“Napredna padobranska obuka preduvjet je kako bi se posebno obučeni pojedinci, u ovom slučaju pripadnici ZSS-a, koristeći padobranski skok mogli neprimjetno infiltrirati u određeno područje te odraditi zadaću s učincima na taktičkoj ili strateškoj razini,” objasnio je instruktor padobranstva 1. klase u Zapovjedništvu specijalnih snaga

Instruktori padobranstva Zapovjedništva specijalnih snaga od sredine svibnja na vojnom poligonu “Josip Jović” u Udbini i na vojnom letjelištu “Lučko” provode naprednu padobransku obuku, a ekipa Hrvatskog vojnika posjetila je vojarnu u Lučkom kad su polaznici izvodili skokove sa slobodnim otvaranjem padobranima tipa krilo uz izvođenje različitih elemenata. Riječ je o obuci koja je znatno zahtjevnija od temeljne padobranske jer se skokovi izvode na većoj visini, a od vojnih padobranaca traži i sposobnost upravljanja padobranom. U ovom ciklusu, uz pripadnike ZSS-a, obuku prolaze i pripadnici Obavještajne pukovnije.

“Prvi dio obuke provodi se na zemlji, a polaznici pritom uče osnovne tehnike skakanja s ovakvim tipom padobrana, prinudne postupke, pakiranje padobrana. U drugom dijelu obuke rade se skokovi, a počinje se sa skokovima ‘na gurtnu’ koja otvara padobran umjesto njih. Nakon toga prelazi se na slobodne skokove gdje polaznici samostalno otvaraju padobrane,” objašnjava nam obuku njezin voditelj, instruktor padobranstva 1. klase. Tijekom obuke povećava se visina s koje se izvode skokovi te se uvode određene vježbe – počinje se sa stabilnim slobodnim padom, a potom slijede lijevi i desni zaokreti te različiti elementi. Svi se skokovi izvode uz potporu Hrvatskog ratnog zrakoplovstva.

Neprijateljska pozadina

“Skače se s visina od dvije, tri ili četiri tisuće metara, a kad polaznici obuke postanu sasvim sigurni u skoku, uvodimo i novi element – teret. Naime, zadaća vojnog padobranca napredne razine jest skok u uvjetima smanjene vidljivosti sa svom opremom koju vojnik koristi. Padobran je u ovom slučaju oblik prijevoza, a ne samo sredstvo za skakanje,” tumači voditelj obuke. Dodaje kako je velika prednost ovog tipa padobrana što se skače s velikih visina pa padobranac može neopaženo preletjeti duboko u neprijateljsku pozadinu, a njegova je vidljivost još manja ako se skače noću. Nakon skokova na vojnom letjelištu “Lučko” obuka se nastavlja na vojnom poligonu “Josip Jović” u Udbini te će polaznici na samom završetku obuke uvježbavati skokove s teretom i prelete. U samu obuku uključeni su iskusni instruktori padobranstva ZSS-a, a polaznici prolaze četiri razine obuke od kojih je svaka eliminacijska. “Napredna padobranska obuka preduvjet je kako bi se posebno obučeni pojedinci, u ovom slučaju pripadnici ZSS-a, koristeći padobranski skok mogli neprimjetno infiltrirati u određeno područje te odraditi zadaću s učincima na taktičkoj ili strateškoj razini,” objasnio je instruktor padobranstva 1. klase u Zapovjedništvu specijalnih snaga.

Polaznici napredne padobranske obuke s kojima smo razgovarali istaknuli su njezinu zahtjevnost, ali i veliko zadovoljstvo nakon svake odrađene faze. “U početku je bio prisutan strah, no nakon desetak skokova svi smo se opustili. Već smo odradili skokove ‘na gurtnu’, skakali smo noću, a danas smo uvježbavali lijevi i desni zaokret i salto. Za razliku od temeljne padobranske obuke, tijekom napredne padobranske obuke skačemo sa znatno većih visina, padobrani su različiti, a odradimo i do 70 skokova. Što se tiče noćnog skakanja, iako imamo osvjetljenje, vidljivost je slaba pa ako nas ima više u naletu, moramo paziti da svaki od nas otvori padobran na određenoj visini,” rekao nam je polaznik obuke te dodao kako operativni timovi moraju biti sposobni putem zraka infiltrirati se u neprijateljsko područje. “Svaki tim mora biti sposoban odraditi zadaće u zraku, na zemlji i u vodi,” zaključio je.

Martina Butorac

Foto: Tomislav Brandt