Samohodni minobacači na lakim vozilima zadnjih godina postaju sve popularnije rješenje koje povećava vatrenu moć manjih postrojbi, ali ostavlja im i traženu brzinu i pokretljivost…

U klasičnim vojnim doktrinama lake i motorizirane pješačke snage su se, za razliku od mehaniziranih postrojbi, morale zadovoljiti zastarjelim, ručno upravljanim prijenosnim ili vučenim minobacačima. No, potrebe koje su se nametnule na terenu i tehnološki napredak otvorili su vrata rješenjima koja će osigurati veću preciznost i brzinu reakcije, automatizaciju i mobilnost minobacačkog oružja. Dodatna je prednost takvih sustava mogućnost montaže minobacača 120 mm na relativno laka oklopna vozila, npr. niže MRAP klase. Ona su u zadnje vrijeme popularna, ali i nekoliko puta jeftinija u nabavi i operativnoj uporabi od klasičnih, punokrvnih oklopnih vozila. Pa, koji su aktualni, najzreliji i najzanimljiviji pristupi razvoju samohodnih minobacača na lakim vozilima?

Afrički škorpion
Scorpion je sustav tvrtke Thales South Africa koji se sastoji od minobacača od 81, 82 ili 60 mm ugrađenog na lako terensko vozilo te automatiziranog sustava upravljanja vatrom. Sustav je paletiziran te ga je jednostavno ugraditi na različita laka terenska vozila. Na izložbi vojne opreme AAD2016 u Južnoafričkoj Republici prikazan je na vozilu Toyota Land Cruiser 4 x 4, dok je godinu prije na IDEX-u 2015 u Ujedinjenim Arapskim Emiratima (UAE) bio postavljen na lakom vozilu za sve terene Polaris Ranger 6 x 6.
Riječ je o sustavu koji može autonomno odraditi zahvat cilja jer prema želji kupca može biti opremljen dvoglednim dnevnim i termalnim optičkim sustavom s laserskim daljinomjerom i digitalnim kompasom. Naravno, tu je i GPS Sophie postavljen na postolju kraj samog oružja. Navodi se da kad taj ciljnički sustav nije ugrađen, minobacač ima područje djelovanja od punih 360 stupnjeva. Scorpion može funkcionirati i u sastavu bitnice i biti povezan s nadređenim zapovjedništvom i prednjim motriteljima. Thales navodi da je optimiziran za djelovanje tipa pucaj i bježi s vremenom reakcije kraćim od 15 sekundi. Zauzimanje elemenata, tj. pomicanje cijevi minobacača vrši se automatski, dok je punjenje kroz usta cijevi ručno. Predviđena su najmanje dva člana posade.
Sustav upravljanja vatrom čini tablet računalo povezano na komunikacijski sustav (Interface Data Communication Unit) i izvor napajanja (vlastite baterije koje se pune preko alternatora vozila) te softver koji se može prilagoditi zahtjevima kupca.
Scorpion je namijenjen u prvom redu specijalnim postrojbama ili lakim postrojbama brzog odgovora te je jedan predan na testiranje južnoafričkoj vojsci. Naime, Specijalne snage Južne Afrike još su 2010. naručile takav sustav za oko pola milijuna eura. Thales nudi i raketnu inačicu sustava koja umjesto minobacača ima višecijevni lanser nevođenih raketa kalibra 107 mm kao što je kineski 12-cijevni Type 63.

