Poljska je jedna od malobrojnih članica NATO-a koja ispunjava cilj ulaganja u obranu od najmanje 2 % BDP-a. Taj broj omogućuje joj opsežnu modernizaciju Oružanih snaga, možda i najveću u Savezu…

Osim što je Poljska prije ostalih članica NATO-a prepoznala sigurnosnu situaciju na istoku, razlog zahuktale modernizacije njezina OS-a leži i u prilično razvijenoj obrambenoj industriji koja je najvećim dijelom preživjela poslijehladnoratovsko razdoblje koje je obrambena pitanja stavljalo u drugi plan.
Proračun Ministarstva obrane za 2016. godinu prelazi 35,8 milijardi zlota (8,2 milijarde eura), što je 2,9 milijardi (660 milijuna eura) više nego 2015. i čak 21,8 % više u odnosu na 2014. godinu. Spomenuti iznos čini 2 % poljskog BDP-a. Napomenimo da prema NATO-ovoj metodologiji obrambeni proračun nije nužno jedini koji se uračunava u troškove za obranu pa je tako Poljska i prošle godine ispunila cilj s 2,18 % BDP-a.

Modificirani plan
Najveći dio od 2,9 milijardi zlota povećanja proračuna otpada na 1,9 milijardi zlota dodatnog ulaganja u Plan tehnološke modernizacije koji je time dobio 20 % više sredstava nego 2015. godine. Tomu treba dodati još 179 milijuna zlota namijenjenih nabavi streljiva. No, ne ide sve po planu, čak i kad su novci na raspolaganju. Primjerice, od sredstava za modernizaciju u proračunu za 2015. ostalo je neutrošeno milijardu zlota (228 milijuna eura).
Projekti modernizacije uglavnom kasne u odnosu na prvobitne procjene ili želje, ali to je uobičajeno u gotovo svim zemljama. Prvobitno inzistiranje na domaćim proizvodima ipak je dopunjeno suradnjom sa stranim proizvođačima. U proteklom je razdoblju poljska vojna industrija prošla veliku konsolidaciju stvaranjem holdinga Polska Grupa Zbrojeniowa, ali od jeseni 2015. počelo je preispitivanje, pa time i odgađanje najvažnijih projekata. Plan tehnološke modernizacije 2013. – 2022., koji je osnova za sve projekte, doživio je preinake, pa će neki projekti biti odgođeni, a drugi ubrzani. U travnju 2014. objavljeno je da će u revidiranom Planu modernizacije u prve tri godine prioritet biti na oklopu, protuzračnoj obrani te pomorskoj obrani, ali i cyber sigurnosti te ustrojavanju Teritorijalne obrane što nije bilo obuhvaćeno izvornim planom.

Patriot ili…?
Što se tiče najvažnijih aktualnih projekata modernizacije, financijski je “najteža” Wisła. Riječ je o nabavi PZO sustava srednjeg dometa s naglaskom na sposobnosti presretanja balističkih raketa kratkog dometa. Projekt je pokrenut bez klasičnog natječaja, proveden je tehnološki dijalog sa zainteresiranim tvrtkama da bi se u svibnju 2014. izbor sveo na dva sustava. Suparnici su bili američki Raytheon s Patriotom te EUROSAM, konzorcij koji čine MBDA i Thales sa SAMP/T sustavom. Jedan je od ključnih kriterija bio uvjet da sustav već mora biti operativan u nekoj od članica NATO-a.
U travnju 2015. objavljena je odluka o nabavi Patriota. Plan je bio prvo do 2019. nabaviti dvije bitnice standardnih, nemoderniziranih Patriota, a do 2022. bila bi isporučena dva sustava prilagođena poljskim zahtjevima temeljena na inačici Patriot NG. Nakon toga uslijedila bi isporuka još četiriju bitnica, zajedno s modernizacijom prvih dviju, zaključno s 2025. godinom. S obzirom na to da je Raytheon potpisao pismo namjere o suradnji s domaćom tvrtkom PIT-RADWAR S.A., očekivao se i određeni offset aranžman.

