U posljednjih nekoliko godina u svjetskoj vojnoj literaturi, pa tako i u našoj hrvatskoj, udomaćio se termin “litoralnog ratovanja”. Budući da on u svim svojim značenjskim oblicima nije baš uvijek u potpunosti razumljiv najširoj čitalačkoj publici nije zgorega posjetiti na njegove karakteristike, operativni karakter te potrebnu tehničku i materijalnu potporu za njegovo provođenje

Pojam “litoralno” nije u postojećoj literaturi uvijek pravilno određen niti odgovarajuće shvaćen. U doslovnom prijevodu iz stranih rječnika on označava ogranični pojas između obale i mora, odnosno međuprostor između ekstremno najviše i najniže plime. U nešto proširenoj definiciji termin “litoralno” se zapravo odnosi na cjelokupnu dodirnu zonu u kojoj se spajaju kopno i more. Termin “litoralna zona” odnosi se na jednu još uvijek pravno nedefiniranu zonu, koja se od obalne crte može širiti daleko preko graničnih crta teritorijalnih voda i granica ekskluzivnog ekonomskog pojasa. U praktičnom smislu “litoralne vode” označavaju također i akvatorij otvorenog oceana koji je u direktnom dodiru s kontinentalnim masama, poluzatvorenim ili zatvorenim morima (koji se često nazivaju “uska mora”) te rubna mora svjetskih oceana. Litoralne vode koje graniče s otvorenim oceanom su redovito duboke, dok su “uska mora” kao što je npr. Baltičko more, Perzijski zaljev i najveći dio Jadranskog mora duboki tek nekoliko stotina metara.

Novo značenje litoralnog područja
Politička, ekonomska i vojna važnost litoralnog pojasa u stalnom je porastu od završetka Hladnog rata 1991. godine. Dva najvažnija čimbenika za takvo stanje stvari su demografija i širenje globalizacijskih procesa. Na današnjoj političkoj karti svijeta vidljivo je da skoro 80% država ima izlaz na more a gotovo 95% svjetske populacije živi unutar granice od 1000 km udaljenosti od morske obale. Statistički podaci UN-a, ali i samo površan pogled na kartu svijeta pokazuje da otprilike 60% svjetskih politički značajnih urbanih područja leži u uskom području od samo 100 km od obale. Gotovo 70% svjetskog urbanog stanovništva živi u zoni udaljenoj do 500 km od obale. Brojčani pokazatelji također kažu da je 40% svjetskih gradova koji imaju više od 500 000 stanovnika locirano na samoj obali mora i oceana. S druge strane, više od 80% svjetskog kapitala koncentrirana je u području udaljenom od obale 450 – 500 km. Litoralno područje je također vrlo značajno u ekonomskom smislu budući da u njemu započinje, odvija se i završava sav prekomorski prijevoz putnika i materijalnih dobara.

Operativno područje
Litoralno područje je u mnogim svojim aspektima vrlo specifično područje za primjenu i taktički razvoj pomorskih snaga i zrakoplovstva. Mala veličina mnogih zatvorenih i poluzatvorenih mora, odnosno blizina kontinentalnih masa usložnjava uporabu ne-borbenih i borbenih platformi (površinskih plovila, podmornica i zrakoplova). Perzijski (Arapski) zaljev prostire se otprilike 600 NM od estuarija Shatt el-Araba do Hormuškog tjesnaca, dočim njegova širina varira od 35 do 210 NM. Tranzitno vrijeme suvremenih površinskih ratnih brodova i podmornica je vrlo kratko i dozvoljava tim borbenim platformama da mijenjaju područja svog borbenih djelovanja unutar vremena od samo nekoliko sati. Zbog kratkih distanci i velike brzine, ratno zrakoplovstvo može iskoristiti sve svoje komparativne prednosti. Zrakoplovi mogu izvesti veći broj borbenih letova, zračni udari mogu postići efekt strateškog i taktičkog iznenađenja jer zrakoplovstvo može prići prikriveno svojim ciljevima na malim visinama na kojima je znatno otežano a ponekad i onemogućeno njihovo pravovremeno radarsko otkrivanje. Isto tako, zbog malih dimenzija “uskih mora” oštećeni zrakoplovi i brodovi imaju znatno više šanse da se dokopaju prijateljske obale nego kad djeluju na otvorenom oceanu. Osim toga litoralni pojas s tek nekoliko poprječnih komunikacijskih pristupa na samu obalu pruža potencionalnom neprijatelju smanjenu mogućnost prodora njegovih ekspedicijskih snaga u dubinu napadnutog teritorija.

