Modernizacija tehnike podrazumijeva modernizaciju cijelog sustava

RAZGOVOR – brigadni general Michael KRIŽANEC, zapovjednik Hrvatskog ratnog zrakoplovstva: Dolazak novih borbenih aviona, uvjeren sam, povećat će interes za HRZ. To će značiti veliku modernizaciju ne samo s tehničkog nego i s aspekta promišljanja i djelovanja, tražit će drukčija znanja i vještine od svih pripadnika u odnosu na one koje sad primjenjujemo…

Na samom početku razgovora zapovjednik HRZ-a izrazio je želju da preko Hrvatskog vojnika čestita 29. obljetnicu ustrojavanja HRZ-a ne samo sadašnjim nego i bivšim pripadnicima, koji su ga stvarali gotovo tri puna desetljeća. Ovu godinu obilježila je pandemija, no teško da je i jedna bila toliko intenzivna za HRZ još od Domovinskog rata.

Razgovor vodimo u vojarni koja nosi ime poginulog pilota pukovnika Marka Živkovića. Koliko su ljudi poput njega značajni za današnji HRZ i koliko ono što su učinili tijekom Domovinskog rata može biti dodatna inspiracija mladim pilotima?

S odmakom od 29 godina možemo svakako reći da su oni osobnim primjerom postavljali temelje današnjeg HRZ-a. To su bili ljudi koji su u trenucima apsolutne neizvjesnosti bili spremni riskirati svoj način života, dobrobit obitelji, stečenu imovinu i konačno; svoj život, zbog nečega za što su smatrali da je vrednije od svega toga i njih samih, a to su hrvatski narod i Republika Hrvatska. Mi taj primjer danas baštinimo te ga nastojimo usaditi kao vrijednosti i norme svim našim mladim tehničarima, mehaničarima, pilotima, vojnicima, časnicima, dočasnicima svih službi i struka.

Koje biste akcije tijekom Domovinskog rata, sa stanovišta pilota, na poseban način istaknuli i što je to što ih izdvaja od drugih?

Kao pilot helikoptera svakako bih izdvojio VRO Maslenica, u kojoj je HRZ prvi put napravio masovniji helikopterski desant kopnenih snaga sa sjevera Hrvatske na samu bojišnicu. VRO Maslenica prva je intergranska operacija Hrvatske vojske. No, time nikako ne želim umanjiti značaj i doprinos svih ostalih zrakoplovaca koji su sudjelovali u oslobodilačkim operacijama; piloti lovačkih i transportnih aviona i borbenih helikoptera. Svi su davali maksimum i nisu mislili na osobnu sigurnost. Izvlačili su od tehnike i više nego što je ona nominalno mogla te primjenjivali taktike koje neprijatelj nije očekivao.

Pripadnik ste prvog naraštaja pilota koji se školovao u neovisnoj Hrvatskoj. Možete li usporediti svoja iskustva sa školovanja s današnjim sustavom?

Devedesete su bile specifične po tome što smo raspolagali s vrlo malo školskih aviona i niti jednim helikopterom. Ja sam nakon pedeset sati obuke na školskom avionu Utva-75 odmah upućen na obuku na helikopteru Mi-8, što s današnjeg gledišta nije najekonomičnije, a ni najuputnije raditi. No, tad smo samo to imali i tomu se prilagođavali. Kasnije je, razvojem školovanja i opremanjem avionima ZLIN 242, Pilatus PC-9 te helikopterom Bell 206, ostvaren preduvjet da novi piloti imaju normalan razvoj podržan tehnikom koja je i priuštiva i namijenjena za obuku.

Kakve rezultate daje kampanja motiviranja mladih da se opredijele za poziv pilota ili zrakoplovnog tehničara?

