Početkom 2007. godine kada bude postignuta puna operativna sposobnost obaju brodova klase Mistral, francuska ratna mornarica raspolagat će sa modernom flotom amfibijskih brodova

Nabavkom osam američkih desantnih brodova tipa LST od 1949. do 1951. godine, francuska ratna mornarica (Marina Nationale) formirala je svoje prve amfibijske postrojbe. Tim brodovima priključen je 1952. godine i bivši desantni brod britanske ratne mornarice Oceanway (također bivši američki LSD 12), nabavljen u sklopu programa MDAP (Mutual Defence Asisstance Program). Brod je preimenovan u Foudre i dobio je oznaku. A 646. U službi francuske ratne mornarice bio je do 1969. godine. Od tada pa do današnjih dana francuska ratna mornarica rabila je tri generacije desantno-jurišnih brodova a do konca ove godine uvodi u službu i četvrtu generaciju. Foudre je bio sposoban na svojim vezovima prihvatiti dva desantna plovila tipa ECT 3 i bio je klasificiran kao transportni brod. Iskustva stečena njegovom uporabom donijela su potrebna saznanja na području amfibijskih operacija. Ta činjenica je imala izravan utjecaj na razvoj prvih francuskih amfibijskih projekata, odnosno plovnih jedinica takvog tipa.

Druga generacija desantno-jurišnih brodova
Program konstrukcije višenamijenskog desantno-jurišnog broda počeo je koncem pedesetih godina prošlog stoljeća, izgradnjom desantnog broda Ouragan (L 9021) u lipnju 1962. godine u brodogradilištu u Brestu. Nova jedinica bila je porinuta 9. studenoga 1963. a ušla je u službu 1. lipnja 1965. Slijedio ga je 1. travnja 1968. brod-blizanac pod imenom Orage (L 9022). Ove dvije prinove u francuskoj floti klasificirane su kao TCD (Transports de Chalands de Debarquement). Bili su projektirani za obavljanje dva različita tipa zadaća:
• prva zadaća je bila u potpunosti klasična i odnosila se na prebacivanje i pomorski desant vojnika, borbenih i transportnih vozila te ratnog materijala na protivničku obalu.
• druga zadaća je bila nova i odnosila se na transport specijalnih postrojbi i pomorskog pješaštva (marinaca), njihove opreme i naoružanja u zone borbenih operacija pomoću helikoptera.
Zbog toga su Ouragan i Orage bili opremljeni jednim potopivim dokom na krmi broda, duljine 120 m i širinom od 13,2 m. U njega su mogli uploviti i u njemu se smjestiti jedan CDIC (Chalant de Debarquement d´ Infanterie et de Chars) brod za prijevoz pješaštva i četiri CTM (Chalant de Transport de Materiel) transportna broda. Osim navedenih desantnih plovila postojala je mogućnost smještaja još tri LCVP na gornjoj palubi. Zbog provedbe zadaća drugog tipa, ovi brodovi nisu imali nadgrađe karakteristično za klasični LSD (Landing Ship Dock) već jedno poletno-sletnu platformu po uzdužnici broda s karakterističnim “otokom” smještenim daleko naprijed prema pramcu u kojoj je bio smješten zapovjedni most, središte za koordinaciju desantnih operacija i helikopterskih aktivnosti.

