Portal Defense-Aerospace objavio je 23. siječnja da je španjolsko zrakoplovstvo krajem 2016. u operativnu uporabu…
Kraj jedne dominacije
Fregate, razarači, krstarice i bojni brodovi naoružani isključivo topništvom i bez sustava za elektroničko djelovanje zastarjeli su onog trenutka kad su postali operativni prvi sovjetski protubrodski vođeni projektili

Iako je kratki rat između Izraela i arapskih zemalja predvođenih Egiptom završen u lipnju 1967., izraelski razarač INS Eilat pogođen je 21. listopada te godine protubrodskim vođenim projektilom P-15 Termit (NATO-ova oznaka SS-N-2 Styx). Bojna glava mase 454 kilograma potpuno je onesposobila brod koji se u trenutku udara nalazio u međunarodnim vodama Mediterana ispred egipatske luke Port Saida, a izgrađen je 1944. za britansku mornaricu kao HMS Zealous (R39). Kako bi bili sigurni da će razarač potonuti, Egipćani su lansirali još tri projektila. Dva su pogodila brod, a jedan je pao u more nedaleko od njega. Termiti su lansirani s malih raketnih čamaca Projekt 183R sovjetske gradnje, puno poznatijih kao klasa Komar. Naknadne analize pokazale su da bi već prva dva projektila zasigurno potopila Eilat te da lansiranje trećeg i četvrtog nije bilo potrebno, barem iz vojne perspektive.
Napad je iz temelja promijenio ratne mornarice. Činjenica da je raketni čamac pune istisnine 66,5 tona potopio razarač pune istisnine 1710 tona ujedno je označila i kraj dominacije brodskog topništva. Četiri topa QF 4.5 inch (113 mm) i pet topova Bofors 40 mm nije bilo dostatno za obranu Eilata od protubrodskih projektila.
Stručnjaci za područje obrane i sigurnosti još su desetak godina ranije upozoravali na pojavu novog brodskog oružja koje će potpuno promijeniti pomorsko ratovanje. No, kao i puno puta dotad, ali i kasnije, admirali ih nisu slušali. Fregate, razarači, krstarice i bojni brodovi naoružani isključivo topništvom i bez sustava za elektroničko djelovanje zastarjeli su onog trenutka kad su postali operativni prvi sovjetski protubrodski vođeni projektili (projektil 4K32/SS-N-1 postao je operativan 1955. godine). “Pretrpavanje” broda topništvom više nije imalo smisla. Jedan, najviše dva topa malog ili srednjeg kalibra bilo je više nego dostatno.
Jedan, ali (višenamjenski) vrijedan


Nakon što su se doktrine uvelike promijenile, od novog se brodskog topništva tražilo da se može nositi s različitim vrstama ciljeva. Potapanje brodova više nije bilo prioritet. Puno važnija bila je mogućnost obaranja letjelica i projektila. Samo su najveći ratni brodovi kao što su krstarice i razarači ostali naoružani topovima kalibra većeg od 120 mm. Današnje američke krstarice i razarači naoružani su topovskim kupolama Mk 45 kalibra 127 mm, a ruski kupolama s dva topa AK-130 kalibra 130 mm. U oba slučaja to su višenamjenski topovi, razvijeni prije svega za obaranje ciljeva u zraku. Kineska mornarica donedavno je na svoje ratne brodove ugrađivala topove PJ-87 kalibra 100 mm. No najnoviji razarači Type 052D i Type 055 naoružani su topovima H/PJ-38 kalibra 130 mm. Na zapadu se uobičajeno smatra da je H/PH-38 vjerna kopija ruskog AK-130, s tom razlikom da kupola ima samo jedan top.
Američki sustav Mk 45 sastoji se od topa 127 mm (5 inch) L54 Mark 19, kupole s mehanizmom za pokretanje i sustava za automatsko punjenje. Najnovija izvedenica Mod 4 ima cijev duljine 62 kalibra. To mu omogućava najveći domet protiv ciljeva na morskoj površini ili na kopnu od 20 nautičkih milja (oko 37 kilometara). S obzirom na primarnu PZO ulogu, znatno je važniji podatak o brzini paljbe nego o najvećem dometu. No taj podatak proizvođač BAE Systems ne spominje u službenim dokumentima dostupnim javnosti. Kako je kapacitet punjača 20 granata, brzina paljbe ne može biti veća od 20 granata u minuti.