Što se tiče stipendiranja zrakoplovnih mehaničara i tehničara, u zadnje tri godine postignut je velik napredak. U sustav ih je ušlo više od šezdeset. Neki od njih već su postali dočasnici, a najboljima ćemo dati potporu da završe više škole kako bi postali časnici – zrakoplovni inženjeri. Taj broj znači da ćemo biti prisiljeni smanjiti broj kandidata učenika trećeg i četvrtog razreda srednjih škola koje stipendiramo. Tražit ćemo one najmotiviranije, a cijeli postupak možemo sinkronizirati s prirodnim odljevom osoblja. Osim toga, i stipendiranje učenika trećeg razreda za pilote pokazalo se uspješnim. Ovog se ljeta usprkos pandemiji prijavilo puno kandidata. Središte za obuku HRZ-a “Rudolf Perešin” i 93. krilo u selekciji su napravili izvrstan posao, a prošao je najveći broj kandidata u zadnjih desetak godina i to pola njih iz trećeg razreda. Bez obzira na uspjehe, mislim da moramo mijenjati pristup kandidatima te više ići ukorak s vremenom. Dakle, u prvom planu neće biti neposredan pristup kroz prezentacije i predavanja, nego onaj suvremeniji preko društvenih mreža i digitalnog marketinga, pri čemu planiramo koristiti iskustva i znanja tvrtki koje se bave marketingom. 

Hoće li nova tehnika koja dolazi povećati interes za ulazak u HRZ?

Teško je motivirati nekoga da uđe u sustav i postane vrhunski profesionalac na tehnici koja je zastarjela. Kod helikoptera smo već napravili pomak nabavom OH-58D Kiowa Warriora, a bit će još veći kad stignu Black Hawkovi. Što se tiče dolaska novih borbenih aviona ne nadam se, nego sam uvjeren da će to povećati interes. To će značiti veliku modernizaciju ne samo s tehničkog nego i s aspekta promišljanja i djelovanja, tražit će drukčija znanja i vještine od svih pripadnika u odnosu na one koje sad primjenjujemo. Primjerice, sadašnji lovac 2. generacije zahtjevan je fizički i psihički, pilot se mora koncentrirati uglavnom na samo letenje, a avion 4. generacije značit će da se pilot može više posvetiti taktici i provedbi zadaća.

Spomenuli ste pandemiju. Kako HRZ djeluje u tim uvjetima?

Glavni stožer imao je od samog početka razumijevanja za naše posebnosti i omogućio nam je da se organiziramo na način koji smatramo najboljim i zahvaljujući tomu nismo dopustili “ispadanje” cjelokupnog sastava i degradiranje sposobnosti. Ukratko, ni u jednom trenutku nije došlo do prekida redovite provedbe zadaća, npr. kod Središta za nadzor zračnog prostora, radarskih postaja Bojne ZMIN, dežurnog borbenog dvojca, hitnih medicinskih letova, protupožarnih zadaća, selekcije mladih, gdje je sve funkcioniralo potpuno normalno.

Kad će operativni vijek aviona MiG-21 definitivno završiti? Što će se dogoditi ako dotad ne budu nabavljeni novi borbeni avioni?

U ovoj bi fazi procesa nabave novog višenamjenskog borbenog aviona radna skupina trebala dati Međuresornom povjerenstvu Vlade RH sve potrebno da se donese preporuka, a odluka i početak pregovora s izabranim ponuđačem na državnim su vlastima. Naravno, nama u HRZ-u nije u interesu da dođe do prekida nadzora zračnog prostora vlastitim avionima, makar i kratkog. MiG-ovi bi trebali dostojno štititi naše nebo do kraja 2024. godine. U međuvremenu se razvija i “plan B”, tj. koraci koje treba na vrijeme signalizirati, planirati i koordinirati s našim saveznicima jer dio smo NATO-ova integriranog sustava i u okviru toga uvijek će se naći rješenje. Ponavljam, nadam se da do toga neće doći, ali ako dođe, naši građani ne trebaju biti zabrinuti da će Republika Hrvatska ostati bez zaštite zračnog prostora.

Koje su sve obveze HRZ-a u procesu nabave višenamjenskog borbenog aviona? Ima li razlika u odnosu na prošli proces?