Helikopterska platforma imala je površinu od 900 m2 na koju je moglo sletjeti tri teška helikoptera ili šest helikoptera srednje klase. Teretni lift, namijenjen podizanju i spuštanju helikoptera s palube u potpalubni hangar sastojao se od šest modula od koji je svaki imao površinu od 6 m2, i pokrivao je dio potopivog doka. Ustvari, Ouragan i Orage su imali mogućnost izvođenja aktivnosti podupiranja i podrške manjih plovnih jedinica u udaljenim akvatorijima. Zahvaljujući svom potopivom doku bili su u stanju u svoju unutrašnjost primiti manje plovne jedinice do 400 tona maksimalnog deplasmana te ukrcati do 1500 tona korisnog tereta. Iz tog razloga bili su opremljeni s po dvije teretne dizalice nosivosti 35 tona.
U brodskom tovarnom prostoru moglo se smjestiti 10 oklopnih vozila te još 21 teretno vozilo različitog tipa. Broj ukrcanih vozila mogao je maksimalno narasti na 150, ukoliko bi se za tu svrhu iskoristila helikopterska platforma. Za slučaj potrebe ukrcaja većeg broja vozila postojala je mogućnost uporabe jedne provizorne palube duljine 90 m, sastavljene iz 15 sekcija kojima se mogao prekriti prostor krmenog doka.
U normalnim okolnostima brod je mogao ukrcati 340 vojnika a taj se broj mogao povećati na 470, ukoliko se radilo o transportu na kraće udaljenosti i u kraćem trajanju.
Ouragan je trebao biti povučen iz aktivne službe 1993. i zamijenjen novim Foudreom, ali su problemi s vojnim proračunom utjecali na produljenje njegovog operativnog života (isto tako i na brod-blizanac Orage) pa će oni ostati u službi sve dok koncem 2006. godine u službu ne uđu novi desantno-jurišni brodovi Mistral i Tonnerre klase BCP.

Treća generacija
Novi desantno-jurišni brodovi tipa TCD 90 bili su konstruirani kako bi zamijenili klasu Ouragan. Program njihove konstrukcije i izgradnje odvijao se u sklopu mornaričkog plana izgradnje pomorskih snaga od 1984. do 1988. Prvotnim planom bila je predviđena izgradnja četiri plovne jedinice ali je samo jedan naručen u studenome 1984. Njegova izgradnja je počela u brodogradilištu DCN Brest 26. ožujka 1986. Porinut je u more 19. studenog 1988. i dobio je ime Foudre (L 9011). Primljen je u aktivnu službu 7. prosinca 1990.
Drugi brod iz serije naručen je i gradnja je počela tek u listopadu 1994. a u aktivnu službu francuske mornarice ušao je 21. prosinca 1998. pod imenom Sirocco (L9012). Izgradnja preostala dva broda iz serije nikada nije realizirana i projekti su otkazani.
Novi Foudre je koncipiran za transport mehanizirane regimente iz sastava snaga za brze reakcije FAR (Force d´ Action Rapide) ukupne snage 420 vojnika, potpuno opremljenih s vozilima i oko 1100 tona njihove opreme. U odnosu na Ouragan ovi brodovi su bili znatno brži (21 čvor u odnosu na 17 čvorova koje je mogao postići Ouragan), raspolagali su hangarom koji je bio u stanju primiti četiri helikoptera tipa AS-332 Super Puma. Također, dobili su i jači teretni lift nosivosti 52 tone (38 tona za Sirocco) koji je povezivao prostor potopivog krmenog doka s teretnom palubom za vozila. Teretni prostor za vozila ima površinu od 1360 m2 i raspolagao je bočnim vratima i rampama za lakši ukrcaj i iskrcaj vozila. Poletno-sletna platforma ima dimenzije 47 x 23 m (1081 m2). Na platformi su dvije poletno-sletne točke (od kojih je jedna opremljena sustavom za kvačenje i privlačenje helikoptera Samahe). Treća poletno-sletna točka nalazi se na krmi i sastavljena je od pet montažnih sekcija koje stvaraju prostor 30 x 15 metara koji se također alternativno mogao iskoristiti za smještaj motornih vozila. Ove sekcije se mogu vrlo lako i brzo postaviti uz pomoć jedne dizalice nosivosti 38 tona, koja se također rabi u situacijama kada je Foudre u misijama logističkog broda manjim plovnim jedinicama.

U svom potopivom doku Foudre i Sirocco (duljine 122 i širine 14,3 metra) mogu primiti sve francuske patrolne brodove deplasmana do 400 tona i gazom do 3 metra (kao što su patrolni brodovi P 400). U slučajevima kada se rabe u amfibijskim misijama njegov potopivi dok može primiti dva desantna plovila tipa CDIC ili čak deset plovila CTM. U slučajevima da se brod rabi isključivo za transportne zadaće, ova plovila se ne bi ukrcavala pa se taj prostor mogao iskoristiti za ukrcaj vozila. U takvoj inačici broj ukrcanih vozila mogao se povećati na 180 – 200. Standardna ukrcajna shema predviđala je jedan CDIC i četiri CTM, deset oklopnih vozila točkaša i 50 ostalih vozila različitog tipa.
Vrlo važan segment Foudrove konsrukcije je njegov bolničko-sanitarni prostor površine 600 m2 u koji su bile ukomponirane i dvije operacijske dvorane. Brodska bolnica raspolaže s potpuno opremljenih 16 kreveta te sa brodskim stacionarom od 31 kreveta.