Uključivanje MEADS-a
Ministar obrane Antoni Macierewicz izjavio je u studenom 2015. da se situacija s projektom, odnosno ugovorom, bitno promijenila od onog što je svojedobno predstavljeno javnosti, tj. da je cijena znatno povećana, vrijeme isporuke produljeno na razdoblje od 2023. do 2030. te da su se pojavili prijelazni uvjeti za implementaciju ugovora koji nisu bili poznati.

Ministarstvo obrane nastavlja nakon svega pregovore oko Patriota, ali počeli su pregovori i s konzorcijem MEADS koji čine MBDA i Lockheed Martin. MEADS je u međuvremenu odabrala Njemačka, ubrzo nakon prvotne odluke Poljske o nabavi Patriota, te je sad sigurno konkurentniji, a zanimljivo je da koristi jednake rakete. Prema riječima čelnika poljskog Inspektorata naoružanja (tijelo koje nabavlja naoružanje za Ministarstvo obrane) generala Adama Dude iz ožujka 2016., i dalje je bio plan u sklopu projekta Wisła imati osam operativnih bitnica do 2025. i osigurati udjel domaće industrije u projektu od oko 50 % vrijednosti. No, u djelomičnom je raskoraku s tim tvrdnjama izjava generala Dude s kraja ožujka da se razmatra nabava zadnje postojeće inačice Patriota pod oznakom PDB-8 koja se trenutačno testira za potrebe KOV-a SAD-a. Ta bi nabava išla preko međudržavnog sporazuma, a ne pregovorima s proizvođačem. Budući da navedena inačica Patriota nije u skladu sa specifikacijama i karakteristikama koje je Poljska tražila u projektu Wisła, pitanje je odustaje li od tih specifikacija ili planira u budućnosti provesti modernizaciju na željenu razinu.

Drugi i treći sloj PZO-a
Situacija s Wisłom odrazila se i na drugi projekt PZO-a, nabavu sustava kratkog dometa pod nazivom Narew koji je u fazi “tehnološkog dijaloga”. Naime, odlučeno je promijeniti zahtjeve koji se postavljaju pred potencijalne ponuđače u smislu povećanja učinkovitog dometa sustava na više od prvobitnih 25 km pa je stoga vrijeme “tehnološkog dijaloga” produljeno za šest mjeseci. Sadašnji plan predviđa početak postupka nabave sustava Narew otprilike u drugom dijelu ove godine, a odabir konkretnog sustava očekuje se u drugom dijelu iduće. Ukupno se planira nabaviti 19 bitnica, od čega sedam do 2022. godine. Odlučeno je i da glavni ugovaratelj mora biti domaća tvrtka kako bi se osigurao transfer tehnologije.
Povećavanjem dometa Narewa dalo mu se na važnosti u sustavu poljskog PZO-a. Također, sad je moguća podjela uloga prema kojoj bi skupa Wisła pokrivala primarno balističke prijetnje, a Narew sve ostalo. Potencijalne opcije za Narew mogli bi biti Diehlov IRIS-T SLM, MBDA-in CAMM-ER, Raytheonovi ESSM i AMRAAM-ER u kombinaciji s Kongsbergovim NASAMS-om te Rafaelov Spyder-MR.
Što se tiče PZO sustava vrlo kratkog dometa, stvari su išle brže te je odabran domaći samohodni sustav Poprad tvrtke PIT-RADWAR S.A. Ugovorena je nabava 79 sustava po cijeni od 1,083 milijarde zlota (250 milijuna eura). Isporuka kreće između 2017. i 2018., s planiranim završetkom 2021. godine. Riječ je o sustavu koji čini oklopno vozilo 4 x 4 AMZ Kutno Żubr P s lanserom za četiri rakete Grom koje su poljska inačica ruske Igle. Ciljnički blok sastoji se od dnevne i termovizijske kamere, laserskog daljinomjera te IFF uređaja. Sustav nosi još četiri rakete u pričuvi i ima učinkoviti domet od 5,5 km s plafonom od 3,5 km. Očekuje se da će Poprad biti moderniziran novom domaćom raketom Piorun. Poprad će, osim u tri paljbena voda koja će ući u PZO postrojbe KoV-a, biti raspoređen u mehanizirane i oklopne postrojbe gdje će zamijeniti ručne prijenosne lansere Grom i vučno topništvo.

