Zbog posebnog načina djelovanja i specifičnih zahtjeva uporabe svog oružja specijalne snage su spremne “probijati led” u korištenju novim streljačkim oružjem

Specijalne postrojbe više nisu povlastica tehnički najnaprednijih vojski zapadne Europe i Sjedinjenih Američkih Država. Danas svaka vojska ima barem jednu specijalnu postrojbu, pa makar na razini satnije ili samo voda. Ono što razlikuje specijalce od ostatka “obične” vojske nije samo njihova posebna obuka već i specijalna oprema prilagođena posebnim uvjetima djelovanja. Zbog toga povećanje brojnosti specijalnih snaga znači i povećanje potražnje za specijalnom opremom, na veliko zadovoljstvo njezinih proizvođača. Doduše, sve veći broj država trudi se da samostalno pokrene proizvodnju takve opreme, djelomično kako bi zadovoljile vlastite potrebe, a djelomično kako bi zaradile na njezinom izvozu. Tako je, unutar Golden Groupa, Singapore Technologies Kinetics (zajedno s BAE Systems i Denelom) razvio samovozni minobacački sustav Agrab, te 48 primjeraka prodao Ujedinjenim Arapskim Emiratima.

Na području specijalnih snaga i dalje dominiraju američke oružane snage, i to po svim kriterijima: brojnosti, opremljenosti i proračunskim izdvajanjima. Naravno, njihove su snage i “najzaposlenije”, počevši od Iraka i Afganistana, pa preko raznih država Azije, Afrike i Južne Amerike, gdje sudjeluju kao instruktori ili u tajnim operacijama. Raspad Sovjetskog Saveza utjecao je i na specijalne snage. One se danas ponajprije rabe za borbu protiv terorističkih skupina i organiziranog kriminala. Nove zadaće donijele su i promjenu u opremanju, koja uz klasično lako naoružanje sad obuhvaća i samovozne minobacače, pa čak i samovozne haubice.

 

Lako naoružanje
U prosincu 2007. američko zapovjedništvo specijalnih snaga (US Special Operations COMmand – SOCOM) dovršilo je evaluaciju automatske puške FN Herstal Special Operations Forces Combat Assault Rifle (Scar) u kalibru 5,56 i 7,62 mm, te podcijevnog bacača granata Enhanced Grenade Launcher Module (EGLM) kalibra 40 mm. Scar je trenutačno jedna od najnaprednijih automatskih pušaka na tržištu. SOCOM je zahtjev za ponude za novu automatsku pušku objavio u siječnju 2004., te je nakon 11 mjeseci odabira objavio da je pobijedio prijedlog FN Herstala. Scar bi, prije svega, trebao zamijeniti karabin M4, kalibra 5,56 mm, koji se nije pokazao najučinkovitijim u ratu protiv terorizma. Problem je u preslabom metku SS109 (M855) kalibra 5,56×45 mm. Scarova najveća prednost je modularna konstrukcija, koja osigurava 60 posto istih dijelova za inačicu kalibra 5,56 i 7,62 mm, uključujući poklopac sanduka, kundak i mehanizam okidača. Inačica kalibra 5,56 mm označena je kao Mk 16 Mod 0 Scar-L, a inačica kalibra 7,62 mm Mk 18 Mod 0 Scar-H. Korisnik za obje inačice može odabrati tri vrste cijevi. Za inačicu Scar-L na raspolaganju je CQC (close quarter combat) cijev dugačka 254 mm, zatim standardna cijev dužine 355,6 mm, a za povećani domet i veću preciznost rabi se cijev dužine 508 mm. CQC cijev namijenjena je za domete do 200 metara. Standardna cijev namijenjena je za djelovanja od 300 do najviše 500 m, dok je najduža cijev optimizirana za djelovanja na udaljenostima od 500 do 800 m. Izmjena cijevi može se obaviti za manje od pet minuta. Obje inačice opremljene su MIL-STD-1913 Picatinny nosačem, koji omogućava uporabu gotovo svih komponenata iz M4 Special Operations Modification (Sopmod) kompleta, te najnoviji XM26 Modular Accessory Shotgun System tvrtke C-More Systems. Tvrtka FN Herstal najavila je mogućnost prilagodbe modela Mk 17 uporabi ex-sovjetskog metka 7,62×39 mm.

