Razgovor: Borna Marinić, utemeljitelj portala Domovinski rat

Motiv za istraživanje oscilira, ali uglavnom ima uzlaznu putanju. Nije uvijek lako, rat je ružna stvar i tema je teška, ali neopisivo je bogatstvo spasiti neki događaj ili osobu od zaborava, pogotovo kada ima publike koja cijeni tvoj angažman. Ja imam tu sreću da imam brojnu publiku, koja me razumije, podržava, i ono najbitnije – motivira da budem što bolji i što odgovorniji prema svojem radu

Brojne inicijative koje je pokrenuo i kojima širi istinu o Domovinskom ratu te od zaborava nastoji sačuvati iole bitniji događaj ili pojedinca, heroja Domovinskog rata, potaknule su nas na razgovor s Bornom Marinićem. Većinu fokusa u svojem radu usmjerio je prema mladima koji o Domovinskom ratu znaju malo ili ništa i zato se služi platformama koje su im dostupne i koje uglavnom koriste, a da je u tome uspio pokazuje broj onih koji prate njegov rad i koji je nadrastao prvotna očekivanja.

Rođeni ste u jeku Domovinskog rata, a razvili ste golemo zanimanje i ljubav prema ratu te brojnim projektima na kojima ste radili i/ili još uvijek radite kao da ste bili njegovim sudionikom. Gdje ste našli poticaj da od zaborava sačuvate istinu o našoj borbi za slobodu i što vas i dalje motivira?

Ljubav prema temi Domovinskog rata ustvari je poziv. Tko god ga je osjetio u životu, shvatit će o čemu govorim. Odrastao sam u obitelji u kojoj nije bilo sudionika rata niti se o ratu govorilo kod kuće. Ni u školi baš nismo previše govorili o ratu jer je ta tema uvijek bila na kraju školske godine. Unatoč tome ili možda baš zbog toga, interes za tu temu rastao je negdje u meni najprije kao znatiželja, a zatim i nešto više kako sam počeo sazrijevati kao osoba. Zanimalo me zašto se rat dogodio, tko se protiv koga borio i zašto. Imao sam sreću da sam nakon srednje škole upisao studij povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i nedugo potom pala je odluka – želim se zaista tome posvetiti, želim naučiti sebe, ali i druge nešto o Domovinskom ratu. Malo su me čudno kolege gledale na prvoj godini kada je trebalo polagati stari Egipat, Grčku i Rim, a ja izlazim iz knjižnice s knjigom Bitka za Vukovar. Mogu pretpostaviti da im se motalo po glavi: “Ovaj će brzo odletiti s faksa.” Ipak, bio sam dovoljno posvećen i učenju i drugim studentskim obvezama koje su nailazile, s glavnim ciljem – magistrirati i biti povjesničar koji će se baviti Domovinskim ratom. Filozofski fakultet naučio me mnogo čemu, ali ono najbitnije je – kritički promišljati o svakoj temi s kojom se susretnem. Ljudi ondje vole debatirati, puno je različitih mišljenja i to iskustvo uvelike me obogatilo. Motiv za istraživanje oscilira, ali uglavnom ima uzlaznu putanju. Nije uvijek lako, rat je ružna stvar i tema je teška, ali neopisivo je bogatstvo spasiti neki događaj ili osobu od zaborava, pogotovo kada ima publike koja cijeni tvoj angažman. Ja imam tu sreću da imam brojnu publiku, koja me razumije, podržava, i ono najbitnije – motivira da budem što bolji i što odgovorniji prema svojem radu.

Vaš put rasta u novim idejama i projektima koje ste pokretali bio je postupan i svaki novi projekt bio je zapravo logičan nastavak prethodnog. Jeste li na tom putu imali potporu javnih institucija i mislite li da se o Domovinskom ratu u javnom prostoru dovoljno govori?