Četvrta generacija ? klasa Mistral
Kako je prije bilo rečeno, treći i četvrti brod iz klase TCD (Transport de Chalandes de Debaarquement) nikada nisu bili naručeni zbog pomanjkanja novca u francuskom obrambenom proračunu i zbog drugih obrambenih prioriteta. Povećane potrebe u projekciji vojne sile, sve zahtjevnije zadaće na međunarodnom polju prisilili su ratnu mornaricu da naruči nove plovne jedinice softificiranije i sposobnije nego što su to bili desantno-jurišni brodovi treće generacije.
Primarni zahtjev u konstrukciji brodova četvrte generacije je bila mogućnost transporta velikog broja desantnih sredstava (prvenstveno helikoptera) i mogućnost ukrcaja združenih struktura zapovijedanja, transport velikog broja borbenih i neborbenih vozila u zone operacija, permanentno osiguravanje bolničko-medicinske potpore i multifunkcionalnost u podršci djelovanja u slučaju prirodnih ili drugih katastrofa.

Osim toga zahtjevi prema konceptu BPC brodova, vezani za njegovu operativnu raspoloživost su tražili da godišnje može provesti na moru najmanje 5000 sati, što je gotovo dvostruko dulje nego što na moru mogu provesti Ouragan i Orage. Razvoj mogućih koncepata počeo je 1977. godine da bi 8. prosinca 2000. ministar obrane potpisao dokument o izgradnji dva broda namijenjenih amfibijskim operacijama za ukupnu cijenu od 560 milijuna eura (oko 676 milijuna američkih dolara).
Zanimljivo je za istaknuti da je gotovo ista cijena svojedobno bila plaćena i za dva broda klase TDC, Foudrea i Scirocco koji imaju “samo” 12 000 tona deplasmana.
Ugovorom o izgradnji dva broda BPC koncepta predviđeno je da drugi brod mora biti isporučen u roku od 5 godina od odobrenja projekta. To svakako nije laka zadaća jer oba broda zajedno imaju maksimalni deplasman gotovo jednak kao nosač zrakoplova Charles de Gaule.
Brodovi su dobili imena Mistral (L9013) i Tonnerre (L 9014). Njihova klasifikacija je prošla nekoliko faza. Inicijalno su bili klasificirani kao NTCD (Noveau Transport de Chalands de Debarquement). Potom su privremeno bili klasificirani kao PHI (Porte-Helicopters d´ Intervention) sve dok konačno nisu klasificirani kao BPC (Batiment de Projection et de Commendement). Ugovor o projektiranju i izgradnji dviju plovnih jedinica potpisan je 30. lipnja 2001. s brodogradilištima francuskog konzorcija DCN, dok je državna agencija za nabavku naoružanja i opreme DGA (Direction General de l´ Armement) konačno dala svoj pristanak za taj projekt tek 20. prosinca iste godine.
Na temelju dogovora među brodograditeljima izgradnja pramčane sekcije (u njoj se nalaze uglavnom smještajni kapaciteti za posadu i ukrcani vojni kontingent) dodijeljena je brodogradilištu Alstom u Saint Nazaireu a izgradnja krmene sekcije (helikopterski hangar, paluba za vozila, suhi dok, spremišta i operativni prostor) brodogradilištu u Brestu u kojem su obje sekcije spojene u jednu cjelinu.

