U zadnjih desetak godina brojne su europske mornarice objavile zahtjeve za nova višenamjenska logistička plovila koja bi mogla pokrivati vrlo širok spektar zadaća, nacionalnih, združenih te međunarodnih, ali u svim slučajevima s jasno izraženim sposobnostima strateškog pomorskog logističkog transporta…

Moderna logistička plovila pogodna su za organizaciju pomorsko-sigurnosnih / protupiratskih operacija niskog intenziteta, provedbu humanitarnih operacija, postupke otklanjanja prirodnih nesreća i tehnoloških akcidenata (HADR operacije), kao i operacije potpore osiguranja mira u kriznim područjima. Prepoznatljiv je trend da se sve navedene mogućnosti na najlakši mogući način upakiraju na jednu ploveću platformu. Zbog visoke cijene, za većinu malih i srednjih mornarica takvi specijalizirani višenamjenski brodovi vjerojatno ostaju tek želja. Istodobno, konstruktori sve više moraju voditi računa o različitim sigurnosnim ili ekološkim ograničenjima. Ipak, mornarički tankeri izuzeti su od tehničkih zahtjeva Međunarodne pomorske organizacije odnosno njezine Konvencije o prevenciji onečišćenja iz brodova (MARPOL).

Smanjeni MARS
Najambiciozniji europski program za obnovu sposobnosti pomorskog logističkog transporta ujedno je i najdulji. Korijeni sežu u 2002. godinu kad je Ministarstvo obrane Ujedinjenog Kraljevstva pokrenulo Military Afloat Reach and Sustainability (MARS) program koji je trebao ponuditi adekvatnu zamjenu za postojeće brodove Kraljevske pomoćne flote (Royal Fleet Auxiliary – RFA). U lipnju 2005. Britanci su planirali nabavu i zamjenu čak 11 plovnih jedinica, podijeljenih u tri različita tipa brodova. Govorilo se o šest flotnih tankera, tri Joint Sea-Based Logistic broda (poslije redizajnirana u Combat Support Ship Auxiliary) te dva broda za tzv. Fleet Solid Support (FSS) odnosno prijevoz čvrstih tereta. Isporuka flote planirana je od 2011. do 2021. godine, no program je naposljetku srezan na samo četiri flotna tankera i tri FSS broda. Od 2010., Ministarstvo obrane zatražilo je također da se karakteristike i sposobnosti FSS-a i Combat Support Ship Auxiliary brodova spoje u novi projekt i novu klasu.

Južnokorejska pobjeda
Nabava novih flotnih tankera prioritet je programa MARS, zbog poodmakle dobi preostalih flotnih tankera klase Rover i Leaf, ali i zato što su oni korisnici spomenutog MARPOL izuzeća. MARS, tankerski međunarodni tender, otvoren je u listopadu 2009. Britanska kraljevska mornarica definirala je potrebu za brodom sposobnim za globalno djelovanje, za ukrcaj više od 19 000 m3 tekućeg tereta (klasa III petrolejskih produkata), s najmanjim dosegom plovidbe od 7000 NM i sposobnošću kontinuirane brzine plovidbe od 15 čvorova pri stanju mora 5. Ostali zahtjevi uključivali su tri prekrcajne RAS (L) stanice za tekućine (replenishment-at sea/liquid), sposobnost za ukrcaj i smještaj osam standardnih ISO /TEU kontejnera od 6 m (20 stopa) kao palubnog tereta te na koncu sposobnost za prihvat i operacije održavanja helikoptera srednje veličine. Na britanski međunarodni tankerski natječaj javilo se čak šest tvrtki, a u veljači 2012. pobjednikom je proglašena južnokorejska DSME. Ugovor vrijedan 452 milijuna funti (728,9 milijuna dolara) potpisan je 9. ožujka 2012. DSME se obvezala izgraditi i isporučiti sva četiri flotna tankera klase Tide, istisnine 37 000 tona na navozima svojeg brodogradilišta Okpo u Južnoj Koreji. Bitan je aspekt pobjede u strateškom partneru Južnokorejaca, britanskoj inženjersko-projektantskoj tvrtki BMT Defence Services Ltd. Ona je projektirala dvostruki trup koji je zapravo modifikacija njezina originalnog projekta logističkih brodova klase Aegir prema zahtjevima MARS Tanker projekta. Prema objavljenim specifikacijama, tankeri klase Tide trebali bi imati posadu od 63 člana (17 časnika i 12 dočasnika). Na njima su ugrađeni kapaciteti za smještaj dodatnih 45 osoba (mornare iz sastava RFA na obuci), pripadnike Kraljevskih marinaca ili za letačko osoblje). Izgradnja prvog tankera “Tidespring” započela je koncem lipnja 2014. Prema zadnjim najavama trebao bi ući u operativnu uporabu do kraja ove godine. Poslije Tidespringa trebala bi uslijediti sukcesivna isporuka ostala tri tankera: “Tiderace”, “Tidesurge” i “Tideforce”.
Nakon tankera mornarica je svoju pažnju fokusirala na FSS zahtjeve, tj. zamjenu logističkih brodova “Fort Austin”, “Fort Rosalie” i “Fort Victoria” početkom 2020-ih godina. Projekt spajanja FSS-a i Combat Support Ship Auxiliaryja u novi projekt, definiran je uglavnom nakon odbacivanja zahtjeva za stvaranje i održavanje geografski razmještenih udarnih grupa nosača zrakoplova i litoralno manevarbilnih vojnih operacija. Ministarstvo obrane i NDP (Naval Design Partnering) razvili su novi koncept FSS broda, definirali njegovu tehnološku fleksibilnost i neke financijske okvire. Očekuje se donošenje odluka o tome koje će tehničke inačice biti usvojene, a zadnji Strateški pregled obrane navodi da će projekt obuhvaćati tri nova plovila.