Kalibar od 127 mm standardni je za ratne brodove članica NATO-a, ali i puno šire. Talijanska korporacija Leonardo nudi svoj brodski top OTO 127/64 LW Vulcano. S obzirom na kalibar, njegova je masa samo 29 tona, a brzina paljbe 32 granate u minuti. To je postignuto automatskim sustavom za punjenje i četirima spremnicima za granate, svakim s po 14 granata. Za 127/64 LW razvijen je novi automatski punjač kako bi mogao rabiti četiri različite granate: Vulcano, osvjetljavajuću, udarnu i višenamjensku. Talijanska ratna mornarica namjerava rabiti 127/64 za zadaće protuzračne obrane te uništavanje ciljeva na morskoj površini i kopnu. Za uništavanje ciljeva na srednjim udaljenostima rabit će se nevođeni projektil Vulcano zbog veće brzine leta od standardnog projektila. Za uništavanje ciljeva na velikim udaljenostima razvija se dalekometni Vulcano, čiji će projektil imati GPS/inercijski sustav navođenja u letu ili poluaktivni laserski sustav navođenja u završnoj fazi (za ciljeve na kopnu). Za uništavanje ciljeva na moru (brodova) projektil će biti opremljen infracrvenim sustavom navođenja.
S projektilom Vulcano najveći je domet topa duljine cijevi 64 kalibra čak 120 kilometara (100 km za topove 127/54 mm), ali samo protiv nepokretnih ciljeva na moru ili kopnu.
Talijansko rješenje za sve

Topovi kalibara većih od 120 mm pogodni su za ugradnju na vrlo velike brodove – krstarice, razarače i velike fregate. No pitanje je koliko su doista učinkoviti protiv svih ciljeva, prije svega protubrodskih vođenih projektila. Za brodove veličine fregata, korveta i manjih razvijeni su topovi srednjeg kalibra.
Najbolji je, najkorišteniji i najpoznatiji takav top još jedan Leonardov proizvod: 76/62 Super Rapid. Top je izvorno razvila tvrtka OTO Melara. Njegove odlične značajke, prije svega velika brzina paljbe te mala masa, vrlo brzo učinile su ga slavnim. Koliko je taj top prilagodljiv najbolje pokazuje činjenica da je ugrađivan na hidrokrilne raketne topovnjače klase Sparviero koje su bile u sastavu talijanske (sedam brodova) i japanske (tri broda) mornarice. Naime, kako bi postigle veliku vršnu brzinu od 50 čvorova (92,6 km/h), morale su biti što lakše pa im je puna istisnina bila samo 60,6 tona. Talijanski su brodovi na krmi imali dva jednostruka lansera za protubrodske vođene projektile Otomat. Projektanti su našli dostatno mjesta da na pramčanom dijelu, odmah ispred zapovjednog mosta ugrade top OTO Melara 76/62 mm Compatto zajedno s automatskim punjačem za 85 granata spremnih za ispaljenje i još 30 u pričuvi. To je bilo moguće jer je masa cijelog sustava bila 7500 kilograma (bez streljiva). No zato je najveća brzina paljbe bila 85 granata u minuti. S obzirom na to da je najveći broj korisnika ugrađivao te talijanske topove na znatno veće brodove nego što su hidrokrilne raketne topovnjače, OTO Melara razvio je izvedenicu Super Rapid. Uz minimalno povećanje mase na 7900 kilograma (bez streljiva, čija je masa oko tone), brzina paljbe povećana je na 120 granata u minuti. Time je top dobio znatno bolje mogućnosti djelovanja protiv protubrodskih vođenih projektila. Iako je proizvodnja Super Rapida počela još 1980., zadnji su potvrđeno isporučeni 2020. godine, uz priličnu vjerojatnost da bi naknadno mogla doći pokoja nova narudžba.
