Južnokorejski K9 Thunder danas je najtraženiji topnički sustav na međunarodnom tržištu. Cijena, brzina isporuke i mogućnost licencijske proizvodnje glavne su mu prednosti

Već više od desetljeća, na tržištu samohodnih haubica traje borba za prevlast između konfiguracija na gusjenicama i na kotačima. Kad se već činilo da će kotači uzeti primat, dogodio se rat u Ukrajini. Gusjenične inačice došle su u prvi plan jer su pogodnije za kretanje na teškim terenima, pogotovo u jesenskim i zimskim mjesecima. Ipak, ambicioznije i modernije opremljene vojske u svojem topničkom arsenalu žele obje konfiguracije. Južna Koreja dugi je niz godina bila korisnik američke haubice M109, odnosno njihove korejske inačice oznake K55, koju su u operativnoj upotrebi imale mnoge zapadne zemlje. No, željeli su i vlastiti proizvod. Projektiranje domaće samohodne haubice trajalo je od 1989. do 1998. godine. Temeljni zahtjev u odnosu na K55 bila je veća paljbena moć uz zadržavanje jednake razine pokretljivosti i zaštite posade. Veća paljbena moć značila je veću brzinu gađanja, povećan domet, preciznost i učinkovitost djelovanja po cilju, kao i kraće vrijeme reakcije i prelaska iz hodnog u borbeni položaj. Sve je počelo projektom koji je 1989. pokrenula državna Agencija za razvoj obrambenih sustava (Agency for Defense Development – ADD). Zanimljivo je da iza razvoja haubica K9 Thunder (eng. Grom) stoje južnokorejske tvrtke različitih imena. Naime, u početku je ADD okupila više tvrtki za dizajn pojedinih podsustava haubice. A konkretna proizvodnja obilježena je tržišnim preimenovanjima, preuzimanjima i združivanjima. Počela je 1999. u tvrtki Samsung Aerospace Industries. Godinu poslije, proizvodnju je preuzeo Samsung Techwin i tako je bilo do kraja 2015. Slijedilo je još nekoliko tvrtki koje su dio velike grupe Hanwha. Od 2022. serijsku proizvodnju preuzima Hanwha Aerospace.

“Djeluj i napusti“

Kopnena vojska Južne Koreje većinu je svojih haubica K9 rasporedila “na prvim crtama“, uz granicu sa sjevernim susjedom, kao ključno sredstvo odvraćanja. U slučaju sukoba, postoji velik rizik od intenzivnog topničkog ratovanja u demilitariziranoj zoni koja dijeli Koreje. U tom su kontekstu, sposobnosti topničkog sustava ključne, stoga se haubica K9 kontinuirano poboljšava u ubojitosti, mobilnosti, zaštiti i preživljavanju. Dizajnirana je prije svega kako bi udovoljila taktičkom konceptu Shoot & Scoot (djeluj i napusti). Laički rečeno, to znači da se haubica samostalno kreće na paljbeni položaj, izvršava zadaću paljbe, te napušta paljbeni položaj prije nego što protivnik uzvrati protupaljbom. Sposobnost brzog napuštanja paljbenog položaja čini K9 sustavom koji ima visoku stopu preživljavanja na bojišnici i može itekako učinkovito pomoći u borbenim operacijama.

Međutim, pravi uspjeh K9 doživljava na međunarodnom tržištu. Stroga politika izvoza naoružanja SAD-a i Njemačke, ali i smanjeni kapaciteti proizvodnje, doveli su do toga da se južnokorejsko naoružanje brzo penje na ljestvici globalne trgovine. Vojna industrija dalekoistočne zemlje spremno je popunila vakuum nastao zbog rata u Ukrajini. U europskim članicama NATO-a, u kojima tradicionalno dominira zapadno oružje, poslovnu bitku s K9 počele su gubiti ne samo američka M109, već i njemačka PzH 2000 koja često slovi za najbolju na svijetu. U dvadesetak godina postojanja, K9 je postala najpopularnije oružje među samohodnim haubicama na svijetu. Sad se već procjenjuje da ih je u operativnoj uporabi oko 1800 u različitim inačicama. Među trenutačnim su korisnicima Južna Koreja, Turska, Finska, Norveška, Estonija, Indija, Poljska, Australija i Egipat. Gledajući korisnike, u Europi i u Aziji, vidljivo je da dosta njih dijeli granicu s Rusijom ili Kinom. Europske zemlje na čelu s Poljskom stvaraju topnički štit za odvraćanje prema Rusiji, a Indija u Aziji prema Kini i, naravno, Pakistanu. Jedna od velikih prednosti K9 naspram drugih zapadnih haubica povoljnija je cijena, koja je prije dvije godine bila oko 3,3 milijuna dolara po sustavu. Naravno, taj iznos treba uzeti s rezervom, jer on jako varira o kupcu i mnogim detaljima ugovora. Druge velike prednosti brzina je isporuke i mogućnost licencijske proizvodnje.

