Pripadnici RAF-ove akrogrupe redoviti su i dragi gosti 93. krila HRZ-a. Uglavnom je riječ o proputovanjima, ali ovog proljeća došli su na dugih desetak dana zbog službenog treninga i to u okviru izvrsne suradnje koju imaju s hrvatskim kolegama

Kad timovi iz naše redakcije posjećuju “Krila Oluje”, običaj je da prvo dođu u vojarnu “Pukovnik Mirko Vukušić” i ondje dogovore sve detalje koji će dovesti do praćenja aktivnosti HRZ-ove akrogrupe. Tog dana na kraju travnja promijenili smo plan: prva je lokacija bila Sveti Petar na Moru, mjesto koje leži ispod Jadranske magistrale, otprilike sedam kilometara od Sukošana prema Biogradu. Već s magistrale začuli smo prepoznatljivu buku mlaznih motora i na nebu ugledali velike “crvene ptice”. To su avioni BAE Hawk T-1A akrogrupe Red Arrows britanskih Kraljevskih zračnih snaga (RAF). Zaustavljamo vozilo uz šumarak koji dijeli cestu i usku divlju plažu. Nakon nekoliko metara pred nama je izvanredan prizor: čisto nebo, mirno more, u pozadini zelenilo Pašmana, a na nebu osam letjelica koje izvode nevjerojatne formacije, petlje i bliska mimoilaženja te ostavljaju jasan bijeli dimni trag. Kako nam je kasnije rekao zapovjednik Red Arrowsa (wing commander) pukovnik David Montenegro, još u siječnju obilazio je automobilom lokacije u blizini Zemunika. Kad je došao do Svetog Petra, rekao je: “To je savršeno!”

Raj za spotere

Crvene strijele redoviti su i dragi gosti “Krila Oluje”, uglavnom na proputovanjima, kad nakratko iskoriste jedinstvene uvjete zadarskog područja za demonstraciju svojeg svjetski poznatog programa. Ovog proljeća došli su na dugih desetak dana zbog službenog treninga, a sve u okviru izvrsne suradnje s Krilima Oluje. Ona, zapravo, ima i šire konotacije: dan ranije održano je službeno predstavljanje zajedničkog rada dviju akrogrupa. Tom prigodom državni tajnik MORH-a Zdravko Jakop istaknuo je zadovoljstvo posjetom, posebice u godini u kojoj obilježavamo tridesetu obljetnicu uspostave diplomatskih odnosa Hrvatske i Ujedinjenog Kraljevstva. Britanski veleposlanik u Hrvatskoj Nj. Eksc. Simon Thomas rekao je: “Hrvatska i Ujedinjeno Kraljevstvo saveznici su i prijatelji na puno razina i puno područja, ali partnerstvo koje ovdje danas slavimo jedno je od najljepših.”

Nakon što su “crvene ptice” otišle, krećemo prema Zemuniku i odlazimo do 392. eskadrile aviona 93. krila HRZ-a. Unatoč srdačnom dočeku, teško dolazimo do izjava jer atmosfera je više nego radna. I “Krila Oluje” i Red Arrows tih su dana kontinuirano provodili trenažne letove, a zatim i vrlo detaljne analize te brifinge u kojima su koristili i videomaterijale snimljene iz zraka i sa zemlje. Ne treba zaboraviti ni da su pripadnici hrvatske akrobatske grupe prije svega – nastavnici letenja. To znači da imaju i gomilu drugih obveza. Ipak, nekako u hodu uspijevamo skupiti nekoliko kratkih informacija, a najvažnije su one da će obje grupe tijekom dana još nekoliko puta krenuti na let. Opet odlazimo prema Svetom Petru i ovaj put zauzimamo još bolje pozicije na uređenom dijelu obale. Blizu nas su britanski kolege, također s fotoaparatima i kamerama. Uskoro je, kad su se crveni Hawkovi pojavili na nebu, stigao i poneki mještanin te vikendaš. Gotovo svi, u pravom raju za zrakoplovne spotere, dižu pametne telefone prema nebu i snimaju. Čini se kao da smo svjesni privilegija da nas nekoliko u miru, bez gužve i besplatno, gotovo pola sata promatramo spektakularne prizore inače rezervirane za krcate aeromitinge.