Najnovija izvedenica, osim što ima kupolu malog radarskog odraza, dolazi sa sustavom Strales koji je namijenjen uporabi najnovije granate Driven Ammunition Reduced Time-of-flight ili DART. Njezin potkalibarni projektil ima odlične mogućnosti djelovanja protiv zrakoplova, vođenih projektila, ali i malih brzih plovila. Prema tvrdnjama proizvođača, njemačka mornarica moderniziranim je topom Compatto tijekom vježbi protiv ciljeva na udaljenosti od pet do šest kilometara ostvarivala učinkovitost od čak 97 posto. Sa Super Rapidom jednaka se učinkovitost ostvaruje na udaljenosti od šest do sedam kilometara. Uporabom granate DART takva se učinkovitost ostvaruje na udaljenosti od deset, a nepokretni se ciljevi na kopnu mogu gađati čak na 20 kilometara.
O uspješnosti Super Rapida najbolje govori podatak da ga je nabavilo više od 50 ratnih mornarica.
Sovjetski/ruski ekvivalent tom topu je AK-176 kalibra 76,2 mm. Teoretska brzina paljbe iznosi 130 granata u minuti, a najveći je domet 15,7 kilometara. Ukupna masa bez streljiva iznosi 10,3 tone. Taj top postavljen je na iznimno velik broj sovjetskih i ruskih ratnih brodova.
Ništa bez Bofija

Top Bofors 40 mm/60 (1.57″) Model 1936 proslavio se u Drugom svjetskom ratu našavši se u borbenoj uporabi američkih, britanskih i njemačkih oružanih snaga (opširnije v. Vrijeme za brodski PZO, HV 628). Nakon rata Bofors je nastavio razvoj brodskog topništva, što je rezultiralo izvrsnim proizvodom Bofors 57 mm. Za zemlje koje iz bilo kojeg razloga nisu željele kupiti OTO Melara 76 mm, “Bofi” je bio najbolji izbor. Nije bio jedini, jer na tržištu su bili i sovjetski topovi, ali zasigurno puno bolji. Taj je top namijenjen za uništavanje ciljeva na moru, kopnu i u zraku. Najveći mu je domet 12 000 metara, a ciljeve u zraku može uništavati na udaljenosti od 7000 metara. Brzina paljbe iznosi 200 granata u minuti. Posada topa ima pet članova – voditelja, dočasnika i mornara u topu te dva poslužitelja mornara koji se nalaze u pramčanoj komori sa streljivom. Topom se može ciljati iz kupole ili daljinski iz operativno-borbenog središta broda.
Najnovija je izvedenica tog topa, namijenjena ugradnji na brodove niskog i vrlo niskog radarskog odraza, BAE Systems 57 mm Mk110, puno poznatiji pod oznakom Bofors 57Mk3. Postigao je velik izvozni uspjeh nakon što je odabran za glavno topničko oružje novog odobalnog ophodnog broda klase Heritage Obalne straže SAD-a. Još veći uspjeh postignut je nakon što ga je američka mornarica odabrala za razarače klase Zumwalt i obalne borbene brodove (Littoral Combat Ship – LCS). Švedska ratna mornarica odabrala je Bofors 57Mk3 za naoružavanje “nevidljivih” korveta klase Visby.
S kompletnom opremom, ali bez streljiva, masa tog topa iznosi samo sedam, a sa 1000 granata penje se na 14 tona. U kupoli se nalazi dvostruki sustav za automatsko punjenje. U svakoj grani ima po 60 granata, a ciljač može mijenjati vrstu streljiva i tijekom paljbe. Najveća je brzina paljbe 220 granata u minuti odnosno četiri u sekundi. Standardna je granata MK 295 3P s podesivim upaljačem i početnom brzinom na ustima cijevi od 1035 m/s, što je dovoljno za najveći domet od 14,8 km. Zahvaljujući podesivom upaljaču 3P, granata mase 2,4 kg može se uspješno rabiti protiv širokog spektra ciljeva, a posebno je učinkovita protiv “mekih”. Druga je standardna razorna granata dometa 17 km.
Mario GALIĆ