Da, sve je počelo Facebook stranicom Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat. To se pokazalo kao pun pogodak i vrlo brzo interes za moj rad nadrastao je očekivanja. Kada se skupilo tisuću ljudi, bio sam u pozitivnom šoku, ali da mi je netko rekao da će brojka u budućnosti prijeći 100 tisuća pratitelja ne bih mu vjerovao. Ipak, i to se dogodilo. U međuvremenu počeo sam raditi kao vanjski suradnik na HRT-u u redakciji TV kalendara. Bilo je to ostvarenje mojih snova. Zamislite, kreirate sadržaj emisije zbog koje ste i zavoljeli povijest. Bile su to prekrasne dvije godine, no kako vanjska suradnja nije prerasla u stalni radni odnos, morao sam se rastati s TV kalendarom. Ipak, tu je začetak mojeg televizijsko-dokumentarističkog stvaralaštva u kojem se u proteklih pet godina rodilo 12 dokumentarnih filmova koje sam radio za HRT, od kojih je 11 vezano uz Domovinski rat. Mislim da je jasno da je Domovinski rat dovoljno zastupljen u javnom prostoru. To je moja subjektivna slika jer svaki dan stvorim nešto novo i time obogatim javni prostor. Iz Facebook stranice narastao je portal Domovinskirat.hr, zatim i istoimena Instagram stranica na kojoj svakodnevno nešto novo objavljujem. Tu su i dokumentarni filmovi, podcast Gdje si bio ‘91?, a svakog dana u eteru Hrvatskog katoličkog radija mogu se u 14:30 slušati Domoljubne minute, u kojima donosim pregled događanja iz Domovinskog rata na taj nadnevak. Moram napomenuti i najnoviji angažman – tjedno u jednim dnevnim novinama možete čitati o Domovinskom ratu iz mojeg pera. Kada to sve zbrojimo, jasno je da dajem sve od sebe da javni prostor bude pun sadržaja o Domovinskom ratu. Naravno, uvijek može bolje i nadam se da će mi se na tom putu pridružiti što više kolega. Jedno je sigurno – interes postoji!

Nakon proteka vremena, svatko ima svoju istinu o ljudima i događajima u Domovinskom ratu, što često u potpunosti ne odgovara povijesnoj istini i činjenicama. Kako se nosite s onima koji povijest ne pišu uvijek potkrijepljeno točnim podacima?

Moja reakcija je akcija. Sve svoje članke kada napišem ispod njih stavim i izvore, literaturu, nastojim potkrijepiti svaku iznesenu riječ. Mislim da je to jako bitno za povjerenje koje mi čitatelji daju, ali i da oni mogu nastaviti dalje istraživati ako ih tema zainteresira.

Autor ste nekoliko knjiga i dokumentarnih filmova u kojima progovarate o konkretnim temama ili događajima, poput knjige Specijalna jedinica policije “OSA” u Domovinskom ratu ili knjige o Romima u Domovinskom ratu. Na koji način birate teme koje želite obraditi?

Kada su u pitanju knjige, nisam ja birao teme, već su nakladnici došli do mene s prijedlozima da se te teme obrade. Knjiga o Osama nastala je kao rezultat mojih istraživanja za potrebe diplomskog rada, ustvari knjiga je prošireni diplomski rad. Osama je to bilo super jer je netko obradio njihov ratni put, a meni jer su mi otvorili svoju arhivu i dali povjerenje dok još nisam bio etabliran povjesničar. Knjiga o Romima nastala je nakon što je udruga Kali Sara došla do mene i zamolila za pomoć. Uhvatio sam se ukoštac s tom temom koja je bila vrlo zahtjevna. Ipak, većina je mojeg stvaralaštva usmjerena prema audiovizualnom sadržaju i njegovu kreiranju. Razlog je jednostavan. Knjiga o Osama je, recimo, u nakladi od petstotinjak primjeraka dostupna ostala samo užem krugu ljudi. S druge strane, moje dokumentarce i podcast Gdje si bio ‘91? gledaju stotine tisuća ljudi i lako su dostupni na YouTube kanalu Domovinski rat – Borna Marinić.

U zanimljivom podcastu pod nazivom Gdje si bio ‘91? ugostili ste brojne sugovornike, bilo da su sudjelovali u Domovinskom ratu ili ga istražuju. Što vas je potaknulo da podcast naslovite upravo tako?

Pitanje “Gdje si bio ‘91?” u hrvatskoj je javnosti poprimilo posprdnu konotaciju. Otišlo je to u krivom smjeru i postalo na neki način pitanje poruge. Naslovivši tako podcast, odlučio sam stručno pristupiti kazivačima koji imaju što reći o tome. Moji gosti uspjeli su tom pitanju vratiti vrijednost koja je godinama devalvirala i to me jako veseli.