Treći, podjednako važni dio opreme je EGLM, sada označen kao Mk 13 Mod 0, laki bacač granata koji se smješta ispod cijevi puške. Iako se prije uporabe mora pričvrstiti ili na Mk 16 ili na Mk 17, EGLM se koristi samostalno, neovisno o stanju puške. EGLM je nastao na osnovi FNH bacača granata razvijenog za modularnu pušku F2000 kalibra 5,56 mm. Isporuka prve serije od 886 Mk 16, 772 Mk 17 i 196 MK 13 SOCOM-u dovršena je u listopadu 2007. SOCOM namjerava u proračunskoj godini kupiti 3502 puške Mk 16, 2798 Mk 17 i 1804 bacača Mk 13, ukupne cijene 25 milijuna dolara. U proračunskoj godini 2009. namjerava potrošiti više od šest milijuna dolara za kupnju 1569 Mk 16, 500 Mk 17 i 500 Mk 13. Ranije službena izvješća navodila su ukupne potrebe od čak 84 000 pušaka kalibra 5,56 mm i 15 000 kalibra 7,62 mm, tako da FNH može očekivati dodatne narudžbe. Osim toga pobjedom na izboru za novu pušku SOCOM-a FNH-ova Scar puška postala je i glavni konkurent za nasljednika ostarjele automatske puške M16 i karabina M4. Dok ne dođe dovoljan broj Scarova osnovno streljačko oružja američkih snaga ostat će Colt Defense M4A1 karabin kalibra 5,56 mm uz koji ide Special Operations Modification (Sopmod) komplet tvrtke Knights Armament. Osim Picatinny nosača Sopmod sadrži i prednji rukohvat, različite dnevne i noćne ciljnike, lampe, laserske označivaće ciljeva i druge dodatke. Kako će, usprkos velikim narudžbama Scarova, M4A1 ostati još duže u operativnoj uporabi SOCOM je za proračunske godine 2008. (FY08) i 2009. (FY09) planirao nabavu novih ciljnika i druge opreme. Tako za FY08 SOCOM planirao kupiti 2309 EO Tech Close Quarter Battle Combat Optical Sights, te još 1268 u FY09. Između mnogih narudžbi nalazi se i narudžba za Insight Technology Advanced Tactical Precision Illuminating Aiming Lasers, s planom nabave od 2950 u FY08 i još 1150 u FY09.

Karabin M4A1 nije jedino streljačko oružje američkih specijalaca. Od 2005. godine rabe nepoznat broj karabina HK416 kalibra 5,56 mm. HK416 nije novo oružje, već se radi o temeljno prerađenom karabinu M4A1. Preradu je za SOCOM obavila tvrtka Heckler & Koch. HK416 je nastao na osnovama bogatog iskustva koje je Heckler & Koch stekao tijekom razvoja automatske puške G36 (5,56 mm) za njemačku vojsku, XM8 (5,56 mm) za američku vojsku, te modernizaciji SA80 (5,56 mm) za britansku vojsku. Naručitelji mogu birati između opcije modernizacije postojećih M4 ili naručiti potpuno nove HK416. U travnju 2007. norveška vojska je odabrala HK416 kao zamjenu za puške G3 (7,62 mm). Za isporuku 8200 HK416 Heckler & Koch je dobio 100 milijuna norveških kruna, a još 50 milijuna je plaćeno tvrtki Aimpoint za ciljnike.

Istovremeno s kupnjom HK416 norveška je vojska naručila i 6500 kratkih strojnica MP7 A1 istog proizvođača. MP7 A1 će zamijeniti kratke strojnice MP5 kalibra 9 mm. Norveška je narudžba prvi veliki izvozni uspjeh ove kratke strojnice, nakon što je više od 20 država kupilo male količine MP7, ponajprije namijenjenih testiranju. Drugi veliki kupac je, naravno, njemačka vojska, čije specijalne i “obične” postrojbe već godinama rabe MP7 A1 u Afganistanu. Jedan od razloga oklijevanja oružanih snaga da kupe MP7 A1 je i činjenica da rabi potpuno novi metak 4,6×30 mm koji je razvio Royal Ordnance (u sklopu korporacije BAE Systems). Iako novi metak osigurava veću probojnost i veći domet od standardnog metka kalibra 9 mm većina oružanih snaga ima velike zalihe metaka od 9 mm i skupo im je prijeći na novi kalibar. Na osnovi metka od 4,6 mm Heckler & Koch je 2003. prvi put prikazao novi pištolj kojeg je njemačka vojska označila kao P46.

