Littoral Combat Ship projekt američke ratne mornarice svojim naprednim rješenjima unijet će revoluciju u pomorsko ratovanje

Nakon kraja Hladnog rata mnogi su se vojni projekti, pokrenuti devedesetih godina prošlog stoljeća, pokazali dinosaurima prošlog vremena koje je trebalo ugasiti. Max Boot, jedan od najutjecajnijih američkih kolumnista, napisao je u Los Angeles Timesu u veljači 2006. – od 349 milijardi američkih dolara u vojnom proračunu za 2007. previše je odvojeno za održavanje konvencionalnog oružja preostalog iz Hladnog rata. Nakon mnogih oštrih kritika na F-22 Raptor, F/A-18E/F Super Hornet i F-35 Joint Strike Fighter (JSF) Boot je svoju pažnju preusmjerio na ratne brodove. Podmornice klase Virginia, napisao je, primjer su na što Pentagon ne bi trebao trošiti toliko puno novca. Po Bootovom mišljenju za sukobe 21. stoljeća još su gore prikladni nova klasa nosača aviona SVN-21 i nova klasa razarača DD(X). Iako se mnogi ne bi složili s Bootovim ocjenama, osobito u pogledu nosača zrakoplova, čija namjena i borbene sposobnosti ponajviše ovise o ukrcanim zrakoplovima, simptomatično je da Boot nije spomenuo još jedan veliki i skupi program američke ratne mornarice – Littoral Combat Ship (LCS). Vjerojatno iz vrlo dobrog razloga – jer je LCS projektiran tako da u potpunosti odgovara uporabi u okruženju asimetričnih prijetnji kao dio međunarodnih kriza, te da djeluje u antiterorističkim i mirovnim zadaćama. I sve to u obalnim vodama što bliže bojišnicama na kopnu. Doista, po tvrdnjama kontraadmirala Charlesa Hamiltona II, najodgovornije osobe LCS projekta, ovi će brodovi američkoj ratnoj mornarici donijeti brzinu, fleksibilnost i mogućnosti koje će joj trebati kako bi se nosila s asimetričnim prijetnjama budućnosti.

Na brifingu organiziranom za tvrtke uključene u LCS projekt u studenom 2004. kapetan bojnog broda Don Babcock iz LCS Program Officea, ustvrdio je da ovaj program u sebi sjedinjuje:
• Optimiziranu mogućnost borbenog djelovanja u priobalnim vodama zahvaljujući jedinstvenom dizajnu prilagođenom uvjetima djelovanja, koji uključuje brzinu, pokretljivost i mogućnost djelovanja u plitkim vodama.
• Mogućnost brze prilagodbe zadaćama kao što je protuminska borba, borba protiv malih brzih brodova i/ili dizelskih podmornica.
• Osiguranje modularnog otvorenog sustava brodske arhitekture kojom se ostvaruje fleksibilan sustav za dinamičko bojno polje u kojem će djelovati zajedno s bespilotnim letjelicama, plovilima (površinskim i podvodnim) i vozilima bez posade. U taj dio se uključuju i najsuvremeniji senzori.
• Takav ustroj broda omogućit će lakše formiranje združenih višegranskih snaga koje će imati veliku fleksibilnost djelovanja ne samo na moru. Uz to LCS-i će od samog početka svoje operativne uporabe biti integrirani u buduću obitelj američkih površinskih brodova koja će biti uključena u mrežu za prijenos podataka borbenih snaga svih grana američke vojske.

