U prethodna dva broja Hrvatskog vojnika navedena je glavnina sadržaja “Obrazloženja” napadne operacije Udar-91, koju…
Najtežih 86 dana u životu – napadna operacija Orkan-91
General Rudi Stipčić ostao je zapamćen kao zapovjednik Operativne grupe Posavina. Po njegovoj je pripremi, planiranju i zapovijedanju od 29. listopada 1991. do 3. siječnja 1992. uspješno provedena napadna operacija Orkan-91 tijekom koje su razbijena neprijateljska uporišta, oslobođena 22 naseljena mjesta i 750 km² na području zapadne Slavonije
Generala Rudija Stipčića ratna je 1991. dočekala kao pukovnika JNA, načelnika veze u Komandi 32. mehaniziranog korpusa u Varaždinu odakle je, u rujnu 1991., u dogovoru s generalom Špegeljom i Kriznim štabom Varaždina pomagao u pregovorima oko predaje varaždinske vojarne. Dragovoljno pristupa Zboru narodne garde i od 26. rujna 1991. sudjeluje u aktivnostima obrane i oslobađanja napadnute Republike Hrvatske.
Premda je u odori hrvatskog vojnika proveo relativno kratko vrijeme, jer 31. srpnja 1992. zbog bolesti odlazi u mirovinu, general Stipčić ostavio je za sobom u obrani Hrvatske jedinstven, značajan trag. Najviše je ostao zapamćen kao zapovjednik Operativne grupe Posavina, dužnosti na koju je postavljen 8. listopada 1991. i obnašao ju je do 30. prosinca te godine. Po njegovoj je pripremi, planiranju i zapovijedanju od 29. listopada 1991. do 3. siječnja 1992. uspješno provedena napadna operacija Orkan-91 tijekom koje su razbijena neprijateljska uporišta, oslobođena 22 naseljena mjesta i 750 km² na području zapadne Slavonije.
General Rudi Stipčić danas živi u Zaprešiću, proučava povijesnu građu, slaže bilješke i piše knjige o ratnom vremenu jer, kaže, “činjenice povijesti i Domovinskog rata želi sačuvati od zaborava”; a kaže i “ne volim govoriti o sebi, to bi drugi trebali” – no kad opisuje događaje od prije tri desetljeća onda s nevjerojatnom lakoćom o detaljima govori iz glave, bez bilješki, podsjetnika, zemljovida. Na pitanje kako to uspijeva i kako i nakon trideset godina tako dobro pamti datume, sva ta imena sela, zaselaka, uzvisina, šumaraka, sliježući ramenima i uz osmijeh odgovara: “Ah, morao sam. Sve sam to toliko puta prolazio pješice pa sam zapamtio za cijeli život.”
Počeci obrane Hrvatske
Prisjećajući se ratne 1991. i svojih početaka u odori hrvatskog vojnika, general Stipčić kaže: “Hrvatska vojska počela je 14. rujna blokirati vojarne JNA među kojima i vojarnu u Varaždinu, gdje sam bio načelnik veze 32. korpusa. Surađivao sam s Kriznim štabom vezano uz mirnu predaju Varaždinskog korpusa, a po nalogu ministra obrane Martina Špegelja potpisao sam 26. rujna ugovor i došao u Hrvatsku vojsku. Odmah sam otišao u Bjelovar, gdje sam od 26. do 29. rujna sudjelovao u organizaciji veze za Zapovjedništvo buduće 2. operativne zone Bjelovar. Sudjelovali smo i u zauzimanju vojarne u Bjelovaru. Bio sam nazočan kad je Hrvatska vojska ušla u vojarnu u Bjelovaru i kad smo nastojali u što kraćem vremenu izvući sva materijalna sredstva. Moj vojni boravak u Bjelovaru završio je 5. listopada, kad sam se vratio u Zagreb. No, sa 5. na 6. listopada 1991. počela je blokada vojarne u Samoboru i odmah sam dobio zapovijed da je 7. listopada preuzmem kao prvi zapovjednik nakon njezine predaje. U vojarni su bila i skladišta Republičkog štaba TO-a koja je trebalo isprazniti kako bismo se zaštitili od eventualnog zračnog napada JNA. Na toj sam dužnosti ostao do 8. listopada.”
Bilo je to vrijeme u kojem je neprijatelj napadao i prijetio sa svih strana, situacija se mijenjala iz dana u dan i valjalo je donositi hitne odluke.