Izraelska ponuda
Izrael je među najvećim i najuspješnijim proizvođačima streljačkog oružja, posebno tvrtka Israel Weapon Industries (IWI) koja se nekad zvala Small Arms Division of Israel Military Industries. Najnoviji IWI-n proizvod je automatska puška Tar-21 (Tavor Assault Rifle – 21 Century) kalibra 5,56 mm. Prvi veliki kupac je indijska vojska, koja je 2004. godine naručila 3074 komada za svoje specijalne snage. Nakon nekih izmjena na konstrukciji puške i ciljnika indijska vojska je odobrila isporuku puške. IWI je pomogao tamošnjoj državnoj tvrtki Ordnance Factory Board u razvoju Micro Tavor (Mtar-21). Mtar-21 je namijenjen uporabi u indijskim specijalnim snagama i zračnodesantnim postrojbama. Zanimljivo je da se Mtar-21 može konvertirati iz standardnog kalibra 5,56 mm u kalibar od 9 mm. Do kraja 2007. godine IWI je dovršio i isporuku prvih 15 000 Tavora izraelskoj vojsci. Nepoznati broj Tavora isporučen je gruzijskoj vojsci koja ih također rabi u svojim specijalnim postrojbama. Neki izvori navode da Tavor koriste i specijalne postrojbe kolumbijske vojske.

Precizna paljba
Tijekom 2007. američka vojska i SOCOM započeli su svoju staru snajpersku pušku M24 Sniper Weapon System (7,62 mm) zamjenjivati novom M110 Semi-Automatic Sniper Systems (Sass) tvrtke Knight’s Armament. Ukupna narudžba obuhvaća isporuku 4492 puške. M110 zapravo je inačica snajperske puške KAC Mk 11 Mod 0 (7,62 mm) koju rabe američki mornarički specijalci (Seal). U prosincu 2006. Kinght’s Armament je dobio ugovor vrijedan 9,9 milijuna dolara za isporuku Mk 11. Isporuka zadnje puške planirana je za prosinac 2011. Jedan od osnovnih zahtjeva za novu Sass pušku bio je mogućnost  neutraliziranja ljudi i mekanih ciljeva na udaljenostima do 1000 metara. Kao i Mk 11 i M110 je optimizirana za uporabu metka M118LR iako može ispaljivati i metke kalibra 7,62×51 mm, uključujući probojni metak M993. Kako bi se povećala vjerojatnost preživljavanja na bojištu M110 je na ustima cijevi dobila skrivač bljeska koji služi i za smanjenje praska pucnja. Uz pušku idu okviri za streljivo kapaciteta 10, 15 i 20 metaka, a opremljena je teleskopskim ciljnikom Leupold XM151 Spalding. Nakon što je testirana tijekom 2006. M110 je uvedena u operativnu uporabu početkom 2007. u postrojbama raspoređenim u Afganistanu.

M110 se rabi zajedno s teškom snajperskom puškom Barrett Firearms M107 Semi-Automatic Long-Range Sniper Rifle kalibra 12,7 mm, koja je namijenjena djelovanju na udaljenostima većim od 1000 metara. M107 je razvijena iz puške M82A1, koja je u uporabi u većem broju vojski. Tijekom FY07 američki marinski korpus je u potpunosti zamijenio svoje stare snajperske puške Barrett M82A3 novim Barrett M107 Special Application Scoped Rifle (12,7 mm).

U prosincu 2006. tvrtka Optical Systems Technology (Osti) dobila je od Marine Corps Systems Command narudžbu za 841 ciljnik Magnum Universal Night Sight (Muns), vrijednu 6,9 milijuna dolara. Još uvijek dokraja nedefiniran petogodišnji ugovor trebao bi obuhvatiti isporuku 4700 Munsa u vrijednosti od čak 40 milijuna dolara. Po tvrdnjama proizvođača pri standardnoj svjetlosti zvijezda Muns može otkriti vozilo udaljeno 3150 metara, te čovjeka na 1350 metara. Masa mu je 1,45 kilograma i za rad treba samo dvije AA baterije koje mu, u optimalnim uvjetima, pružaju čak 60 sati rada. Osti tvrdi da je Muns već u operativnoj uporabi u britanskoj i kanadskoj vojsci.

Kanadska je vojska dramatično povećala svoje specijalne snage osnivanjem Special Operations Regimente. Nakon iskustava u bivšoj Jugoslaviji kanadska je vojska zaključila da treba snajpersku pušku koja će biti lakša od pušaka kalibra 12,7 mm, ali ipak jača od pušaka u kalibru 7,62 mm. Zbog toga je svoje specijalne snage opremila snajperskom puškom .338 Lapua Timberwolf Tactical tvrtke PGW Defence Technologies. Riječ je o znatno modificiranoj lovačkoj pušci, a razvijena je kako bi zamijenila snajpersku pušku C-3A1 (7,62 mm) i nadopunila tešku snajpersku pušku McMillan (12,7 mm). Na međunarodnom tržištu Timberwolf Tactical prodaje tvrtka Colt Canada, koja tvrdi da je već zaprimila upite od američke i više europskih vojski.

