dobre odlike svog prethodnika, prije svega malu masu kako bi se mogao ugrađivati i na male ratne brodove. To je uspješno ostvareno jer je masa Super Rapida 7,5 tona ili samo 150 kilograma veća nego Compacta. Moderniziran je i sustav za automatsko punjenje topa koji prima 85 granata spremnih za ispaljivanje. Makismalni domet Super Rapida protiv ciljeva na moru i kopnu je šesnaest kilometara. Ciljeve u zraku može uništavati na udaljenostima između četiri i pet kilometara, ovisno o njihovoj veličini i brzini. Kako ne bi utjecali na radarsku zamjetljivost korveta klase Baynunah topovi Super Rapid će dobiti novu kupolu niske radarske zamjetljivosti.

U skladu s najnovijim zahtjevima djelovanja na moru korvete klase Baynunah dobile su mogućnost nošenja jednog srednje velikog borbenog helikoptera
U dosad objavljenim podacima spominje se da će korvete klase Baynunah imati jedan top od 30 mm tvrtke OTO Melara. Kako ta poznata talijanska tvrtka za proizvodnju topničkih sustava u ponudi ima čak tri brodska topa ovog kalibra teško je reći koji će se od njih naći na palubi novih emiratskih korveta. Kako se u osnovi radi o istom topu u tri inačice najvjerojatnije je da se je emiratska ratna mornarica odlučila za najnoviju inačicu označenu kao Single 30 mm Local Control Naval Gun Mount. Osnovna namjena ovog topa je bliska obrana broda i kao podrška brodskom topu većeg kalibra. Odlikuje se velikom brzinom paljbe od 800 granata u minuti, te mogućnošću da operater odabere pojedinačnu ili rafalnu paljbu. U pojedinačnom modu brzina paljbe je oko 120 granata u minuti. Automatski punjač s dvostrukim sustavom punjenja omogućava uporabu dva tipa streljiva. Zapremina mu je relativno mala – samo 160 granta. Proizvođač ističe i visoku preciznost topa (ugrađena je stabilizacija topa po dvije ravni) te brzi odaziv, te lako održavanje. Zahvaljujući najmodernijoj konstrukciji postavljanje ovog topa na palubu broda je vrlo jednostavno jer ne zahtijeva penetraciju u potpaljublje. Kako bi ga prilagodili najnovijim zahtjevima protubrodske obrane na malim udaljenostima pri kojima se moraju gađati vrlo mali, brzi i pokretni ciljevi top su opremili i dodatnom kabinom za ciljatelja s njegove lijeve strane. Tako Local Control Naval Gun Mount ima mogućnost automatskog djelovanja protiv ciljeva i mogućnost ručnog upravljanja.
Top ima masu od samo 1830 kg te ga je moguće ugraditi i na manje ratne brodove kao osnovno oružje. Djelovanje topa po horizontali nije ograničeno, a po vertikali obuhvaća od -13 do +80 stupnjeva. Brzina okretanja kupole po horizontali je 140 stupnjeva u sekundi, a kretanje cijevi po elevaciji je 80 stupnjeva u sekundi, što znači da ovaj top može djelovati i po vrlo brzim ciljevima na vrlo malim udaljenostima. Učinkovita zona djelovanja je oko 2500 m.

Minsko djelovanje
Za razliku od sličnih suvremenih ratnih brodova korvete klase Baynunah nemaju mogućnost protupodmorničkog djelovanja. Umjesto toga dobile su mogućnost polaganja morskih mina preko posebno konstruirane krme. Uz to ostavljena je opcija da se korvete ove klase mogu u vrlo kratkom vremenu pretvoriti u suvremene lovce mina.
Po osnovnom projektu korvete klase Baynunah će dobiti jedan ili više sonara koji će im omogućiti precizno postavljanje morskih minskih polja ali i detekciju mina i njihovo izbjegavanje. Uz to u trupu će ostati prostor u koji će se moći ugraditi i sonar namijenjen otkrivanju i detekciji mina, a u unutrašnjosti trupa prostor za smještaj daljinski upravljivih ronilica namijenjenih detekciji, lociranju i uništavanju morskih mina. Na taj će način u korvetama klase Baynunah emiratska ratna mornarica dobiti suvremene lovce mina. Ne tako davna iskustva pokazala su da je takav tip broda i te kako potreban u uskom i plitkom Perzijskom zaljevu.

Brodski helikopter
U skladu s najnovijim zahtjevima djelovanja na moru korvete klase Baynunah dobile su mogućnost nošenja jednog srednje velikog borbenog helikoptera. Kako emiratska ratna mornarica već rabi helikoptere Aerospatiale AS 565 Panther sigurno je da će se ti helikopteri naći i na palubama njihovih najnovijih korveta. Osnovna namjena borbenog helikoptera Panter je protupodmornička i protubrodska borba. Zbog toga može ponijeti laka protupodmornička torpeda i vođene projektile AS 15TT. Maksimalna mu je brzina 305 km/h i maksimalni dolet 895 km. Ovi će helikopteri poslužiti i za otkrivanje ciljeva izvan radarskog horizonata brodskih radara, te za navođenje protubrodskih vođenih projektila Exocet.

Zaključak
Iako su korvete klase Baynunah projektirane po specifičnim zahtjevima emiratske ratne mornarice dobar su primjer kako bi trebala izgledati suvremena korveta male ratne mornarice. Umjesto prenaglašene sposobnosti minske borbe trebalo bi im dati mogućnost protupodmorničke borbe i klasa Baynunah bi postala primamljiva višenamjenska korveta.

Tomislav JANJIĆ