“Urbana područja pružaju utočište, zaštitu i mjesto regrutacije ekstremistima te plodno tlo za izazivanje humanitarne krize”, izjavio je general William Wallace, zapovjednik Zapovjedništva za obuku i doktrinu američke kopnene vojske, izaslanicima na Konferenciji oklopnih snaga u Fort Knoxu, Kentucky, 5. svibnja 2008. godine. Ako se trenutačni trendovi nastave do 2030., gotovo 60% svjetske populacije (pet milijardi ljudi) živjet će u urbanim područjima

Zapovjedništvo sustava marinskog korpusa (MARCORSYSCOM – Marine Corps System Command) izvijestilo je kandidate zainteresirane za dobivanje ugovora iz područja Združenih vojnih operacija u urbanim područjima (CAMOUT – Combined Arms Military Operations in Urban Terrain) o detaljnoj studiji što ju je proveo US Marine Corp Warfighting laboratory (Laboratorij za ratne operacije marinskog korpusa), a koja pokazuje da su postrojbe obučene kao integralni dio združenih snaga uspješnije u djelovanju u urbanim ratnim zonama i imaju manje gubitaka. Američka kopnena vojska i marinci ulažu milijarde dolara u poboljšavanje objekata za obuku provođenja vojnih operacija u urbanim područjima (MOUT – Military Operations in Urban Terrain).

Na primjer, projekt CAMOUT-a proširit će već postojeće značajne MOUT objekte za obuku u Borbenom obučnom središtu zemlja-zrak američkih marinaca u Twentynine Palmsu, u Kaliforniji gdje brigade sudjeluju u vježbi Mojave Viper, posljednjoj združenoj obuci prije upućivanja u područje operacija. U skladu s ugovorom vrijednim 460 milijuna dolara, kompanija Allied Container Systems izgradit će grad koji će se sastojati od 1500 objekata, od kojih 935 kontejnerskih, 75 betonskih i 490 modularnih. U njima će se provoditi obuka tipa snage-na-snage i obuka s bojnim streljivom. Završetak radova planira se u travnju 2010. godine. Grad će se sastojati od “gradske jezgre”, “starog grada”, četiri područja za miješanu uporabu i sportskog stadiona.

Od travnja 2007. godine bojne stacionirane u Camp Lejeune u Sjevernoj Karolini koristile su prvi marinski mobilni MOUT sustav; objekt vrijedan 15 milijuna dolara proteže se na 29 rala i sastoji se od 71 zgrade (od kojih pet posjeduje mogućnost korištenja bojevnog streljiva kroz 360°), više od 100 automatiziranih meta i dva tunelska kompleksa. MARCORSYSCOM je nakon toga uložio dodatnih 30 milijuna dolara za razvoj modularnih MOUT sustava na još pet lokacija duž atlantske obale, 25 milijuna dolara za MOUT sustave na pacifičkoj obali i još pet milijuna za objekte na Havajima, Okinawi, Guamu i drugim lokacijama izvan područja SAD-a. Ovi statični MOUT objekti podržavaju obuku do razine bojne.

Važan aspekt realistične obuke za provođenje urbanih operacija jesu “igrači” u ulogama protivničkih boraca, civila, pripadnika nevladinih organizacija, novinara, pa čak i prijateljskih postrojbi koje govore strani jezik. U travnju je MARCORSYSCOM dodijelio kompaniji Tatitlek ugovor na 319 milijuna dolara, za neograničenu dostavu/neograničenu količinu specijaliziranih “igrača” za središte u Twentynine Palmsu do ožujka 2013. Ugovori stupaju na snagu prije kraja fiskalne godine 2008.