Airbusovo iznenađenje
Uz PZO, drugi je veliki projekt nabava srednjih višenamjenskih helikoptera. Istodobno s objavom o odabiru Patriota u travnju 2015., Ministarstvo obrane objavilo je da je odabralo H225M (EC-725) Caracal kako bi zadovoljilo deklariranu potrebu za 50 helikoptera. Od ukupnog broja helikoptera, 16 ih je trebalo biti u višenamjenskoj, transportnoj inačici, osam u protupodmorničkoj, pet u ambulantnoj te 13 u inačici za borbeno traganje i spašavanje (CSAR). Procijenjena vrijednost ugovora iznosi tri milijarde eura.
U užem izboru bili su još Black Hawk i Sea Hawk tvrtke Sikorsky. Ta američka tvrtka, koju je nedavno kupio Lockheed Martin, vlasnik je poljskog proizvođača zrakoplova PZL Mielec. Kandidat je bio i AW-149 koji je nudio domaći PZL-Świdnik, kao dio Agusta Westlanda. Kako su postojale ponude tvrtki koje imaju pogone u Poljskoj, odabir Airbusove ponude bio je iznenađenje. Sikorsky i PZL Mielec odbijeni su jer nisu uključili borbene sustave i naoružanje, a ponuda tvrtke PZL-Świdnik jer nije ponudila isporuku prvih primjeraka helikoptera dvije godine nakon potpisivanja ugovora kako je zahtijevalo Ministarstvo obrane, nego nakon četiri.

Više helikoptera?
Krajem prošle godine i taj je odabir postao upitan. Međutim, Caracal nije izbačen iz igre, nego je Poljska i dalje nastavila pregovore s Airbusom s vjerojatnim ciljem osiguranja ozbiljnijeg domaćeg udjela u proizvodnji. Ponovno su počeli i pregovori s drugim dvama konkurentima. Prema izjavama predstavnika Sikorskog, tvrtka je, nakon što ju je kupio Lockheed Martin, u boljem položaju i može ispuniti uvjete zbog kojih je prvi put odbijena, a tvrde i da mogu prvi helikopter isporučiti u roku od samo sedam mjeseci od potpisivanja ugovora. Epilog priče još nije poznat, ali moguće je da barem dio kolača dobiju domaće tvrtke. Moguće je i da dođe do podjele posla na dva do tri tipa helikoptera, no tako se gube dugoročne prednosti unificirane flote.
Polako se aktualizira i nabava borbenih helikoptera koja bi trebala započeti ove godine. Projekt je nazvan Kruk i uključuje nabavu 24 helikoptera u iznosu od pet do šest milijardi zlota (1,14 – 1,37 milijardi eura). Poznat je kandidat Boeingov AH-64 Apache, ali vijest s kraja lipnja govori o potpisivanju ugovora o suradnji između američkog Bella i državnog giganta Polska Grupa Zbrojeniowa, što bi moglo rezultirati i novim kandidatom, Bellovim helikopterom AH-1Z Viper.

Novi borbeni avioni
Vezano uz borbeno zrakoplovstvo s fiksnim krilima, Poljska je u znatnoj mjeri ojačala sposobnosti uvođenjem F-16 C / D Block 52+, ali njihov se broj, ukupno 48, ne smatra dovoljnim jer preostali dio borbenog zrakoplovstva čine zrakoplovi MiG-29 (ukupno 32) i Su-22 M4 / UM3K (također 32) koji više ne zadovoljavaju proklamirane potrebe. Naime, iako je na obama tipovima provedena modernizacija, uglavnom je bila ograničena na ostvarenje kompatibilnosti s NATO-om i na produljenje resursa te se nije poboljšala njihova borbena moć. Ministarstvo obrane namjeravalo je do 2022. pokrenuti postupak njihove zamjene modernim višenamjenskim letjelicama. Pripremne su radnje u smislu definiranja traženih sposobnosti i drugih zahtjeva već pokrenute. Plan je nabaviti dvije eskadrile novih aviona da bi se postigao broj od ukupno oko 80 modernih višenamjenskih borbenih zrakoplova. Zanimljivo je da je svojedobno planirana zamjena Su-22 besposadnim letjelicama, ali pristupilo se klasičnom rješenju vjerojatno zbog promjene percepcije prijetnji. Osim toga, postojeće besposadne letjelice s borbenim mogućnostima nemaju sposobnost preživljavanja protiv protivnika s imalo ozbiljnijim PZO-om i RZ-om, a projekti razvoja letjelica koje bi imale naprednije sposobnosti još su u začetku.

