Vlada Republike Hrvatske donijela je 2. siječnja 2025. godine Odluku o pokretanju postupka izrade Nacionalnog plana razvoja kružnog gospodarstva RH. To je jasan pokazatelj da se ta tema zahuktava i u našoj zemlji. Hoće li tako biti i u Hrvatskoj vojsci? U savezničkim zemljama već ima pozitivnih primjera…

Prema definiciji na internetskim stranicama Europskog parlamenta, kružno gospodarstvo (circular economy) jest model proizvodnje i potrošnje koji uključuje dijeljenje, posudbu, ponovno korištenje, popravljanje, obnavljanje i reciklažu postojećih proizvoda i materijala što je dulje moguće. Tako se produljuje životni vijek proizvoda. Kružno gospodarstvo danas je općeprihvaćen pojam u razvijenim zemljama, a njegovi se principi nastoje svakodnevno primjenjivati u različitim područjima.

Prvi plan za kružno gospodarstvo u Europskoj uniji uspostavljen je 2015. pod nazivom Zatvaranje petlje (Closing the Loop). Godinama prije toga primjenjivan popularni linearni model gospodarenja (kupi, koristi, baci), koji izravno potiče proizvodnju i potrošnju, prestao je biti imperativ. Moderna i razvijena gospodarstva sve se više okreću kružnim principima. Jedan je od osnovnih postulata tog pristupa maksimalno produljenje životnog vijeka nekog proizvoda, iz čega proizlazi smanjenje potrošnje i stvaranja otpada. Taj je koncept sadržan u engleskoj pokrati RRRR (resource efficiency, repair, refurbishement, recycling), odnosno učinkovitost resursa, popravak, obnavljanje, recikliranje. Takav se pristup uklapa u ciljeve Europske unije koji se odnose na uspostavu kružnog i klimatski neutralnog gospodarstva do 2050. Osim motiva zaštite okoliša, javlja se i problem dostupnosti sirovina i energenata, kao i njihova cijena. Danas su to važne prepreke nastavku razvoja po starom, linearnom modelu.

Vlada Republike Hrvatske donijela je 2. siječnja 2025. godine Odluku o pokretanju postupka izrade Nacionalnog plana razvoja kružnog gospodarstva RH za razdoblje od 2026. do 2032. godine i Akcijskog plana za provedbu Nacionalnog plana. To je jasan pokazatelj da se ta tema zahuktava i u Hrvatskoj. Uvidom u tekst Odluke vidljivo je da će se planom definirati prioritetna područja, a kao temelji služit će pravni instrumenti i preporuke Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD). To je, dakle, i dio procesa pristupanja Hrvatske OECD-u. Kao država i društvo, Hrvatska ima dobre preduvjete za realizaciju Nacionalnog plana. U nas se već u praksi i u velikom broju sektora i segmenata primjenjuje princip održavanja i obnavljanja opreme, strojeva i uređaja, motiviran i financijskom uštedom i uvriježenim načinom razmišljanja od razine kućanstva nadalje. Upravo te stečene navike, iskustvo i vještine možemo iskoristiti kao prednost, a dodatni naglasak staviti na recikliranje i analizu učinkovitosti resursa. Praksu koja već na puno mjesta postoji potrebno je nadograditi što jednostavnijim sustavom praćenja i planiranja. Valjalo bi se posvetiti i uspostavljanju kriterija kojima se određena oprema proglašava zastarjelom i kad zamjena novom opremom postaje bolja opcija u svim aspektima.

Forum Europske obrambene agencije

U vojnim sustavima potreba za primjenom principa kružnog gospodarstva počiva na jednakim temeljima kao i u ostalim sektorima. No, kad su u pitanju oružane snage, u usvajanju i primjeni tih principa, iz potpuno razumljivih razloga, postoje ograničenja. Stoga su potrebna dodatna razmatranja i prilagodbe. Europska obrambena agencija (European Defence Agency – EDA) utemeljila je 2021. godine Inkubacijski forum za kružno gospodarstvo u europskoj obrani (Incubation Forum for Circular Economy in European Defence – IF CEED), u koji je uključena i Republika Hrvatska. Ciljevi Foruma jesu promocija i poticanje konkretne primjene principa kružnog gospodarstva u sustavima europskih oružanih snaga. Među aktivnostima koje organizira Forum su i stručne radionice. Jedna je, primjerice, održana krajem studenog prošle godine na Cipru, a bila je posvećena nabavi, logistici i održavanju proizvoda, odnosno pojmovima zelena nabava i DPP (digital product password – digitalna putovnica proizvoda).