LSV solucija
Nakon uspjeha u Britaniji, južnokorejski je DSME, ponovno u suradnji s britanskim BMT-om, pobijedio i na natječaju za norveški LSV (Logistic and Support Vessel). Derivirajući provjereni Aegir projekt, južnokorejska ponuda za potrebe ovog natječaja dobila je oznaku Aegir 18NR – koja je odgovorila zahtjevima norveške mornarice definiranim još 2002. za nabavom višenamjenskog logističkog broda sposobnog za pratnju i logističku potporu njezinim taktičkim pomorskim grupama. Tijekom definicijske faze programa, još 2006., razmatran je čitav niz opcija, no one su svedene na samo jedan višenamjenski logistički brod. Ugovor o gradnji vrijedan 207 milijuna dolara potpisan je 28. lipnja 2013. u norveškom Bergenu.
Sa 183 m duljine, 29,5 m širine i istisninom od 26 200 t, norveški LSV u velikoj mjeri podsjeća na MARS tankerski projekt, a s njim dijeli istovrsni hibridni električno-mehanički propulzijski sustav. Hidrodinamička ispitivanja prikladnog modela obavljena su u pogonima SSPA Instituta u švedskom Göteborgu. LSV će biti opremljen s dva RAS jarbola, na svakom boku po jedan, te s 25-tonskim teleskopskim kranom namijenjenim za ukrcaj i iskrcaj ostalog tereta s broda i na brod. Sletna paluba i helikopterski hangar na krmi broda omogućit će prihvat, smještaj i operacije s dva helikoptera tipa NH90. Radovi na izgradnji norveškog LSV-a prozvanog KNM “Maud” započeti su na navozima brodogradilišta Okpo početkom 2015. a ugovoreni datum isporuke je 1. listopada 2016. Poslije toga slijedi 12-mjesečno testiranje te konačni ulazak u uporabu norveške mornarice početkom 2017. godine. Norvežani su istraživali načine kako da iskoriste sličnosti konstrukcije i primijenjenih tehnologija na svom LSV-u i britanskim MARS – Tide tankerima. U okviru bilateralne i suradnje s NATO-om, Norvežani su iskoristili mogućnost da od prosinca 2013. svoje ljudstvo, predviđeno za ukrcaj na LSV, pripremaju i uvježbavaju na britanskom mornaričko-logističkom poligonu u Torpointu te na testnom brodu HMS “Raleigh”.