“Zapovjednik vojarne u Samoboru bio sam tek dan i pol jer već 8. listopada dobivam zapovijed GS-a da idem za zapovjednika Operativne grupe Posavina u Novsku. Odmah sam krenuo. Sa 8. na 9. listopada prenoćio sam u Laščini, gdje je bio Odred veze čiji sam bio zapovjednik, a 9. listopada bio sam u Kutini, gdje je bila policijska uprava i gdje sam se informirao o stanju, pa sam navečer stigao u Novsku. Dan kasnije, ujutro 10. listopada, imao sam brifiranje sa svim zapovjednicima koji su tad ostali u Novskoj.”
Zapovijedanje Operativnom grupom Posavina
Nije trebalo puno vremena da novopristigli zapovjednik OG-a Posavina, školovan i iskusan vojnik, shvati okolnosti na terenu i situaciju u kojoj se nalaze. Istodobno, zapovijed koju je dobio glasila je: “Ne dopustiti daljnji prodor neprijateljskih snaga na glavnom pravcu u zahvatu auto-ceste i puta Okučani-G. Rajić-Novska i iz pravca Jasenovca prema rijeci Ilovi i Zagrebu.”
General Stipčić prisjeća se: “Novsku je tad branilo svega oko 1400 ljudi, a 6. listopada zamalo je pala u napadu Banjalučkog korpusa, njegove 16. motorizirane brigade. S naše strane, pogotovo u pričuvnim postrojbama HV-a, disciplina je bila vrlo slaba. Promjena vlasti, promjena političkog uređenja i stvaranje nekakve demokratske države pretpostavili su kod vojnika da je i u vojsci nastupila demokracija – međutim, vojska ni u jednom sustavu nije demokracija i od toga je trebalo krenuti. U vojsci postoji i traži se hijerarhija koja se kreće od glavnog zapovjednika do zadnjeg vojnika. Drugi je problem bila neorganiziranost vojnika jer briga za čovjeka ne znači da zapovjednik satnije izvlači vojnika u pozadini i ostavlja satniju bez zapovijedanja. U vodu, u satniji, u bojni postoje sanitetske službe, bolničari koji su nadležni za izvlačenje ranjenika i pružanje prve pomoći. Osim toga, vojnici su trebali imati osjećaj da je zapovjednik s njima i zbog toga sam već 10. listopada zajedno s generalom Marekovićem obišao sve naše položaje – od sela Trebeža gdje je bio desni spoj sa Sunjom, uz i niz rijeku Savu, sve do Novog Grabovca iznad Lipovljana. Obišao sam sve vojnike, sa svima razgovarao. Prednji kraj obrane nalazio se u naseljenim mjestima tako da za neko fortifikacijsko uređenje nije bilo ni vremena, a ni uvjeta. Zidani objekti i kuće korišteni su kao zakloni. Samo su na pojedinim mjestima, recimo na uzvisini iznad Starog Grabovca, brdo Kremenduk se zove i nadvisuje dolinu rijeke Save, bili uređeni položaji za topništvo. Crta obrane bila je na liniji selo Bročice, željeznička stanica Novska, Stari Grabovac, ondje teče rječica Paklenica i Stari Grabovac je s njezine desne strane, a s lijeve selo Paklenica, tu je bila crta dodira, preko Pojića brda, Kurjakana, Kozarice i Novog Grabovca. Utvrdili smo da je greben Novskih planina slobodan i mi smo ga zaposjeli. Na taj smo način dobili prostor koji je nadvisivao i sjevernu i južnu stranu tog grebena. Južnu, prema rijeci Savi i sjevernu prema Lipiku, Pakracu. Tako smo stekli bolji operativno-taktički položaj za naše postrojbe. Odatle smo mogli djelovati. To je bila osnova koja je meni dala mogućnost planiranja napadne operacije.”
Zadnji napadi koje je neprijatelj izvršio na Novsku bili su 13. i 16. listopada. “Te smo napade zaustavili i dalje pješačko-tenkovskih napada više nije bilo na pravcu Stari Grabovac – Novska. To nam je dalo do znanja da neprijatelj više nema snage za napadna djelovanja i da se stvara mogućnost da mi krenemo u napadna djelovanja. Izvršili smo procjenu, a usto smo imali i odgovarajuće obavještajne podatke koje smo dobivali od Glavnog stožera i naših operativaca koji su se ubacivali u neprijateljsku pozadinu. Na taj smo način dobivali detaljne izvještaje o stanju neprijateljskih snaga, razmještaju njihova pješaštva, oklopa i artiljerije na prostoru od Starog Grabovca do Okučana. Na temelju toga procijenili smo da naše snage mogu početi napadna djelovanja i donio sam odluku da se krene u napad. Odluku sam 24. listopada iznio načelniku Glavnog stožera generalu Antonu Tusu. On je to odobrio i počeli smo pripremu i realizaciju.”