Kombinacije streljiva

Prema izgledu, K9 dosta podsjeća na spomenutog američkog prethodnika na gusjenicama, ali ipak postoji dosta ključnih razlika. Prva i najznačajnija je u duljini cijevi topa od 52 kalibra naspram 39 kalibara na K55A1. Top CN98 izvorni je proizvod tvrtke Hyundai WIA i može koristiti NATO-ovo standardno streljivo kalibra 155 mm. Ovisno o vrsti streljiva, ali i inačici haubice, ima različit domet djelovanja. Sa standardnim projektilom M107HE ima domet do 18,8 km. Kad se koristi projektil M549A1HE-RAP potpomognut raketnim motorom domet je do 30 km. S projektilom potpomognutim plinskim generatorom i raketnim motorom KA307 BB/HE domet iznosi 41 km, a s projektilom K315HE-RAP potpomognutim raketnim motorom može pogoditi cilj na udaljenosti do 54 km. Dobra je odlika i maksimalna brzina paljbe koja iznosi od šest do osam projektila u minuti. Postignut je i cilj da se u kratkom vremenu, tek 15 sekundi, djelovanje po cilju s tri projektila izvrši istodobnim udarom odnosno MRSI-jem (Multiple Round Simultaneous Impact). To je postignuto s haubicom K9A1, projektilom M795 i modularnim sustavom barutnih punjenja (MACS – Modular Artillery Charge System) na ispitivanju na američkom vojnom poligonu Yuma Proving Ground u Arizoni. Domet od 50 km postignut je s drugim američkim projektilom potpomognutim raketnim motorom XM1113 RAP. Ispaljivanje XM1113 RAP bilo je povijesno za Američku kopnenu vojsku, jer je to bilo prvi put da je jedna strana samohodna haubica ispalila tu vrstu streljiva. Južnokorejska tvrtka Poongsan razvija novo streljivo kalibra 155 mm povećanog dometa (ERM – Extended Range Munition). Kombinacijom smanjenog TNT punjenja trebalo bi postići domet od 60 km. Međutim, smanjenje punjenja dovodi do smanjene eksplozivne snage, pa postoji opcija da proizvođač, kako bi poboljšao učinkovitost, istraži alternativne eksplozive kao što je oktogen (HMX). Poticaj za razvoj projektila povećanog dometa dao je sjevernokorejski samohodni top M1978 Koksan i njegova poboljšana inačica M1989 Koksan u kalibrima 170 mm. Njihov je navodni domet 40 km sa standardnim streljivom, a maksimalan domet 60 km s raketno potpomognutim projektilom. Sekundarno je naoružanje teška strojnica M2HB u kalibru 12,7 mm smještena na krovu kupole.