HRZ ima vrlo jasne zadaće: organizaciju i pripremu po funkcionalnim područjima za početak prihvata aviona, kao i organizaciju i selekciju kandidata svih specijalnosti za obuku. Radimo i planove vezane uz infrastrukturu. Neki su zahvati već bili počeli, no nije imalo smisla nastaviti s njima dok konačno ne saznamo koji će tip aviona biti odabran. Minimalni preduvjeti su tu, sa svim smo ponuđačima nekoliko puta radili “site survey”, tj. obilazak infrastrukture, nakon čega su se iskristalizirali zahtjevi što bismo sve trebali napraviti prije isporuke aviona. Ukratko, imamo jako dobro usklađenu dinamiku ispunjavanja svih zahtjeva koji će pratiti novi avion, od personalnih, preko organizacijskih i infrastrukturnih.

Nakon dugo vremena, nabavom helikoptera Kiowa Warrior hrvatski su piloti dobili nove letjelice s borbenim sposobnostima. Koliko je ta nabava unaprijedila mogućnosti HRZ-a?

Kiowa Warrior zrakoplovno je borbeno sredstvo koje daje dublji smisao Eskadrili helikoptera 93. krila. Kao prvo, ona je svojevrstan logični nastavak letenja na školskim helikopterima Bell 206. Nadalje, po prirodi i sposobnostima ona je sredstvo koje nije “ekskluzivno” HRZ-ovo, nego se nužno integrira s drugim granama i rodovima OSRH.

Višenamjenski projektil Hellfire Romeo najbolje je sredstvo u svojoj klasi, ali i skupo. Možemo li očekivati vježbu na kojoj bi bio lansiran iz Kiowe?

O tome se razgovaralo, no mi u HRZ-u ne odlučujemo treba li demonstrirati sposobnosti te rakete na takav način. Ono što mogu reći je da su naši piloti spremni za provedbu takvog gađanja. Već su ga puno puta uspješno proveli s vježbovnim projektilom pa bi njihov učinak i s “pravim” bio jednak, osim što bi bilo dima, buke raketnog motora i bljeska u daljini.

Kakva je situacija s nabavom Black Hawka i kako će letjelice biti opremljene? Kad istječe operativni vijek Mi-8?

Prije pokretanja postupka za nabavu Black Hawka izrađena je studija koju je odobrio načelnik GS OSRH. Strateški je određeno da će za HRZ biti nabavljen zapadni tip srednjeg transportnog ili višenamjenskog helikoptera, kojim nećemo samo zadržati sadašnje nego ćemo i razvijati nove sposobnosti za OSRH te zadovoljiti tehničke kriterije i zahtjeve iz Ciljeva sposobnosti deklariranih za NATO. Black Hawk naručen je u temeljnoj inačici, tzv. Green ili Slick helikoptera, no upućeni su i zahtjevi za opremanje specifičnom opremom koja će naglašavati sposobnosti za provedbu zadaća i operacija specijalne namjene. Želimo da helikopteri budu modularni, prilagodljivi. Zadržat ćemo helikoptere Mi-171Sh i koristiti ih za zadaće iz domene 1. i 3. misije HRZ-a, a to je zaštita suvereniteta i obrane teritorijalne cjelovitosti RH i potpore civilnim institucijama. Ono što nudi Black Hawk dat će nam  potpuno novu dimenziju: bolje performanse poput veće brzine i pokretljivosti, kao i mogućnost umrežavanja s drugim sustavima. Nosivost im je kao kod Mi-171Sh, no imaju manji unutarnji prostor. Što se tiče Mi-8, oni će sukcesivno izlaziti iz operativne uporabe od 2023. do 2025. godine.

Helikopteri Mi-171Sh bili su u fokusu javnosti nakon remonta za koji se tvrdilo da nije dovoljno dobro obavljen. Možete li kao zapovjednik i pilot dati zaključak o remontu?

