Svjetski juniorski prvak u streljaštvu, osvajač brončane medalje na Svjetskom seniorskom prvenstvu, student, a odnedavno i ugovorni pričuvnik – sve je to Miran Maričić. Mladi Bjelovarac nada se nizu laskavih titula pridodati još jednu – osvajača olimpijske medalje…

Na dragovoljnom vojnom osposobljavanju vrhunskih sportaša u siječnju u Požegi od jedanaest ročnika samo je jedan imao iskustva u rukovanju puškom – strijelac Miran Maričić. Taj samozatajni 22-godišnjak postao je velika zvijezda u streljaštvu kad je na svojem prvom Svjetskom seniorskom prvenstvu postigao dotad neviđen uspjeh: osvojio je brončanu medalju u disciplini zračna puška 10 m i osigurao plasman na Olimpijske igre dvije godine prije njihova održavanja. No, bilo bi zavaravajuće pomisliti da je uspjeh došao preko noći; plod je to gotovo 11 godina teškog rada.

“Do ljeta 2008. nisam se bavio sportom. U to je vrijeme bivši klupski kolega Petar Gorša osvojio Europsko juniorsko prvenstvo. Brat mi je savjetovao da probam pucati. Prvog dana školske godine otišao sam na streljanu, ispalio nekoliko metaka i svidjelo mi se,” govori nam Miran Maričić o svojim sportskim počecima. Zahvaljujući redovitim treninzima u Streljačkom društvu Bjelovar 1874 postajao je sve bolji i već nakon pola godine počeo je sudjelovati na manjim natjecanjima u Hrvatskoj. Nekoliko godina poslije debitirao je i na međunarodnoj pozornici.

Priznaje nam da nije bilo lako usklađivati školske i sportske obveze svih tih godina, pogotovo dok je bio gimnazijalac: “Teško mi je bilo kad je nastava bila u poslijepodnevnoj smjeni. Prije podne bih učio, a na trening išao poslije nastave. Bio sam umoran, ali ipak sam uspijevao kvalitetno trenirati.” U međuvremenu je upisao Fakultet organizacije i informatike u Varaždinu. Iako zbog natjecanja često izostaje s predavanja, nastoji redovito izvršavati studentske obveze. Tako je po povratku s vojnog osposobljavanja polagao tri kolokvija, a poslije našeg razgovora čekalo ga je učenje za ispite. Osim školskih obveza, izazov su mu bili i nepovoljni uvjeti treniranja. U usporedbi s azijskim zemljama, Njemačkom ili Mađarskom, u Hrvatskoj se ne ulaže puno u streljaštvo. Upravo su zato uspjesi naših strijelaca tako fascinantni.

Juniorsku karijeru Maričić je 2017. okrunio svjetskim zlatom. No, najveći je uspjeh tek slijedio: na svojem prvom Svjetskom seniorskom prvenstvu, održanom prošlog ljeta u Changwonu u Južnoj Koreji, osvojio je visoko treće mjesto i osigurao ulaznicu za Olimpijske igre u Tokiju. Postolje je podijelio s kolegom iz reprezentacije Petrom Goršom (srebro) i Rusom Sergejom Kamenskim (zlato), koji su od njega stariji cijelo desetljeće. Svi gledatelji u Changwonu bili su suglasni: mladi Hrvat novi je fenomen u svjetskom streljaštvu. No, brojne je prepreke trebalo svladati da bi se došlo na postolje. Prvo se trebalo naviknuti na uvjete u dvorani. Srećom, Maričić je imao priliku upoznati se s dvoranom na natjecanju Svjetskog kupa održanom ondje četiri mjeseca prije Svjetskog prvenstva. Došavši na prvenstvo morao se naviknuti na vremensku razliku i korejsku kuhinju. Konačno, trebalo je prebroditi i psihičku blokadu.

“Na početku natjecanja srce mi je jako kucalo. Usporio sam i uvidio da moram paziti što radim. Iz serije u seriju išlo mi je sve bolje. U trećoj sam još malo usporio te u sljedećoj vrhunski pucao. Nakon toga vidio sam da imam šanse za dobar rezultat i odlučio izići, razbistriti misli, nakon čega sam bio puno opušteniji. Konačni je rezultat bio 628,1 krug, što je bilo dovoljno za finale. Da sam imao samo 0,1 krug manje, ne bih se plasirao. No, znao sam da još nije gotovo: imao sam priliku uhvatiti kvotu za Olimpijske igre,” prisjeća se mladi Bjelovarac. U finale je ušao opušteno i pucanj po pucanj dogurao do najboljeg rezultata u karijeri. Doduše, trebalo mu je vremena da shvati što se dogodilo, odnosno da će mu se ostvariti najveći san – odlazak na Olimpijske igre – a njegova sreća bila je neizmjerna.

Sretni su i Bjelovarci što će njihov sugrađanin sudjelovati na Olimpijskim igrama. Koliko mu se dive pokazali su već dvaput, izabravši ga za najboljeg sportaša Bjelovara 2017. i 2018. godine. Počast su iskazali i njegovu treneru Damiru Bošnjaku, koji je ove godine proglašen najboljim seniorskim sportašem s invaliditetom u Bjelovaru. I Hrvatski olimpijski odbor prepoznao je potencijal ovog mladog strijelca. Nagrada “Dražen Petrović” za najboljeg mladog sportaša dodijeljena mu je 2017., a ove je godine predložen za ulazak u ugovornu pričuvu Oružanih snaga Republike Hrvatske.

Miran Maričić imao je tijekom dvotjednog boravka u Središtu za temeljnu obuku Zapovjedništva za obuku i doktrinu “Fran Krsto Frankopan” priliku iskusiti vojnički život i doživjeti stvari koje je dotad gledao samo na filmu, poput postrojavanja. Ipak, kao strijelcu najveći mu je doživljaj bilo pucanje iz automatske puške AK-47. Kad ga pitamo kako je pucati iz kalašnjikova u usporedbi sa zračnom puškom, odgovara: “Drukčije je. Na zračnoj puški okidanje je vrlo lagano, a na kalašnjikovu moram dugo povlačiti okidač. Kad puška konačno opali, izbaci me iz ravnoteže i metak ne ode u metu. No, kad bih probao pucati još nekoliko puta iz nje, usavršio bih se.”

Nije bilo lako uskladiti vojnu obuku, treninge i studentske obveze, no boravak u Požegi ostat će Miranu Maričiću u lijepom sjećanju. Želja mu je biti na raspolaganju Hrvatskoj vojsci i pomoći joj kako god može. Počeo je ljetni semestar i pripreme za Europsko prvenstvo, koje će se ovog mjeseca održati u Osijeku. Kao predstavnik zemlje domaćina volio bi se plasirati u finale. Slijede zatim natjecanja Svjetskog kupa u Pekingu i Münchenu te Europske igre u Minsku u lipnju. S obzirom na to da je već osigurao normu za Olimpijske igre, ova će mu sezona biti opuštenija. Ipak, nada se dobrom plasmanu na svim natjecanjima. Naravno, zanima nas i što očekuje od Olimpijskih igara iduće godine. “Velika mi je želja ući u finale Olimpijskih igara, no morat ću se dobro pripremiti za nastup. Ipak je to najveće sportsko natjecanje i pritisak je velik,” govori nam na kraju. Još je puno godina i medalja pred ovim talentiranim strijelcem. Među tim medaljama bit će sigurno i najmanje jedna olimpijska.

Iva Gugo

snimio Mladen Čobanović