Tvrtka General Dynamics Information Technology izradila je, za potrebe američke kopnene vojske, prvi napredni MOUT centar u Združenom obučnom središtu u Fort Polku (Louisana) te su sklopljeni ugovori sa svim MOUT kontraktorima. Tvrtka je instalirala gotovo 1000 kamera, 350 mikrofona i više od tri milijuna stopa optičkih kabela, koji dozvoljavaju nadzornicima kontinuirano praćenje, nadziranje i snimanje obuke u realnom vremenu. Civilni zaposlenici, poput Cubica osiguravaju 1000 ili više “igrača” za uvježbavanje operacija razine brigade koja se provodi svaki mjesec. Tijekom posljednje četiri godine General Dynamics Information Technology je također uspostavila mobilne MOUT sustave na lokacijama poput Afganistana, Kuvajta i Iraka. Mobilni sustavi se najčešće sastoje od tri do pet jednokatnica ili dvokatnica po lokaciji.

Novi Nacionalni obučni centar za urbanu borbu izraelskih oružanih snaga (poznat po svom izraelskoj kratici MALI) dosegla je punu operativnu spremnost u siječnju 2008. godine. Kompleks vrijedan 45 milijuna dolara financiran je iz američke vojne pomoći, a američki inženjerski korpus – ACE (Army Corps of Engineers) izvršio je konstrukciju objekata. Drugi primarni izvršilac radova bila je kompanija Rafael and Cubic Defense Applications u vlasništvu izraelske vlade. Oni su opremili središte MILES (Multiple Integrated Laser Engagement System) sustavima. U središtu kompleksa na 12 kvadratnih kilometara nalazi se Baladia City (izveden iz arapske riječi “balad”, što znači selo). Sastoji se od 472 objekata, sedam kilometara asfaltiranih i neasfaltiranih cesta i velike mreže podzemnih tunela i bunkera. Stotine izraelskih vojnika koji govore arapski jezik, među kojima je i veliki broj žena, glume protivničke vojnike, civile, zaposlenike humanitarnih agencija i novinare. Čak i prije nego je središte i službeno otvoreno, koristilo se za obuku izraelske vojske, te su izraelske i američke vlasti izjavile da će i američke snage u skoroj budućnosti biti obučavane u Baladii.

ACE također provodi izgradnju MOUT objekata u Središtu za obuku specijalnih postrojbi kralja Abdulaha II u Jordanu. Program američke vojske za simulaciju, obuku i instrumentaciju – PEO STRI (Program Executive Office for Simulation, Training and Instrumentation) dodijelila je General Dynamics Information Technology ugovor u studenom 2006. godine za izgradnju, u cijelosti automatiziranog, objekta koji će se sastojati od 44 urbana objekta u kojima će se moći provoditi gađanje bojnim streljivom kroz punih 360 stupnjeva. Uz njih se nalaze i dodatna obučna strelišta. Ukupna potencijalna vrijednost ugovora, ako se naprave svi dijelovi, je 17 milijuna dolara.

Svijest o stanju u okružju
Američki ministar obrane Robert Gates, posjetio je 1. svibnja Vojne namjenske snage za ocjenjivanje – AETF (Army Evaluation Task Force) u Fort Blissu. Cilj mu je bio nazočiti pokaznoj vježbi prvog, od planirana četiri buduća borbena sustava (FCS – Future Combat System) koja se sastoje od Textron Tactical Unmanned Ground Sensor (UGS) koji otkriva i signalizira pokrete na tlu, Textron Urban Unmanned Ground Sensor koji detektira pokrete unutar objekata i Raytheon Non-Line-of-Sight Launch System, poznat kao “rakete u kutiji”. Tijekom pokazne vježbe urbane UGS jedinice postavljene u objektu snimale su stanje i slale podatke o mogućim sumnjivim aktivnostima postrojbi koja se nalazile u blizini u oklopnim vozilima. Desetina vojnika se zatim iskrcala iz vozila i kao prethodnicu u objekt poslali robota pod nazivom Small Unmanned Ground Vehicle (SUGV). SUGV je odašiljao snimke prostora u realnom vremenu te olakšao planiranje djelovanja voda.

