Dugocijevno topničko vatreno oružje velike moći čest je vizual na markama vojne tematike. Uglavnom je riječ o izlošcima iz vojnih muzeja, detaljima s vojnih utvrda i brodova, ali i o suvremenim primjercima zemaljskog i protuzračnog topništva

Jedan od najstarijih ručnih topova prikazan je 2015. na marki Mongolije povodom obilježavanja 800. godišnjice rođenja Kublaj-kana, mongolskog velikog kana i prvog cara kineske dinastije Yuan. Malta je 2010. u zajedničkom izdanju s Gibraltarom na markama prikazala topove s kraja XIX. stoljeća koje je koristilo obalno topništvo britanske vojske. Na Malti se od 1800. nalazila glavna britanska baza na Sredozemlju, koja je posebno dobila na važnosti nakon izgradnje Sueskog kanala i skraćivanja puta prema Indiji. Gibraltar je 2018. izdao marke s topovima kakvi su korišteni tijekom velike opsade krajem XVIII. st. te Drugog svjetskog rata.

I Hrvati su imali važnu ulogu u razvoju i izradi topova. Jedan je od njih kipar Ivan Krstitelj Rabljanin (? – 1540.), u čiju je čast u travnju 2020. izdana marka. Posebno se istaknuo kao ljevač zvona i topova za Dubrovačku Republiku u prvoj polovini XVI. stoljeća.

Izlio je, među ostalim, jednu od najduljih tadašnjih kolubrina (1505., danas u Vojnom muzeju u Beču), više topova iz tvrđave Lovrjenac (1531. – 1536.), top poznat pod nazivom Gušter (1537.), koji je po predaji pao u more kad su ga austrijske vlasti 1815. pokušale spustiti niz Lovrjenac te se vjerojatno ondje još uvijek nalazi. Oblikovao je i veliki brončani top za Minčetu koji je 1813. prenesen u Beč te potom rastaljen.

Vjerojatno je i za potrebe tadašnje dubrovačke flote, posebno za 12 velikih galija koje su ušle u sastav španjolske mornarice za vojne kralja Karla V. u Tunisu 1535., izlio mnogo brodskih topova koji nisu sačuvani. Top srednje veličine za galiju iz 1524., ukrašen renesansnim ornamentima i likom svetog Vlaha, koji je nakon austrijske okupacije početkom XIX. st. prenesen u austrijski dvorac Ebenfurt, bio je izlagan u Njemačkom nacionalnom muzeju u Nürnbergu. Republika je njegove topove prodavala u Italiju i Španjolsku, a i sam je, uz njezino dopuštenje, lijevao za privatne dubrovačke brodovlasnike te za tvrđave u Italiji. (Ivo Aščić)