Nizozemski JSS
Kraljevska nizozemska mornarica (RNLN) primila je krajem 2015. svoj prvi Joint Logistic Support Ship (JSS) “Karel Doorman”. Konstruiranje broda povjereno je još 2009. godine domaćim konstruktorima iz Damen Schelde Naval Shipbuildinga (DSNS) prema pravilima i pod nadzorom Germanischer Llyoda. Izgradnja broda započeta je u Damenovu brodogradilištu Galati u Rumunjskoj u lipnju 2011. Nedovršeni trup broda otegljen je potom iz rumunjskog brodogradilišta u srpnju 2013. u nizozemski Vlissingen na završetak radova, finalno opremanje i testiranje. Tijekom lipnja i srpnja 2014. obavljeni su programi lučkih i plovidbenih ispitivanja broda u sklopu kojih su prvi put provedena i testiranja RAS sustava (popune gorivom na otvorenom moru). Program razvoja, konstrukcije, izgradnje i uvođenje “Karela Doormana” u uporabu dostigao je ukupnu cijenu od čak 407,9 milijuna eura (529 milijuna dolara) i našao se na meti udara izazvanog smanjenjem nizozemskog vojnog proračuna. Vijesti iz veljače ove godine govore da će nizozemska ratna mornarica koristiti brod zajedno s njemačkim kolegama kako bi dvije zemlje mogle ekonomično koristiti svoje kapacitete u okviru vojne suradnje.
Integriranjem u jednu cjelinu, nizozemski konstruktori su s brodom stvorili hibridni sustav sposoban za provedbu flotne popune, zračnu potporu, privremeni smještaj i transport određenog broja ljudstva, smještaj i upravljanje zalihama, neovisan ukrcaj i iskrcaj tereta u lukama i na otvorenom moru, transport od broda do broda te sposoban za tehničku i medicinsku potporu.

Ključni Chinook
Treba napomenuti da sadašnji koncept nije previše odmaknuo od inicijalno zamišljenog iz 2005./2006. godine. Mornarički zahtjev za sposobnosti obavljanja simultanih operacija dvaju teških Chinook helikoptera postao je temeljem finalne konstrukcije broda. Dominira velika krmena sletna paluba, na koju se u produžetku nastavlja helikopterski hangar koji se prostire duboko prema prednjem dijelu broda. Iznad helikopterskog hangara uzdiže se struktura brodskog četverokatnog nadgrađa u kojem su raspoređeni operativni i smještajni kapaciteti. Druga značajka JSS projekta jest njegova ro-ro teretna paluba namijenjena za smještaj vozila i čvrstog tereta, površine 1730 m2 odnosno 617 linijskih metara raspoloživih za ukrcaj. S visinom od 6 m (kroz dvije palube) i duljinom koja pokriva čak dvije trećine duljine broda na palubi H, teretna paluba osigurava fleksibilan prostor za strateški pomorski transport i/ili smještaj kontejnera za logističku potporu drugih plovnih jedinica. U slučajevima kad je strateški pomorski transport od primarne važnosti, sletna paluba i prostor helikopterskog hangara mogu ponuditi dodatnih 1300 linijskih metara skladišnog prostora (naravno, na štetu odvijanja helikopterskih operacija). Direktni pristup i ukrcaj na ro-ro palubu omogućen je preko 100-tonske ukrcajne rampe koja je ugrađena na desnom boku krmenog dijela broda. Masivna ukrcajna rampa kao i ojačanja teretne palube omogućuju JSS-u “Karel Doorman” ukrcaj svih vrsta oklopnih vozila u inventaru nizozemskog KOV-a, ali i ukrcaj PZO raketnih baterija Patriot. Teretni lift s kapacitetom podizanja 40 t povezuje teretnu ro-ro palubu sa sletnom palubom. Lift je dimenzioniran tako da se njime mogu podizati/spuštati helikopteri Chinook.

Zaštićena krmena rampa
Spremnici za ukrcaj goriva smješteni su u krmenoj polovini broda i u njih se može smjestiti 8700 m3 (7700 m3 goriva F76 i 1000 m3 zrakoplovnog goriva F44). Transfer goriva na druge brodove obavlja se preko dviju RAS jarbolnih stanica, smještenih po sredini, na oba brodska boka. U helikopterskom se hangaru umjesto dva Chinooka može smjestiti čak šest srednjih helikoptera tipa NH90. Radi iskrcajno/prekrcajnih operacija na moru JSS je opremljen s dva LCVP plovila (Landing craft vehicle /personal) koja su ugurana u niše na krmi i smještena na posebnim sohama. Za transfer desantnih plovila s broda i na brod služi zaštićena krmena rampa.
Tzv. permanentna medicinska sposobnost razine 3, na JSS-u je zastupljena u obliku opremljenog prostora ispod prostora hangara. Prostor nudi kapacitete za prijam 30 pacijenata, a uz stacionar uključuje dvije operacijske dvorane i radiološku komoru (rendgen). Smještajni kapaciteti raspoređeni su na prve tri palube nadgrađa broda, iznad helikopterskog hangara. U komfornim kabinama osiguran je smještaj za 150 članova osnovne posade kao i za dodatno ukrcanih 150 osoba kao što je helikoptersko letačko i tehničko osoblje te medicinski timovi. Na brodu je u slučaju potrebe moguće organizirati i dodatne privremene smještajne kapacitete.