Ukratko, LCS će omogućiti dramatičnu promjenu u projektiranju brodova, njihovim borbenim mogućnostima i konceptu djelovanja. Program razvoja LCS programa trenutačno obuhvaća dva industrijska tima koji grade po dva broda bitno različitih koncepcija. Industrijski tim predvođen tvrtkom Lockheed Martin obznanio je 21. studenog 2005. da je završio prvu glavnu fazu gradnje svog USS Freedoma (LCS 1), svog prvog LCS broda. Da podsjetimo, Lockheed Matin je predložio konvencionalnu formu jednotrupnog broda. USS Fredom u gradnji je od početka 2005. u brodogradilištu Marinette Marine (Marinette, Wisconsin). Rezanje čelika za Fredom započelo je 8. veljače, a kobilica je položena 2. lipnja 2005. U studenom 2005. tim Lockheed Martina ugradio je dvije brodske turbine. Ako sve ostane po planovima Freedom bi se trebao porinuti sredinom 2006. a američkoj ratnoj mornarici bit će predan početkom 2007. Freedom će pokretati dvije plinske turbine Rolls-Royce MT 30 – najveće ikad ugrađene na neki američki ratni brod. Te će turbine omogućiti da Freedom pri manjoj istisnini održava trajnu krstareću brzinu znatno višu od 40 čvorova. Dizelski motori, koje će isporučiti Fairbanks Morse, osigurat će potrebnu snagu za dugotrajna krstarenja. Pogon i pokretljivost osigurat će se preko dva fiksna i dva pokretna water jeta. Tim Lockheed Martina uključuje i tvrtke Gibbson&Cox (projektiranje brodova), brodogradilišta Marinette Marine i Bollinger Shipyards (Louisiana), kao i druge američke i strane tvrtke.

Kobilica za drugi LCS brod, koji gradi tim predvođene General Dynamicsom, položena je 19. siječnja 2006. Ovaj se brod gradi u brodogradilištu Austal USA Shipyards u Mobileu (Alabama). Iako se radi o 127 metara dugom trimaranu LCS 2 će imati sličnu brzinu, broj posade i borbene sposobnosti kao i Freedom. LCS 2 je naručen 14. listopada 2005. po ugovoru vrijednom 223 milijuna američkih dolara. Po sadašnjim planovima američka ratna mornarica bi ga trebala dobiti 2008. Unutar General Dynamicsovog tima glavni je partner Bath Iron Works (Bath, Maine). Po tvrdnjama General Dynamicsa njihov će LCS trimaran američkoj ratnoj mornarici pružiti maksimalnu brzinu na oceanu tek nešto manju od 50 čvorova. Uz to će posadi pružiti dosad neviđene maritimne sposobnosti. LCS 2 ima letnu palubu veću nego na ijednom američkom ratnom brodu izuzev nosača zrakoplova i desantnih brodova. Tako velika letna paluba omogućit će istodobno djelovanje dva MH-60R/S helikoptera ili znatno više bespilotnih letjelica. LCS 2 će omogućiti i najveću nosivost, osobito u odnosu na veličinu broda i njegovu istisninu, barem po tvrdnjama General Dynamicsa.

Tvrtka Bat Iron Works predvodi tim koji uključuje i Austal USA, a koji je odgovoran za gradnju aluminijskih i čeličnih trimaranskih ratnih brodova. Tvrtka General Dynamics Advanced Information Systems (Arlingotn, Virginia) odgovorna je za razvoj otvorenog brodskog sustava Core Mission System i integraciju drugih sustava i podsustava u njega. Northrop Grumman Electronic Systems (Baltimore, Maryland) osigurat će Integrated Combat Management System baziran na proizvodima Thales Nederlanda. Tvrtka BAE Electronic Systems (Rockville, Maryland) osigurat će komunikacijsku opremu, a tvrtka L3 Communications (Leesburg, Virginia) automatski sustav kontrole broda. U timu General Dynamicsa još se nalaze tvrtke Maritime Applied Physics Corporation (Baltimore, Maryland), GD Armament and Technical Products (Burlington, Vermont), Electric Boat (Groton, Connecticut) i GD Canada (Ottawa, Ontario). Norhtop Grumman je 4. siječnja 2006. obznanio da je dobio ugovor unutar LCS projekta potencijalno vrijedan 159 milijuna američkih dolara. Unutar tog ugovora Northrop Grumman mora razviti Mision Package Integrator (MPI) za LCS-ov Mission Modules program. Prvi MPI Northop Grumman mora dostaviti u fiskalnoj godini 2007. Svoj posao mora obaviti u bliskoj suradnji s Mission Package Integration Laboratoriy u Srface Warfare Center američke ratne mornarice (Panama City, Florida), kako bi proizveo i isporučio sposobnosti koje će odgovarati tehničkim uvjetima razvoja koje je postavio LCS Mission Modules Program Office (PMS 420).

