“Ne zaboraviti ove žrtve znači dati život Vukovaru i njegovim obiteljima…”

“Konačnim popisom svih žrtava Vukovara, a riječ je o 2717 osoba, iskazujemo trajan spomen svim vukovarskim žrtvama u Domovinskom ratu, što nas i povijest obvezuje kako se ne bi niti jedna žrtva zaboravila te kako se u budućnosti žrtva Vukovara i Vukovaraca ne bi umanjila ili krivo navodila i interpretirala,” govori fra Ivica Jagodić, gvardijan Franjevačkog samostana u Vukovaru, u čijem je dvorištu postavljeno spomen-obilježje s imenima svih vukovarskih žrtava

“Ova su imena životi koji sad vječno gledaju svoj grad kako živi i Dunav kako teče. Popis na staklenoj stijeni postavljen je na najčasnijem mjestu u dvorištu Franjevačkog samostana ponad Dunava,” počinje priču o popisu svih vukovarskih žrtava Domovinskog rata gvardijan Franjevačkog samostana u Vukovaru fra Ivica Jagodić, popisu koji Vukovaru i obiteljima njegovih žrtava znači život. Staklena ploča s točno 2717 imena, koja je nedavno postavljena u dvorištu samostana i Župe sv. Filipa i Jakova, za sve njih znači mjesto utjehe u najtežim danima, ali i jamstvo kako će sve žrtve Grada Heroja zauvijek ostati zapamćene. 

Upravo želja da niti jedna vukovarska žrtva ne bude zaboravljena i kako bi svaka od njih imala svoj smisao i ponos bila je nit vodilja vukovarskim franjevcima u projektu prikupljanja svih imena koja se danas nalaze na popisu spomen-obilježja.

“Sve je zapravo počelo od susreta s roditeljima koji su izgubili svoju djecu. Odgojili su ih za ljubav prema domovini i sad kad ih nema zaista im je teško. Ideja o ovome sazrijevala je već godinama među nama franjevcima. Prvi poticaj za sastavljanje popisa došao je još 2015. od tadašnjeg župnika u Šarengradu, koji je često dolazio u Vukovar, fra Josipa Šoštarića. No, tek u vremenu došašća 2017. ovu smo ideju objavili u našem župnom i samostanskom oglasnom listiću. Zatim smo u hodniku samostana postavili prvi neslužbeni popis koji nam je poslužio da Vukovarci i svi koji su vezani uz Vukovar, a dolaze svojima za Božić, mogu prijaviti sve one koji nisu na popisu,” govori fra Ivica Jagodić te dodaje kako je već na tom popisu bilo tisuću žrtava.

Popis stalno rastao

Održana je i konferencija za medije na kojoj je javnosti predstavljen projekt prikupljanja imena žrtava te je organiziran i tim mladih suradnika koji su radili na projektu – Antonija Zaoborni, Marija Hardi, Ena Mor i Darko Raguž. Kako bi se prikupljanje imena žrtava privelo kraju, franjevci su uoči obilježavanja Dana sjećanja na žrtvu Vukovara u studenom 2018. ponovno organizirali konferenciju za medije. Ondje su javnost obavijestili o idejnom projektu postavljanja popisa žrtava u perivoju Franjevačkog samostana, gdje je jedino bilo izvedivo postaviti tako velik popis imena. Projekt u takvom obliku na staklenoj stijeni uz višegodišnje razmišljanje izradila je Radionica arhitekture Gorana Rake, dizajn slova na popisu Goran Raukar, a rasvjetu Zlatko Galić – Nova Lux. Građevinske radove i hortikulturne usluge izvelo je vukovarsko poduzeće Komunalac, a sve uz odobrenje pročelnice Konzervatorskog odjela u Vukovaru Zdenke Predrijevac. “Svi su,” naglašava gvardijan, “svoj doprinos dali bez ikakve naknade.”

Sam popis je, dakle, nastajao dvije godine, a nositelji projekta bili su vukovarski franjevci, koji su obilazili različite udruge, skupine i zajednice te mjesta bivše Općine Vukovar. Veliku potporu prilikom prikupljanja imena žrtava dao im je i Ante Nazor u ime Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra te Dražen Živić iz Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar.

