S dolaskom novih prijetnji velike su cijevi na brodovima sve više postajale prošlost, ali zahuktao se razvoj topova malog i vrlo malog kalibra s malim dometom i vrlo velikom gustoćom paljbe

U odnosu na one vođenih projektila brod-brod (površina – površina) i brod-zrak (površina – zrak), borbene značajke brodskog topništva velikog (od 100 mm naviše) i srednjeg kalibra vrlo su brzo postale beznačajne. Projektili brod-zrak od samog su početka s vrlo visokim postotkom uspješnosti mogli pogađati ciljeve udaljene nekoliko desetaka kilometara. Oni najsuvremeniji mogu uništavati čak i povratne module interkontinentalnih balističkih projektila. I najraniji vođeni projektili brod-brod s aktivnim radarskim ili infracrvenim navođenjem imali su domet veći od 50 kilometara i bojne glave dovoljno velike da onesposobe ciljeve veličine krstarice.

U usporedbi s tim mogućnostima, borbene značajke topova kalibara 127 ili 130 mm bile su i još su uvijek zanemarive. Stoga ne čudi da većina ratnih brodova projektiranih šezdesetih godina i kasnije ima jedan, najviše dva topa srednjeg kalibra. Doduše, ne može se reći da su baš “za ukras”, ali mogućnosti uporabe iznimno su im ograničene.

S druge strane, u isto je vrijeme došlo do naglog razvoja brodskog topništva malog i vrlo malog kalibra. Ti topovi imaju mali domet, ali zato vrlo veliku gustoću paljbe. Upravo je ta gustoća odličan preduvjet da bi se uništili mali i brzi ciljevi koji lete na vrlo malim visinama, primjerice protubrodski vođeni projektili.

Da bi brodski proturaketni topnički sustav bio učinkovit, nužno je uz top uvezati automatizirani ciljnički sustav i to iz dva razloga. Prvi: da bi se cilj otkrio na dostatno velikoj udaljenosti. Drugi: da bi ga se uspješno naciljalo i uništilo. Ubrzo su proizvođači brodskih oružnih sustava počeli razvoj posebne grane brodskog topništva nazvane oružni sustavi za blisko djelovanje (Close-In Weapon System – CIWS).

CIWS sustavi kreću se u rasponu kalibara od 20 do 40 milimetara. Doduše, talijanska tvrtka Leonardo uporno tvrdi da je i njezin top Super Rapido kalibra 76 milimetara, uza sve ostalo, i CIWS sustav, no o tome bi se dalo naširoko raspravljati.

CIWS sustavi mogu imati svoj motrilačko-ciljnički sustav (uvjetno rečeno autonomni), ili biti spojeni s brodskim. SAD je preferirao prvo rješenje, dok je sovjetska mornarica preferirala drugo. Ne zato što ga je smatrala boljim, nego zato što njezina vojna industrija gotovo do samog kraja XX. stoljeća nije bila sposobna napraviti dostatno male i pouzdane komponente za autonomni sustav.

Na “Koraljnom moru”

Najpoznatiji je, najrašireniji i po tome bi se reklo najbolji brodski topnički proturaketni sustav američki Phalanx CIWS. Prvi brod njim opremljen bio je USS Coral Sea, nosač zrakoplova klase Midway. Zbilo se to daleke 1980., kad je brod već imao 33 godine operativne uporabe. Otad je Phalanx postavljan ne samo na ratne nego i na brojne pomoćne brodove američke, kao i na brodove dvadeset drugih ratnih mornarica.