Propulzija i naoružanje
Izabrana dizelsko-električna propulzija osigurava Doormanu najveću brzinu od 18 čv. Za proizvodnju električne energije zaduženo je pet Rolls-Royce Bergen dizelskih-generatora ukupne snage 24,8 MW. U sustavu se nalaze i četiri distribucijska transformatora od po 2,5 kVA; dvije 6,6 kV razvodne ploče i čak četiri strujna kruga stalnog napajanja. Dva snažna elektromotora od po 8900 kV, s velikim okretnim momentom pokreću neovisno dvije propelerske osovine na kojima su propeleri s fiksnim korakom. Manevriranje brodom osigurano je putem dvaju električnih kormila, dvaju pramčanih i jednog krmenog potisnika.
Samoobrambeni kapaciteti uključuju dva Goalkeeper CIWS sustava (skinuta i remontirana s drugih nizozemskih ratnih brodova), dva palubno stabilizirana topa OTO Melara kalibra 30 mm, četiri OTO Melara 12,7 mm Hiterol automatske palubne stanice te šest manualno korištenih strojnica FN Herstal MAG 7,62 mm. Za obranu od napada protubrodskim krstarećim raketnim projektilima (ASCM) brod je opremljen s četirima šestocijevnim 130 mm radarskim lanserima i IC mamcima/ometačima. Ta je oprema također preseljena s nekoliko drugih, starijih brodova. Guardion, borbeno-nadzorni upravljački sustav, kao i cjelokupni SEWACO (brod, oružje i zapovijedanje) integrirani sustav proizvod je domaćeg Centra za automatizaciju misijsko-kritičnih sustava. Pod uvjetima zasebno potpisanog ugovora, tvrtka Thales Netherland isporučila je I-MAST 400, integrirani senzorsko-komunikacijski jarbol, koji je instaliran na vrhu nadgrađa broda. Ugrađena jarbolna struktura u svojoj unutrašnjosti, među ostalim, adaptira SMILE pretraživački radar, SEASTAR površinsko-nadzorni radar i GATE-Keeper, elektrooptički panoramski nadzorni sustav. Isto je na jarbolnoj strukturi instaliranoj na izvanobalnim nizozemskim ophodnim brodovima klase Holland.

Francuski plan
Logističku flotu obnavljaju i Francuzi. Francuski Akt o vojnom planiranju 2014. – 2019., predstavljen u kolovozu 2013. precizirao je mornaričke planove o zamjeni četiriju starih, jednotrupnih opskrbnih brodova-tankera klase Durance u okviru FLOTLOG (FLOTte LOGistique) programa. I francusko smanjenje vojnog proračuna rezultiralo je smanjenjem plana s četiri na tri nova broda, ali i odgađanjem termina narudžbe za kraj planiranog razdoblja 2014. – 2019. Stoga prvi brod najvjerojatnije neće moći ući u operativnu uporabu prije početka 2020.
Tijekom 2013. godine, konstruktorski timovi DCNS-a i STX Francea, zajednički su izradili tzv. plan redukcije proizvodnih rizika i tehničke izvodljivosti s ciljem potpore FLOTLOG programu i njegovim taktičko-tehničkim zahtjevima. Program je fokusiran na tzv. BRAVE (Bâtiment RAVitailleur d′Escadre), višenamjenski koncept logističkog broda dvostrukog trupa. Namijenjen je ponajprije za logističku potporu taktičkim grupama francuskog RM-a: opskrbu i potporu isturenim pomorskim snagama, pomorsko zapovijedanje i nadzor te potporu HADR operacijama. Konstruiran prema pravilima certifikacijskog društva Bureau Veritas, projekt BRAVE utemeljen je na električnoj propulziji koja dopušta potpunu longitudinalnu distribuciju svih brodskih funkcija.

