Aktualni ratovi pokazuju da napredak tehnologija i oružja za protuzračnu obranu čini zračne operacije sve rizičnijim. Stoga zapadna ratna zrakoplovstva žele da njihovi najbolji piloti i najmoderniji borbeni avioni budu što sposobniji i opremljeniji za nekinetičke oblike samoobrane. Trenutačno se razvija više novih sustava i rješenja

Nedugo nakon što je radar postao glavno sredstvo otkrivanja vojnih zrakoplova, kao odgovor počeli su se razvijati sustavi koji će pridonijeti neutralizaciji ili smanjivanju njihova učinka. Osim alternativnog puta koji je vodio razvoju stealth tehnologija ili vrlo male zamjetljivosti, glavni je smjer vodio prema razvoju sve naprednijih i kompleksnijih sustava elektroničke samozaštite. U novije se vrijeme potreba za takvim sustavima samo povećala. Danas ni najmoćnija zrakoplovstva ne mogu računati na trajnu zračnu premoć nad određenom zonom sukoba protiv strana s jednakim ili nešto slabijim vojnim sposobnostima. Najbolji su primjer aktualni ratovi na području Ukrajine i Jemena, u kojima niti jedna strana nije u potpunosti ovladala zračnim prostorom. Zbog napretka u sustavima detekcije i njihove primjene, protuzrakoplovni sustavi pokazali su se uspješnim protiv raznovrsnih i najnaprednijih zračnih platformi. Štoviše, to čine na sve većim visinama leta. Napredak u tehnologiji otkrivanja ciljeva i dijeljenja informacija omogućio je stvaranje učinkovitih protuzrakoplovnih stupica i bez održavanja klasičnih velikih integriranih sustava protuzračne obrane (PZO). Stoga ne iznenađuje da se usporedno s tim pojavljuju sve napredniji, sposobniji i inovativniji sustavi elektroničke samozaštite konvencionalnih borbenih aviona četvrte generacije (i 4+ itd.), koji i danas čine većinu lovačkih flota suvremenih ratnih zrakoplovstava. Moderni višenamjenski borbeni avioni trebaju raspolagati sustavima koji u elektromagnetskom spektru mogu na vrijeme detektirati, locirati te biti sposobni obraniti se od napada na same sebe ili drugu prijateljsku platformu. S nekim novouvedenim sustavima omogućena je čak i zaštita, te suradnja s avionima pete generacije (F-35), za koje se podrazumijeva da i samostalno posjeduju velike sposobnosti preživljavanja.