U okviru projektnih aktivnosti koje se tiču ekološkog dizajna, u veljači je IF CEED održao mrežnu prezentaciju koja se bavila pristupom izračuna ukupnog troška vlasništva nad nekim proizvodom, i to na primjeru mobitela kao uređaja koji svi imamo. Iduća se mrežna radionica održava 25. ožujka, a tema joj je problematika postkonfliktne evaluacije i obnove okoliša. Uključivanje te problematike u aktivnosti foruma IF CEED inicirano je u svibnju 2024., tijekom redovite godišnje konferencije. Konkretne teme bit će vezane uz tretiranje ostataka eksploziva, vojne opreme, zagađenja vode i tla prouzročenih vojnim djelovanjima, procjenu štete i moguće aktivnosti oporavka, kao npr. ponovno uspostavljanje ekosustava i slično. Ta se tematika uklapa u pojam vojne ekologije, koji je novijeg datuma (Machlis & Hanson, 2008.), a uz mirnodopska obuhvaća i ratna djelovanja kao i poratne operacije. Aktivnosti IF CEED-a pokazuju raznolikost tema i pristupa, koji se mogu, ovisno o iskazanim interesima i potrebama, modificirati u hodu tijekom određene aktivnosti.

Zajedno s modernizacijom

Sigurnosne okolnosti u Europi u zadnje su tri godine uvelike promijenjene. Zemlje Europske unije i NATO-a ulažu sve više sredstava u svoje obrambene sustave, prije svega u opremanje i modernizaciju. Možda na prvu i zvuči kontradiktorno, no primjena kružnog gospodarstva i modernizacija mogu ići zajedno. Primjena principa kružnog gospodarstva pri nabavi novih proizvoda može rezultirati znatnim uštedama i obuhvaćati važne aspekte eksploatacije nekog proizvoda. Procjena samog vijeka trajanja, troškova tijekom životnog vijeka (npr. potrošnja), potrebnih popravaka i servisa, potrebe za angažmanom trećih strana u tim postupcima kao i moguća šira upotrebljivost faktori su koji bi se trebali uzeti u obzir pri kupnji, te uz početnu cijenu i kvalitetu proizvoda činiti skup kriterija. Ocjena proizvoda s aspekta očuvanja okoliša najčešće je u izravnoj korelaciji s uštedama, no kad i nije potpada pod pojam društvene odgovornosti koji također valja trajno usvojiti.

Danas je dostupan niz alata (softvera) koji se koriste u tu svrhu, a podrazumijeva se da svaki vojni sustav ima slobodu kako bi razvio vlastitu metodologiju. Stoga je razdoblje modernizacije pravo vrijeme za kontinuiranu uspostavu principa kružnog gospodarstva i prilika za testiranje primijenjenih metodologija. Primjena kružnog gospodarstva produljenjem vijeka trajanja proizvoda za koje je to moguće donosi uštede koje se također mogu usmjeriti na modernizaciju. Pritom treba imati na umu da je i samo uvođenje sustava (neovisno o tome je li certificiran), kao i politika nadzora i praćenja primjena principa kružnog gospodarstva, trošak koji je potrebno kvantificirati i uklopiti u planove i projekcije. U ukupnom iznosu taj trošak treba biti manji od koristi.

