Početkom Prvog svjetskog rata hrvatski časnik bio je zapovjednik vlastite brigade Snjaric na Balkanskom bojištu

Luka Šnjarić (Čanak, 22. lipnja 1851. – Cluj-Napoca, Rumunjska, 21. siječnja 1930.), austrougarski general pješaštva. Nakon vojne graničarske škole u Otočcu, raspoređen je 1870. kao desetnik u 2. graničarsku pješačku pukovniju (Vojna krajina). U čin poručnika promaknut je 1874., natporučnika 1879., te je raspoređen u 51. pješačku pukovniju. Satnik postaje 1887., bojnik 1897., a vojnu službu obnaša najprije u 4. bosanskohercegovačkoj pješačkoj pukovniji. U čin potpukovnika promaknut je 1903., pukovnika 1906., te je imenovan zapovjednikom Oružničkog zbora za Bosnu i Hercegovinu ustrojenog 1878. godine.
Godine 1911. promaknut je u čin general-bojnika, a 1914. podmaršala. Početkom Prvog svjetskog rata zapovjednik je vlastite brigade Snjaric (Balkansko bojište), a nakon toga 59. pješačke divizije (Balkansko bojište) i 42. domobranske pješačke divizije (vražja divizija) 1916./1917. (Rusko bojište). U svibnju 1918. promaknut je u generala pješaštva, a u listopadu imenovan vojnim zapovjednikom Zagreba. Umirovljen je 1. siječnja 1919. godine.
(pripremio: Hrvatski državni arhiv, Državni arhiv u Osijeku)

Portret Luke Šnjarića
-dio spomen-albuma portreta časnika 42. domobranske divizije koji se nalazi u Hrvatskom povijesnom muzeju
-crtao Franz Kienmayer, 1916.
-HPM – 83692
Album sadrži četrdeset i sedam reprodukcija portretnih crteža kredom viših i nižih časnika 42. domobranske (vražje) divizije, sa signaturom autora Kienmayera i potpisima prikazanih. Prvi u nizu portretnih listova prikazuje Feldmarschalleutnanta Luku Šnjarića, slijede portreti ostalih viših i nižih časnika. Uvez albuma govori o vremenu nastanka – zima 1916./1917. godine, Božić na ratištu.
Franz Kienmayer (Beč, 1886. – Baden-Baden, 1963.) bio je austrijski slikar i ilustrator
(pripremila: Marina Bregovac Pisk)

Tamburaši 8. satnije
-autor fotografije: M. Kraljević; Besarabija, 1917.
-fotografija: 13 cm x 18 cm; na poleđini rukopis: “Tamburaški zbor 8. satnije u ‘Polana’ – postavu u Besarabiji 1917. (…)” / Snimio puk. fotograf vod. Marko Kraljević”
-HPM/PMH – 20173

Francuska strojna puška St.-Étienne Mle 1907 T – MAS Mle 1907 T / (Mitrailleuse Mle 1907 T)
-Manufacture d’armes de Saint-Étienne; Saint-Étienne, Francuska, 1916.
-mjed, željezo; duljina strojne puške: 1180 mm; duljina cijevi: 710 mm; kalibar: 8 mm
-na spremniku je utisnuta oznaka proizvođača i godina proizvodnje: “MITRAILLEUSE Mle 1907 – St.-Étienne 1916 – No 6”
-HPM/MRNH 885
Početkom XX. stoljeća konstruirana je u državnoj tvornici oružja u Saint-Étienneu vojnička strojna puška sa zračnim hlađenjem Saint-Étienne Mle 1907 T, usavršena inačica strojne puške Puteaux M1905. Njom su bile naoružane pješačke, brdske i kolonijalne postojbe. No, u vlažnim uvjetima rovovskog ratovanja Saint-Étienne Mle 1907 T puno bi puta zablokirala i bilo ju je vrlo teško na prvim crtama bojišta održavati u ispravnom stanju. Stoga je početkom lipnja 1917. naglo zamijenjena strojnom puškom Hotchkiss M1914. Strojne puške Saint-Étienne bile su proslijeđene pozadinskim postrojbama, postrojbama u francuskim kolonijama te talijanskoj vojsci. Do potpunog povlačenja s bojišta i prestanka proizvodnje 1916. godine, ukupno ih je bilo proizvedeno 39 700 komada.
Francuska strojna puška St.-Étienne Mle 1907 ima cijev sa zračnim hlađenjem na koju je pričvršćen sustav za povrat plinova. Na vrhu cijevi nalazi se prednji nišan. Na cijev se stavlja spremnik sa zatvaračem. Puni se metalnim okvirom ili tekstilnim redenikom sa streljivom kalibra Lebel 8 mm. Na kraju spremnika nalazi se mjedeni držak s okidačem. Puška se sastojala od 64 dijela. Rafalna paljba iznosila je od osam do 650 hitaca u minuti. Postolje je tronožno, s mogućnošću reguliranja visine.
(pripremila Dora Bošković, literatura Ogorec, 2006; Myatt, 1978.:28-29)

Tekst i foto: Hrvatski povijesni muzej