Kao prvo, sretan sam što je remont bio ugovoren i što su helikopteri isporučeni u roku i u ugovorenom stanju. Sve što je slijedilo bilo je očekivano. Da nije tako, ne bi postojao ni jamstveni rok koji pokriva postupak remonta, a taj postupak podrazumijeva rastavljanje i sastavljanje nekoliko milijuna dijelova. Uvjeti tog jamstvenog roka koje smo dobili iz Rusije bili su iznimno povoljni: 18 mjeseci i 300 sati naleta umjesto uobičajenih 12 mjeseci i 200 sati naleta. Međutim, zbog opće situacije i širenja virusa COVID-19, i u Republici Hrvatskoj i u Ruskoj Federaciji na snazi su mjere u cilju sprečavanja pandemije. To je osnovni razlog zbog kojeg otklanjanje kvarova u jamstvenom roku nije išlo prema planiranim rokovima, nego su bili produljeni i uvjetovani vremenom boravka ruskih stručnjaka u karanteni. No, za sve kvarove koji su nastali u tom razdoblju jamstveni rok bit će produljen. Ukratko, dosad nije došla u pitanje provedba niti jedne zadaće koja je postavljena pred 194. eskadrilu višenamjenskih helikoptera u Lučkom. Nismo imali niti jedan značajniji kvar koji bi doveo u pitanje sigurnost posade, putnika, helikoptera ili imovine građana RH.

HRZ je dio NATO-ova integriranog sustava obrane zračnog prostora. Ima li još prostora da pruži više?

Rekao bih da dajemo onoliko na koliko smo se obvezali. Treba davati, a ne samo koristiti, to je poanta savezništva. Naravno da uvijek postoji mogućnost da se neke nove sposobnosti razviju i pridonose interesima Republike Hrvatske, ali i Saveza. Prije svega, u smislu modernizacije naših radarskih sustava, nabave tzv. gap-fillera, tj. razmjestivih radara, zatim modernizacije borbenih komunikacijskih sustava HRZ-a te nabave PZO sustava srednjeg dometa. Mislim da je pokazatelj naše volje da se aktivno pridonosi sigurnosti Republike Hrvatske i Saveza i politička odluka da Republika Hrvatska ne odustaje od samostalne zaštite zračnog prostora, koja uključuje Air Policing kao njegov sastavni dio.

Borbene i izvidničke besposadne letjelice sve su istaknutije u kriznim žarištima. Koliko se u HRZ-u razmišlja o toj činjenici?

Promatrajući nedavna krizna žarišta i sukobe mogu se izvući vrlo vrijedne pouke: ukopane oklopne snage i “klasične” PZO postrojbe nisu ispunile očekivanja i nisu se pokazale funkcionalnim u borbi protiv besposadnih letjelica. Pažnja HRZ-a usmjerena je na zaštitu od takvih sustava. U našoj zemlji ima pameti i industrijskih kapaciteta, a na razini Europske unije financijskih sredstava koji bi mogli poduprijeti razvoj sustava obrane protiv takvih letjelica. Tu ne mislim na PZO u smislu “radar-raketa”, nego u smislu elektromagnetskog spektra, “kupole” koja štiti kritičnu infrastrukturu od malignih besposadnih letjelica.

Što će za HRZ značiti povećanje hrvatskog kontingenta u KFOR-u? Postoje li naznake još nekih međunarodnih misija?

U idućih pet godina HRZ bi se trebao malo više okrenuti samom sebi, svojim procesima obuke, razvoju i prihvatu novih sposobnosti i sustava. Kroz to će vrijeme naš angažman na Kosovu ostati jednak ili će se smanjiti. O drugim misijama zasad ne razmišljamo intenzivno, to ćemo činiti kad dosegnemo inicijalnu ili višu operativnu sposobnost s novim helikopterima i avionima.

Ministar obrane nedavno je spomenuo nabavu novih školskih aviona ZLIN 242?

HRZ je iskazao potrebu za nabavom još jednog ili dvaju ZLIN-ova, ne samo zbog nedavnog tragičnog događaja u kojem smo izgubili dva pripadnika i avion nego i zato što nam je iskustvo već pokazalo da povećan priljev kandidata za pilote stvara “usko grlo” s tim avionima, njihovom eksploatacijom i održavanjem. Već pet aviona bilo nam je premalo, jedan trebamo što prije, a potom i drugi.