Druga vozila na istoj osnovi

Druga velika razlika kod Thundera u odnosu na K55 ogledava se u oklopnoj zaštiti. Umjesto slitina od aluminija, oklop je izrađen od ploča pancirnog čelika, kako bi se povećala razina balističke zaštite. Oklopni čelik razvila je domaća tvrtka POSCO. Zadovoljava standard MIL-12560H, što znači da je posada i oprema haubice zaštićena od djelovanja gelera topničkih projektila do kalibra 155 mm, pancirnog streljiva do kalibra 14,5 mm te protupješačkih mina. Ukupna masa oklopa je oko 20 tona. Australska inačica K9 ima pancirni čelik domaće tvrtke Bisalloy Steel i pojavile su se vijesti da će se upravo taj čelik koristiti i kod nekih drugih izvoznih inačica haubice K9. Kao dodatna zaštita ugrađen je sustav nuklearno-biološko-kemijske zaštite, odnosno sustav za pročišćavanje zraka. Treća je velika razlika u veličini te ukupnoj masi vozila. Povećana oklopna zaštita odrazila se na ukupnu masu Thundera i ona je 47 tona, što je puno više od 27,5 tona koje nosi K55. Razlike su i u dimenzijama. K9 je znatno dulja, 12 naspram 9,1 m, no u širini i visini razlike su znatno manje. K9 je šira za 25 cm, ali niža je za malo više od pola metra. Najveća je sličnost s prethodnikom K55/M109 u rasporedu odjeljaka. Motor i upravljački odjeljak smješteni su naprijed, a borbeni odostraga. Posadu čini pet članova, zapovjednik, ciljač, vozač i dva punitelja. Borbeni komplet streljiva za top sastoji se od 48 projektila. Haubicu K9 prati posebno vozilo za popunu streljivom K10. Ono se također temelji na podvozju K9, što je jako dobro rješenje ne samo zbog održavanja, nego i istodobnog kretanja po teškim terenima. Proces pretovara i popune potpuno je automatiziran. Posadu K10 čine tri člana, može transportirati do 104 projektila kalibra 155 mm, a brzina pretovara projektila iz smještajnog prostora vozila do samohodne haubice je 12 u minuti. Na istom podvozju izrađeno je i vozilo oznake K11, primarno namijenjeno za zapovijedanje, nadzor, izviđanje i komunikaciju.

Budući da je haubica K9 u originalnoj, južnokorejskoj inačici uvelike prilagođena djelovanju na planinama pokraj demilitarizirane zone, vozilo je opremljeno naprednim hidropneumatskim ovjesom koji podržava kretanje po stjenovitom terenu. Originalni motor proizvod je njemačke tvrtke MTU, čiju su licencijsku proizvodnju u međuvremenu preuzeli Korejci (STX Engine). Dakle, STX-MTU MT 881 Ka-500 snage je 1000 KS, pa Thunder ima omjer snage i mase 21KS/t što je bolje nego kod američke haubice M109A6 Paladin ili njemačke PzH2000. Mjenjač je također licencijski proizvod, južnokorejska tvrtka SNT Dynamics dobila je ovlasti od američkog Allisona za transmisiju X1100-5A3 koja ima četiri brzine naprijed i dvije nazad. S jednim punim spremnikom goriva K9 može prijeći 360 km, a maksimalna je brzina 67 km/h odnosno 42 km/h po neuređenim cestama.

Prototip s puno novosti

Južnokorejska vojska počela je tijekom 2018. u uporabu uvoditi novu inačicu i želi nadograditi sve svoje haubice na njezin standard. K9A1 opremljen je pomoćnom pogonskom jedinicom (APU) snage 10kW koja omogućuje upravljanje vozilom i djelovanje bez pokretanja glavnog motora, čime se štede dragocjeni sati rada motora. Korištenje APU-a također znači da članovi posade mogu raditi bez izlaganja buci motora. Ostale izmjene za K9A1 uključuju vozačev periskop s infracrvenom kamerom koji omogućuje vozaču da kretanje naprijed gleda na zaslonu, te stražnju kameru za sigurnu vožnju unatrag. Sigurnost vozača povećana je i opcijom blokiranja okretanja kupole pod određenim kutom kad je otvor vozača otvoren, s tim da se ta funkcija može isključiti u slučaju potrebe.

Kombinacijom inercijalnog navigacijskog sustava (INS) i globalnog pozicijskog sustava (GPS) K9A1 može preciznije locirati svoj položaj, dok je sustav upravljanja paljbom (SUP) nadograđen tako da može podesiti elektronički upaljač te ima sustav kontrole statusa streljiva. Novi SUP je isprogramiran i za streljivo s povećanim dometom. Dostupne informacije kažu da je nadograđeno balističko računalo sada bazirano na procesoru i486 u odnosu na i386 kod prethodnika. U razvoju za južnokorejsku vojsku i inačica je K9A2. No, ona je i kandidat za novu samohodnu haubicu Britanske vojske, koja kroz program Mobile Fires Platform traži zamjenu za svoje haubice AS90. K9A2 namijenjen Britancima prvi je put prikazan javnosti u rujnu 2023. tijekom međunarodne izložbe naoružanja DSEI u Londonu.

