Monografija Bojna Frankopan – Prvi hrvatski komandosi na 487 stranica prikazuje ratni put postrojbe i svakodnevni život jedne od prve dvije specijalne postrojbe Oružanih snaga RH

 U Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu u rujnu je predstavljena monografija Bojna Frankopan – Prvi hrvatski komandosi povjesničara Tomislava Šulja. Monografija na 487 stranica prikazuje ratni put postrojbe i svakodnevni život jedne od prve dvije specijalne postrojbe Oružanih snaga RH, a objavljena je u izdanju Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata dok je recenzent knjige Davor Marijan s Hrvatskog instituta za povijest.

Istraživački proces ratnog puta Bojne Frankopan započeo je 2010. godine kad je autor Monografije Tomislav Šulj s kolegama iz HMDCDR-a intervjuirao ratnog zapovjednika Frankopana Brunu Zoricu-Zulua. Nakon četiri intervjua sa Zoricom proces se proširio na intervjuiranje drugih istaknutih zapovjednika i pripadnika postrojbe što je 2011. godine rezultiralo objavom članka o ratnom putu Bojne Frankopan u specijaliziranom magazinu Vojna povijest.

“Specijalna postrojba Glavnog stožera Oružanih snaga RH Bojna Frankopan osnovana je u ljeto 1991. godine, a iako je samostalno egzistirala tek nešto više od godinu dana, ostavila je neizbrisiv trag u Domovinskom ratu. Elitna Bojna prije tri desetljeća okupila je u svojim redovima mnoge hrabre hrvatske branitelje koji su se spremno odazvali zovu domovine i časno sudjelovali od prvih dana u obrani i oslobađanju Hrvatske. Okosnicu Bojne Frankopan činili su Hrvati iz francuske Legije stranaca koji su postali instruktori i zapovjednici u toj najelitnijoj i najučinkovitijoj specijalnoj postrojbi, a među njima je bilo i stranih dragovoljaca. Na sudbonosnom putu za stvaranje naše domovine, 12 hrabrih i odvažnih pripadnika Bojne Frankopan položilo je život, prinijeli su žrtvu velikog domoljublja na putu do konačne pobjede i slobode.“ (Tomo Medved, iz uvoda o Bojni Frankopan). Pripadnici SP GSHV-a, tako i pripadnici Bojne Frankopan, imali su značajan doprinos u stvaranju i razvoju obuke specijalnih postrojbi tijekom Domovinskog rata čemu je posvećeno dosta prostora u nekim poglavljima ove knjige. Također, značajan je njihov doprinos u suvremenom razvoju obuke pripadnika hrvatskih Oružanih snaga.

“Iako sam bio svjestan da će pisanje monografije o SP GSHV Bojni Frankopan predstavljati veliki istraživački izazov, kada sam ga prihvatio nisam očekivao da će rad na knjizi trajati gotovo četiri godine. Zbog raznih okolnosti u ovoj knjizi često je ljudsko sjećanje poslužilo kao primarni izvor rekonstrukcije, ali pritom je uložen veliki trud kako bi taj izvor dobio dodatnu potvrdu putem proučavanja nekog drugog dostupnog izvora. Iskreno se nadam kako će knjiga o ratnom putu Bojne Frankopan doprinijeti tome da značaj te, kao i drugih specijalnih postrojbi GSHV-a, ostane trajno zabilježen. Nadam se, zapravo, siguran sam da će čitatelj steći dojam da je ovo priča o uistinu posebnoj ratnoj postrojbi.“ (Tomislav Šulj, iz Pogovora)

Posebnosti Bojne Frankopan

Bojna Frankopan bila je posebna po tomu što je u svoje redove primila brojne potomke Hrvata iz emigracije, napose iz SAD-a, Kanade i Australije, ali i strane dragovoljce, koji su već posjedovali vojne vještine. Frankopani su ostvarili jako dobre veze s hrvatskom emigracijom pa su iz stranih zemalja, ponajviše iz Sjeverne Amerike, dobivali najmoderniju opremu. U redovima Bojne Frankopan djelovalo je više od 200 vojnika, od kojih je njih čak 19 bilo vezano bratskom vezom. U sastavu Bojne bile su i dvije žene, koje su i nakon gašenja Frankopana nastavile nadograđivati vještine u specijalnim postrojbama GSHV-a. Time su zapravo bile preteča primanja vojnikinja u postrojbe za specijalne namjene vojski europskih zemalja. Posebnost je Bojne Frankopan i u tome što su zapovjednici usvojili ustroj obuke, pravila i neke od običaja francuske Legije stranaca. Zasigurno najveća sličnost s Legijom očitovala se u nošenju karakteristične zelene beretke. Za razliku od Legije, gdje se pravo na nošenje beretke stječe nakon uspješno završene specijalističke obuke, zapovjednici Bojne Frankopanima su zbog nametnutih ratnih okolnosti beretke uručivali tek nakon prvog borbenog djelovanja na bojišnici.

TEKST: Janja Marijanović Šaravanja; Foto: Ministarstvo hrvatskih branitelja