Zanimljivo je napomenuti kako se francuski konzorcij DCN koristio uslugama poljskog brodogradilišta Stocznia Remontowa u Gdanjsku, gdje je izgrađeno nekoliko blokova i sekcija koje su potom morskim putem bile transportirane do Bresta.
Mistral i Tonnerre su prve plovne jedinice francuske mornarice koje su konstruirane po najvišim kriterijima i standardima civilne brodogradnje i pod supervizijom nadzorne kuće Biroa Veritas. Primjena komercijalnih standarda i nove brodske arhitekture te novih materijala i postupaka omogućila je redukciju cijene broda za 25-30 % u odnosu na cijenu koja bi se formirala da se brod gradio dosadašnjim “klasičnim” metodama gradnje.
Prvi blok krmene sekcije Mistrala položen je na navoz brodogradilišta u Brestu 10. lipnja 2003. a početak gradnje u St. Nazaireu proslavljen je 13. listopada iste godine. Od tog trenutka gradnja dviju sekcija odvijala se dosta brzo pa je tako 23. siječnja 2004. pramčani dio iz St. Nazairea otegljen u Brest gdje su počeli radovi na međusobnom spajanju dviju sekcija. Taj osjetljivi posao završen je 19. lipnja 2004. kada je Mistral dobio svoj konačni oblik. Nakon što su svi brodski sustavi bili spojeni, brod je prvi put kao jedna cjelina uzet u tegalj 6. listopada 2004., kada su formalno i počela njegova ispitivanja ? prvo na vezu a onda i na moru.
Tehnička ispitivanja obavljala su se tijekom čitave 2005. godine pri čemu su ispitane maritimne sposobnosti broda te funkcionalnost i operativnost svih brodskih sustava.
Prema planovima Mistral bi u operativni sastav francuske ratne mornarice trebao ući do konca 2005. Analogno tom planu, drugi brod iz serije – Tonnerre, koji se nalazi u visokoj fazi radova opremanja trebao bi stupiti u službu do konca 2006.

Karakteristike broda
Višenamjenski desantno-jurišni brodovi klase Mistral imaju deplasman od 21 600 tona koji može narasti 32 300 tona s balastom morske vode u slučaju kada treba potopiti krmeni dok. Duljina broda iznosi 199 metara. Širok je 32 metra i odlikuje se gazom od 6,2 metra.
Opće linije broda su tipične za jurišni, odnosno desantni nosač helikoptera, s karakterističnim brodskim nadgrađem koncentriranim u “otok” smješten na desnom boku broda tako da ostavi što je moguće više mjesta za poletno ?sletne operacije palubi.
Korisni prostor na palubi prostire se na 6400 m2 od kojih se 5200 m2 ili gotovo 82 % rabi za helikopterske aktivnosti. Na palubi se nalazi šest poletno-sletnih točaka namijenjenih za helikoptere tipa NH-90 i napadnih helikoptera Tigre.
Pramčana mjesta za slijetanje mogu prihvatiti i teške helikoptere tipa CH-53 Super Stallion.
Paluba je opremljena s dva teretna lifta tipa MacGregor nosivosti 13 tona. Veliki lift koji se nalazi na krmi broda ima dimenzije 15 x 15 metara. Drugi manji lift ima dimenzije 18,5 x 6,5 metara i smješten je odmah iza palubnog “otoka”.
Liftovi povezuju sletnu palubu s potpalubnim helikopterskim hangarom površine 1800 m2 u kojem se može smjestiti ukupno 16 helikoptera tipa NH-90. Treći teretni lift nalazi se s lijeve strane “otoka” po sredini broda i rabi se za podizanje na palubu naoružanja i strjeljiva.
Odmah iza palubnog nadgrađa, u blizini drugog lifta nalazi se servisna dizalica s radnim krakom duljine 11 metara i nosivošću od 17 tona.
Mistral raspolaže s krmenim potopivim dokom duljine 57,5 metara i širinom od 15,4 metara. U njemu se mogu smjestiti dva desantna plovila na zračnom jastuku LCAC (Landing Craft Air Cushion) ili četiri desantna plovila tipa CTM.
Da bi krmeni dok uopće bio operativan, Mistral raspolaže prostorima za balast kapaciteta oko 10 000 tona koji se mogu napuniti i isprazniti za manje od 60 minuta.