Brigadni general Stephen Speaks, zamjenik načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga SAD-a, izjavio je 03. travnja pred Pododborom američkog Senata za oružane snage, da kopnena vojska želi što je moguće prije implementirati FCS kapacitete u postrojbe. Također je spomenuo kako je bespilotna letjelica Gas Micro Air Vehicle, ranija varijanta FCS Class 1 Unmanned Air Vehicle (UAV), bila iznimno učinkovita u mornaričkim operacijama uništavanja eksplozivnih naprava u Iraku, te da ga ove godine planiraju koristiti i pripadnici 25. pješačke divizije u Iraku.

Trenutno postrojbe u Iraku i Afganistanu koriste iRobot Packbot, raniju varijantu FCS SUGV. Ovaj robot, dovoljno malen da ga mogu nositi i sami vojnici, pokazao se nezamjenjiv tijekom provođenja urbanih ratnih operacija i prilikom operacija uništavanja eksplozivnih naprava.

Sukladno planu popune postrojbi FCS-ima iz 2006. godine, pravi val popune obavio bi se do 2012. s XM156 Class I Unmanned Aerial Vehicle, četiri godine prije nego je planirano stvaranje prvog FCS brigadnog borbenog tima. U drugom valu, opremanje bi se obavljalo sa SUGV. Svaki FCS brigadni borbeni tim bio bi opremljen s 81 SUGV i 90 Class 1 UAV .

Unatoč planovima, postoje napori da se barem dva sustava implementiraju na terenu što je prije moguće. Vojnici iz AETF-a započeli su obuku u siječnju na tri SUGV i prototipom XM156 Class 1 Block. Ukupno je 25 SUGV i 11 XM156 dostavljeno za testiranje i obuku koja je započela u lipnju 2008. godine. U rujnu 2008. FCS i Zapovjedništvo za doktrinu i obuku (TRADOC – Training and Doctrine Command) izdalo je mišljenje o tome da li su sustavi spremni za implementaciju na bojišnici ili ih je potrebno vratiti na dodatno usavršavanje.
XM156 je sredstvo koje se koristi na razini voda i vojnicima na tlu služi za izviđanje, nadziranje, odabir ciljeva i lasersko označavanje. Ukupna težina sustava koji uključuje letjelicu, kontrolni sustav i opremu za potporu na tlu teži manje od 25 kg. Lako se nosi u dva sanduka tipa Moll. Isprepleteni podesivi senzori dozvoljavaju statičnost glavnog vozila i vojnika, istovremeno aktivno prikupljajući podatke o potencijalnim prijetnjama. Od 2005. Honeywell je proizveo i 55 gMav demo sustava i prototipova za FCS.

SUGV je najmanja kopnena platforma u obitelji FCS sredstava i služi za izviđanje, nadziranje i odabir ciljeva u zgradama, tunelima, kanalizacijama i pećinama. Bit će manji i lakši nasljednik postojećeg iRobot Packbot čijih se 1000 korištenih jedinica izrađivalo u tri modela: Istraživač, Izvidnik i EOD (Explosives Ordinance Disposal – uklanjanje eksplozivnih naprava). Težina SUGV je manja od 13,6 kg, upola je lakši od Packbota, s modularnim dodatcima ukupne težine do 2,72 kg. Namijenjen je za djelovanje do 6 sati u radijusu od 1000 m od operatera na otvorenom prostoru i do 200 m u tunelima. Prototip SUGV koji se trenutačno koristi za obuku u Fort Blissu opremljen je komercijalnim senzorima, umjesto naprednim C4ISR koji se planira ugraditi u operativne FCS, i nemaju instaliran Joint Tactical Radio System koji će se koristi za prijenos podataka između FCS sustava.