Iznimna profesionalnost

Još jedan dio showa završava i opet idemo u prostorije Eskadrile. Ovaj smo put uspješniji. Uzimamo nekoliko minuta voditelju “Krila Oluje” satniku Darku Belančiću, koji se upravo vratio s nastavničkog leta. Neizbježno je naše pitanje o usporedbi “Krila Oluje” i Red Arrowsa. Britanci jesu elita, ali i hrvatski kolege već godinama izazivaju oduševljenje ljubitelja zrakoplovstva širom Europe. “S letačkog aspekta, proces pripreme i analize manje-više je sličan. Cijeli sustavi organizacije prilično se razlikuju. Oni imaju vlastiti uhodani sustav potpore i logistike koji funkcionira desetljećima. Jedini im je posao letački program i njegovo uvježbavanje. Naša je primarna zadaća kao nastavnika letenja obučavati polaznike kako da postanu vojni piloti. Letenje u akrobatskoj grupi dodatna je zadaća,” naglašava Belančić. Razlike u samom programu diktiraju karakteristike letjelica: turboelisnog Pilatusa PC-9M i mlaznog BAE Hawk T-1A. Britanski avion dobiva na atraktivnosti zbog brzine, glasnoće i dima, koji je gušći zbog veće temperature izgaranja. RAF iznimno cijeni te letjelice i zadržat će ih možda i idućih petnaestak godina. S druge strane, hrvatski su avioni tiši, elegantniji, ali i sporiji. “Njihova je razina letačkih sposobnosti i održavanja formacije izvrsna, posebno kad se uzme u obzir da im je to ‘dodatni’ posao. Kroz godine sjajnih izvedbi izgradili su reputaciju iznimnih profesionalaca. Što se tiče onoga što mi ne možemo, a oni mogu izvesti, to su manevri pri jako malim brzinama. Sporije je ponekad i bolje, jer zadržava show u blizini gledatelja,” kaže RAF-ov pilot Montenegro.

Mala ekspedicijska baza

Doći do izjave pukovnika Montenegra nije bilo ništa lakše. Trebali smo pričekati da uvježbavanje koje smo vidjeli bude analizirano. To se nije smjelo prekidati, pa ni na pet minuta. Ipak, dobili smo termin, no malo prije no što će se opet vinuti u nebo. Pukovnik se prisjetio prvih razgovora o suradnji iz 2016. godine, kad su “Krila Oluje” oduševila Britance na aeromitingu Royal International Air Tattoo (RIAT). Već iduće godine RAF-ovci su stigli u Zemunik vraćajući se kući iz Grčke i izveli pozdravni let. Tad su pukovnik Montenegro i suradnici uvidjeli da je područje oko Zadra izvrsno za njih ne samo zbog hrvatskog gostoprimstva i uvježbavanja formacijskog letenja nego zbog prilike da se prvi put uvježbavaju iznad mora. “Mogu reći da je ovaj tjedan najbolji koji smo imali za uvježbavanje. Imali smo lijepo vrijeme. To pomaže,” smješka se pilot, dodajući da je okružje predivno, ali zna biti i izazovno. To uglavnom vrijedi za izvođenje manevra mimoilaženja kod planinskog područja Velebita ili za poniranje iznad izrazito mirnog mora, kad se mogu javiti optičke iluzije.

Daljnja događanja odlučili smo pratiti sa stajanke kako bismo vidjeli i neke procedure polijetanja i slijetanja. “Krila Oluje” pratimo i poznajemo već godinama, ali uvijek je zadovoljstvo gledati što znaju i mogu, razmijeniti koju riječ s pilotima i tehničarima te steći nove dojmove za nekoliko riječi na papiru ili za objektiv fotoaparata. Što se tiče Britanaca, zanimljivo je da su transportnim avionom dovezli praktički cijelu malu bazu, tj. kontejnere s različitom opremom ili one u kojima su smještene male radionice za ekspedicijsko održavanje zrakoplova. Red Arrows ugledan je veleposlanik RAF-a, pa i Ujedinjenog Kraljevstva, stoga praktički ima status postrojbe i sve što s tim statusom dolazi. Aviona je bilo devet: prvo ih je u kratkim razmacima poletjelo osam, a nakon nekog vremena i deveti. Njim je, u glavnoj ulozi za cijeli obučni ciklus, pilotirao upravo pukovnik Montenegro. 

“Vjerujemo i nadamo se da će se suradnja nastaviti. Obje grupe mogu štošta vidjeti i naučiti jedna od druge,” zaključuje satnik Belančić. “Nisam vidio svoj tim tako sretan barem šest mjeseci,” rekao je pukovnik Montenegro aludirajući na trenažne uvjete, ali i gostoprimstvo 93. krila i Zadrana.

Tekst Domagoj Vlahović

Foto Tomislav Brandt