U Borovu je 2. svibnja obilježena 32. obljetnica stradanja dvanaestorice hrvatskih redarstvenika

“Tek na kraju tog dana, 2. svibnja 1991., dok smo u Policijskoj stanici Vukovar jedno do drugoga polagali dovezena tijela ubijenih redarstvenika i pokušavali ih raspoznati, počeli smo shvaćati što se zapravo dogodilo i koliko smo prijatelja u Borovu Selu izgubili”, govore nekadašnji pripadnici Jedinice za posebne namjene Vinkovci koji su tada sudjelovali u akciji. I ovoga svibnja, sa svijećama i zastavama u rukama, u dugačkoj koloni hodali su glavnom ulicom Borova prema spomeniku poginulim redarstvenicima u središtu sela.

Kronologija događanja

Od početka 1991. u Hrvatskoj rastu napetosti, a zbog srpske pobune hrvatski policajci interveniraju u Pakracu i za Krvavi Uskrs na Plitvicama. U Borovu Selu, 31. ožujka 1991. godine, Srpsko nacionalno vijeće donosi odluku o pripajanju “Autonomne oblasti Slavonija, Baranja i zapadni Srijem” Republici Srbiji, nakon čega Srbi iz tog i okolnih srpskih sela barikadama blokiraju Vukovar, a u Borovo Selo pristiže nekoliko stotina pripadnika paravojnih postrojbi iz Srbije. U noći sa 1. na 2. svibnja 1991. četiri su hrvatska policajca na ulazu u Borovo Selo primijetila izvješenu jugoslavensku zastavu. U pokušaju njezina skidanja na njih je iz okolnih kuća pucano. Dvojica policajaca uspjela su pobjeći, dok druga dvojica padaju u ruke srpskih pobunjenika. Pregovori o njihovu puštanju bili su neuspješni pa je odlučeno da ih se oslobodi policijskom akcijom. Zbog toga 2. svibnja oko podneva u Borovo Selo ulaze dva autobusa i nekoliko policijskih vozila u kojima je šezdesetak pripadnika vinkovačke Jedinice za posebne namjene. Nisu spremni za oružani sukob, rečeno im je da na ulici prosvjeduju civili i da trebaju smiriti situaciju. Trebaju osloboditi dvojicu ranije zarobljenih kolega i privesti pobunjenike koji su ih zarobili. Opremljeni su za te policijske zadaće: prozirni štit (“špalir”), suzavac, šok-bombe, osnovno i automatsko naoružanje. Nakon što su stigli do središta mjesta, prije nego su uspjeli izići iz autobusa, iznenada su se našli pod žestokom paljbom – na njih je pucano iz okolnih kuća, s krovova, sa svih strana iz pušaka, snajpera s prigušivačima, tromblonskim minama. Zasjeda. Policajci iskaču iz već izbušenih vozila, pokušavaju pronaći zaklon, shvatiti otkuda i tko puca, odgovoriti na vatru i organizirati se. Jedan za drugim padaju pogođeni, ranjeni ostaju ležati u kanalima oko ceste, ne može im se prići i pomoći im. Zbog postavljenih barikada, osječka jedinica policije koja je trebala pružiti pojačanje nije uspjela ući u selo iz smjera Dalja. Pripadnici Jedinice za posebne namjene Vinkovci očajnički su se borili nekoliko sati. Oko 15 sati ulazi oklopna kolona JNA i pokušava uspostaviti tampon-zonu, a oko 17 sati počinje izvlačenje preživjelih policajaca. Dvije ekipe hitne pomoći iz vinkovačke bolnice izvlače ranjene dok se naoružana, organizirana masa koja je do maloprije pucala po redarstvenicima okuplja po ulicama i slavi pobjedu. Konačno, do kasnih noćnih sati traje izvlačenje tijela poginulih. Rezime tog, jednog od najtežih dana Domovinskog rata, bio je 12 mrtvih i 21 ranjeni redarstvenik.

Policajci Stjepan Bošnjak (1955.), Antun Grbavac (1961.), Josip Culej (1966.), Mladen Šarić (1965.), Zdenko Perica (1965.), Zoran Grašić (1969.), Ivica Vučić (1961.), Luka Crnković (1970.), Marinko Petrušić (1966.), Janko Čović (1965.), Željko Hrala (1968.) i Mladen Čatić (1971.) ubijeni su u Borovu Selu. U toj akciji ranjen je 21 policajac.,

ZDRAVKO MAMIĆ bio je pripadnik Jedinice za posebne namjene Vinkovci, sudionik događaja u Borovu Selu, a danas je predsjednik “Udruge 12 redarstvenika”, koja je osnovana krajem 2020. na inicijativu sudionika akcije. Udruga ima pedesetak članova s područja Vinkovaca, Vukovara i Županje, koji su postali pripadnici postrojbe u vremenu od 6. ožujka, kada je Jedinica za posebne namjene Vinkovci ustrojena, do 1. listopada 1991.