Po tvrdnjama kapetana bojnog broda Walta Wrighta, vođe programa Mission Modules, MPI ugovor je važan korak naprijed u nastojanjima razvoja modularnih “plug-and-fight” sposobnosti flote. Zajedno s industrijom ratna mornarica nastoji razviti integracijski paket za borbene sustave za zadaće protuminske borbe, protupodmorničke borbe i protubrodske borbe, a koji će se po potrebi ugrađivati na LCS-e. Američka ratna mornarica je MPI definirala kao system-engineering partnera odgovornog za razvoj sustava i potrebnih tehnologija za misijske module zajedno s integraciom i potrebama uvezivanja koje je odredio PMS 420 i LCS-ov ured za razvoj.

Moduli za borbene misije
PMS 420 paket je skup različitih tehnologija. Mnoge od njih su proizvod drugih projekata te su razvijene kao elementi posebnih modula borbenih misija. Za primjer, modul za protuminsko djelovanje zajedno sjedinjuje nekoliko sustava razvijenih unutar Mine Warfare programskog ureda (PMS 495). Ovaj modul između ostalih objedinjava: AN/WLD-1 Remote Minehunting System, NA/AQS-20A Sonar Mine Detecting Set, Organic Airborne Surface Influence Sweep, Airborne Laser Mine Detection System i Airborne Mine Neutralization System.

Srce protupodmorničkog modula je Advanced Deployable System (ADS) koji je razvio mornarički Maritime Surveillance Systems programski ured (PMS 485). Sastavni dio ADS sustava je sonarna antena u trupu broda koja se može rabiti i pri velikim brzinama plovidbe istodobno zadržavajući visoku kvalitetu prikupljanja akustičkih podataka.
Američka ratna mornarica je 18. siječnja 2006. dodijelila Lockheed Martinu ugovor vrijedan 144,3 milijuna američkih dolara za razvoj nastavak razvoja ADS sustava za brzo podvodno djelovanje. Po tom ugovoru Lockheed Martin je obvezatan nastaviti razvoj sustava, detaljno razraditi projektnu dokumentaciju i planove proizvodnje predviđene po Detailed Desing Review, te izgraditi sustav koji će se ugraditi na LCS radi tehničke i operativne evaluacije. Sa ADS sustavom na svojim LCS-ovima zapovjednik združenih pomorskih snaga će imati sposobnost ostvarenja pune slike podmorja koja će se nadopuniti podacima dobivenim od drugih senzora postavljenih na LCS-e. ACS sustav je ustvari skup različitih podsustava koji djeluju zajednički. Središnji je sustav pasivni akustički sonar postavljen na trup broda koji je bežičnom vezom povezan sa sustavom za obradu podataka. Ovim se sustavom osigurava kontinuirano akustičko pretraživanje podmorja na velikim oceanskim prostranstvima. Projektiran je da otkrije i prati najmodernije dizelske podmornice (i nuklearne). Uz to kao sekundarne zadaće može osigurati praćenje površinskih brodova i otkrivanje mina.
ACS se sastoji od četiri glavna podsustava: analitički i izvještajni sustav, senzori, taktički prikaznici i instalacijska potpora. ACS predviđen za uporabu na LCS-ima neće biti sastavni dio brodskog sustava već će djelovati iz posebnih modula-kontejnera koji će se postavljati na posebne palube. Zbog komplekstnosti sustava i njegovog razvoja krajnja cijena razvoja ACS-a mogla bi biti 243 milijuna američkih dolara.

Uz ACS sustav LCS-ov modul za protupodmorničku borbu uključuje dodatne akustične senzore kao što je višenamjenski tegljeni sonar i tegljeni daljinski upravljivu ronilicu sa sonarom. Uz to u ovaj modul ulaze i različiti sustavi i oružje namijenjeno uporabi s MH-60R helikoptera i besposadnih površinskih plovila. Modul za protubrodsku borbu ujedinjuje oružja kao što su 30 mm topovi i inačica vođenog projektila Presicion Attack Munitiom američke kopnene vojske. Zahvaljujući dosad neviđenoj mogućnosti da čak 40 posto nosivosti LCS-a bude u promjenjivim modulima-kontejnerima otvara se mogućnost njihove istinske višenamjenske uporabe, tim prije jer će se prilagodba novim zadaćama moći ostvariti u do sada nezamislivo kratko vrijeme. To će pak otvoriti novi problem – ispravnog planiranja uporabe modula u raznim misijama, kako na pojedinačnim LCS-ima tako i na skupinama brodova.

Pripremio Tomislav JANJIĆ