Rakete i obuka
Poljska u međuvremenu jača sposobnosti svojih F-16 opremanjem krstarećim raketama AGM-158A JASSM. Tako je u rujnu 2015. objavljeno da je s Lockheed Martinom putem postupka nabave pod nazivom Foreign Military Sales ugovorena isporuka 40 raketa i vezana modernizacija F-16, sve za oko 250 milijuna dolara. Prvi bi primjerci poljskih raketa trebali postati operativni tijekom 2017. godine. AGM-158A JASSM krstareća je raketa dometa 370 km, sa smanjenom zamjetljivošću i s kombinacijom vođenja koja uključuje slikovnu termovizijsku kameru i INS/GPS.
U ugovor je uključen i zahvat na F-16, odnosno prilagodbe koje omogućuju uporabu JASSM-a, ali i drugog budućeg naoružanja. Paket modernizacije označen kao M6.5 namijenjen je europskim korisnicima F-16 i uključuje prije svega softverske promjene i komponente borbenog računalnog sustava kojima se podiže kapacitet obrade podataka i podržava uvođenje univerzalnog sučelja za naoružanje.
Ratno zrakoplovstvo Poljske jača i domenu obuke, što uključuje nabavu talijanskih aviona za obuku M-346 Master za koje se odlučilo 2014. godine. Izbor te vrste zrakoplova bio je motiviran potrebom da se smanji trošak obuke u Poljskoj i zamijene stari domaći TS-11 Iskra, čime se odustalo i od opcije navodno skupog organiziranja obuke u SAD-u. Poljska je naručila ukupno osam M-346A, uz opciju još četiriju dodatnih, te svu potrebnu logističku i trenažnu opremu i preobuku prvih pilota za 267 milijuna eura. Isporuka će započeti u studenom ove godine kad bi prva dva Mastera trebala stići u Poljsku, a u međuvremenu se u Italiji provodi obuka prvih pilota i tehničkog osoblja.

Prebacivanje kupole
Za europske prilike Poljska ima prilično velik KoV. Čini ga oko 65 000 profesionalnih vojnika, odnosno tri divizije i četiri neovisne brigade plus postrojbe u potpori, pa sukladno tome i okruženju, ima velike potrebe za modernizacijom i opremanjem. Dosad je najveći projekt KoV-a opremanje oklopnim vozilom na kotačima Rosomak 8 x 8, točnije domaćom inačicom Patria AMV-a proizvedenom po licenciji. Uz prvu seriju od 690 Rosomaka 2013. godine, naručeno ih je još 307. Nova serija oklopnjaka bit će u BVP inačici naoružana novom besposadnom kupolom s topom 30 mm i dvostrukim lanserom POVRS Spike LR.
Razvoj domaće daljinski upravljane kupole počeo je u prosincu 2011. kad je potpisan ugovor s tvrtkom BUMAR-ŁABĘDY. Tvrtka je, međutim, imala probleme s projektom pa Ministarstvo obrane u ožujku 2013. prebacuje razvoj kupole na konzorcij domaćih tvrtki Huta Stalowa Wola SA (HSW) i WB Electronics. Pokazalo se da je odluka bila dobra pa otad razvoj kupole pod nazivom ZSSW-30 teče u pozitivnom smjeru, bez obzira na manja odobrena financijska sredstva nego pri prvom pokušaju.

