U NATO-ovu centru za izvrsnost sa sjedištem u Tallinu u Estoniji, koji se bavi zajedničkom…
NATO-ova vježba desetljeća
Već nakon svoje druge LIVEX faze vježba Trident Juncture 18 u Norveškoj pokazala je punu interoperabilnost te superiornost NATO-a i partnerskih zemalja u svim područjima borbenog djelovanja, odnosno spremnost da odgovore na sve izazove koji bi ugrožavali njihov mir i stabilnost
Ako po nečemu 2018. godina bude upamćena u vojnom smislu, onda su to združene vježbe na istoku i zapadu Europe, u Hrvatskoj, ali i u našem susjedstvu. NATO-ova vježba visoke vidljivosti Trident Juncture 18 (TRJE 18) održava se Norveškoj, koja je zemlja domaćin. Ipak, dio pomorskih aktivnosti održao se na Sjevernom i Baltičkom moru uključujući Island, a neke zrakoplovne aktivnosti iznad Švedske i Finske. Vježba je glavni događaj za NATO u 2018. jer, najkraće rečeno, pokriva veliko područje s velikim brojem snaga. U medijima se naglašava da se radi o najkompleksnijoj vojnoj vježbi u Norveškoj, pa i na području cijelog NATO-a, od vremena hladnog rata. Cilj je vježbe višestruk, s naglaskom na interoperabilnost međunarodnih snaga u združenom djelovanju. Potonji pojam znači da u aktivnostima sudjeluju najmanje dvije grane oružanih snaga, što znači više mogućih kombinacija, ili sve tri istodobno. U zadnje se vrijeme sve više u vježbe uključuje i peta dimenzija ratovanja, a to je kibernetički prostor (četvrta je svemir). To je odgovor na stvarne kibernetičke napade koji izbijaju unatrag desetak godina i imaju dalekosežne posljedice za vojsku i za kritičnu infrastrukturu neke zemlje. Analizirajući TRJE 18, govorimo o uvježbavanju modernog ratovanja u kojem je na strateškoj razini potrebno uskladiti združenu vojnu doktrinu te logističku potporu u iznimno kompleksnom djelovanju. Ono, među ostalim, za potrebe vježbe uključuje dovoz odnosno povrat različitih vojnih i nevojnih sredstava iz brojnih zemalja preko teritorija više zemalja i to na brojne lokacije brodom, cestom, željeznicom ili zračnim putem.
Iz pijeska na sjever
Na NATO-ovu samitu u Walesu 2014. zbog promjena u sigurnosnom okruženju dogovoreno je da Savez u nadolazećim godinama provede nekoliko glavnih vježbi. Jedna od njih jest upravo Trident Juncture čiji se scenarij temelji na članku 5 (napad na članicu NATO-a). Prva je provedena od 3. listopada do 6. studenog 2015. u Italiji, Španjolskoj i Portugalu, uz sudjelovanje od 36 000 sudionika iz 30 zemalja. Definirana je provedba takvih vježbi u razmacima od tri godine. Nadalje, NATO je odlučio početi s jačanjem Snaga brzog odgovora NRF (NATO Response Force) osnovanih 2002. Unutar njihove strukture osnovana je komponenta Združenih namjenski organiziranih snaga vrlo visoke spremnosti VJTF (Very High Readiness Joint Task Force). Na vježbi TRJE 15 trebalo je uvidjeti njihovu spremnost za djelovanje u 2016., a u ovogodišnjoj spremnost za 2019. Inače, Savez godišnje planira više od 100 vježbi, tako ih je u 2017. provedeno 108, a u 2018. je planirano 106.