Paljbena potpora
Iako bi specijalne postrojbe trebale djelovati prikriveno, iskustva iz ratova u Afganistanu i Iraku, ali i djelovanja protiv drugih terorističkih i pobunjeničkih skupina širom svijeta, pokazala su da im je često potrebna snažna paljbena potpora. U najvećem broju slučajeva ona se ostvaruje putem borbenih zrakoplova i/ili dalekometnog topništva. Međutim, to nije uvijek moguće. Upravo su neke akcije specijalnih snaga u Afganistanu i Iraku pokazale koliko je opasno oslanjati se na blisku potporu iz zraka, posebno ako su neprijateljski položaji jako blizu, ili se djeluje u urbanom okruženju u kojem piloti teško razlikuju zgrade. Zbog toga se specijalne snage sve više opremaju oružjima za paljbenu potporu, koja nisu uvijek ni lagana ni mala.

Na donjem dijelu spektra takvih oružja nalazi se laka strojnica Minimi light machine gun (LMG) tvrtke FN Herstal. Ovo popularno oružje kalibra 5,56 mm rabi i američke vojska pod oznakom M249 Squad Automatic Weapon. Američke specijalne snage odnedavno rabe model Mk 46 Mod 0 LMG koji je 27 % lakši od M249 iako je zadržao čak 80 % istih dijelova. SOCOM će u FY08 kupiti 172 Mk 46 Mod 0, te još 156 u FY09, kao dopuna 989 LMG-a koji su već u operativnoj uporabi. Minimi je najraširenija laka strojnica u kalibru 5,56 mm, a u novije vrijeme najveći se broj kupaca odlučio za ParaMinimi koja je lakša i kraća u odnosu na standardni model.

Najveći nedostatak Minimia je slab metak od 5,56 mm. Zahtjevnijim kupcima FN Herstal nudi Mk 48 Mod 0 LMG u kalibru 7,62 mm. Mk 48 je “veliki brat” Mk 46, a svjetskom je tržištu prvi put predstavljen na Eurostatoryju 2006. kao Minimi 7,62 mm. Mk 48 je razvijen kako bi zadovoljio zahtjev SOCOM-a iz ožujka 2001. kojim se tražila zamjena za ostarjelu strojnicu M60. Takva kombinacija “malog i velikog brata” ima velike prednosti, kako u smanjenju troškova održavanja (zajednički dijelovi) tako i u pojednostavljenju obuke vojnika. Sa svojih osam kilograma mase Mk 48 je 34 % lakša od standardne strojnice FN Herstal M240B, te ima čak 70 % zajedničkih dijelova s M240, M249 i Mk 46. SOCOM planira u FY08 kupiti 100 Mk 48, te još sto u FY09, koje će pridodati uz 683 prije kupljene.

U lipnju 2007. General Dynamics Armament and Technical Products (GDATP) dobio je ugovor vrijedan 13,2 milijuna dolara za nastavak isporuke novog automatskog bacača granata Mk 47 Mod 0 kalibra 40 mm. Procjenjuje se da bi ukupna vrijednost ugovora mogla dosegnuti 46,3 milijuna dolara. GDATP je razvio automatski bacač granata CG-40 Striker kao lakšu zamjenu za sveprisutni Mk 19 Mod 3 kalibra 40 mm. GDATP je odgovoran za proizvodnju samog bacača i njegovu integraciju sa sustavom za usmjeravanje paljbe koji proizvodi Raytheon. Proizvodnja streljiva dodijeljena je tvrtki Nammo Norway. SOCOM je odabrao Strikera, kojeg je službeno označio kao Mk 47 Mod 0, kao pobjednika u natječaja Advanced Lightweight Grenade Launcher. Zajedno s kutijom u kojoj se nalazi 32 granate, masa Mk 47 Mod 0 je 45,36 kg, što je za čak 40 % manje u odnosu na Mk 19 Mod 3. Zahvaljujući naprednom sustavu za usmjeravanje paljbe maksimalni domet je čak 2000 metara. Pritom se, zahvaljujući uporabi laserskog daljinomjera, ostvaruje preciznost paljbe od jedan metar. Dodatnoj učinkovitosti pridonosi i granata Mk 285 koja ima elektronički upaljač Mk 438. Ovaj upaljač omogućava da se prije ispaljenja granate programira vrijeme (tj. udaljenost) aktiviranja granate bez potrebe da pogodi cilj. U praksi to znači da će Mk 285 granata eksplodirati u zraku na točno određenoj udaljenosti, recimo iznad rova ili zaklona u kojem se nalazi neprijatelj. Posebna prednost je mogućnost neutralizacije ljudi unutar zgrada. Prefragmentirana bojna glava granate Mk 285 sadrži 40 grama visokorazornog eksploziva i 1450 čeličnih kuglica. Njihova učinkovitost se proteže na pet metara od točke detoniranja. Još jedna zadaća upaljača Mk 438 je samouništenje granate. U rujnu 2006. Nammo je dobio ugovor vrijedan osam milijuna dolara za isporuku 39 776 granata Mk 285.