Francuski pristup

Francuska je jedna od zemalja koja je rano zaključila da specijalizirani pristup suzbijanju protuzrakoplovne obrane i motrenja nije održiv. Procjena je da bi s vremenom održavanje posebnih zrakoplovnih postrojbi i platformi u tim ulogama postalo preskupo, ali i neučinkovito. Kasniji razvoj zračnog ratovanja i protuzrakoplovne tehnike sve do danas pokazao je da su procjene bile točne. Kao rješenje izabran je put opremanja svakog pojedinačnog borbenog aviona vlastitim sustavom velikih mogućnosti otkrivanja, izbjegavanja i svladavanja potencijalnih prijetnji. Jedan od prvih borbenih aviona na koje je ugrađen takav sveobuhvatni integrirani samoobrambeni sustav bio je Mirage 2000. Za njegov razvoj zaslužne su tadašnje tvrtke Thomson-CSF, Matra i Lacroix. Sustav ICMS (Integrated Countermeasures System) u nekoliko svojih inačica i izvedenica našao se kao dio zadnjih te najnaprednijih inačica Miragea 2000. Taj integrirani elektronički samoobrambeni sustav bio je temelj i za sustav Spectra namijenjen avionu Rafale. Taj je put nositelj razvoja i posla bila tvrtka Thales, utemeljena 2000. godine. Spectra se također sastoji od brojnih uređaja za detekciju radijskih signala te njihovu identifikaciju i lokalizaciju, zatim ometača i više vrsta sustava obrambenih protumjera. Dosad je Rafale kroz sustav Spectra raspolagao indikatorima radarskog zračenja za detekciju i lokalizaciju prijetnji, te ometačem kao sredstvom elektroničkog ometanja. Velike promjene dogodit će se uvođenjem novih sustava testiranih unutar razvojnog programa INCAS (Introduction de Nouvelles Capacités Spectra), koji će postati dio Rafaleova novog standarda F4.2. Unutar samoobrambenog sustava Spectra trebao bi biti integriran digitalni autonomni ometač (Digital Autonomous Jammer) BAN. Novi uređaj moći će samostalno detektirati, ali i ometati otkrivene prijetnje. Time će, prema riječima djelatnika francuske državne agencije za vojnu nabavu (Direction générale de l’armement – DGA) cijeli sustav Spectra postati učinkovitiji i moći će reagirati u kraćem vremenu. Kroz dodatni sustav omogućit će se istodobna neutralizacija većeg broja ciljeva nego što se to može danas. Iako nisu dio preinaka i poboljšanja novog standarda, za Rafale se razvijaju i drugi novi sustavi elektroničkih protumjera. Radi se o novim aktivnim elektroničkim mamcima (Leurres Électroniques Actifs – LEA). Za njihovo lansiranje/izbacivanje koristili bi se modificirani lanseri sustava Spirale kojima raspolaže Rafale. Mali elektronički ometači svojim bi potpisom vršili ulogu odvraćanja ili privlačenja tražila vođenih projektila koji napadaju avion. Poboljšanja sposobnosti Rafalea za elektroničko ratovanje (electronic warfare – EW) bit će u daljnjoj budućnosti implementirana nakon standarda F4 i F5, a doći će iz više projekata koji su u tijeku. Kroz njih će, uz ostalo, u većoj mjeri biti uvedena GaN tehnologija, tj. primjena galijeva nitrida u izradi poluvodiča. Ona će omogućiti manju protežnost sustava, veću snagu i učinkovitost radarskog sustava, aktivnih antena ili sustava elektroničkog ratovanja, te veće mogućnosti obrade i interpretacije signala.

Poskokov štit

Borbeni avion F-16 već je desetljećima u operativnoj uporabi i sudjelovao je u brojnim sukobima te ratovima. Unatoč tomu, daleko je od mirovine. Njegova najnovija inačica proizvodne serije Block 70/72 dizajnirana je da se može nositi s brojnim aktualnim ugrozama, pa i onima koje bi se tek mogle pojaviti na suvremenom bojištu. U skladu s tim razvijen je potpuno digitaliziran sustav za elektroničko ratovanje AN/ALQ-254(V)1 Viper Shield. Starije su generacije Fighting Falcona posjedovale brojne sustave prilagođene zahtjevima pojedinih naručitelja, uključujući one namijenjene samoobrani i elektroničkom ratovanju. Međutim, u skladu sa zahtjevima za što bržu proizvodnju, smanjenje troškova i uvođenje u uporabu, kod proizvodnih serija Block 70/72 ide se prema standardizaciji osnovne konfiguracije. Sustav Viper Shield zamišljen je i dizajniran da bude dio takve temeljne proizvodne inačice Block 70/72. Razvila ga je tvrtka L3Harris u partnerstvu s Lockheed Martinom i Američkim ratnim zrakoplovstvom (USAF). Radi se o potpuno integriranom sustavu raspoređenom kroz unutrašnjost zrakoplova. Sastoji se od uređaja i komponenata koje se oslanjaju na softverski definirane radijske tehnologije. Među njima su digitalni indikatori / prijamnici radarskog zračenja sa znatnim sposobnostima protumjera. Kao novina ističe se integracija i testiranje sustava s pomoću novog AESA radara APG-83, koja je dostignuta u lipnju 2022. i krajem 2023. godine. Njom je potvrđena sposobnost filtriranja i obrade signala. Usklađivanjem dvaju sustava povećana je pilotova svijest o situaciji te omogućeno ranije otkrivanje nadolazećih prijetnji i obrana od njih. Za aktivno djelovanje služi sustav za elektroničko ratovanje, koji uz primijenjenu DRFM (Digital Radio Frequency Memory) tehnologiju posjeduje poboljšane sposobnosti protiv novijih prijetnji. U isto vrijeme primijenjene su i nove tehnologije koje sprečavaju međusobno ometanje prijateljskih aviona u formaciji. Sustav Viper Shield ima usto manju masu, a sastoji se i od manje dijelova u odnosu na prethodnike. Modularni dizajn podrazumijeva lako zamjenjive komponente čak i u uvjetima operativnih djelovanja i ekspedicijskih zrakoplovnih baza. Mnoge su tehnologije komercijalnog podrijetla, a primijenjene su tako da se mislilo i na kontinuirano i lakše buduće održavanje. To bi sve trebalo pridonijeti povećanju intervala između kvarova ili otkaza te manjim troškovima tijekom vijeka uporabe. Viper Shield trebao bi uskoro prijeći sljedeću razvojnu točku, u kojoj se testiraju sposobnosti detekcije protivničkih radara. Očekuje se da bi serijska proizvodnja trebala započeti iduće godine. L3Harris navodi da će Viper Shield biti ugrađen u naručene avione F-16V serije Block 70/72 za zrakoplovstva Bahreina, Bugarske, Maroka, Slovačke i otoka Tajvana.