“Naši mladi u timu vrlo su lako unosili podatke u program. I tako je popis stalno rastao dok nije došao do ovog konačnog broja. Sav popis provjerio je Ured državne uprave u Vukovarsko-srijemskoj županiji pod vodstvom tadašnjeg predstojnika, a danas ministra državne imovine Marija Banožića. Ono što nas je hrabrilo na tom putu prikupljanja bile su pozitivne reakcije naših vjernika i sugrađana. Samo postavljanje popisa bilo je u krugu nas Vukovaraca. Željeli smo dati prednost roditeljima i rodbini svih žrtava. No, već nakon nekoliko dana došla je predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović i potpredsjednik Vlade i ministar obrane Damir Krstičević,” govori nam gvardijan. Dodaje kako su projektu pristupili apsolutno pozitivno, ne prozivajući nikoga zašto to već nije učinjeno. Premda su došli do konačnog popisa svih žrtava Vukovara, otvorena je mogućnost naknadnog upisivanja dođe li se do još nekih imena stradalih.

Precizni podaci

Popis obuhvaća poginule hrvatske branitelje, pripadnike Civilne zaštite u gradu Vukovaru 1991., a na staklenoj stijeni nalaze se i zatočeni i ubijeni u srpskim koncentracijskim logorima. Među žrtvama su i brojni nestali te velik broj hrvatskih branitelja koji su došli iz drugih krajeva Hrvatske i inozemstva braniti Vukovar.

Na pitanje zbog čega su franjevci odlučili kompletirati popis svih žrtava Vukovara, fra Ivica Jagodić jednostavno odgovara: “Željeli bismo raspolagati preciznim podacima zbog naše povijesti i naše baštine, za nove naraštaje zbog kojih svaka žrtva ima svoj smisao i ponos.”

Ističe i kako su se sadašnji sinovi sv. Franje Asiškog našli u obvezi pamćenja žrtava baš kao njihovi prethodnici 1918., nakon Prvog svjetskog rata.

“Naši su preci prikupili imena i prezimena poginulih i nestalih u Prvom svjetskom ratu te su ih uklesali u granitne ploče oko oltara Žalosne Gospe. Za njih su prinosili svete mise i zadržali njihov spomen u zajednici živih. Nažalost, nakon Drugog svjetskog rata našoj braći franjevcima nije bilo moguće prikupiti imena žrtava komunističkog terora u Vukovaru jer bi na spomen i jedne žrtve svatko bio u životnoj opasnosti. Danas stoga nemamo popis žrtava Vukovaraca iz tog vremena. Možemo samo reći da taj popis nije malen, ali o kojem je broju riječ, to još uvijek nije istraženo. Jedino što svake godine 12. travnja obilježavamo te žrtve čija su djeca još uvijek živa,” navodi fra Ivica Jagodić.

Gvardijan Franjevačkog samostana dalje ističe kako su prepoznali da se žrtve sve više zaboravljaju kako vrijeme prolazi pa su postavljanjem popisa sve njih željeli zadržati u sjećanju.

“Ovim iskazujemo trajan spomen svim vukovarskim žrtvama u Domovinskom ratu, što nas i povijest obvezuje, kako se ne bi niti jedna žrtva zaboravila te kako se u budućnosti žrtva Vukovara i Vukovaraca ne bi umanjila ili krivo navodila i interpretirala. U molitvi i u našem vjerničkom zajedništvu želimo iskazati pijetet svim nevino stradalim, koji su u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, bez obzira na nacionalnost, poginuli, nestali, zatočeni ili stradali na bilo koji način,” objašnjava fra Ivica Jagodić. Posebnu su pažnju franjevci željeli iskazati onima koji još uvijek za svoje najbliže ne znaju gdje su, kojima se još uvijek ime nigdje ne navodi ni ne spominje. Upravo spomen-obilježje može biti utjeha u najtežim danima, kao što su Svi sveti i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara.

“Sad, u dvorištu Franjevačkog samostana u znaku vječne hvale i zahvale možemo donijeti cvijeće, zapaliti svijeće i pomoliti se nad svakim imenom,” dodaje gvardijan. Tako niti jedna žrtva na popisu ne ostaje bez smisla, niti danas, niti za buduće naraštaje.

“Ova upisana imena ponad Dunava sad su kao ‘grad na gori’. Oni su uzdignuti visoko, svatko ih može vidjeti i u njima otkriti poticaj za opće dobro, ljubav i žrtvu. Tko god vidi ovaj veliki popis od 2717 imena žrtava, zadivljen može kliktati s psalmistom (Ps 136) ‘Neka mi se jezik za nepca prilijepi, ako spomen tvoj smetnem ja ikada.’ Ne zaboraviti ove žrtve znači dati život Vukovaru i njegovim obiteljima,” zaključuje fra Ivica Jagodić.

Martina Butorac

snimio Miro Šlafhauser