Norveška tvrtka Vinghog dobila je krajem 2006. ugovor vrijedan 8,4 milijuna dolara za isporuku postolja za teške strojnice i automatske bacače granata Softmount. Postolja su nabavljena evaluaciju unutar programa Improved Crew Served Weapon Mount (ICSWM) novac za kupnju osiguran je kroz Foreing Comparative Test program ministarstva obrane. Softmount će se prvo testirati zajedno s Mk 47 Mod 0 automatskim bacačem granata, a potom će i sa teškom strojnicom M2HB (12,7 mm) i strojnicom M240.

Na IDEX-u 2007 Ujedinjeni Arapski Emirati su objavili da su za 390 milijuna dolara kupili 48 samovozna minobacača Agrab (Scorpion). Agrabe će dobiti tamošnje specijalne snage. Agrab je razvijen unutar International Golden Group, koju čine BAE Systems, Singapore Technologies Kinetics i Denel. Osnovu sustava čini ST Kinetics Super Rapid Advanced Mortar System (Srams) kalibra 120 mm, montiran na stražnji dio oklopnog vozila (posebno zaštićenog od mina) BAE Systems OMC RG-31 Mk 5 4×4. Za potrebe Agraba, vozilo je dobilo i novu kabinu za tri člana posade. Emirati su tom narudžbom ujedno postali i prvi kupci Sramsa, koji je dosad testiran na širokoj paleti gusjeničara i kotačaša. Srams je idealno rješenje za lake snage jer se može postaviti i na tako male platforme (vozila) kao što je AM General Hummer. U tom slučaju, borbenu cjelinu čine dva vozila. Na prvom se nalazi Srams i dvanaest granata, a ostale se granate prevoze drugim vozilom. U slučaju Agraba, Srams je postavljen na znatno veće vozilo. Za precizno navođenje paljbe zadužen je Denelov Arachnida računalni SUP, koji posadi (zapovjedniku, punjitelju i vozaču) omogućava da otvori paljbu samo jednu minutu nakon zaustavljanja vozila. Vozilo prevozi 58 granata. Arachnida je univerzalni topnički SUP, koji se već rabi na emiratskim samovoznim haubicama Denel G6 kalibra 155 mm i moderniziranim RDM Technology M109L47. Emiratska je vojska za svoje Agrabe odabrala streljivo tvrtki Denel i ST Kinetics (Improved conventional Munition), koje omogućava maksimalni domet od 6600 metara.

Američki Naval Surface Warfare Center je, za 98 milijuna dolara, od Laser Systemsa (dio Litton Systemsa) 15. kolovoza 2007. naručio 940 An/PEQ-1 Special Operations Forces Laser Acquisition Marker (Soflam) unutar projekta Special Operations Forces Laser Rangefinder Designator. Soflam je opisan kao lagani integrirani laserski označivać ciljeva i daljinomjer koji će pripadnicima američkih specijalnih snaga omogućiti da lociraju i označe važne ciljeve koji će se onda uništavati laserski navođenim oružjima. Soflam se može opremiti raznim dodacima, kao što je noćni ciljnik. Radi povećanja sigurnosti operatera moguće ga je rabiti pomoću daljinskog upravljanja. Masa mu je 5,5 kg, a dimenzije 26x30x13,1 cm. Kad se rabi kao daljinomjer domet mjerenja mu je od minimalno 200 do najviše 9995 metara. Kad se rabi kao označivač ciljeva maksimalni domet mu je pet kilometara (za cilj veličine 2,3×2,3 m).

Siniša RADAKOVIĆ