U društvu letjelice
Iz španjolske tvrtke EXPAL dolazi laki minobacački samohodni sustav EIMOS. Primarno koristi minobacač kalibra 81 mm dugog dometa (do 6,9 km), ali moguće je i uvezivanje s minobacačem 60 mm. Sustav se postavlja na lako terensko vozilo 4 x 4 s opcijom postavljanja i na tlo. Masa kompleta minobacača iznosi do 500 kg, visina između 2,05 m i 1,75 m, a promjer postolja 780 mm. Sam minobacač 81 mm ima masu od 40 kg. Teoretska brzina gađanja iznosi do 25 mina u minuti, odnosno 16 do 18 mina u minuti u realnim uvjetima. Minobacač 60 mm pak ima 18,85 kg, brzinu paljbe do 35 mina u minuti te domet do 4,9 km. Pričuva streljiva u konfiguraciji s minobacačem 81 mm i na vozilu URO VAMTAC (Vehículo de Alta Movilidad Táctico) ST5 iznosi 54 mine. Sustav omogućuje rotaciju minobacača unutar svih 360 stupnjeva i pokreće se električnim motorima snage do 2 kW. Radi postavljanja na lako vozilo, EIMOS ima i hidropneumatski sustav amortizacije trzaja minobacača s kojim je najveći put cijevi pri opaljenju 30 mm te koji smanjuje prijenos energije s minobacača na vozila više od 90 %.
Sustav osim minobacača ima i automatski podsustav ciljanja i upravljanja vatrom TECHFIRE (Technological Firepower), koji se, među ostalim, sastoji od sučelja sa zaslonom i GIS prikazom podataka, diferencijalnim GPS sustavom i inercijskim navigacijskim sustavom koji omogućuje neovisnost ako je GPS nedostupan. Radi dodatnog povećanja preciznosti, sustav može uključivati i meteorološku postaju. EXPAL, osim toga, u kompletu za upravljanje vatrom nudi i laku besposadnu letjelicu SHEPHERD-MIL koja je zanimljiva po tome što ima izgled ptice grabljivice pa ju je teško prepoznati kao prijetnju.

Prodaja Bahreinu
EXPAL navodi da EIMOS ima preciznost određivanja svojeg položaja unutar dva metra te da je prilikom testiranja, unatoč vjetrovitu vremenu, pokazao veliku konzistentnost u pogađanju istog cilja na udaljenosti od četiri kilometra. Vrijeme reakcije, tj. vrijeme od zaustavljanja vozila do ispaljenja prve mine, različiti izvori navode u rasponu od samo deset sekundi do vjerojatnijih 30 sekundi. Vrijeme potrebno za usmjeravanje minobacača za gađanje sa zakretanjem od 180 stupnjeva iznosi 20 sekundi. EIMOS je koncipiran tako da može djelovati i kad pojedini podsustavi nisu operativni. Dakle, u slučaju prekida veze između upravljačkog mjesta u kabini vozila i oružja, minobacač se može pokretati i ciljati s pomoću upravljačke palice postavljene na samom sklopu minobacača. Štoviše, zakaže li cijeli sustav pokretanja, moguće je skinuti cijev minobacača i postaviti je na klasično postolje i nožice koje se prevoze u vozilu. Minimalnu posadu sustava čine dva člana te se u skladu s tim EIMOS prvo pojavio postavljen na vozilo URO VAMTAC S3 s kabinom s dvama sjedalima. Sustav je poslije ponuđen i na četverosjednom vozilu URO VAMTAC ST5 jer četveročlana posada može brže, sigurnije i dugotrajnije opsluživati sustav i nema potrebe za dodatnim vozilom koje bi prevozilo radnu snagu. U potonjoj konfiguraciji EIMOS je 2015. prodan Bahreinu. Vjerojatno je riječ o samo šest sustava zavedenih u UN-ovu registru konvencionalnog naoružanja, kao prodaja minobacača 81 mm iz Španjolske u Bahrein.