Dvije međusobno spojene palube rampom, ukupne površine od 2650 m2 rabe se za smještaj 60 vozila (među kojima su kamioni, džipovi, oklopni transporteri i teški tenkovi tipa Leclerc) koji se nalaze u potpori kontingenta od 450 ukrcanih vojnika. Broj ukrcanih vojnika može se više nego podvostručiti (do 1000 vojnika) ukoliko se transport obavlja na kraćim udaljenostima. Isto tako, broj ukrcanih vozila može narasti maksimalno na 230 vozila, naravno uz gubitak normalnih kapaciteta za smještaj desantnih plovila i helikoptera.
Prema krmi na oba boka nalaze se dvije strukture koje je moguće spustiti do morske površine da bi se olakšao ulazak i izlazak iz mora specijalnih pomorskih snaga (pomorskih diverzanata) i njihovih sredstava nazvanih ETRACO (Embarcations de Transports de Commandos).
Gotovo po sredini broda, na njegovom desnom boku nalaze se vrata s teleskopskom ukrcajnom rampom koja omogućava ukrcaj vozila s obale.
U posadi broda je 160 članova, a od toga je 20 časnika, 80 dočasnika i 60 mornara. Uz standardni kontingent od 450 vojnika brod ima autonomiju od 30 dana. Za toliki broj ljudi Mistral raspolaže zalihama od 100 tona hrane i 380 tona pitke vode ( ova količina vode može se obnavljati uz pomoć brodskog sustava za desalinizaciju morske vode).
Na šest stambenih paluba brod raspolaže s oko 9000 m2 stambenog prostora. Smještaj posade i ukrcanog ljudstva koncipiran je na ugradnji modularnih kabina s integriranim sanitarnim čvorovima. Standardizirani moduli brodskih kabina izrađeni su u jednokrevetnoj, dvokrevetnoj, četverokrevetnoj i šesterokrevetnoj inačici.
Centralna brodska kuhinja distribuira hranu u nekoliko brodskih restorana i sposobna je skuhati i više od 3000 obroka dnevno. Ukrcanom ljudstvu stoji na raspolaganju i dobro opremljeni fitnes-centar površine 150 m2.
Za ukrcana vozila i helikoptere na Mistralu su predviđeni tankovi s pričuvnim gorivom. Ti tankovi mogu primiti 1600 tona dizelskog goriva za vozila i 540 tona goriva za helikoptere.
Na način slično kao i kod Foudrea i na brodu Mistral su ugrađene medicinsko-sanitarne prostorije. Brodska bolnica raspolaže s dvadesetak bolničkih kabina, ukupne površine 750 m2. U sklopu bolnice su dvije operacijske dvorane, radiološki laboratorij, previjalište i ostale potrebne ambulante. U bolničkom stacionaru je 69 kreveta od kojih je 19 kreveta opremljeno kompletnom medicinskom opremom, s mogućnošću da i ostalih 50 kreveta budu opremljeni na isti način. U posebnim slučajevima u helikopterskom hangaru moguće je organizirati i postaviti privremenu bolnicu opremljenu modularnom sanitetskom opremom koju je razvila sanitetska služba francuskih oružanih snaga.

Propulzijski sustav
Desantno-jurišni brodovi klase Mistral prve su plovne jedinice francuske ratne mornarice koje raspolažu potpuno električnim pogonom, baziranom na četiri diesel-generatora tipa Wärtsila 16V32 koji može proizvesti 24 MW snage i koji pokreću dva elektromotora tipa Meramide od 7 MW. Ova dva elektromotora montirani su na podvodnim gondolama na istoj osovini s pripadajućim elisama. Elise imaju po pet lopatica fiksnog koraka. Gondole s elektromotorima i elisama mogu se zakretati oko okomite osi u punom krugu od 360°. Ovakva vrsta propulzije prvi put je primijenjena na plovnoj jedinici ovakvog tipa i ove veličine.
Maksimalna brzina broda je 18,8 čvorova. Autonomija broda iznosi 10 800 Nm pri brzini od 18 čvorova, odnosno 19800 Nm pri brzini od 15 čvorova. Na brodu je ugrađen još jedan pomoćni dizel-generator tipa Wärtsila – Vaasa 18V200 snage 3 MW.