U nekim uskim morima poput Baltika i Jadrana obalna crta je iznimno razvijena a pred obalom je “posijan” veliki broj otoka, otočića i hridi. Mnogobrojni zaljevi, uvale, otoci i fjordovi u takvim morima nude mogućnost organiziranja dublje strateške obrane od napada s mora. Tako “duboko” postavljena obrana u stanju je osigurati rano vremensko upozorenje na predstojeći napad. U kontrastu na ovaj tip obale, dugačka obala bez vanjskih otoka kao što je npr. iranska obala u Perzijskom zaljevu je visoko ranjiva na protivničke napade s mora. Veliki broj priobalnih otoka omogućava također i prikriven prolaz površinskih i podvodnih plovila od jednog do drugog otoka ali i mogućnost minskog zaprečavanja prolaza u svrhu zaštite obalnog komercijalnog prometa te pristupa pomorskim bazama i komercijalnim lukama.

Plitke vode u uskim morima u značajnoj mjeri utječu na manevribilnost udarnih grupa nosača zrakoplova, velikih površinskih plovnih jedinica i posebice nuklearno pokretanih napadnih podmornica (SSN). Brzina velikih površinskih ratnih brodova mora u značajnoj mjeri biti reducirana kada su u tranziciji kroz područje plitkih voda. Dubina mora jedan je od najvažnijih čimbenika u determiniranju optimalne veličine podmornice koja će biti odabrana za borbeno djelovanje u litoralnim vodama. Unatoč protivljenja njenih zagovornika, nuklearna napadna podmornica je prevelika za operacije u litoralnom pojasu a posebno u uskim morima. Nasuprot nje, velika diesel-električna podmornica zahtjeva minimalnu dubinu za sigurno odvijanje njenih operacija od 21 – 24 metra, srednje velika podmornica treba otprilike 18 m dubine, mala podmornica 12 – 15 m a mini podmornica tek 5 – 10 m dubine. Za velike brodove i podmornice svaka plićina ili hrid u kombinaciji s visokom ili snažnom plimom te morskim strujama može navigaciju u litoralnom pojasu pretvoriti u ekstremno opasnu i pogibeljnu avanturu.

Podmorničarska detekcija u plitkim vodama je generalno govoreći daleko teža i kompliciranija nego na otvorenom oceanu i u dubokoj vodi. Glavni razlog za loše detekcijske sonarne uvjete su ultrazvučni odjeci od morskog dna, velike varijacije u temperaturi različitih slojeva vode i njen promjenjivi salinitet. Tim čimbenicima treba pridodati utjecaj velikih količina slatke vode u široj zoni uokolo ušća rijeka, plime i oseke te utjecaje morskih struja. Prirodna buka i šumovi mora, kao i ona koju proizvodi čovjek svojim instalacijama u velikoj mjeri dodatno kompliciraju uporabu podvodnih senzora. Protu-podmornički senzori (ASW) konstruirani za detekciju velikim izlaznim snagama u dubokoj vodi, vrlo često su od slabe koristi kada treba detektirati tihu, suvremenu diesel-podmornicu, pogotovo nove tipove opremljene AIP propulzijom. Nije rijedak slučaj da suvremene klasične podmornice generiraju manje buke nego podvodno okruženje u kojem se nalaze. Osim toga, nove podmornice vrlo često koriste batimetriju, obližnju podmorsku topografiju kao i lokacije podvodnih olupina da bi vrlo uspješno od protivnika prikrili svoju nazočnost.

Karakteristike fizičkog okruženja u litoralnom pojasu zahtjevaju uporabu aktivnih i pasivnih podvodnih akustičnih senzora. Pasivni senzori nisu posebno efikasni protiv tihih konvencionalnih ciljeva jer se kod njih vrlo često javlja problem kontinuiranog i preciznog praćenja cilja. Aktivni sonari su nepogodni zbog velikog stupnja tzv. cluttera tj. odbijanja signala od relativno plitkog dna, te zbog mogućnosti odavanja vlastite nazočnosti i precizne lokacije od protivničkih snaga. Akustični senzori za detekciju u dubokoj vodi imaju redovito limitiranu brzinu pretrage, dok su oni koji imaju veću brzinu pretrage redovito neefikasni protiv sporih i duboko uronjenih ciljeva.