Norveška je 2014. u cilju jačanja kolektivne obrane Saveza (temeljna misija NATO-a) ponudila domaćinstvo vježbe Trident Juncture, a NATO prihvatio sljedeće godine i službeno to objavio. Norveška je prihvaćena jer već ima tradiciju održavanja glavnih NATO-ovih vježbi (Strong Resolve 02) kao i međunarodnih vojnih vježbi kao što su Cold Response, Dynamic Mongoose i Arctic Challenge. Osim toga što može ponuditi prostor za vježbu u koju mogu biti uključene sve tri grane, Norveška ima karakterističnu hladnu i mokru jesen koja spada u ekstremne klimatske uvjete. To je velik profesionalni izazov mnogim NATO-ovim zemljama koje nemaju takve uvjete, a time ni iskustvo u uvježbavanju u njima. Većina aktivnosti NATO-a u zadnje je vrijeme bila usredotočena na područja s ekstremno vrućim klimatskim uvjetima i pustinjskim tlom, što je apsolutna suprotnost. Što se tiče Norveške, ona vježbu koristi i da bi provjerila svoj Nacionalni koncept totalne obrane koji je u međuvremenu nadogradila, a ujedno je i modernizirala svoje obrambene snage (vojne i civilne). Bliskom suradnjom s drugim skandinavskim zemljama ponovno želi osnažiti koncept totalne obrane, dakle, vlastitim snagama, ali i sa snagama drugih zemalja kroz integrirano djelovanje u vrlo intenzivnom operativnom okružju. Norvežani žele provjeriti kako djeluje nacionalni sustav zapovijedanja i rukovođenja (C2) u suradnji s razinom cijelog NATO-a i bilateralno sa SAD-om, Ujedinjenim Kraljevstvom, nordijskim zemljama koje nisu u Savezu i s drugim NATO-ovim članicama, ponajprije Njemačkom.
Desetine tisuća
U zadnjih dvadesetak godina NATO-ovi kapaciteti i snage bili su više angažirani u međunarodnim konfliktima (Bosna i Hercegovina, SR Jugoslavija, Kosovo, Afganistan, Mediteran, Irak, Makedonija, Sudan, Libija…), nego usredotočeni na kolektivnu (zajedničku) obranu i obuku. Ipak, odvraćanje ostaje ključno za NATO, a to se želi pokazati upravo glavnim vježbama na kojima do izražaja trebaju doći sposobnosti, kao i potvrda vjerodostojnosti Saveza.
Provedba vježbe planirana je u tri faze. Prva je razmještaj postrojbi od kolovoza do listopada, druga je i glavna faza vježba s postrojbama (LIVEX) od 25. listopada do 7. studenog, a treća vježba na zapovjednom mjestu (CPX) od 14. do 23. studenog. Povratak postrojbi i opreme slijedi tijekom studenog i prosinca. Glavni dio vježbe bio je podijeljen u tri dijela: priprema i uvježbanje od 25. do 29. listopada, Dan uvaženih gostiju 30. listopada i terenski dio vježbe od 31. listopada do 7. studenog.
Ukupno, u fazi LIVEX sudjelovalo je oko 50 000 pripadnika oružanih snaga iz svih 29 NATO-ovih i dviju partnerskih zemalja (Finska i Švedska) s oko 250 zrakoplova, 65 brodova i 10 000 vozila. To znači da je brojnošću ljudi i tehnike, a sigurno i zahtjevnošću, premašila vježbu iz 2015. i zato se može nazvati najvećom NATO-ovom vježbom u ovom desetljeću.
Sva vojna tehnika i osoblje prolaze kroz 27 lokacija diljem Norveške. Kad bi se sva oprema razmjestila po vozilima u jednoj koloni, bila bi dugačka 92 km. Postavljeno je oko 35 000 kreveta u 50 kampova u i oko područja za vježbu. U 20 kampova bilo je moguće smjestiti više od 500 vojnika, a najveći kamp imao je kapacitet za 5500 vojnika. Prije i tijekom vježbe bit će posluženo 1,8 milijuna obroka, 4,6 milijuna boca vode, oprano 660 tona rublja. NATO i Norveška su za logističku potporu za vježbu sklopili ugovor vrijedan 200 milijuna eura.