Pilotski posao na poseban je način odgovoran i zahtjevan, no koliko god mu se pristupalo profesionalno i savjesno, iz brojnih se razloga događaju i nesreće. Kad bi mogli biti objavljeni rezultati istrage padova dviju HRZ-ovih letjelica i tragične pogibije pilota?

Ne mogu govoriti o radu glavnog vojnog zrakoplovnog istražitelja, koji rezultate istraga predaje izravno ministru obrane. No prema saznanju, obje su istrage u završnim fazama. O gubitku četvorice pripadnika teško mi je govoriti. Mi smo relativno malo zrakoplovstvo i većina nas poznaje se osobno. No, bez obzira na to koliko je sve to tužno, tragično i koliko nas je pogodilo, pokazalo je naše pozitivne strane: solidarnost i spremnost na pomoć, no i odlučnost da se ne poklekne i da se ne pogne glava.

Kakva je situacija s objektima za smještaj i rad pripadnika? Koji su projekti u tijeku, a koji u planu?

Kao i ostale grane, i HRZ ima sredstva kojima raspolaže “decentralizirano”, tako da omogućava bolje uvjete svojim pripadnicima u vojarnama i bazama. U fokusu je trenutačno letjelište “Lučko”, u kojem se radi na infrastrukturi koja podupire održavanje i uporabu helikoptera. Naravno, to podrazumijeva i objekte u kojima pripadnici borave i rade. U iduće dvije godine ondje će biti veliko gradilište. Što se tiče Zemunika, i ondje ćemo u idućih nekoliko godina vidjeti pomake u infrastrukturi za održavanje tehnike, a puno toga što se tiče smještajnih kapaciteta i restorana već je dostignuto i na primjerenoj je razini. Uvjete boravka i rada želimo dovesti do slike koju mladi čovjek i očekuje kad uđe u Hrvatsko ratno zrakoplovstvo.

Kakvo je stanje u Međunarodnom središtu za obuku specijalnih zračnih snaga u Zadru?

Ono intenzivno radi. Ove je godine ondje provedeno nekoliko tečajeva, a priprema se sve i da iduće godine počnemo praktičnu obuku helikopterskih posada kako je i planirano. U drugoj polovini 2021. očekujemo prve obučene i uvježbane pripadnike HRZ-a za specijalne zračne operacije.

Kako ocjenjujete djelovanje HRZ-a u ovogodišnjoj PP sezoni i u medicinskim letovima?

Broj medicinskih letova bio je u prosjeku, unutar onog što smo planirali i očekivali. Trenutačno svakog tjedna imamo 12-13 zadaća. Protupožarna sezona bila je neuobičajena, broj i sati letova tijekom ljeta bili su manji, a u prvom dijelu godine iznad prosjeka, tako da je ukupna angažiranost negdje unutar okvira očekivanog. Ključno je da je HRZ u potpunosti ispunio svoju obvezu potpore civilnim institucijama i stanovništvu u segmentu PP zaštite i hitnih medicinskih letova te se učinkovito odazvao na svaki zahtjev bez incidenata.

Ove je godine prvi put trebao biti održan međunarodni vojni aeromiting u Hrvatskoj, ali iz poznatih je razloga otkazan. Ima li izgleda da CROIMAS bude organiziran iduće godine?

Međunarodni vojni aeromiting službeno nije otkazan. Međutim, nerealno bi bilo u sadašnjim uvjetima pandemije procjenjivati kakvo će biti stanje iduće godine te vjerovati da ćemo okupiti sto tisuća ljudi a da ih pritom ne izlažemo riziku za zdravlje, samo kako bi vidjeli spektakl na nebu. HRZ-u, kao i cijelim Oružanim snagama, prioritetna je zadaća štititi sve građane Republike Hrvatske.

 Razgovarao: Domagoj VLAHOVIĆ

Foto: Tomislav BRANDT