Elektronički orao

F-15 Eagle idući je već legendarni borbeni avion četvrte generacije koji dobiva novi elektronički obrambeni štit. Potreba za njim javila se nakon analiza USAF-a o relevantnosti aviona u suvremenom zračnom sukobu. One su pokazale da bi bez takvog naprednog sustava F-15 nakon 2025. bio neuporabljiv. Namijenjen je prije svega za novu inačicu tog višenamjenskog aviona: F-15EX Eagle, ali retroaktivno će kroz cikluse modernizacija biti ugrađen i u starije inačice. Kandidati za takvu modernizaciju u prvom su redu avioni F-15E Strike Eagle, koji su i danas jedna od glavnih udarnih snaga Američkog ratnog zrakoplovstva. Novi pasivno-aktivni sustav upozoravanja i preživljavanja vodi se pod oznakom AN/ALQ-250(V)1 te nazivom EPAWSS (Eagle Passive Active Warning Survivability System). Njegova je osnovna namjena otkrivanje, identifikacija, lociranje protuzrakoplovnih prijetnji ili smanjivanje učinka, njihovo ometanje i sprečavanje djelovanja. Ugrađeni senzori skeniraju prostor unutar sfere od 360 stupnjeva tražeći ugroze u elektromagnetskom spektru djelovanja. Nakon identifikacije i lociranja, sustav je sposoban u kratkom vremenu izabrati najbolju opciju odgovora na otkrivene prijetnje. Novi sustav zamjenjuje na starijim orlovima tri danas već zastarjela sustava, koji uključuju indikator radarskog zračenja, unutar njega ugrađen sustav za elektroničko ometanje te komplet lansera/izbacivača RF i IC mamaca. U razvoju EPAWSS-a uvelike su primjenjivane tehnologije i know-how istog proizvođača (BAE Systems), koji se već rabe na avionu pete generacije F-35 Lightning II. Prema riječima dužnosnika kompanije, u vrijeme uvođenja radilo se o najbržem sustavu te namjene na svijetu. Sustav u kratkom vremenu analizira detektirano zračenje te odabire najbolji odgovor ili načine ometanja protivničkog radarskog zračenja. Prema izjavama iz istih izvora, cilj nije bio razvoj sofisticiranog sustava umjetne inteligencije, nego sirove snage elektroničkog ometanja koja bi nadmašila sustave potencijalnih protivnika.

Sve do Japana

Kao na sličnim suvremenim sustavima, novost je integracija te inter-operabilnost s novim AESA radarom APG-82(V)1, koji se ugrađuje na nove i modernizirane avione F-15. To znači da može istodobno ometati protivničke radare bez ometanja rada vlastitog radara i prijamnika / indikatora radarskog zračenja.