Povećanje ulaganja europskih zemalja u obrambene svrhe uzrokuje povećanje potrošnje energije u tom sektoru, kao i povećanje emisija i zagađenja, pa potencijalne uštede dodatno dobivaju na važnosti. Puno nabrojenog vrijedi i za hrvatsku vojnu industriju. Ubuduće će se u Europskoj uniji sve više pozornosti pridavati tomu da novi proizvodi odgovaraju principima kružnog gospodarstva. I u sektorima u kojima to još nije obvezno, komparativna je prednost industrije izrada procjene vlastitih proizvoda s aspekta troškova tijekom cijelog razdoblja eksploatacije. Uspostavljanjem tzv. zelene nabave proizvodima će trebati osobna karta karakteristika vezanih uz kružno gospodarstvo. Što prije primijeni te principe, industrija će se brže prilagoditi budućim zahtjevima, a danas može iskoristiti te podatke za promociju vlastitih proizvoda. Primjena principa kružnog gospodarstva u vlastitim procesima proizvodnje rezultirat će smanjenjem i potrošnje i troškova.

U vrijeme mira i rata

Uvođenje sustava kružnog gospodarstva u institucije, tvrtke i organizacije najčešće traži stanovite kompromise. No vrijedi ponoviti da u vojnim sustavima, čiji je prioritet obrana i osiguranje mira te to ostvaruju i kinetičkim sredstvima, takav pristup nije realan. Problematika specifična za vojne sustave uključuje i sljedeće:

• – U okviru redovitih aktivnosti koriste se opasne kemijske tvari, stvara opasni otpad, buka i elektromagnetska zračenja, što nije moguće izbjeći.
• – Vojska funkcionira uz brojna preklapanja različitih dionika (logistika i sl.) pa uvođenje sustava mora obuhvatiti sve sastavnice i njihove interakcije.
• – U svrhu uvođenja sustava potrebno je stručnjacima ustupiti različite podatke. Dok taj zahtjev za neku tvrtku ili obrazovnu ustanovu ne zadire u područje ograničenja ili tajnosti, distribuiranje takvih podataka, primjerice za vojnu bazu, puno je osjetljivije.

Dakle, uvođenje sustava kružnog gospodarstva u vojne postrojbe zasad je rijetko, no u literaturi se ipak može naići na konkretne primjere uvođenja sustava EMAS (Eco-Management and Audit Scheme) i ISO 50001 u vojne baze, pri čemu se ostvaruju uštede energije veće od 50 posto. Primjeri dolaze iz Francuske, Grčke i s Cipra. Polazište za razmatranja o vojnoj ekologiji na globalnoj razini jest podatak da obrambeni sektor u cijelosti stvara pet i pol posto ukupnih emisija stakleničkih plinova (Scientists for Global Responsibility (SGR) i Conflict and Environment Observators (CEOBS), studeni 2022.). Možda se taj broj i ne čini posebno velik, no cjelokupni doprinos brodarskog sektora u ukupnim emisijama iznosi oko tri posto.

Uspješni primjeri

Postoji više razvijenih sustava upravljanja energijom i okolišem. Često su primjenjivani ISO 14001, ISO 50001, QSHE i spomenuti EMAS. Osim navedenih standardiziranih sustava, može se uvesti i nestandardizirani sustav prema vlastitim smjernicama i pravilima. EU je uspostavio EMAS 1995. godine, a usklađen je s direktivom o energetskoj učinkovitosti. Definiramo ga kao sustav ekološkog upravljanja i neovisnog ocjenjivanja kojim organizacije procjenjuju utjecaj svoje djelatnosti na okoliš, poboljšavaju rad u skladu sa zahtjevima zaštite okoliša i informiraju javnost o postignutom. U okviru postupka prvo se proučavaju sve aktivnosti i njihov utjecaj na okoliš, a zatim se razvije strategijski plan.

Cipar je 2009. pokrenuo razvoj i primjenu EMAS-a u vojnoj bazi, pri čemu su sustavom pokrivene sve neoperativne aktivnosti (300 osoba, 40 zgrada, 80 vozila). Baza je certifikat EMAS dobila 2011., kao prva vojna instalacija u svijetu uključena u taj sustav. Cilj je bio do 2020. smanjiti potrošnju energije po vojniku pet posto godišnje. No, do 2017. potrošnja energije po vojniku smanjena je za čak 57 posto pa je primjena nastavljena u još deset vojnih kampova. Grčka je od 2012. do 2016. uz pomoć sredstava iz fondova Europske unije (program LIFE) u tri vojne baze (600 zgrada, 3500 ljudi i različita vozila) za sve neoperativne djelatnosti uspostavila sustav upravljanja energijom i okolišem u okviru certifikacije ISO 50001. U odnosu na 2011., godinu koja je prethodila projektu, potrošnja energije smanjena je za 25 posto.

