Eritreja je među brojnim zemljama koje su svoju neovisnost platile velikim ljudskim žrtvama

Eritreja, zemlja u istočnoj Africi, na obali Crvenog mora, svoju neovisnost od Etiopije stekla je 1993. U borbama od 1960-ih poginulo je više od 100 tisuća ljudi. I nakon osamostaljenja, zbog pograničnih sukoba (od 1998. do 2000. rat s Etiopijom), poginulo je nekoliko desetaka tisuća ljudi. Zbog stalnih ratnih sukoba, brojni Eritrejci preselili su se u druge zemlje, a oni najsretniji u zapadnoeuropske ili prekooceanske. U ovoj zemlji na Rogu Afrike, prema veličini teritorija dva puta većoj od Hrvatske, živi oko šest milijuna stanovnika. Službeni je jezik tigrinja, a piše se etiopskim pismom. Država je administrativno podijeljena na šest regija, a glavni grad Asmara nalazi se na nadmorskoj visini višoj od dvije tisuće metara. Željeznički i cestovni promet slabo je razvijen, a znatan dio prometne infrastrukture u ratu je oštećen. Glavni su jezici tigrinja i arapski, a najraširenije vjeroispovijesti su islam i kršćanstvo (pripadnici Eritrejske ortodoksne crkve). Kako bi se bolje razumjela slika ove siromašne i relativno mlade države, donosimo nekoliko statističkih podataka: očekivano trajanje života za žene rođene 2011. iznosi 64,7 godina, a za muškarce 60,4 godine; eritrejska populacija vrlo je mlada: u dobi do 14 godina čak je 41,6 posto stanovništva, a od 65 i više godina samo 2,5 posto; glavnina stanovništva živi na selu i bavi se ratarstvom ili stočarstvom; oko 70 posto stanovništva je siromašno (BDP po stanovniku, najvažniji gospodarski pokazatelj neke države je svega 980 dolara, dok je, za usporedbu, u Hrvatskoj oko 15 000 dolara); PFDJ odnosno Narodna fronta za demokraciju i pravdu, jedina je legalna stranka u zemlji, a na vlasti je od neovisnosti 1993.

Zbog prirodnih bogatstava, ponajviše rudnika bogatih zlatom, bakrom i srebrom te geostrateškog položaja (izlaz na Crveno more, koje je povezano sa Sueskim kanalom i putom prema Europi), Eritreja je još od davnina bila predmet interesa stranih gospodara: od 1557. godine Osmanlije; 1882. Italija; 1941. Velika Britanija; nakon Drugog svjetskog rata pod skrbništvom UN-a; 1952. Etiopija. I danas su ondje zbog profita angažirane rudarske kompanije uglavnom iz Australije, Kanade i Kine.

TEKST  Ivo Aščić