Otkad je krajem 2020. godine donesena odluka o inicijalnoj proizvodnji, sustav AN/ALQ-250(V)1 prošao je razvojnu fazu integracije i testova na osam razvojnih primjeraka aviona F-15. Uslijedila je uporaba sustava unutar većih vojnih vježbi kao što su Black Flag krajem 2020. i Northern Edge u proljeće 2021. godine. Osim za testiranje osnovnih samoobrambenih značajki sustava, vježbe su poslužile i za testiranje njegove uloge u potpori avionima pete generacije (F-35 i F-22). Njihovom primjenom u zadaćama elektroničkog ometanja omogućeno je dodatno prikrivanje tih aviona i olakšavanje prilaska dobro branjenim ciljevima. Tijekom ljeta 2022. započela je serijska proizvodnja i ugradnja sustava na operativnim primjercima aviona F-15E Strike Eagle, kao i na novoizgrađenim avionima F-15EX Eagle II. Ubuduće EPAWSS neće biti ugrađivan samo na suvremenije jurišne inačice nego i na starije, prije svega lovačke inačice F-15C/D. U rujnu 2023. objavljeno je da se Japan odlučio na ugradnju sustava na većem broju svojih lovaca domaće inačice F-15J/DJ. Time će biti uvelike povećana njihova sposobnost na suvremenom zračnom bojištu i u regiji u kojoj su sve prisutniji napredni borbeni zrakoplovi potencijalnih protivnika. Povećan je i kapacitet nošenih radarskih ili IC mamaca dodavanjem dvaju dodatnih izbacivača, pa ih sad ima šest. Takvu su mogućnost još znatno ranije posjedovali tek avioni F-15I u izraelskoj službi.

Mala serija za Luftwaffe

Velik bi se skok u sposobnostima elektroničkog ratovanja i izviđanja trebao dogoditi i na paneuropskom višenamjenskom borbenom avionu Eurofighter Typhoon. U tijeku je razvoj novih sustava unutar dvaju velikih programa. Prvi se odnosi na novu specijaliziranu inačicu za elektroničko ratovanje Eurofighter EK (Elektronischer Kampf) za njemačko zrakoplovstvo (Luftwaffe), a drugi na razvoj naprednog radara koji će biti ugrađen u najnovije Typhoone namijenjene britanskom Kraljevskom ratnom zrakoplovstvu (RAF). Budući Eurofighter EK razvija se jer Luftwaffe želi i dalje imati leteću platformu posebno namijenjenu suzbijanju protuzrakoplovne obrane, izviđanja i ratovanja u elektromagnetskom spektru. Dakle, traži se zamjena za specijalizirane avione Tornado ECR (Electronic Combat/Reconnaissance). Prvotno je to trebao biti već dokazan američki avion EF-18G Growler, čiji je temelj platforma F/A-18E/F Super Hornet. Growler je za Luftwaffe trebao biti nabavljen zajedno s konvencionalnim Super Hornetima. No u ožujku 2022. tu je opciju otklonila njemačka odluka o nabavi višenamjenskih borbenih aviona pete generacije F-35 Lightning II. Kako on nema ekvivalentnu EW inačicu, pokrenuti su alternativni planovi. Krajem 2023. godine političke strukture odobrile su plan kojim će biti financirana modifikacija 15 aviona Eurofighter namijenjenih misijama suzbijanja i uništenja protuzrakoplovne obrane. Odlučeno je da će specijalizirana varijanta Eurofighter EK biti utemeljena na modificiranim letjelicama iz postojećih novijih tranši (Tranche 2-4) višenamjenske inačice. Kao i kod Tornada ECR, inačica će biti osposobljena za lansiranje naprednih vođenih projektila AGM-88E AARGM (Advanced Anti-Radiation Guided Missile).