Norveško viđenje
Tijekom travnja i svibnja 2018. norveška vojska provela je anketu među lokalnom populacijom starijom od 18 godina i rezultati su bili impresivni: 61 % ima dobro mišljenje o NATO-u, 87 % misli da druga zemlja NATO-a treba pomoći Norveškoj ako bude napadnuta, 80 % smatra da Norveška treba pomoći drugoj NATO-ovoj zemlji u slučaju napada, 72 % da članstvo Norveške u NATO-u sprečava druge zemlje da je napadnu, 65 % podržava da se ostale NATO-ove zemlje vježbaju i obučavaju u Norveškoj, 29 % ima dobro znanje o norveškom konceptu totalne obrane, no samo je 23 % ispitanika znalo da NATO ima glavnu vojnu vježbu u Norveškoj u 2018.
Potpora zemlje domaćina ukupna je količina napora i kapaciteta koje Norveška treba staviti na raspolaganje kako bi NATO mogao vježbati u njoj. Prihvaćanje savezničkih postrojbi nacionalna je odgovornost u okviru zajedničke obrane, definirana u združenim doktrinama Saveza i zemalja članica. Stoga je norveško Združeno zapovjedništvo oružanih snaga blisko surađivalo s norveškom Upravom za civilnu zaštitu, privatnim tvrtkama i drugim civilnim partnerima. Uprava i oružane snage zajednički rade kako bi se osigurala planirana potpora zemlje domaćina. To uključuje razmještaj osoblja, vozila i opreme u Norveškoj te povratak iz nje. Oko 60 brodova i 180 letova s opremom i osobljem došlo je u Norvešku. Od točaka dolaska, oprema je prebačena u područja vježbanja cestom i željeznicom. Za potrebe vježbe korišteni su kapaciteti četiriju morskih (Borg, Åndalsnes, Orkanger, Fiborgtangen) i pet zračnih luka (Gardermoen, Røros, Kristiansund, Ørland, Værnes), što je bio velik logistički izazov za samu zemlju domaćina i NATO, a veliku ulogu u odgovoru na taj izazov imao je zapovjednik Združene logističke potporne skupine (Joint Logistics Support Group – JLSG) brigadni general Hrvatske vojske Darko Pintarić.
Kopnene snage
Vježbu je isplaniralo Združeno savezničko zapovjedništvo snaga u Napulju (Allied Joint Force Command Naples- JFC Naples ). Scenarij je izmišljen no sastavljen tako da pruži vrlo realne naučene lekcije koje će poslužiti kako bi se ojačala elastičnost cijele vojne komponente Saveza. Igrajuće su postrojbe bile unaprijed upoznate sa scenarijem. Primarni cilj kopnenog dijela vježbe LIVEX bio je obučavati taktičke postrojbe, a proveden je u središnjoj i istočnoj Norveškoj. Snage su bile podijeljene na sjeverne i južne, fiktivno su ratovale jedne protiv drugih. Sjeverne su snage bile pod Združenim zapovjedništvom za kopnene operacije (Allied Land Command), činila ih je norveška brigada Nord te brigade iz Švedske i Kanade, kao i amfibijske snage iz američkog Marinskog korpusa. Južne snage bile su pod zapovijedanjem njemačko-nizozemskog korpusa koji se sastojao od brigada iz Njemačke, Italije i Ujedinjenog Kraljevstva. No, te su brigade bile multinacionalne, primjerice brigada iz Ujedinjenog Kraljevstva imala je pridodane postrojbe iz Danske, Norveške i Poljske. Oba zapovjedništva uspostavljena su u kampu Jørstadmoen u Lillehammeru. Norveška nacionalna garda (aktivna pričuva) sudjelovala je sa svojim snagama za brzo djelovanje i drugim osobljem.
Terenski je dio imao dvije faze. Prva se faza odvijala od 31. listopada do 3. studenog i tijekom nje sjeverne su snage napadale južne uz potporu amfibijskog desanta američkih marinaca. U drugoj su fazi, od 4. do 7. studenog južne snage preuzele inicijativu i provele protunapad.