Aerovironment je načinio malu bespilotnu letjelicu Raven RQ-11A i RQ-11B. Time su postali najčešće korišteni ručni lansirni sustavi u svijetu. Raven B energiju dobiva iz baterija, transportira se u rancu i operativan je oko 80 minuta tijekom kojih može pokriti radijus od 10 km i slati visoko kvalitetne video materijale snimljene elektro-optičkom ili infracrvenom kamerom, obje s uvećavanjem do 3 puta. Svaki se sustav sastoji od tri letjelice, ručnog kontrolnog sustava, terminala za praćenje snimki, zamjenskih dijelova i druge potporne opreme.

Niz organizacija unutar Ministarstva obrane sponzoriraju napore razvijanja minijaturnih samovoznih vozila. Aerovironment (AV) sukladno ugovoru s američkom agencijom za razvijanje naprednih projekata za obranu – DARPA (Defense Advanced Research Project Agancy), razvili su mirko letjelicu pod nazivom Wasp. Traženo je da bude mala, tiha, nosiva, pouzdana i s otpornom platformom za izviđanje i nadziranje na prvoj crti kopnenog ili pomorskog bojišta. DARPA tvrdi da je Wasp sposobna letjeti sat vremena brzinom od 32 do 65 km/h te odašilje fotografije u realnom vremenu s relativno niskih visina. S rasponom krila od samo 40 cm, težine oko 300 g i volumena dovoljno malog da stane u bilo koji ranac, Wasp služi kao sredstvo za izviđanje postrojbe razine satnije i niže. Prototipovi Waspa američki marinci i mornarica već isprobava u području operacija.

U ožujku 2008. godine AV je potpisala ugovor na šest mjeseci s DARPA-om vrijedan 636 000 dolara za drugu fazu dizajniranja i izgradnje prototipa letjelice Nano Air Vehicle (NAV). Projekt je pokrenula DARPA s ciljem razvijanja nove klase letjelica sposobnih za provođenje operacija u i van objekata u urbanim područjima. AV je dovršila prvu fazu projekta finalizirajući inicijalni nacrt NAV-a prema kojem bi NAV težio samo 10 grama i mogao nositi dodatnu opremu težine do dva grama. Ako pokazne vježbe na kraju druge faze budu uspješne, DARPA ima mogućnost produžavanja programa na dodatnih 18 mjeseci.

BAE Systems je u travnju 2008. potpisao ugovor na 38 milijuna dolara s Američkim vojnim laboratorijem za istraživanje za vođenje tima znanstvenika koji će razvijati minijaturne UGV kako bi povećali situacijsku svjesnost postrojbi u urbanom okruženju i na kompleksnim terenima, poput planina i pećina. Micro Autonomous Systems and Technology (MAST) Collaborative Technology Alliance razvit će autonomnu, multifunkcionalnu kolekciju minijaturnih robota za prikupljanje podataka koji mogu djelovati na mjestima teško dostupnim ili preopasnim za ljude.

Istraživanje MAST saveza bavi se s četiri primarna područja koja vode četiri ključne institucije: BAE Systems predvodi integraciju mikro-sustava, Sveučilište u Michigenu mikroelektroniku, Sveučilište u Marylandu mikro-sistemsku mehaniku, a Sveučilište u Pennsylvaniji izradu procesora za autonomne operacije. Ovaj savez uključuje još pet drugih institucija koje sudjeluju u istraživanjima: Kalifornijsko sveučilište u Berkeleyu, California Institute of Technology and Jet Propulsion Laboratory, Georgia Institute of Technology, Sveučilište u Novom Meksiku i North Carolina Agricultural and Technical State University. Ključna područja istraživanja uključuju rad na malim aeromehaničkim i pokretnim dijelovima, mlaznim pogonima, senzorima, procesorima i komunikatorima, navigacijskim i nadzornim sustavima, mikro uređajima, integriranju platforme i građi sustava. Savez će raditi zajedno pet godina s mogućnošću produžavanja ugovora na još pet godina.