Za promicanje istine o Domovinskom ratu uvelike se služite online platformama (društvene mreže, YouTube, web…). Osim što su jeftinije, dostupne su širom svijeta, a njima se dobrim dijelom služe mladi. Imate li povratnih informacija o tome koliko često mladi posjećuju vaše platforme? Dolaze li te zanimljive teme i do hrvatskih branitelja?

Mlade Domovinski rat jako interesira. U svakodnevnom sam kontaktu s njima, podržavaju moj rad, kupuju majice s mojeg webshopa pa tako i oni nose poruku o Domovinskom ratu. Prekrasno mi je to jer u prvom redu sve to i radim zbog mladih, zbog generacija koje nisu proživjele rat. One nisu svjesne koliko je rat zlo, a koliki je blagoslov živjeti u miru. Gledajući ono što stvaram postaju svjesni te činjenice, isto kao što im postaje jasno koliko je visoka cijena za to plaćena. Naravno, osim njih vrijedna su publika i branitelji, koji svojim komentarima upotpunjuju ono što napišem ili snimim. To je neka vrsta simbioze koja daje dobitnu kombinaciju. Njih jako veseli kada vide da mlade interesira ta tema i da netko mlad piše ili snima o onome što su prošli.

Radijska emisija Domoljubne minute, koja se emitira na Hrvatskom katoličkom radiju, također obrađuje brojne teme iz Domovinskog rata, ali i one koje su neizravno vezane uz rat. O kvaliteti emisije govori i to što se emitira u dva termina. Kako je došlo do suradnje i što vam je glavni cilj emisije?

Nakon iskustva u TV kalendaru, u kojem sam izbrusio povjesničarsko-novinarski stil pisanja, tražio sam novi izazov. Siniša Kovačić, koji je bio ravnatelj HRT-a dok sam bio ondje, prešao je na mjesto glavnog urednika Hrvatske katoličke mreže, dio koje je i Hrvatski katolički radio. Očito svjestan mojih kvaliteta, kao i toga da više nemam angažman na HRT-u, ponudio mi je suradnju koja se svakim danom pokazuje dobitnom kombinacijom. Jako puno ljudi koji nisu na društvenim mrežama i internetu sluša radio, a HKR može se čuti u svakom kutku Hrvatske. Tako se često događa da se negdje pojavim i ljudi se iznenade kada me ugledaju, povežu lik i glas koji svaki dan slušaju. Vesele me ti susreti i činjenica da je kroz godine ta emisija postala brend, nešto što je prepoznato kao iznimno kvalitetno. Dokazuje to i činjenica da u protekle dvije godine emisiju sufinancira i Agencija za elektroničke medije. Mene rad na radiju veseli. Zahvalan je u tom smislu što imam široku lepezu biranja tema i uredničku slobodu, što mi je jako bitno.

S obzirom na brojne projekte koje ste pokrenuli, uvjereni smo kako u planu imate i neke nove…

Trenutačno sam maksimalno posvećen podcastu Gdje si bio ‘91?. Svaka dva tjedna izlazi nova epizoda, to je jak tempo, a osim istraživanja i pripreme razgovora, tu je i vječna potraga za sponzorima koje je sada lakše naći kada se publika broji u desecima tisuća. Evo, ususret Danu sjećanja na žrtvu Vukovara dovodim dva zaista impresivna gosta – Vasiliju Tucker, hrabru gardisticu, kada je počeo rat samohranu majku dvoje djece, koja je na Sajmištu teško ranjena tijekom jedne akcije. Vaska je čudo od žene, nevjerojatna osoba koju će gledatelji moći uskoro upoznati, osim kroz podcast, i kroz dokumentarni film Njezina strana priče – Vukovar, koji sam za HRT radio s produkcijskom kućom Prvi red fotelja, a bavi se ženama u ratu. Osim nje, tu će biti i Antun Dugan, legendarni Samuraj, čudo sugovornik, koji će biti stalni gost mojeg podcasta jer ga je milina slušati, a ima puno toga reći. Naravno, puno toga još se mota po mojoj glavi, koja razmišlja na koje načine sačuvati uspomenu na Domovinski rat. Hvala Hrvatskom vojniku, koji također gura u istom smjeru!

RAZGOVARAO: Željko Stipanović; Foto: privatna arhiva