Izazov u razvoju trebao je biti odabir odgovarajućeg sustava elektroničkog ratovanja. Zbog male proizvodne serije zrakoplova koji gotovo sigurno neće biti izvožen ili naručivan, u obzir nije dolazio razvoj novog sustava. Odabir je pao na gotova, vjerodostojna rješenja koja su na korak od uporabe na drugim zrakoplovima. U ovom slučaju radi se o rješenju švedske kompanije Saab i njezinu višemodulskom sustavu elektroničkog ratovanja Arexis. Sustav se bazira na spomenutoj tehnologiji galijeva nitrida na AESA odašiljačima, koja se već koristi na samoobrambenom sustavu MFS-EW ugrađenom u lovac Gripen E. Jedna je od glavnih zadaća jednaka onoj kod sustava ELS (Electronic Emitter System) na Tornadu ECR, a to je identifikacija i lociranje zemaljskih radarskih sustava. S pomoću digitalnih prijamnika radarskog zračenja omogućeno je presretanje signala s velikom vjerojatnošću te dobivanje lokacija potencijalnih prijetnji čak i prilikom znatnog manevriranja zrakoplova.

Najsposobniji AESA radar?

Na Arexisu su implementirana rješenja na bazi umjetne inteligencije koja omogućuju precizno i brzo odlučivanje o mjerama obrane zrakoplova. Jedno je od njih aktivno i istodobno ometanje većeg broja ciljeva, zahvaljujući upravljivom zračenju AESA antena. Zahvaljujući primijenjenoj DRFM (Digital Radio Frequency Memory) tehnologiji, sustav može učinkovito ometati protivničke zrakoplovne i zemaljske radare ili odgađati njihovo otkrivanje ciljeva.

Razvoj identičnog borbenog zrakoplova Typhoon za Kraljevsko zrakoplovstvo kreće se u drugom smjeru. Njegov kapacitet za elektroničko ratovanje, te elektronički napad (electronic attack – EA) trebao bi biti znatno povećan usvajanjem novog radara ECRS Mk2. Iako ima službenu oznaku ECRS (European Common Radar Standard), ima malo zajedničkog s puno manje sposobnim AESA radarima koje će koristiti europske saveznice. Prema tvrdnjama tvrtke Leonardo, sustav ECRS Mk2 bit će najsposobniji AESA radar dosad ugrađen na neki borbeni avion. ECRS Mk2 primjenjuje različite tehnologije galijeva arsenida (GaAS) i GaN poluvodiča koristeći njihove pojedinačne prednosti. Sustav otvorene arhitekture ima novi procesor, novi prijamnik i namjenski prijamnik za elektroničko ratovanje. Novi će radar RAF-ovu Typhoonu osigurati nove sposobnosti preživljavanja, uz mogućnosti detektiranja odašiljatelja i elektroničkog napada na otkrivene prijetnje. Britanci očekuju da će Typhoon s tako naprednim radarom postati idealan partner u borbi za bilo koji avion četvrte ili pete generacije, ili unutar tima s besposadnim letjelicama. Moguća je i suradnja s novim avionima F-35 Lightning II, kojima će na taj način biti poboljšana učinkovitost i sposobnost preživljavanja. Letna testiranja trebala bi započeti ove godine, dok bi prvi serijski primjerci trebali poletjeti s novim P4E standardom Typhoona koji bi se trebao pojaviti 2028. godine.

---

Elektroničko koplje

 

