Instruktorski tim iz sastava Grupe za obuku Zapovjedništva specijalnih snaga proveo je Snajpersku obuku za…
Obuka kojom polaznici pomiču vlastite granice
U Središtu za razvoj vođa ”Marko Babić“ 6. rujna započeo je novi ciklus šestotjedne obuke za razvoj vođa, a završit će već tradicionalnom pješačkom hodnjom do Knina
U tijeku je završni dio druge faze obuke za razvoj vođa u Središtu za razvoj vođa ”Marko Babić“, a polaznici obuke pripremaju se za uobičajene dnevne aktivnosti. Dio njih kreće se prema situacijskom poligonu, neki obavljaju zadnje pripreme za brzo spuštanje užetom, a dio treće generacije polaznika uz nadzor instruktora planiraju izvršenje taktičke zadaće. Na vojni poligon ”Josip Jović“ u Udbini stigli smo samo nekoliko trenutaka nakon što je kampom dva puta odjeknulo zvono, koje se nalazi tik do murala junaka Domovinskog rata Marka Babića, po kojem je Središte i dobilo ime. Svi u Središtu znaju što to znači – dva su polaznika odustala od daljnjeg tijeka obuke. Kad je 6. rujna novi ciklus šestotjedne obuke za razvoj vođa počeo, obuci je pristupilo ukupno 54 polaznika, a kako je obuka odmicala, njihov se broj smanjio.
”Sad smo pri kraju druge faze i trenutačno je na obuci 44 polaznika. Hoće li tako ostati do kraja obuke, ne možemo znati jer je svaka faza eliminacijska. Polaznici uglavnom odustaju zbog ozljeda. Nije riječ o nekim težim ozljedama, no ipak su takvog karaktera da utječu na nastavak rada polaznika,“ kaže nam stožerni narednik Tomislav Jerabek, viši instruktor u Središtu. Među polaznicima obuke, čiji je glavni cilj razvoj i jačanje sposobnosti dočasnika i časnika Hrvatske vojske, zastupljene su sve postrojbe Hrvatske kopnene vojske, uključujući i pripadnike Satnije mornaričko-desantnog pješaštva iz sastava Hrvatske ratne mornarice.
”U najvećem broju tu su pripadnici dviju gardijskih brigada, GOMBR-a i GMBR-a, a oni participiraju sa svim svojim bojnama. Osim njih, na obuci su i pripadnici Vojne policije, a zastupljena je i inženjerija,“ objašnjava nam stožerni narednik Jerabek. Nakon dvije pilot-obuke, ovo je treća generacija polaznika, a kao i dosad šestotjedna obuka sastoji se od triju faza – faze prilagodbe, odnosno osvježenja temeljnih vojničkih vještina, zatim slijedi faza uvježbavanja naprednijih taktika, tehnika i procedura, dok se tijekom treće faze obuke objedinjuje sve ranije naučeno i zadaće se provode kontinuirano. Iako su ove tri faze definirane, ipak se kod svake generacije polaznika uvodi uvježbavanje novih vještina. Primjerice, dosadašnje generacije polaznika uvježbavale su urbane operacije, rad s helikopterom, obuku na vodi, tjelovježbu, a u ovom ciklusu uvedene su dvije novine – situacijski poligon i repelling.
Situacijski poligon
”Radi se o poligonu s više boksova, a u svakom od njih je drugačija taktička situacija. Ima ih ukupno 15 i svaka od njih zahtijeva drugačiji pristup i drugačiji način prelaska. Polaznici od instruktora dobivaju taktičku pretpostavku što prepreka prikazuje, svaka ima propisani pribor, a potom polaznici kao budući vođe moraju doći do rješenja,“ kaže stožerni narednik Jerabek dok promatramo šestero polaznika kako rješavaju jednu taktičku situaciju. U ovom je slučaju bila riječ o srušenom mostu, a polaznici su uz pomoć daski morali preći na drugu stranu rijeke i svojoj postrojbi dostaviti streljivo.
”Polaznici imaju kratko vrijeme za dogovor kako će riješiti ovu situaciju, a iza njih ne smije ostati nikakav trag. Instruktori pritom promatraju tko je u timu preuzeo inicijativu i sve se to uzima u obzir kod ocjenjivanja,“ objašnjava nam instruktor. U drugom boksu ojačani tim od šest polaznika dobio je zadatak preko brda dostaviti bačvu s gorivom na prvu crtu bojišta, a od pribora su dobili samo uže. ”Cilj je igre da koriste sve što su dosad naučili pri čemu svi moraju preći na drugu stranu. Polaznici obuke moraju međusobno komunicirati, koristiti snagu, kao i sve ono što su dosad naučili. Svaka skupina na različit način rješava situaciju, no važno je da svi kao vođe dođu do konačnog rješenja,“ kaže njihov instruktor te dodaje kako ova generacija ipak neće proći sve boksove, nego će odraditi samo četiri. Inače, ovakva vrsta situacijskog poligona jedinstvena je u Hrvatskoj vojsci, a projekt je preuzet od američke vojske. Kažu nam naši sugovornici da su ovakve ”mislilice“ uobičajene u bazama vojske Sjedinjenih Američkih Država. Nakon što je sa svojim timom uspješno riješila zadanu taktičku situaciju, za dojmove pitamo polaznicu obuke skupnicu Anu Grabrić, inače pripadnicu 2. omb Pume.