Foster Miller, američka podružnica Qinetiqa najavila je u svibnju 2008. da će svoj 2000 Talon EOD UGV ponuditi kupcima u Ministarstvu obrane. Još važniji događaj od toga desio se kasnije tog mjeseca kada je Foster Miller dobio ugovor na 400 milijuna dolara za neograničenu dostavu zamjenskih dijelova za Talon: ovaj ugovor zamijenio je postojeći IDIQ ugovor vrijedan 150 milijuna dolara koji je bio na snazi od 2007. godine. Standardni Talon težak je oko 45 kg a može se daljinski upravljati na udaljenostima do 1000 m. Sukladno ugovoru s US Army Armamnemt Research, Development and Engineering Center, Foster Miller je razvio SWORDS (Special Weapons Observation Reconnaissance Detection System) varijantu Talona. SWORDS može biti naoružan strojnicama M240 7,62 mm ili M249 5,56 mm, snajperom Barrett 12,7 mm ili nekim drugim lakim naoružanjem. Kada je opremljen s M249 SWORDS teži oko 80 kg i postiže maksimalnu brzinu od 8 km/h. SWORDS je postao prvi naoružani UGV ikad korišten u području operacije kada je stavljen u sastav 3. pješačke divizije u Iraku sredinom 2007. godine.

Temeljem povratnih informacija s terena Foster Miller je razvio novu inačicu SWORDS 2, koji je predstavljen prošle godine pod nazivom MAARS.( Modular Advanced Armed Robotic System). Posebno izgrađeno tijelo nosača omogućava olakšan pristup baterijama i elektroničkim dijelovima, veće područje za postavljanje dodatnih dijelova, veću brzinu i bolju pokretljivost. Nova digitalna nadzorna ploča značajno poboljšava zapovijedanje i nadzor operatera. Strojnica M240B koja se nalazi na modularnom postolju lako se može zamijeniti s mehaničkom zglobnom rukom tako da se MAARS može koristiti za identifikaciju i neutralizaciju eksplozivnih naprava (IED). Cijeli sustav teži oko 160 kg.

Foster Miller proširio je svoju ponudu robota u lipnju 2007. preuzimanjem Automatika koji je u suradnji s Carnegie Mellon”s Robotics Institute i US Marine Corps Warfightingg Laboratory razvio lagani Dragon Runner Mobile Ground Sensor System. Težak samo 4 kg, dugačak 39,4 cm, širok 28,6 cm i visok 12,7 cm, Dragon Runner je dovoljno mali da stane u ruksak američkog marinca zajedno s ručnim upravljačem na kojem se nalazi i mali ekran. Namijenjen za korištenje tijekom provedbe urbanih i pustinjskih operacija postrojbi razine desetine do satnije, Dragon Runner se može ubaciti kroz prozor, uz stubište ili preko zida. Također ima i “stražarski modul”; koristeći nekoliko ugrađenih senzora može slati snimke u realnom vremenu i audio uzbune. Oko 20 ovih sustava nalazi se trenutno u Iraku na testiranju.

Izraelske oružane snage financirale su Elbit za razvoj VIPER-a (Versatile Intelligent Portable Robot) u sklopu svog programa razvoja nosivih UGV-a. VIPER je težak oko 11 kg, veličine 30×40 cm, zbog čega se može nositi unutar vojničkog ruksaka. Novina u njegovoj konstrukciji je konstrukcija gusjeničkog podvozja koji mu omogućava uspon stubama i prelazak drugih prepreka. Sustav “škorpionovog repa” podiže terete i stabilizira platformu. Na VIPER-u se mogu montirati razni dodatci poput dnevno/noćnih kamera, detektora eksploziva, strojnica mini Uzi kalibra 9 mm, bacač granata ili mehanička zglobna ruka. U početku primjene, VIPER će biti dodijeljen samo specijalnim postrojbama, ali kasnije se planira da će biti sastavni dio opreme svakog pješačkog voda.

Vlatka ZEKULIĆ