Phalanx Block 1B sastoji se od motrilačko-ciljničkog radara AN/UPS-2, zatim termalnog senzora, automatskog sustava za videopraćenje cilja i šestocijevnog Gatling topa kalibra 20 mm. Top ispucava rasprskavajuće streljivo tipa M940 sa samolikvidatorom. Broj ispucanih granata može biti 3000 ili 4500 u minuti, što stvara vrlo gustu zavjesu oko gađanog cilja uz iznimno malo rasipanje. Kapacitet spremnika iznosi 1550 granata. Phalanx je u pravilu uvezan u brodski operativni sustav te prve podatke o cilju dobiva iz njega. Međutim, kad se koristi na brodovima koji ili nemaju odgovarajući ili uopće nemaju nadzorno-zapovjedni sustav, moguć je autonomni princip djelovanja. S obzirom na to da mu je masa tek 6200 kilograma, moguće ga je ugraditi i na vrlo male brodove. Kupcima je privlačan jer za svega 17 milijuna dolara dobivaju cjelovit sustav proturaketne obrane kojim mogu zahvaljujući termalnom senzoru gađati i druge ciljeve, kao što su čamci ili mali brodovi. Doduše, podatak o učinkovitom dometu klasificiran je, no zasigurno nije manji od 1,5 km. Kako je brzina projektila na ustima cijevi 1100 m/s, do dva kilometra trebaju mu manje od dvije sekunde.

Iako je Phalanx CIWS dobar topnički proturaketni sustav, napredak tehnologije učinio ga je zastarjelim. Proturaketni sustav SeaRAM rabi Phalanxove radarske i elektrooptičke sustave, no umjesto topa ima lanser sa 11 projektila RIM-116 Rolling Airframe Missile (RAM).

Vratar na brodu

Za mornarice kojima je Phalanx premalen nizozemska je tvrtka Signaal (danas Thales Nederland) razvila odličan CIWS topnički sustav Goalkeeper. Naoružan je topom kalibra 30 mm sa sedam cijevi GAU-8/A Avenger brzine paljbe 4200 granata u minuti. Top je originalno razvijen za jurišni avion A-10 Thunderbolt II. Svaki top ima i spremnik za streljivo sa 1190 granata. S obzirom na kalibar i brzinu paljbe te činjenicu da je najveći domet oko 3500 metara i da može koristiti četiri vrste granata, Goalkeeper je učinkovit i protiv ciljeva kao što su helikopteri, avioni, pa čak i korvete te manje fregate. Njegova paljba neće potopiti takve brodove, ali prouzročit će znatnu štetu na nadgrađu, radarskim antenama i antenama sustava za elektroničko djelovanje te na elektrooptičkim motrilačkim sustavima. Kako je masa cijelog sustava oko 6350 kilograma, može ga se ugraditi i na manje brodove.

Goalkeeper je razvijen kao potpuno autonoman CIWS sustav. Da bi se to postiglo, ugrađen je motrilački radar čija se antena nalazi na izdignutom postolju na vrhu kupole. Za praćenje cilja i navođenje topničke paljbe koristi se ciljnički radar uz koji je uvezana i termovizijska kamera. Tipičan je način djelovanja Goalkeepera protiv protubrodskih vođenih projektila otvaranje paljbe na oko 1600 metara te djelovanje do udaljenosti od 350 metara. Najveći je nedostatak tog sustava visoka cijena. Dok Phalanx Block 1B možete dobiti za 17 milijuna dolara, za Goalkeeper ćete morati platiti najmanje 25 milijuna eura.

Od SSSR-a do Kine

Sovjetska ratna mornarica svoje je ratne brodove od vođenih protubrodskih projektila branila topničkim sustavom AK-630. Brojka 6 u oznaci pokazuje da se radi o Gatling topu sa šest cijevi, a 30 da ima kalibar 30 milimetara. Inačica AK-630M ima brzinu paljbe do 5000 granata u minuti, a AK-630M1-2 čak 10 000. Međutim, kod tog sustava nije problem u značajkama topa, nego u činjenici da se ciljnički sustav nalazi daleko od topa, čime se usložnjava ciljanje i smanjuje preciznost. Zbog toga mu je učinkovita zona djelovanja 500 do 600 metara protiv protubrodskih vođenih projektila. Kako bi povećala razinu zaštite svojih brodova, ruska mornarica razvila je hibridni topničko-raketni sustav 3M87 Kortik (NATO-ova oznaka je SA-N-11 Grison). Izvozna inačica nazvana je Kaštan. Radi se o paljbenoj postaji koja objedinjuje dva Gatling topa sa šest cijevi AO-18/GŠ-6-30K i dva lansera s po četiri projektila 3M311, te motrilački i ciljnički radar zajedno s elektrooptičkim motrilačko-ciljničkim sustavom. Jedina je namjena sustava Kortik obrana broda od protubrodskih vođenih projektila na malim udaljenostima. Zona djelovanja novog projektila Raketa 3M311/Kortik-M iznosi od 1500 do 10 000 metara. Zona djelovanja topničkog dijela je od 500 do 1500 m. Kineskoj ratnoj mornarici svidio se Goalkeeper pa je za svoje potrebe razvila njemu uvelike sličan sustav koji je dobio tvorničku oznaku Type 730, a ona ga je označila kao H/PJ-12.