Južnokorejci ističu da je K9A2 prototip i da se mnogi elementi njegova sadašnjeg dizajna mogu promijeniti. Podvozje je isto kao kod K9A1 no i ono je podložno promjenama. Novost je u kupoli: glavna razlika u usporedbi s K9 i K9A1 veća je stražnja niša kupole u kojoj se nalaze tri spremnika streljiva. Dva za projektile (po jedan sa svake strane), a treći za barutna punjenja (u sredini). Oni, zajedno s automatiziranim dodavačem streljiva i ubacivačem, čine mehanizirani sustav za punjenje streljiva, tj. sustav za automatsko punjenje. Posada bi se tako svela na tri člana: zapovjednik, ciljač i vozač. Doduše, K9A1 ima poluautomatski sustav punjenja i kod njega se projektili pune automatski, ali barutna se punjenja pune ručno. K9A2 zbog automatizacije punjenja topa može postići brzinu paljbe od najmanje devet projektila u minuti. Sekundarno naoružanje oslanja se na daljinski upravljanu oružnu stanicu K6 kalibra 12,7 x 99 mm južnokorejske tvrtke SNT Dynamics. Kupola je s elektrohidrauličnog prešla na električni sustav pokretanja.

Trenutačne procjene govore da K9A2 vjerojatno neće podrazumijevati težu oklopnu zaštitu s australskim čelikom razvijenu za australsku inačicu Thundera zvanu AS9 Huntsman. Naime, južnokorejske i britanske oružane snage nisu postavile zahtjev za povećanjem trenutačne oklopne i protuminske zaštite. Prototip K9A2 sa DSEI-ja 2023 bio je opremljen kompozitnim gumenim gusjenicama CRT (Composite Rubber Track) kanadske tvrtke Soucy Defense. Proizvođač kaže da one sadrže inovativne tehnologije koje poboljšavaju kretanje po teškom terenu u svim vremenskim uvjetima, uz smanjenu buku, vibracije, održavanje i potrošnju goriva. U konačnici, CRT bi trebao učiniti velike korake u smanjivanju nekih operativnih razlika između kotača i gusjenica koje idu na štetu potonjih.

Na granicama NATO-a

Prvi inozemni kupac haubice K9 bila je Turska koja je prvo htjela licencijski proizvoditi njemačku haubicu PzH 2000, ali zbog političkih okolnosti nisu dobili dozvolu. Nakon uspješnih testova, nova haubica dobila je naziv T-155 Fırtına (Oluja). U operativnoj uporabi je od sredine 2001., a službeni ugovor o transferu tehnologija i otpočinjanju serijske proizvodnje potpisan je u Seoulu iste godine. Turska je u svoje haubice ugradila neke komponente domaće proizvodnje: sustav za upravljanje paljbom, zapovjedno-komunikacijske i navigacijske sustave. U ovom trenutku, njihova kopnena vojska raspolaže s 280 Fırtına, s tim da je planirala proizvesti i 70 haubica za prodaju na međunarodnim tržištima. Međutim, dosad nisu uspjeli. Azerbajdžan je naručio 36 haubica, ali kako Turci nisu dobili dozvolu za izvoz njemačkog motora, narudžba je na čekanju dok Turci ne razviju vlastiti motor. U međuvremenu, razvijena je i poboljšana inačica T-155 Fırtına II NG (New Generation). Među ostalim, ima novodizajniranu kupolu, kod kupole i topa ubačeni su električni umjesto hidrauličkih sustava, novi sustav za upravljanje paljbom. Trenutačno, Fırtına je kandidat na natječaju za novu samohodnu haubicu oružanih snaga Rumunjske. U prvoj fazi posla procijenjenog na 1,15 milijardi eura, istočnoeuropska članica NATO-a želi 54 haubice kalibra 155 mm. 

