Na samo dvadesetak minuta vožnje od samog središta Zadra nalazi se naselje Dračevac Zadarski. Zahvaljujući smještaju na brežuljku s kojeg se praktički vidi cijeli grad, uvijek je bilo iznimno vojnički značajno, što je potvrđeno i u Domovinskom ratu

Baš kao i drugi obalni dalmatinski gradovi, i Zadar u srpnju i kolovozu postaje mjesto turističke gužve i vreve. Ljudi koji žele pobliže upoznati prošlost grada uglavnom obilaze i zadržavaju se oko prelijepih povijesnih i arheoloških lokacija na Poluotoku. Ali, Zadar ima puno više od toga i u to se lako uvjeriti, čak i usred sezone. Na samo dvadesetak minuta vožnje od samog središta grada, nekoliko kilometara prema jugoistoku, nalazi se Dračevac Zadarski. Smješten je na brežuljku s kojeg se pruža izvanredan pogled praktički u svim pravcima, prema gradu, moru, otocima i Ravnim kotarima. I to je najveći razlog zašto je naselje mala točka velike povijesti. Zanima vas povijest? Dračevac je pravi skriveni dragulj, koji možete razgledati u potpunom miru. Promet je rijedak i zaokruženu urbanu cjelinu čine uglavnom obiteljske kuće, njih nekoliko desetaka u kojima živi dvjestotinjak mještana. Dakle, osjećaj je kao da ste u zasebnom mjestu, a ne u dijelu petog grada u Hrvatskoj po broju stanovnika.

ČESTA META OSVAJAČA

Nakon što stignete u malo središte naselja, pogledajte ukrug i pozornost će vam privući nekoliko stvari. Veličinom svakako dominira crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije, posvećena 2001. godine. Ali župa je puno starija od te crkve. Crkveni izvori kažu da je stoljećima bila glagoljaška, sve do II. vatikanskog sabora održanog u prvoj polovini 1960-ih. Mjesto se prvi put spominje u dokumentima benediktinskog samostana sv. Krševana u Zadru od 2. listopada 1402. Osim po imenu Dračevac, tijekom stoljeća bilo je poznato i kao Zdračevac, te pod mletačkim imenom Malpaga. Svjedok starosti župe stoji preko puta nove crkve: predivna stara crkva podignuta 1515. godine, ispred koje je groblje. Nažalost, tijekom stoljeća bila je česta meta osvajača, koji su znali da je Dračevac dominantna, prvorazredna vojnostrateška točka za nadzor Zadra, ali nije im bila draga ni vjera njegovih stanovnika. Već 1570. godine, za vrijeme Kandijskog rata, porušili su je ili teško oštetili Osmanlije. Isto su ujesen 1991. učinili i pripadnici bivše JNA te paravojnih srpskih postrojbi. Ali stara crkva ostala je jača. Prvi je put obnovljena 1640. a onda i proširena 1854. godine. A i nakon Domovinskog rata opet je obnovljena. Puno je manja od nove, ali zbog dugovječnosti i otpornosti nekako je impresivnija. Tijekom XVI. i XVII. stoljeća Osmanlije su stalno prijetili Zadru, ali nikad ga nisu zauzeli. Mlečani su se održavali zahvaljujući svojim vojničkim, ali i diplomatskim te trgovačkim sposobnostima. Dračevac je neprekidno imao veliku vojnu važnost. Turci bi ga zauzeli, pa izgubili ili napustili. Jedan njihov veliki upad zabilježen je 1646. godine pod vodstvom Ibrahim-paše od Bosne.

IDEALNA PROMATRAČNICA

Naravno, takva strateška lokacija morala je imati i odgovarajuću fortifikaciju. Ona i danas stoji i zove se Kulina. Riječ je o utvrdi kružnog tlocrta koju su Venecijanci podigli u XVI. stoljeću. Stoji možda stotinjak metara daleko od dviju crkava. Na prvi pogled vidi se da je idealna promatračnica. I ona je bila trn u oku osvajačima i više je puta oštećena, a zadnji put u Domovinskom ratu. Trenutačno je izvana obnovljena. Preko puta Kuline stoji još jedan fortifikacijski objekt, ali puno mlađi – talijanski bunker iz XX. stoljeća, jedan od mnogih koje je 1930-ih podigla njihova vojska kako bi branila tadašnju zadarsku enklavu. Na području Dračevca ima više bunkera, no taj je najistaknutiji, a danas i povijesno najznačajniji, o čemu govori spomen-ploča na jednom od njegovih vanjskih zidova. Posvećena je hrvatskom branitelju Mladenu Šimundži, pripadniku 1. bojne  4. gardijske brigade koji je kod te lokacije poginuo 5. listopada 1991. u 24. godini.

Tih dramatičnih dana početkom listopada bilo je jasno: zauzimanje Dračevca za JNA i srpsku paravojsku bio je ključan korak za napredovanje prema Zadru i njegovo osvajanje, a ako ništa drugo onda za držanje cijelog šireg gradskog područja na dlanu. Neprijatelj tog teškog dana nije štedio ni streljivo, a ni oklopništvo, jer je u napad poslao i tenkove. Obiteljske kuće, crkva, groblja, povijesne znamenitosti… ciljeve nisu birali. No, na kraju su slomili zube. Jer suprotstavili su im se hrvatski branitelji. Nije im pomogla niti tehnička nadmoć, što zorno pokazuje još jedna znamenitost Dračevca Zadarskog. A to je spomen-obilježje s betonskim postoljem na kojem je tenk T-55. Naime, upravo je te tenkove neprijatelj koristio kako bi zauzeo Dračevac. Na drugoj strani, koja naizgled nije imala šanse, bili su ljudi naoružani tek pješačkim oružjem i hrabrošću. No, i takvi su bili jači i jedan T-55 uništen je  5. listopada u braniteljskoj akciji, a Dračevac je nadljudskim naporima spašen. Slično je bilo i na drugim lokacijama na kojima je Zadar branjen. Idućeg dana osvajači su zbog velikih gubitaka odustali od daljnjih napada na grad.

NIJEMI, ALI GLASNI SPOMENIK

Nažalost, i hrvatske žrtve bile su velike: na infoploči uz tenk stoji da su od 1. do 8. listopada na zadarskom području poginula 43 hrvatska vojnika i civila, a 202 ih je ranjeno.  “Na ovom mjestu sjećamo se svih onih koji su svoje živote dali za slobodu Zadra i Hrvatske, njihovih suboraca i obitelji“, piše na istoj ploči. Dan obrane grada Zadra svakog se 6. listopada redovito obilježava i u Dračevcu Zadarskom. Nekadašnji zastrašujući tenk danas je ostao kao nijemi spomenik koji ipak glasno podsjeća na teške i herojske dane iz 1991. godine. Spomen-obilježje – tenk – mletačka kula – talijanski bunkeri – velika i nova crkva – mala crkva stara više od pet stoljeća…. sve to možete vidjeti u krugu od možda dvjestotinjak metara. U našoj Hrvatskoj ima zaista nevjerojatnih mjesta. A o njima znamo jednostavno – premalo. Pa čak i kad su iznimno značajna za našu povijest.

Tekst i foto: Domagoj Vlahović