Potpuno nove sposobnosti elektroničkog ratovanja potječu i od vrlo zanimljivih rješenja – sustava koji se oslanjaju na razvoj i dizajn klasičnih kinetičkih projektila. Jedan je od takvih sustav SPEAR-EW, zapravo modifikacija polivalentnog konvencionalnog projektila SPEAR (Select Precision Effects At Range) tvrtke MBDA. Tijelo i masa projektila ostaju nepromijenjeni, dok su sustav tražila i eksplozivna bojna glava uklonjeni. Umjesto njih ugrađeni su uređaji za elektroničko ratovanje i osiguran prostor za dodatno gorivo, čime je domet projektila višestruko povećan. Glavna je uloga sustava SPEAR-EW ta da je ometač ili mamac. Takvom se primjenom žele dobiti sposobnosti protiv integrirane protuzrakoplovne obrane, statičnih i pokretnih PZO sustava te protiv površinskih, zemaljskih i pomorskih motrilačkih i ciljničkih radara. Time se želi povećati mogućnost preživljavanja prijateljskih aviona unutar dobro branjenog protivničkog zračnog prostora. Za elektroničku opremu pobrinuo se Leonardo – a dobrim se dijelom temelji na njegovim elektroničkim mamcima sustava BriteCloud. Samodostatni sustav oslanja se na DRFM (Digital Radio Frequency Memory) tehnologiju i ovisno o potrebi analizira, ometa ili oponaša lažne ciljeve otežavajući posao protivničkom PZO-u. Projektil ostvaruje svoj let prema planu leta i s pomoću inercijske te GPS-om potpomognute navigacije. Osigurana je dvosmjerna podatkovna veza kojom se mogu prenositi različite informacije koje povećavaju operativnu fleksibilnost i određene izvidničke i obavještajne sposobnosti. Prvi je kandidat za operativnu uporabu RAF-ov Typhoon. Ministarstvo obrane Ujedinjene Kraljevine dogovorilo je krajem rujna 2023. s MBDA-om financiranje ubrzanog i daljnjeg razvoja projektila SPEAR-EW. Moguće je da će sustav biti razvijen i u drugim konfiguracijama i za druge borbene avione. Tvrtke MBDA i Saab postigle su s Ministarstvom obrane UK suradnju vezano uz razvoj sljedeće inačice. Umjesto originalnog tereta, elektronika bi se temeljila na Saabovu sustavu za elektroničke protumjere Arexis. Time bi vjerojatno bila omogućena i integracija s borbenim avionom Gripen E/F, koji bi trebao biti sposoban za nošenje 12 takvih projektila na četiri podtrupna nosača.

---

 

Najsposobniji treba osvježenje

Tekst koji govori o sposobnostima nadzvučnih borbenih aviona za elektroničko ratovanje sigurno ne može proći bez najsposobnije letjelice posebno namijenjene baš tim zadaćama – američkog EA-18G Growlera tvrtke Boeing. Kao nasljednik poznatog aviona EA-6B Prowler on i danas, primjerice, djeluje s podvjesnicima na kojima su sustavi za elektroničko ratovanje AN/ALQ-99 razvijeni još 1970-ih. Zbog starosti jedna je od njihovih najvećih mana niska razina pouzdanosti i sklonost otkazivanju. Kako bi se našla zamjena za sustave koji su u uporabi više od 50 godina, Američka ratna mornarica pokrenula je program NGJ (Next Generation Jammer). Bio je podijeljen u tri faze, ovisno o frekvencijskom pojasu njihova djelovanja/ometanja. Podvjesnik NGJ-MB (Mid Band) oznake AN/ALQ-249 razvila je tvrtka RTX (nekadašnji Raytheon), a u tijeku je njegova postupna isporuka mornarici. Drugi je u nizu NGJ-LB (Low Band), čiji je razvoj dodijeljen tvrtki L3Harris. U početnim je fazama nabave NGJ-HB (High Band). U odnosu na prethodnika odlikuje ga navodno dvostruko veći domet ometanja i višestruko veća snaga, AESA sustav koji djeluje kao radar i ometač, a zahvaljujući otvorenoj arhitekturi omogućeno je brzo ažuriranje novim rješenjima. Osnovna je namjena podvjesnika ostala jednaka, a to je ometanje i umanjivanje učinkovitosti sadašnjih i budućih protivničkih protuzrakoplovnih i zemaljskih oružnih i komunikacijskih sustava. U spomenutim projektima sudjeluje i Kraljevsko australsko ratno zrakoplovstvo (RAAF), koje je sa 11 nabavljenih primjeraka uz Američku ratnu mornaricu jedini korisnik aviona Growler.

---

TEKST: Marin Marušić