Poljska je pokušala vlastitim kapacitetima razviti novu samohodnu haubicu. Kako domaća industrija nije uspjela, rješenje je pronađeno u Južnoj Koreji. Prvo je 2014. godine nabavljeno 120 podvozja K9 na koje su integrirane poljske haubice AHS Krab. Ugovorom je predviđena i licencijska proizvodnja, kao i transfer tehnologija. Prva 24 podvozja stigla su iz Južne Koreje, a preostalih 96 proizvodi se u pogonima poljske tvrtke Huta Stalowa Wola (HSW). U 2022. potpisan je okvirni sporazum o nabavi čak 672 haubica u inačicama K9A1 i K9PL. Isporuka prve serije od 212 sustava K9A1 počela je krajem 2022. i trebala bi biti završena do 2026.  Najznačajnija karakteristika poljskih haubica, pokraj domaćih sustava za komunikaciju, bit će integracija automatiziranog sustava za upravljanje paljbom Topaz. Do sada je isporučeno 66 haubica K9A1, a sporazum uključuje obuku, logistiku, osnovnu opremu i streljivo. U prosincu 2023. potpisan je ugovor vrijedan 2,6 milijarde američkih dolara za nabavu 146 haubica K9PL i šest haubica K9A1. One bi trebale biti isporučene između 2025. i 2027., a komponente ugovora predviđaju i lokalnu proizvodnju. Finska je 2017. odlučila povećati borbenu sposobnost svojeg topništva te je potpisala ugovor vrijedan 146 milijuna eura za nabavu 48 rabljenih samohodnih haubica K9. Ugovor uključuje i usluge obuke, održavanja i opskrbe pričuvnim dijelovima te potencijalnu nabavu još haubica. Do sada su isporučena 33 sustava. Opcijske su točke prvog ugovora iskorištene, pa je prvo naručeno deset dodatnih oružja. Konačno, polovinom studenog 2022. odobrena je nabava još 38 ugovorom vrijednim 134 milijuna eura. Time će Finska u skorijoj budućnosti u svojim oružanim snagama imati 96 samohodnih haubica koje će nositi oznaku K9FIN Moukari. Potrebne preinake na haubicama obavit će finska tvrtka Millog Group.

Više manjih isporuka

Norveška je trebala zamijeniti zastarjele haubice M109A3GNM koje su bile desetljećima u uporabi. Ugovor o nabavi 24 haubice K9A1 i šest vozila za potporu K10 vrijedan 180 milijuna dolara potpisan je krajem 2017. Također, uključivao je mogućnost kupovine dodatnog broja oružja. Uvođenjem u naoružanje norveške vojske haubica je dobila oznaku K9 VIDAR (Versatile InDirect ARtillery), a izvršene su i određene modifikacije. Tvrtka Kongsberg ugradila je svoj sustav za upravljanje paljbom ODIN te zapovjedno-komunikacijske uređaje. Od francuske tvrtke Safran nabavljen je optički ciljnik Mineo s više senzora koji poboljšavaju sposobnosti neposrednog gađanja ciljeva. Na kraju je i Norveška iskoristila klauzulu o nabavi dodatnih oružja, pa je tako pokrenula nabavu dodatnih četiriju haubica K9A1 i osam vozila za popunu streljivom K10. Dakle, ukupan broj norveških sustava trebao bi biti u omjeru dva prema jedan: 28 haubica K9 i 14 vozila K10.

Estonija je 2018. odlučila kupiti 12 rabljenih haubica K9, a 2019. šest dodatnih. Tijekom 2021. godine za kopnenu vojsku baltičke zemlje naručeno ih je još šest. Ukupna je cijena nabave bila 81,5 milijuna eura i uključivala je pričuvne dijelove, posebne alate, obuku obučavatelja i tehničara za održavanje. Haubice su dobile naziv K9EST Kõu i bit će modificirane prema estonskim potrebama. Radovi trebaju biti završeni do 2024., a uključuju ugradnju komunikacijskih i sustava upravljanja paljbom, protupožarnog sustava, prilagodbu elektroničkih sustava te ugradnju posebne opreme estonskih proizvođača. Potonje će obaviti domaća tvrtka Go Craft. I to nije bilo sve: Estonija je 14. siječnja 2023. potpisala novi ugovor za nabavu dodatnih 12 haubica K9 vrijedan oko 36 milijuna eura. Do sada su isporučene 24 haubice, a preostalih 12 trebalo bi biti isporučeno do 2026. U ovom trenutku, Estonci pregovaraju s Južnokorejcima da isporuka bude brža.

Kad je Južna Koreja pregovarala s Indijom oko nabave samohodnih haubica, na kraju je pristala da posao bude proveden u duhu slogana Make In India. U 2016. potpisan je ugovor za 100 haubica K9 Vajra-T. Proizvela ih je indijska tvrtka Larsen & Toubro i isporučene su do veljače 2021. Haubica je prilagođena za djelovanje u pustinjskim uvjetima, kakvi često vladaju na području indijsko-pakistanske granice. Naknadno je prilagođena i za zimske uvjete indijsko-kineske granice. Indijska inačica opremljena je domaćim komponentama uključujući sustav upravljanja paljbom, sustav izravne paljbe i sustav za rukovanje streljivom koje je razvila i proizvela tvrtka L&T. U rujnu 2022. naručeno je dodatnih 100 haubica K9 Vajra-T.