Zračne i mornaričke snage
Trident Juncture 2018 pružio je izvrsnu priliku za obučavanje i provođenje složenih zračnih operacija savezničkih snaga u teškim norveškim vremenskim uvjetima. Savezničko zapovjedništvo zračnih snaga (Allied Air Command) bilo je zaduženo za opće planiranje, dok je norveški Nacionalni centar za zračne operacije planirao i koordinirao sudjelovanje norveških zračnih snaga i potporu zemlje domaćina u suradnji s norveškim združenim zapovjedništvom.
Zračne su snage polijetale iz četiriju norveških zračnih luka te iz Kallaxa u Švedskoj i Rovaniemija u Finskoj. Zračne operacije provedene su u cijelom području vježbe, ali uglavnom u sjevernoj Norveškoj i Švedskoj. Zrakoplovci su podupirali kopnene snage u terenskom području vježbanja te pomorske snage s obale zapadne i središnje Norveške.
Mornaričke su snage ponajprije vježbale u Norveškom moru uz obalu kod grada Bergen u zapadnoj Norveškoj i sjeverno do Vestfjordena u Nordlandskom okrugu. Bile su također podijeljene u dvije suprotstavljene strane. Sjeverne pomorske snage činili su mornari i brodovi iz Belgije, Kanade, Nizozemske, Norveške, Španjolske, Turske i SAD-a dok su se južne sastojale od stalnih NATO-ovih stajaćih mornaričkih skupina 1 i 2 (Standing NATO Maritime Group – SNMG1 i SNMG2). U vježbi je sudjelovao i američki nosač aviona ”Harry S. Truman“ klase Nimitz koji je u tim vodama zadnji put bio prije 30 godina.
Sigurnost, zaštita okoliša i baštine
S desecima tisuća vojnika koji zajedno vježbaju, postojala je velika mogućnost da će biti i nesreća. O tome su odgovorne osobe iz NATO-a i Norveške tijekom procesa planiranja intenzivno razmišljale te poduzele nekoliko koraka kako bi se smanjio rizik.
Uspostavljeno je tijelo koje je isključivo brinulo za sigurnost sudionika, s osobljem koje su većinom činili Norvežani, no vodio ih je NATO. Norveško Združeno zapovjedništvo bilo je zaduženo za koordinaciju aktivnosti u slučaju incidenta ili nesreće tijekom vježbe, kao i da o izvanrednom događaju informiraju i druge aktere kojima su te informacije potrebne kako bi izbjegli takva područja. Vozači u Norveškoj i susjednoj Švedskoj upozoreni su na moguće povremene zastoje zbog vojnih konvoja koji su se kretali sporije.
Također, Norveška i NATO željeli su što više smanjiti posljedice održavanja vježbe na okoliš. Budući da zemlja u listopadu i studenom nije zamrznuta, barem nije bila takva tijekom vježbe, teška vozila mogla su ostaviti duboke tragove na tlu. Kako bi se taj problem smanjio na najmanju moguću mjeru, određena su područja u kojima je bilo moguće provoditi manevar u punom opsegu te područja preko kojih su se prijevoz i manevar morali izbjegavati ili provoditi minimalno.
Norveške oružane snage prikupile su opsežne informacije o terenu, a u tome su znatno pomogle lokalne vlasti koje su osigurale prijekopotrebne podatke o područjima koja treba izbjegavati – kao što su izvori pitke vode, objekti za uzgoj ribe, spomenici kulture itd. Ti su podaci poslužili za izradu posebnog ekološkog zemljovida koji je podijeljen svim sudionicima.