Top je kalibra 30 milimetara sa sedam cijevi. Brzina paljbe mu je do 4200 granata u minuti. Otkrivanje ciljeva prepušteno je glavnom brodskom radarskom sustavu. Za praćenje i navođenje topničke paljbe ugrađen je radar čija se velika antena nalazi na krovu kupole, a kraj nje je elektrooptički motrilačko-ciljnički sustav. Procjena je da najveći učinkoviti domet sustava Type 730 iznosi do 1,5 km. Na njegovoj je osnovi razvijen sustav Type 1130. Najveća je razlika u ugrađenom topu koji ima 11 cijevi, što je omogućilo povećanje brzine paljbe na 11 000 granata u minuti. Kako bi se ona mogla iskoristiti, ugrađena su dva spremnika streljiva, svaki s po 640 granata.

Kad se pogleda bolje…

CIWS Meroka najneobičniji je oružni sustav te vrste na svijetu. Razvila ga je španjolska tvrtka Fábrica de Artillería Bazán (FABA). Na prvi je pogled iz daljine riječ o standardnom topničkom proturaketnom sustavu. No kad se pogleda malo bolje, i iz blizine se vidi da top ima neobično puno cijevi – čak 12. Zapravo se radi o 12 topova Oerlikon 20 mm/120 smještenih u dva reda po šest. Oni zajedno daju brzinu paljbe od 1440 granata u minuti. Naravno, pod uvjetom da svi rade. Zbog načina djelovanja paljba CIWS topničkih sustava traje tek nekoliko sekundi. Usprkos tomu, bilo bi zanimljivo vidjeti kako su španjolski projektanti riješili problem pregrijavanja 12 topova. I sustav punjenja mora biti iznimno složen, što samo povećava vjerojatnost zastoja.

Otkrivanje ciljeva prepušteno je brodskim radarima. Za praćenje i ciljanje ugrađen je radar Lockheed Electronics PVS-2 Sharpshooter čija se antena nalazi na krovu kupole. Taj radar može otkriti cilj veličine protubrodskog vođenog projektila na udaljenosti do 5000 metara. Prvo otvaranje paljbe u pravilu je na udaljenosti od 1500 metara, s krajnjom granicom uništavanja cilja na 500 metara od broda. Prema tvrdnjama FABA-e, najveći je učinkoviti domet topa 2000 metara.

Inačica Meroka-2B uz radar je dobila i elektrooptički motrilačko-ciljnički sustav izraelske proizvodnje. Njegovi elektrooptički senzori nalaze se u tureti na nosaču na krovu kupole. Zahvaljujući njegovoj ugradnji povećala se mogućnost djelovanja u okruženju s visokom razinom ometanja radarskih sustava. Zasad se niti jedna strana ratna mornarica nije odlučila za sustav Meroka.

DARDO

Na velikom broju ratnih brodova malih ratnih mornarica nalazi se proturaketni topnički sustav DARDO koji su zajedno razvile talijanske tvrtke Breda i OTO Melara. U kupolu su ugrađena dva topa Bofors 40 mm L/70, svaki najveće brzine paljbe 400 granata u minuti. Najveći je nedostatak sustava DARDO to što nema vlastiti motrilačko-ciljnički sustav nego je spojen na brodski, što znači manju preciznost paljbe. No s druge strane, prednost mu je niska cijena pa se našao na ratnim brodovima čak četrnaest mornarica, uključujući Južnu Koreju, Saudijsku Arabiju i Argentinu.

Mario GALIĆ