Naoružanje
Brodovi Mistral i Tonnerre naoružani su isključivo obrambenim sustavima naoružanja. Prvi brod iz serije opremljen je s dva dvostruka lansera sustava more?zrak Simbad s raketama kratkog dometa tipa Mistral.
Raketni lanseri postavljeni su na pramčanoj sletnoj palubi na desnom boku i na krmenom dijelu sletne palube na lijevom boku. Raketni protuzračni sustav postavljen je dijametralno suprotno od dvaju topova Breda-Mauser od 30 mm.
Četiri teške strojnice tipa Browing M2-HB kalibra 12,7 mm služe za blisku brodsku obranu.
Dvije strojnice su postavljene na pramac a dvije na krmu broda.

Senzori
Na Mistral je ugrađen radar za nadzor zračne i površinske situacije Thales 3D MRR-NG koji radi u C frekventnom opsegu. Osim njega, ugrađena su dva navigacijska radara tipa Racal – Decca DRBN-38A koji rade u I frekvencijskom opsegu. Ukoliko se ukaže potreba jedan od tih radara može se rabiti za navođenje helikoptera.
Ugrađena su i dva optronička sustava SAGEM VIGY-105 koji služe za precizno praćenje ciljeva i navođenje paljbe.Za protuelektronsku borbu predviđeno je instaliranje detektora radarskog zračenja Thales ARBR-21, detektor laserskog zračenja Lite. Također, na brod će biti ugrađeni lanseri za ispaljivanje radarskih mamaca tipa BSM 1 / 2.
U zapovijedni sustav SIC 21 koji je ugrađen na Mistral integrirani su sustavi za navigaciju, borbeni sustav (sa sustavom za upravljanje taktičkim informacijama koji je konstruirao DCN i koji je modificiran iz sustava SENIT-8 ugrađenog na nuklearni nosač zrakoplova Charles de Gaulle), komunikacijski sustav (unutarnji i vanjski), informatički sustav, nadzorni televizijsko-senzorski sustav (proizveo ga je Thales).
Dana-link koji će se rabi za transfer informacija bit će LINK 11 i LINK 16 s predispozicijom na primjenu LINK-22 ili NILE (NATO Improved Link Eleven).
Sustav veza pokriva široki spektar HF/VHF i UHF frekvencija a na koncu na raspolaganju je i satelitiski sustav SYRACUSE.
S obzirom na njegovu namjenu na Mistralu i Tonnerreu posebna pozornost posvećena je smještaju intergranskog operativnog zapovjedništva PC-NOE (Poste de Commandament de Niveau Operatif Embarque). Da bi se jedno takvo združeno zapovjedništvo moglo smjestiti i normalno obavljati svoj posao predviđen je prostor od 850 m2 s oko 150 radnih postaja, koje bi u potpunosti trebale zadovoljiti zahtjeve koordinacije intergranskih operacija na moru kako na nacionalnom, tako i na međunarodnom planu.

Zaključak
Početkom 2007. godine kada bude dostignuta puna operativna sposobnost obaju brodova klase Mistral, francuska ratna mornarica raspolagat će s modernom flotom amfibijskih brodova. Dva nova broda, Mistral i Tonnerre bit će u stanju obavljati svoje zadaće primarno u multinacionalnom okruženju, zahvaljujući izvrsnim karakteristikama interoperabilnosti s mornaricama savezničkih zemalja. Ta interoperabilnost se ponajprije odnosi na komunikacijske sustave i na komponente za iskrcaj i zračno-desantnu komponentu, što je vidljivo iz mogućnosti ukrcaja američkih desantnih plovila na zračnom jastuku LCAC i helikoptera Sea Stallion. ARMARIS ? združeni koncern DCN-a i Thalesa ulaže napore na prodaji izvozne inačice BPC brodova na međunarodnom tržištu. Pažnja je prije svega usmjerena prema ADF-u (Australian Defence Force) ? australskim oružanim snagama, odnosno natječaju koji je australsko ministarstvo obrane raspisalo za projekt LHD broda potrebnog australskoj mornarici. Osim francuskog konzorcija, kao vrlo ozbiljan konkurent na natječaj se javio i španjolski brodograđevni konzorcij Navantia.
Hoće li australski izbor (uz zahtjev da se brodovi grade u Australiji) desantno-jurišnog broda biti francuski projekt BPC trebalo bi se doznati do sredine 2006. godine.

Pripremio Igor SPICIJARIĆ