Karakteristike
Pomorsko ratovanje u litoralnom pojasu u odnosu na oceansko pomorsko ratovanje odlikuje se ozbiljnim i značajnim razlikama. Prvenstveno, te razlike proizlaze iz puno manje površine operativnog područja i blizine kopnenih masa. Pomorske snage su prisiljene u uskim akvatorijima obaviti koncentaciju svojih plovnih sastava umjesto disperzije koja se redovito prakticira na oceanskim širinama. Istovremeno, zaštita od protivničkih pomorskih snaga biti će puno lakša ukoliko one ne mogu dobiti podršku sa kopna ili iz svoje pozadine. Razvoj informatički umreženih borbenih platformi u tipično uskim morima neće ponuditi neke naročito velike prednosti u odnosu na iste snage koje se razvijaju u oceanskim uvjetima. Zapravo, pri brojčanoj inferiornosti ali uz visok stupanj softificiranosti i umreženosti slabija strana u litoralnom pomorskom konfliktu, može znatno uvećati ubojitost vlastitih obrambenih kapaciteta koji su uobičajeno sastavljeni od površinskih i podvodnih borbenih platformi, na kopnu baziranog zrakoplovstva i ostalih komponenti obalne obrane. Takav obrambeni okvir u litoralnom pojasu može biti također ojačan nazočnošću prijateljskih ili savezničkih snaga, združenih u želji i potrebi da koordinirano djeluju zajedno sa svojim kopnenim snagama.

Jedna od glavnih karakteristika pomorskog ratovanja u tipično uskim morima je spremnost pomorskih snaga na brze, česte i radikalne promjene taktičkih i operativnih situacija. Ofenzivne protivničke aktivnosti u sferi zapovijedanja i kontrole ratovanja (C2W) mogu učiniti korištenje nekog od elektroničkih senzorskih sustava vrlo otežanim, često i nemogućim. Velike brzine modernih brodova i zrakoplova, združene s velikom manevarskom sposobnošću i velikom udarnom moći kojom raspolažu – dozvoljava im da iznenade protivnika i ostvare prednost u vremenu i prostoru.

Borbene akcije u litoralnom pojasu znatno će proširiti zonu operacija zbog uporabe dalekometnih, visoko preciznih i razornih oružja kao što su suvremeni protubrodski krstareći projektili (ASCM), krstareći projektili za napad na kopnene ciljeve (LACM), suvremena torpeda i još mnoga iz arsenala tzv. “pametnog oružja”. Promjene taktičke i operativne situacije biti će drastične i nepredvidljive. Zbog visokog inteziteta pomorskog sukoba u uskom akvatoriju, efikasna podrška svakoj od strana u sukobu biti će ključna za ishod sukoba. Zbog mogućnosti koje pruža suvremena tehnika, softificiranija strana u sukobu forsirati će borbene aktivnosti tijekom noći ili pod uvjetima slabe vidljivosti, vrlo vjerojatno na bliskim ili malim međusobnim udaljenostima. Slabija strana nastojat će u takvom sukobu snažnijem protivniku nanijeti što veće gubitke primjenom prepadnih torpednih ili raketnih napada iz tipičnih zasjednih akcija.
Svakako najveću opasnost za površinske brodove u tzv. “uskim morima” predstavlja udar zrakoplovstva osposobljenog da nosi supersonične krstareće projektile za napad na površinske ciljeve. Preživljavanje protivničke površinske flote u takvim uvjetima moguće je jedino pod uvjetom da ima zračnu podršku vlastitog zrakoplovstva, koje će ostvariti supremaciju u zračnom prostoru iznad svoje površinske flote. A to je uvijek vrlo teško u blizini protivničkog kopna.

U kontrastu s ratnim operacijama na otvorenom oceanu, nijedna pomorska sila ne može očekivati da bude u potpunosti uspješna u litoralnom pojasu bez bliske kooperacije s ostalim granama OS, posebno s ratnim zrakoplovstvom. U mnogim slučajevima oceanski razvijena mornarica trebati će blisku suradnju savezničkih malih mornarica ili koalicijskih partnera. Snažnija i veća mornarica gotovo uvijek će trebati aktivnu pomoć u organizaciji i participaciju u onim sferama za koje sama zbog svojih specifičnosti nije u stanju priskrbiti određeni broj plovila ili borbenih sustava (npr. u protuminskim aktivnostima, obalnim patrolama ili primjeni malih površinskih borbenih brodova.

Primjena multigranskih i multinacionalnih kombiniranih združenih snaga ima mnogo prednosti u litoralnom ratovanju ali ono postavlja i određene zahtjeve koji se moraju ispoštovati. Između ostalog, zapovijedanje i nadzor nad velikim združenim operacijama u zahtjevnom okruženju kao što je litoralni pojas je kompleksno i puno više centralizirano nego kada je u pitanju jednogranska ili jednonacionalna primjena snaga. Razlike u službenim vojnim kulturama i vojnim doktrinama su vrlo česte i nije ih uvijek lako uskladiti. Uporaba različitih borbenih sredstava je otežana zbog razlika u njihovom dizajnu i uporabnim procedurama kod različitih službi ili različitih nacionalnih snaga. Logistički suport u borbenim uvjetima je također puno veći izazov za multinacionalne združene snage uključene u pomorske operacije u litoralnom pojasu.

Igor SPICIJARIĆ