Zaokruživanje priče

Australija je u prosincu 2021. za potrebe svojih oružanih snaga naručila 30 haubica K9 i 15 vozila za popunu streljivom K10, koje će se po licenciji proizvoditi u Australiji. Ugovor je vrijedan oko 720 milijuna američkih dolara. Haubica će u Australiji imati naziv AS9 Huntsman dok će vozilo za popunu streljivom dobit naziv AS10 AARV. Kako je već navedeno, australska inačica imat će poboljšanu oklopnu zaštitu te pojačan ovjes, pa se pretpostavlja da će borbena masa AS9 biti oko 50 tona. Južna Koreja i Hanwha na neki su način zaokružili uspješnu priču o haubicama K9 Thunder kad su 2022. dobili narudžbu iz Afrike. Ugovor vrijedan 1,7 milijardi američkih dolara uključuje nabavu oko 200 haubica K9A1 EGY, vozila K10 i K11 te licencijsku proizvodnju i prodaju na trećim tržištima. Pretpostavlja se da će lokalna proizvodnja isporučiti gotovo 70 % komponenti sustava. Prve se isporuke očekuju u 2024. Južnokorejski izvori, naravno, kažu da je K9 Thunder najbolja samohodna haubica na svijetu. Tvrdnja proizlazi iz njezine pokretljivosti i sposobnosti da pogodi ciljeve na velikim udaljenostima. Može se vrlo brzo rasporediti kao topničko oružje, zatim se transformirati u prilično brzo vozilo i promijeniti položaj.  Osim sposobnosti na bojnom polju, K9 je vjerojatno u prednosti nad konkurentskim sustavima kad je riječ o operativnim troškovima i troškovima održavanja. Međutim, za sad već velike izvozne uspjehe najzaslužnija je prilagodljivost samih sustava, ali i njihovih južnokorejskih ponuđača. Nude zaista brojne opcije razvoja, modifikacija, proizvodnje te isporuke  prema potrebama kupaca, kao i  lokalna partnerstva i prijenos tehnologije. Thunder možda nije najbolja, ali je u ovom trenutku najuspješnija samohodna haubica na svijetu.

---

Novi motor

Tvrtka STX Engine od 2021. radi na razvoju novog motora za K9. Licencijski proizvedeni njemački motori MTU su izvrsni, ali ih zbog strogih njemačkih pravila i ograničenja nije moguće izvesti u sve zemlje svijeta. Cilj Korejaca je motor koji će biti potpuno lokalni, uključujući sirovine i dijelove, kako bi se postigla puna neovisnost u proizvodnji. Poznat kao SMV 1000 (1000 KS), novi motor trebao bi osigurati potpuno iste performanse kakve ima MT 881, no uz dodatnu prednost što će imati malo manju masu, 1478 u usporedbi s 1552 kg. Tvrtka je 2023. finalizirala prototip, a trenutačno ga podvrgavaju testovima izdržljivosti. Početkom ove godine SMV 1000 trebao bi biti instaliran na haubicu K9 koja će onda prolaziti testove mobilnosti. Cilj je da novi motor bude dostupan za serijsku proizvodnju tijekom 2025. godine.

---

Bitnica budućnosti

K9A2 neće biti zadnja faza u razvoju južnokorejske haubice. Daljnja evolucija uključivala bi povećanu razinu autonomije. To znači da bi se posada smanjila na dva člana. Tako modernizirana haubica vjerojatno će dobiti oznaku K9A3. No, to je samo dio futurističkog koncepta po kojem bi jedna takva haubica s posadom služila i kao zapovjedno vozilo te bi predvodila druge besposadne haubice. Konačni je cilj da bitnica Thundera postane potpuno besposadno topništvo temeljeno na umjetnoj inteligenciji.

---

Prema većem dometu

Korejci su krenuli putem sličnim onom kojim su krenuli Amerikanci radeći na prototipovima samohodne haubice M1299 (opširnije v. tekst Haubica za rekordne udaljenosti, HV br. 663). Dakle, očekuje se nadogradnja koja će povećati domet i brzinu paljbe. Prema sadašnjim stručnim procjenama, to bi značilo implementaciju automatskog punjača i nova barutna punjenja, ali bi i duljina cijevi narasla s 52 na 58 kalibara (na oko 9 metara). Domet konvencionalnim streljivom mogao bi narasti na 70 kilometara, a posebni projektili s ramjet pogonom trebali bi imati domet do 150 kilometara (!).

---

TEKST: Ivan Galović