Određivanje sjevera
Izraelski Elbit Systems razvio je Soltam SPEAR, samohodni minobacački sustav 120 mm koncepcijski sličan EIMOS-u. Predstavljen je 2014. na sajmu Eurosatory u Francuskoj, gdje je bio ugrađen na lako taktičko vozilo Humvee. SPEAR je zapravo izvedenica minobacača Soltam CARDOM koji, među ostalim, koristi i KoV SAD-a u kombinaciji s transporterima M-113 i Stryker.
SPEAR ima automatizirani sustav upravljanja te može djelovati samostalno ili u sastavu voda odnosno bitnice i može se integrirati s različitim sustavima upravljanja bojišnicom. Podaci o cilju prenose se sustavu za upravljanje vatrom koji izračunava balističke elemente i preko električnog pogona zakreće cijev minobacača po azimutu i elevaciji. Podatke o položaju prima preko tzv. sustava za određivanje sjevera (North Finding System), zapravo inercijskog navigacijskog uređaja (može se pretpostaviti da koristi i GPS) te jedinica za određivanje nagiba (inclination gauge units). SPEAR, prema Elbitu, ima visoku preciznost s kružnom vjerojatnosti pogreške od 30 m (circular error of probability – CEP), što znači da najmanje 50 % ispaljenih mina pada u krugu od 30 m od cilja. Sustav upravljanja vatrom generira sveobuhvatnu taktičku sliku bojišta s položajima vlastitih i protivničkih postrojbi te drugim relevantnim podacima radi predviđanja učinka paljbenog djelovanja

Procjena iz Hohenfelsa

Zbog modularne izvedbe sustava, osim na Humveeje, moguća je ugradnja i na druga laka vozila pogona 4 x 4. Kako bi minobacač kalibra 120 mm mogao djelovati s takvog vozila, ugrađen je napredni sustav amortizacije trzaja cijevi koji opterećenje na vozilo smanjuje s 30 na manje od deset tona. Predstavljena konfiguracija sustava na Humveeju predviđa samo dva člana posade. Bez obzira na visoku automatizaciju, to možda i nije najsretnije rješenje, posebice jer je punjenje preko usta cijevi minobacača ručno. Također, u objavljenim podacima o sustavu nije vidljivo kolika je zaliha streljiva 120 mm na samom vozilu, što je bitan podatak za utvrđivanje učinkovitosti. Prema fotografijama može se pretpostaviti da nije velika. Naime, zadaće vatrene potpore često zahtijevaju dugotrajnije djelovanje s ciljem blokiranja protivničkog djelovanja ili pokreta što zahtijeva veću količinu streljiva. Čak i uništavanje imalo tvrđih točkastih ciljeva zahtijeva dosta streljiva ako se ne koristi skupo vođeno streljivo. Npr., Združeni međunarodni centar za spremnost (Joint Multinational Readiness Center – JMRC) u njemačkom Hohenfelsu, koji vodi američka vojska, u vježbovnim pravilima predviđa da je potrebno čak 90 minobacačkih visokorazornih mina kalibra 120 mm za uništenje jednog borbenog vozila pješaštva. SPEAR se stoga u operativnoj uporabi vjerojatno mora upariti s prikolicom za streljivo ili bolje, vozilom s dodatnim streljivom i dodatnom posadom. U međuvremenu se pojavila slika SPEAR-a ugrađenog na španjolski URO VAMTAC ST5 za četiri člana posade. SPEAR je naručila i tajlandska vojska, ali nije poznato na kojem vozilu.
Prošle godine prikazan je SPEAR MK 2 ugrađen na lako oklopno vozilo SandCat 4 x 4. Zanimljivo je da ta inačica nema opsežan i vidljiv sustav za ublažavanje trzaja kao prethodna, nego je iznimno sličan sustavu CARDOM. Očito je da je namijenjena nešto robusnijim vozilima, ali još uvijek razmjerno lakim. SandCat je baziran na podvozju Fordove serije F terenskih vozila koju je prilagodila tvrtka Oshkosh, a modularnim oklopom nadogradila izraelska tvrtka Plasan.