O događaju u Borovu Selu danas kaže: “Mi smo do tada bili angažirani na akcijama zaustavljanja i sprečavanja prosvjeda u selima s većinskim srpskim stanovništvom i osnovna sredstva za rad su nam bili pendrek, špalir i suzavci. Kad smo krenuli 2. svibnja 1991. mislili smo da idemo u neku od akcija kao do tada. Od oružja smo imali samo osnovno naoružanje koje smo zaduživali, a od dodatnog naoružanja uzeli smo suzavce, kacige, pancirke, koji se koriste za razbijanje demonstracija. Nismo znali kamo idemo. Tek putem, u Vukovaru, saznali smo da idemo u Borovo Selo.”

Sve što se dalje događalo bilo je strelovito i šokantno. Zdravko Mamić prisjeća se: “Ulazeći u Borovo Selo primjećujemo kako nikoga nema na cesti, sve je pusto i sumnjivo nam je. Ostavljamo dio ljudi na pruzi da nam čuva odstupnicu, ulazimo u Borovo Selo i tu nas zatvaraju sa svih strana. Tu počinje pokolj. Nebo i zemlja su se sastavili, sa svih strana počela je pucnjava po nama. Autobusi su bili izrešetani, ljude je uhvatila panika, nisu znali tko puca ni kuda trebamo ići, gdje se zakloniti. Razbili su nas u više malih skupina. Pri samom izlasku iz autobusa već smo imali ranjene. Nakon toga svaka se skupina bori za sebe, sukladno okolnostima u tom trenutku. Shvatili smo da tu nema civila, demonstranata, tu smo bili mi kao glineni golubovi na cesti.”

“JPN Vinkovci temelj je stvaranja Hrvatske vojske. Iz naše postrojbe izrasli su pripadnici i zapovjednici 5. gbr, 3. gbr, visoki dužnosnici u policiji. Mi smo bili rasadnik iz kojeg su kasnije izišli brojni branitelji, ratnici i zapovjedni kadar Hrvatske vojske, koji su uvijek bili na najtežim ratištima, a mnogi su tijekom Domovinskog rata poginuli ili bili ranjeni. O toj se postrojbi malo zna, no ona je u početku bila jedina borbeno operativna postrojba u Vukovarsko-srijemskoj županiji.”

U organizaciji Policijske uprave Vukovarsko-srijemske održana je memorijalna atletska cestovna utrka “12 kilometara za 12 redarstvenika”, u spomen na tragičnu pogibiju dvanaest hrvatskih redarstvenika 2. svibnja 1991. u Borovu Selu. Na utrci su sudjelovali hrvatski policajci i vojnici, članovi sportskih udruga i građani. Ante Kalaica prvi je ušao u cilj u konkurenciji natjecatelja iz MORH-a. Drugo najbolje vrijeme ostvario je Slavko Janjić, a treći je dotrčao Mario Rakmić. Najbolji predstavnici Ministarstva unutarnjih poslova u muškoj kategoriji bili su Franjo Ileković, Mirko Miličić i Krunoslav Svečnjak, dok su u ženskoj kategoriji najbolje bile Magdalena Oršić, Nives Šimić i Nela Marušić.

U Borovu je 2. svibnja 2023. održana komemoracija u povodu 32. godišnjice pogibije 12 hrvatskih redarstvenika, pripadnika Specijalne jedinice policije koji su ubijeni 1991. godine. Uz članove obitelji poginulih redarstvenika, njihove prijatelje i suborce, predstavnike braniteljskih udruga i visoke goste, komemoraciji je nazočio i ministar obrane Mario Banožić, koji je tom prigodom rekao kako je pogibija 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu, pripadnika vinkovačke Specijalne jedinice policije, jedna od bolnijih tema iz Domovinskog rata. “Uz Josipa Jovića, ovih 12 redarstvenika podsjeća nas kako su od 1990. do sredine 1991. godine hrvatska policija i dragovoljačke postrojbe iznijele značajan teret obrane”, rekao je. Naglasio je kako kroz zajedničke obučne aktivnosti svjedočimo sjajnoj suradnji hrvatskih policajaca i hrvatskih vojnika. “Hrvatska vojska i policija prvi su jamci i čuvari sigurnosti naših građana. Stoga nam je obaveza neprestano ulagati u razvijanje njihovih sposobnosti, poboljšavati prava i uvjete života onih koji se uvijek nalaze na prvoj crti obrane i prenositi istinu o Domovinskom ratu mlađim generacijama”, rekao je ministar.

Tekst Lada Puljizević; Foto  Josip Kopi, Lada Puljizević