Osjetljiva tehnologija
Na domaćoj izložbi vojne opreme MSPO 2014 predstavljen je prvi prototip kupole ugrađen na Rosomak, a na izložbi iduće godine prikazana je i znatno poboljšana inačica, puno bliža konačnom proizvodu. Slijedi zahtjevno ispitivanje nekoliko primjeraka kupole. Za top je odabrana nova inačica koja se koristi na originalnim vozilima Rosomak, ATK Mk44S Bushmaster II, koja se uz jednostavan zahvat može pretvoriti u oružje kalibra 40 mm. Međutim, za ispitivanje djelovanja s programirajućim ABM (Air Burst Munition) streljivom 30 mm koje taj top podržava, Poljska treba osigurati dopuštenje SAD-a za ugradnju i nabavu uređaja za programiranje te samog streljiva jer je riječ o osjetljivoj tehnologiji. Trenutačno nije poznato kako napreduje rješavanje tog problema, ali postupak dobivanja dopuštenja očito nije ni kratak ni jednostavan, bez obzira na to što je riječ o članici NATO-a. Drugi čimbenik koji bi mogao utjecati na uspješnost testiranja je činjenica da integracija POVRS sustava Spike LR još traje. Krajnji planirani rok završetka razvoja kupole je lipanj 2017., a početak pune serijske proizvodnje predviđen je za 2018. godinu.
Osim opisanim naoružanjem, kupola ZSSW-30 opremljena je domaćim ciljničkim blokom PCO GOC-1 Nike sa stabilizacijom u dvjema osima, koji se sastoji od termovizijske kamere, dnevne CCD kamere i laserskog daljinomjera dometa deset kilometara. Optički blok zapovjednika čini Selexov Janus Panoramic Sight, također s termovizijom, dnevnom kamerom i daljinomjerom. Elevacija naoružanja kupole kreće se u rasponu od –9° do +60°, a oklopna je zaštita STANAG 4569 razine II.

Spike na Rosomaku
Za potrebe naoružavanja novih kupola, a vjerojatno i za opremanje dijela kupola Hitfist-30P koje su na postojećim vozilima Rosomak, Poljska je u prosincu 2015. ugovorila s domaćom tvrtkom MESKO S.A. nabavu 1000 raketa Spike LR u vrijednosti od oko 140 milijuna eura. MESKO S.A. glavni je domaći proizvođač različitog streljiva, a rakete Spike proizvodi po izraelskoj licenciji s tim da najveći dio komponenti ipak nabavlja od originalnog proizvođača.
Opremanje originalnih kupola na vozilima Rosomak tim POVRS-om nije još izvjesno. Prvotni je plan bio opremiti ih 96, ali nije ispunjen. Tako se zasad mehanizirane postrojbe s Rosomakom moraju u protuoklopnoj borbi osloniti na ručne raketne lansere RPG-7 i na top 30 mm. Problemi s integracijom Spikea na Hitfist kupole proizlaze iz toga da se njima povećava masa vozila za oko 500 kg (što vjerojatno utječe na sposobnost plivanja), te da postavljanjem lansera kupola izlazi iz gabarita širine tijela vozila što vojsci nije prihvatljivo. Poželjna bi bila i ugradnja neovisnog ciljničko-promatračkog bloka zapovjednika vozila što bi sve zajedno dovelo do znatnog ulaganja u modifikaciju kupola.
Vozila Rosomak trebaju dobiti i sustav za upravljanje bojištem. Inspektorat naoružanja pokrenuo je sredinom 2015. postupak nabave računalnog komunikacijskog sustava za upravljanje bojištem (battlefield management system – BMS) razine bojne i niže do pojedinog tima. Natječaj je otvoren isključivo za domaće tvrtke, što je omogućeno iznimkom u EU-ovim pravilima javne nabave, a koja se odnosi na nabave deklarirane kao nabave od posebne važnosti za nacionalnu sigurnost. U prvoj se fazi tim sustavom namjerava opremiti pet mehaniziranih bojni naoružanih vozilima Rosomak, točnije 306 vozila Rosomak u BVP inačici, uključujući 16 BVP-a namijenjenih obuci te deset baznih vozila. Procjenjuje se da bi u konačnici novi BMS mogao zahvatiti i do 4500 različitih vozila. Kriteriji odabira ponuda odnose se na cjeloživotne troškove sustava (donosi čak 60 % bodova), usklađenost s početnim taktičko-tehničkim zahtjevima (25 %), jamstvo (10 %) i rok implementacije (5 % bodova). Odabir ponuđača i ugovaranje planirani su za drugo tromjesečje ove godine.
(nastavlja se)

Vedran SLAVER