Projekt BRAVE
Brodograđevni koncern DCNS predstavio je svoj inicijalni BRAVE koncept još 2010. godine. Nakon što je u rujnu 2011. njihov partner STX France značajnije stupio na brodograđevnu scenu, glavni projekt čije su glavne karakteristike bile 205 m duljine i istisnina oko 30 000 tona, doživio je značajne izmjene zbog povećanja efikasnosti i pouzdanosti. Tako je npr. modificirana forma brodskog trupa na pramcu i na krmi radi optimiziranja hidrodinamičkih karakteristika. Unapređenja i modifikacije napravljene su također i na sustavima generiranja električne energije, grijanja, hlađenja i kondicioniranja zraka. Prilazi i transferne rute do skladišnih područja broda također su optimizirani kako bi se što više reduciralo RAS vrijeme (replenishment-at-sea time). Osim što raspolaže s dva para RAS jarbola i suhim teretnim prostorom, BRAVE koncept ima i dodatne prostore za smještaj vozila, kontejnera, malih desantnih plovila te gumenih glisera s čvrstim dnom (RHIB plovila). Sletna paluba i helikopterski hangar smješteni su na krmi broda. Prema nekim analitičarima, ukrcaj samo jednog helikoptera srednje veličine mogao bi biti možda i najslabija točka projekta tog logističkog broda. Unutarnji brodski raspored omogućuje primjenu ro-ro (roll-on / roll-off) i lo-lo (load-on / load-off) operacija na sidru i na uređenim lukama. Projekt BRAVE također se odlikuje sposobnošću transfera tereta sustavom rampa – rampa na otvorenom moru.

Klasa Berlin
U Njemačkoj je ThyssenKrupp Marine Systems (TKMS) u rujnu 2013. isporučio mornarici FGS “Bonn”, treću plovnu jedinicu, utemeljenu na Type 702 “Berlin” – klasi logističko-transportnog broda. Naručen još u prosincu 2008., “Bonn” je doživio određene preinake i poboljšanja u odnosu na svoja dva prethodnika, “Berlin” i “Frankfurt am Main”. Odnose se prije svega na područja propulzijskog sustava, smještajnih kapaciteta i logističke potpore. Type 702 je zapravo one-stop borbeni logistički koncept dizajniran za kompletni RAS program na moru. Jedna od prednosti njemačkog koncepta jest sposobnost logističke potpore klasičnim ISO/TEU kontejnerima. Naime, na te se brodove može ukrcati do 75 klasičnih 6-metarskih kontejnera. Na brodu postoje veliki i lako dostupni teretni prostori, a na palubi su montirana dva snažna teleskopska krana nosivosti 24 tone. Uz krmenu sletnu palubu i helikopterski hangar osigurani su radni prostori za održavanje i operativni sustavi za dva ukrcana helikoptera. Daljnja karakteristika njemačkog dizajna ogleda se u mogućnosti ukrcaja kontejneriziranih bolničkih kapaciteta (stacionar s 45 kreveta; blok intenzivne njege s četiri kreveta te dvije potpuno opremljene traumatološko-operacijske kabine). Njemačka mornarica trenutačno razmatra mogućnosti zamjene još dva stara jednotrupna flotna tankera Type 704. Dodatno, prema bilateralnom ugovoru potpisanom 2013. s Poljskom predviđena je suradnja u konstruiranju i izgradnji flotnih tankera. Za sada ostaje vidjeti u kojoj će mjeri i kako taj sporazum biti realiziran. Naime, Poljska je u travnju objavila natječaj za novi flotni tanker.

Obveza STM-a
Turska je uz Ujedinjeno Kraljevstvo, Francusku i Njemačku jedina europska zemlja koja planira i razvija projekt višenamjenskog logističkog broda nove generacije. U Anatoliji u ovom trenutku nastavljaju radove na projektiranju svojeg borbeno-logističkog i transportnog broda koji bi trebao imati istisninu oko 22 000 tona. Projekt je odgovor na zahtjeve koje već duže vrijeme postavlja Zapovjedništvo turskog RM-a. Na natječaju za ponudu projekta, koji je raspisalo tursko Podtajništvo za obrambenu industriju (SSM), pobijedila je domaća projektantsko-brodograđevna tvrtka Savunma Teknolojileri Mühendislik ve Ticaret (STM). Ugovor potpisan u listopadu 2012. obvezuje STM na izradu kompletnog projekta u suradnji s istanbulskim vojnim brodogradilištem. Nadalje STM je zadužen za razvoj brodske arhitekture projekta, sistemsko-inženjerske aktivnosti, uključivanje optimizacijskih procesa, testiranje modela, strukturne definicije i analize, 3D računalni razvoj elemenata i modeliranje te razvoj svih potrebnih baza podataka. Očekuje se da će turski SSM uskoro otvoriti međunarodni tender za izgradnju novog turskog logističkog broda. Prema objavljenim planovima turskog Ministarstva obrane brod bi trebao biti isporučen u razdoblju 2019./2020. Prema istim izvorima, nakon isporuke prvog planira se narudžba i drugog broda istih karakteristika.

Igor SPICIJARIĆ