Napokon smo krenuli: Orkan-91
Napadna operacija Hrvatske vojske Orkan-91 počela je 29. listopada 1991. godine. Trajala je 86 dana i kao operacija u kojoj su vođena prva napadna djelovanja operativne razine u Domovinskom ratu značila je važnu prekretnicu.
“Tih 86 dana bili su najteži dani u mojem životu. Imao sam odgovornost prema sebi, prema nadređenom i prema podređenima. Za svakog su vojnog zapovjednika ljudski gubici najstrašniji. Imate planirane gubitke i imate one koji su posljedica realizacije akcije ili operacije. U napadnim operacijama uzimate u obzir je li i kako je utvrđen protivnik kojeg napadate i kakav će biti efekt protupješačke borbe. U napadnim je operacijama na dobro utvrđenog neprijatelja procjena nepovratnih gubitaka 10 posto. To je puno, ujutro ne znate tko će od ljudi oko vas biti taj koji će se do večeri naći u tih 10 posto. No, svi su ti vojnici bili i nestrpljivi, željni da se pomaknemo i odbijemo neprijatelja. Konačno, moja knjiga Napokon smo krenuli dobila je naslov po riječima koje je izgovorio tad ranjeni vojnik iz 1. gbr, vojnik kojeg su izvlačili iz Voćarice u Lipovljane.”
Potpisivanjem Sarajevskog primirja 3. siječnja 1992. završila je i napadna operacija Orkan-91, prema čijem je planu kasnije, u svibnju 1995., osmišljena i operacija Bljesak. Početkom siječnja 1992. godine Rudi Stipčić postaje zapovjednik 3. operativne zone Zagreb. O tom vremenu i zadaćama s kojima se suočavao kaže:
“Jedan od vrlo važnih poslova početkom 1992. godine bila je demobilizacija dijela vojnika i vojnih obveznika. U četvrtom mjesecu 1992. počinju aktivnosti vezane uz Južno bojište i upućivanje postrojbi onamo. Niz postrojbi iz 3. OZ-a Zagreb upućen je na jug. Istodobno u BiH počinju sukobi između Bošnjaka i Srba, dio naoružanja i postrojbi upućuje se u pogranična područja, recimo u Sinj, gdje se vode pripreme za obranu od eventualne eskalacije sukoba.”
Početkom srpnja 1992. general Stipčić provodi desetak dana u Operativnoj upravi Glavnog stožera kao operativac u Zapovjedništvu Slavonskog bojišta u Đakovu, uz tadašnjeg zapovjednika generala Petra Stipetića, nakon čega podnosi zahtjev za mirovinu.
Od 29. listopada 1991. do 3. siječnja 1992. trajala je operacija Orkan-91, u kojoj su vođena prva napadna djelovanja operativne razine u povijesti HV-a. Operacija je trajala 86 ratnih dana tijekom kojih je neprijatelj 23 puta tražio primirje. Postrojbe Operativne grupe Posavina te pod zapovijedanjem generala Rudija Stipčića oslobodile su 22 naseljena mjesta, razbile brojna neprijateljska uporišta i oslobodile 750 km². Uspjeh napadne operacije Orkan-91 omogućio je uspješna borbena djelovanja sjeverne grupacije hrvatskih oružanih snaga te provedbu operacija Otkos 10 i Papuk.
Tijekom operacije Orkan-91 poginula su 253 branitelja, ranjeno ih je 557, a nestalo ih je 9.
Tijekom 68 dana napadnih djelovanja postrojbe Hrvatske vojske uništile su 20 neprijateljskih tenkova T-55, pet oklopnih transportera, 28 kamiona, četiri bestrzajna topa, tri protuzrakoplovna topa 20/3, dva protuzrakoplovna topa 30/2 Praga i dr.
Poginula su 224 neprijateljska vojnika, a više od 600 ih je ranjeno.
Rudi Stipčić autor je knjige Napokon smo krenuli (1996.) o ratnim događanjima 1991. na području zapadne Slavonije i pod zapovijedanjem Zapovjedništva OG-a Posavina, te knjige Zagrebački korpus Zbora narodne garde, 3. operativna zona Zagreb (2018.) kojom obrađuje obranu na bojištu Banovine i Korduna, području Pokuplja od Siska do Karlovca i obranu dijela Zapadnoslavonskog bojišta (Posavine i Moslavine) kojom je spriječen proboj JNA prema Zagrebu započet 4. listopada 1991. godine.
Tekst: Lada Puljizević
Fotografije: Lada Puljizević i Rudi Stipčić (Napokon smo krenuli)