Francuska je 2015. za vojnu bazu (200 zgrada, 2700 osoba, vozila nisu bila uključena u proces) pokrenula certifikaciju ISO 50001 te je potrošnja energije za grijanje i hlađenje smanjena za 48 posto. Postiglo se i to da se 51 posto potrebne energije za bazu dobiva iz obnovljivih izvora. Postoje i primjeri uključivanja operativnih snaga u certifikaciju. Portugal je u svoju zrakoplovnu bazu br. 5 tijekom 2016. uveo EMAS. Jedan od ciljeva bio je usmjeren na pročišćavanje otpadnih voda i njihovo ponovno korištenje u 50-postotnom udjelu, što je i postignuto.  Spomenuti sustavi sastoje se od niza jednostavnih preporuka i pravila. Dosjetila bi ih se većina pojedinaca kad bi se pozabavili tom tematikom, ali to bi zahtijevalo vrijeme, kao i niz pokušaja i pogrešaka u primjeni. Uvođenjem konkretnog sustava dobiva se pristup postojećim dobrim praksama ugrađenim u detaljno opisane usustavljene postupke.

Primijeniti iskustvo

U okviru djelovanja EDA-ina foruma IF CEED jedna je od istaknutih tema promocija energetske učinkovitosti u okviru nacionalnih vojnih postrojbi. Kao polazište za eventualno planirano i organizirano uvođenje elemenata kružnog gospodarstva u sustav Hrvatske vojske svakako valja uzeti u obzir da je spomenuti princip RRRR u njoj oduvijek uvažavan. Potreba štednje i racionalizacije troškova stalno je prisutna u svim organizacijama, pa tako i u vojsci. Iskustvo kao i stečene vještine vezane uz popravke i obnavljanje opreme i uređaja možemo smatrati komparativnom prednošću. S druge strane, moglo bi se reći da u sustavu upravljanja okolišem uvijek ima mjesta za poboljšanja i uštede.

Jasno je i da uvođenje bilo kakve promjene u organizaciju znači i dodatne obveze i zadaće za sve sudionike. Bez sagledavanja stvarne koristi: i za konkretni sustav (npr. uštede), i za širu zajednicu (npr. ekološka poboljšanja), nedostajat će motiva za dosljednost u primjeni. Svojevrstan marketing principa i ciljeva nikako nije suvišan korak. Zaključak je da povećanje ekoloških standarda u okviru vojske donosi izravnu korist u obliku ušteda i doprinosa općim ciljevima smanjenja štetnih emisija. Međutim, put do ostvarenja zahtijeva pažljivo planiranje i educiranje, a jedan je od načina strpljivo uvođenje tih pojmova u svakodnevicu. Podizanje razine ekološke osviještenosti u okviru vojske potiče i bolje povezivanje vojnog i civilnog sektora te povećava interes i mogućnosti ulaganja u inovacije.

_______________

^* Autorica teksta magistra je znanosti i diplomirana inženjerka brodogradnje. Kao neovisni stručnjak uključena je u aktivnosti projekta IF CEED, inkubacijskog foruma kružnog gospodarstva koji je uspostavila Europska obrambena agencija (EDA). MORH je ponudio tvrtkama i ustanovama s kojima je već surađivao uključivanje nevladinih eksperata u pojedine projektne krugove. Autorica se priključila područjima ekološkog dizajna i upravljanja energijom i ekologijom, jer su upravo ta područja bila vezana uz njezine poslovne aktivnosti, tj. iskustvo rada u laboratorijima brodske hidrodinamike Brodarskog instituta. Ono obuhvaća definiranje performansi brodova i drugih plovnih objekata s aspekata potrošnje goriva, sigurnosti itd. Projekt IF CEED nakon početne dvije godine u međuvremenu je produljen. Provodi se još i ove godine te je sve više usmjeren na konkretne aktivnosti. Autorica se stoga nada da će potaknuti širu suradnju s MORH-om, prije svega Hrvatskim vojnim učilištem.

TEKST: Marta Pedišić Buča^*