Definirane su točke s ograničenjima prometa u područjima poput prirodnih rezervata, nacionalnih parkova i spomenika. Osim toga, potpisano je niz lokalnih ugovora koji su omogućavali korištenje područja s niskim rizikom od oštećenja na kojima će zemljoposjednici zasaditi usjeve nakon vježbe. Norveška i NATO također su proveli nekoliko izviđanja područja vježbe. To je svim sudionicima omogućilo da se upoznaju s budućim izazovima i steknu saznanja o područjima u kojima će raditi. Tijekom vježbe, zapovjedni lanac i ocjenjivači pomagali su u izbjegavanju nepotrebnih šteta, a Savez i Norveška obvezali su se da će ih nadoknaditi.
Ispitivanje cijelog lanca
”Živimo u opasnijem i manje predvidivom svijetu s novim prijetnjama i izazovima,” rekao je glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg. Istaknuo je da je vježba razmjerna postojećem zahtjevnijem sigurnosnom okruženju Saveza.
NATO je obrambeni savez, čija je svrha štititi zemlje članice. Savez nije prijetnja niti jednoj zemlji i ne vidi neposrednu vojnu prijetnju protiv bilo kojeg saveznika.
Sjeverna Europa ima veliku stratešku važnost u savezničkoj sigurnosti. Vježbe NATO-a nisu usmjerene protiv bilo koje zemlje ili regije. Trident Juncture 2018 fokusiran je na osiguravanje interoperabilnosti, kako bi snage mogle zajedno djelovati u krizi, bilo gdje na području Saveza. Vježba ispituje cijeli vojni lanac – od obuke vojnika na taktičkoj razini, do zapovijedanja na strateškoj razini.
NATO želi istaknuti svoju transparentnost i pozvao je sve članice Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS), među kojima i Rusiju, da pošalju promatrače. Vježbu je promatralo 20 promatrača iz 13 članica OESS-a na Dan uvaženih gostiju.
Vježba Trident Juncture 18 već je nakon svoje druge (LIVEX) faze pokazala punu interoperabilnost i superiornost NATO-a i partnerskih zemalja u svim područjima borbenog djelovanja, odnosno spremnost Saveza da odgovori svojim sposobnostima na sve izazove koji bi ugrožavali mir i stabilnost.
Vježba na zapovjednom mjestu (CPX) održat će se u NATO-ovu Središtu za združeno ratovanje (Joint Warfare Centre – JWC) u Stavangeru, od 14. do 23. studenog. To je vježba za osposobljavanje zapovjedništva (stožernog osoblja), a neće uključivati vojne snage na kopnu, na moru ili u zraku. JWC je izradio scenarij prema uputama Vojnog odbora NATO-a. CPX se provodi kao računalna simulacija. Svi će sudionici tijekom simulacije biti testirani na svojim primarnim funkcijama u združenom radu unutar NATO-ova zapovjedništva i strukture snaga.
Ljudstvo i oprema
Vježba je testirala i sposobnost članica Saveza u premještanju opreme diljem Europe, postupka koji bi se inače provodio kad bi bio potreban odgovor na stvarnu prijetnju. Tako je, primjerice, Velika Britanija odlučila dopremiti većinu svoje opreme i vozila u Norvešku kopnenim putem preko šest zemalja u pet dana. Tako su testirali svoja laka oklopna vozila na kotačima Husky i Foxhound, inače namijenjena za pustinjske uvjete, kao i brojna logistička vozila. Njemačka je za potrebe svojih snaga u Norvešku dopremila 200 borbenih oklopnih vozila, uključujući 20 tenkova Leopard 2, a njihova ukupna flota brojila je 2000 vozila. Češka je sudjelovala s 200 vojnika i 70 vozila, a za prijevoz opreme morali su koristiti željeznicu, cestu i brodove. Tako su dio opreme morali dopremiti do luke Eemshaven u Nizozemskoj i krenuti morskim putem do Norveške. Uz Norvežane, najviše pripadnika imali su Amerikanci (18 000), Nijemci (8000) i Ujedinjeno Kraljevstvo (2400).
pripremio: Ivan GALOVIĆ, foto: NATO