Ubrzavanje paljbe
Nešto je stariji sustav SRAMS (Super Rapid Advanced Mortar System) kalibra 120 mm koji proizvodi singapurska tvrtka ST Kinetics. Prvi je put predstavljen još 2001., a razvoj je završen 2006. godine. SRAMS uključuje amortizacijski sustav koji smanjuje pritisak na podlogu na deset tona pri opaljenju sa standardnom minobacačkom minom s punjenjem br. 9. Prilikom gađanja minom produljenog dometa i punjenjem br. 8, opterećenje je manje od 18 tona. Najveća kratkotrajna brzina paljbe iznosi do 18 mina u minuti što se postiže ugradnjom poluautomatskog punjača koji minu transportira sa stražnjeg dijela minobacača do usta cijevi te ga automatski puni.
Kod običnog minobacača, zbog otpora zraka u cijevi, mini treba neko vrijeme da dođe do dna cijevi. To usporava moguću brzinu paljbe pa je u SRAMS ugrađen poseban ventil na dnu cijevi koji omogućuje izlazak stlačenog zraka. Brzina kontinuirane paljbe iznosi deset mina u minuti. U SRAMS je ugrađen i sustav hlađenja s pomoću aerosola zraka i vode koji se zahvaljujući posebnom ventilu pod visokim tlakom ubacuje u cijevi.
Minobacač se pomiče s pomoću joysticka: po elevaciji elektrohidraulički od 40 do 80 stupnjeva, a po azimutu električno do 45 stupnjeva lijevo i desno. U pravilu je minobacač postavljen okrenut prema prednjem kraju vozila platforme. Po dometu SRAMS ne odskače od klasičnih minobacača, odnosno ovisno o mini i punjenju krajnji domet iznosi do devet kilometara. Masa sklopova minobacača iznosi 1200 kg. Minimalnu posadu čine tri člana, a SRAMS dolazi s navigacijskim sustavom i sustavom upravljanja vatrom, što bitno skraćuje vrijeme potrebno za otvaranje vatre.

Zaliha od 50 mina
SRAMS je dosad prikazan ugrađen na Humvee, MRAP vozilo RG-31 za UAE, lako terensko 4 x 4 vozilo Spider te na artikulirano oklopno gusjenično vozilo Bronco (u uporabi u singapurskoj vojsci). Inačica ugrađena na Humvee prikazana je 2005. i imala je, za razliku od ostalih, hidraulični lafet na stražnjem kraju vozila, koji se automatski spušta pri zauzimanju paljbenog položaja kako se ne bi opteretio stražnji ovjes. Takva je konfiguracija nosila 12 mina u vozilu s minobacačem i bilo je predviđeno da bude u pratnji još jednog Humveeja s dodatnim streljivom. Za usporedbu, inačica na Broncu ima pri ruci zalihu od 50 mina. Najlakša inačica ugrađena je na vozilo Spider i prikazana je 2006. godine. Takva je kombinacija namijenjena manjim lakim postrojbama (specijalnim) za brze intervencije. Za stabilizaciju su predviđena dva rješenja; zaključavanje ovjesa vozila te poseban stabilizator koji se spušta na tlo ispod podvozja. Paljbeni sklop, kao i kod inačice na Humveeju, sastoji se od dvaju vozila.
SRAMS je postigao izvozni uspjeh s inačicom na oklopnom vozilu RG31 Mk5, mase 14 tona i pod imenom Agrab za Ujedinjene Arapske Emirate. Agrab ima sofisticirano riješen sustav pohrane streljiva u obliku dvaju velikih spremnika s kružno pokretanom trakom s minama. Spremnici su postavljeni bočno od minobacača pa služe i za zaštitu posade. Svaki spremnik sadrži do 23 mine kraj kojih je postavljen i dodatni nosač koji prima do 12 mina pripremljenih za paljbu. Za navigaciju se koristi inercijski sustav FIN 3110 povezan s GPS-om. Vatrom se upravlja s pomoću računala sa sučeljem koje čini veliki zaslon osjetljiv na dodir, a moguće je povezivanje sa sustavima zapovijedanja i upravljanja vatrom viših instancija. Vrijeme potrebno za zauzimanje položaja i otvaranje vatre iznosi oko minutu, dok je za izlazak s položaja potrebno oko 30 sekundi. Ugovor za UAE iz 2007. uključivao je 48 Agraba u proizvodnji domaće tvrtke International Golden Group.

Najlakši sustav?
Španjolska tvrtka NTGS razvila je Alakran, kako tvrde, najlakši samohodni minobacački sustav kalibra 120 i 81 mm. Problemu ugradnje na lako vozilo pristupila je inovativno, postavljanjem minobacača na tlo s pomoću mehaničke elektropneumatske ruke koja ujedno služi i za pomicanje oružja po azimutu i elevaciji. Na taj način nema potrebe za razvijanjem sustava amortizacije trzaja minobacača ili za pojačavanje vozila platforme. Sustav se postavlja na stražnji kraj vozila nosivosti najmanje jedne tone, a kako se djeluje s tla, nije problem osigurati dovoljnu radnu površinu za posadu. Budući da se posada ne mora penjati da dođe do minobacača, poboljšana joj je sigurnost na radu, a i niži je cilj prilikom paljbenog djelovanja. Cijeli je sustav smješten u kutijasto kućište u kojem je minobacač u potpunosti skriven dok je u hodnom položaju. Kapacitet spremnika za streljivo iznosi vrlo dobrih 46 mina kalibra 120 mm. Gađa se unatrag, a moguće je pokriti svih stražnjih 180 stupnjeva po azimutu. Puni se ručno kroz usta cijevi.

Prihvatljiva cijena
Prema promidžbenom materijalu i videu NTGS-a, Alakranu nakon zaustavljanja treba 30 sekundi za otvaranje paljbe prvom minom, sedam sekundi nakon toga za usmjeravanje na novi cilj i ispaljenje druge mine te na kraju 15 sekundi za izlazak s položaja. U trenutku odlaska prva mina još je u letu prema cilju. Provedeno je i posebno testiranje sustava ispaljivanjem 100 mina tijekom jednog dana, s mijenjanjem položaja svakih pet mina, pri čemu nije zabilježen niti jedan kvar.
Alakran je opremljen suvremenim sustavom za upravljanje vatrom MAD-1 koji je također razvio NTGS. Posadu čine najmanje dva člana. U najnovijoj inačici Alakran ima opciju gađanja s istodobnim dolaskom mina na cilj (multiple round simultaneous impact), te opciju zonskog gađanja gdje automatski sustavno pokriva površinu na cilju od 100 m x 100 m ili 200 m x 200 m.
NTGS tvrdi da je Alakran do 40 % jeftiniji od konkurencije te da je pobudio znatan interes na Bliskom istoku odakle dolazi i prvi kupac. Osim samohodne forme, nudi se i inačica smještena u autonomnoj prikolici pri čemu se izbjegavaju troškovi nabave ili konverzije vozila.

Rješenje iz Kine
Za kraj vrijedi spomenuti kineski minobacač kalibra 82 mm Type PCP001 na kineskoj kopiji Humveeja. Sredinom prošle godine pojavile su se fotografije tog sustava na vježbi kineske vojske, potvrđujući da je vjerojatno u operativnoj uporabi. Detalji o sustavu upravljanja vatrom ili zalihama streljiva nisu poznati, ali očito je riječ o proizvodu po licenciji ili kopiji sovjetskog minobacača 2B9 Vasilek. Specifičnost je tog minobacača punjenje preko zatvarača pa stoga može i izravno gađati. Vasilek ima automatsko punjenje s pomoću okvira s četirima minama, a najveća brzina paljbe iznosi 100 do 120 mina u minuti. Kontinuirana brzina paljbe, ovisno o djelovanju, iznosi od deset do 60 mina u minuti. Domet Vasileka sa standardom minom iznosi 4270 m, međutim kineski izvori za svoje oružje spominju domet veći od 6000 m, što se vjerojatno odnosi na slučaj kad se koristi streljivo povećanog dometa. Minobacač Type PCP001 smješten je na okretno otvoreno postolje (polukupolu) na stražnjem kraju vozila te može pokrivati svih 360 stupnjeva po azimutu, a najveća elevacija iznosi 85 stupnjeva.

Vedran Slaver