”Prvi se put susrećem s ovakvim situacijskim poligonom i dosta je zanimljiv. Osim toga, na obuci sam prvi put radila i repelling, a to mi je ujedno bio i najteži dio. Mislim da bi svaki pripadnik Hrvatske vojske trebao proći ovakav tip obuke jer prolazimo kroz neke zadaće i situacije koje nemamo prilike proći i probati u našim matičnim postrojbama, a ovdje nam je to omogućeno,“ smatra skupnica Grabrić. S njom se slaže i njezin kolega desetnik Patrik Kovačević, inače pripadnik tenkovske bojne Kune. Budući da mu je brat blizanac završio obuku u travnju, znao je otprilike s kakvim će se zadaćama u Središtu susresti, no ističe kako mu je faza prilagodbe bila najteža.
”Htio sam naučiti nešto novo, vidjeti što se ovdje traži i tako pomaknuti vlastite granice, fizičke i psihičke. Situacijski poligon mi je zanimljiv jer simulira situacije u kakvima bi se svaki vojnik mogao naći, primjerice logistička popuna. Manjak sna i fizički napor već je učinio svoje, osjeća se umor među polaznicima, no obuku moramo odraditi i pritom steći nova znanja kako bismo ih poslije mogli prenijeti u svojim postrojbama. Svi već pričamo o završnoj svečanosti u Kninu gdje ćemo dobiti priznanje za naš trud i zalaganje i zajedništvo,“ kaže desetnik Kovačević.
Testiranje granica
S višim instruktorom Jerabekom potom odlazimo do tornja kojim dominira veliki natpis ”Znoj štedi krv“, koji je ujedno i glavni moto ovog Središta, baš kao što je nekad bio i u Središtu gardijskom za specijalističku obuku dočasnika “Damir Tomljanović Gavran”, popularnim Šepurinama. Ondje zatičemo skupinu polaznika koji s instruktorima uvježbavaju ono što je većina njih istaknula kao fizički najizazovniji dio obuke – repelling, odnosno spuštanje s tornja.
”Ovo je prva generacija polaznika koja će raditi na tornju. Prvo radimo kosinu, a zatim okomito spuštanje na noge. Slušali su upute instruktora i nije bilo problema,“ kaže viši instruktor nadnarednik Dalibor Petrović, koji je s još petoricom instruktora ove godine u Zapovjedništvu specijalnih snaga završio tečaj alpinizma. Ističe kako je veći dio polaznika bio oduševljen ovim dijelom obuke, a to nam potvrđuje i desetnik Edin Mehić, inače pripadnik Inženjerijske pukovnije. ”U svojoj postrojbi nisam imao prilike probati repelling, jednostavno nije bilo mogućnosti za tako nešto. Zanimljiv je i situacijski poligon posebno za osnaživanje timskog rada i zajedništvo jer ga pojedinac ne može sam svladati i izvršiti zadaću,“ smatra desetnik Mehić. Kaže kako je obuka u Središtu zahtjevna i stresna, no da bi je trebao proći svatko tko se želi usavršavati i testirati svoje granice. A upravo je izazivanje stresnih situacija glavna zadaća tima instruktora kako bi polaznici naučili funkcionirati i donositi odluke u realnim, borbenim uvjetima.
”Nema druge mogućnosti da ih stavimo u borbeni stres, realnu borbenu situaciju osim da im ograničimo san, vrijeme za obrok, a naravno imamo i noćne uzbune. Polaznike kažnjavamo sklekovima, no na taj način jačaju svoje tijelo i navikavaju se na napor. Tako ih pokušavamo očvrsnuti,“ kaže stožerni narednik Jerabek. Dodaje kako s polaznicima radi 13 instruktora koji se izmjenjuju na zadaćama, a zanimljivo je da su njih trojica i sami bivši polaznici obuke.
”To dokazuje da je ova vrsta obuke pripadnicima Hrvatske vojske privlačna i izazovna jer je ipak riječ o najzahtjevnijoj obuci u Hrvatskoj kopnenoj vojsci. Kada je završe, osjećaju ponos, ali i želju da ovdje dođu raditi,“ zaključuje stožerni narednik Jerabek.
Obuka za razvoj vođa traje do 15. listopada, a već tradicionalno završit će pješačkom hodnjom do Knina. Ondje će se, na Kninskoj tvrđavi, održati završna svečanost te uručenje diploma i značke o uspješno završenoj obuci.
Među ukupno 13 instruktora i nadnarednik je Hrvoje Čavić. Bio je prva generacija polaznika u SZV-u ”Marko Babić“, a iako najstariji, pokazao je iznimna znanja te je proglašen najpolaznikom.
”U mojem slučaju godine nisu imale utjecaja na moje sposobnosti. Prošao sam prvu pilot-obuku i kako mi se jako svidio način rada u SZV-u ”Marko Babić“, htio sam ostati ovdje, sudjelovati u njegovu razvoju i obuci budućih vođa. Kad sam krenuo na pilot-obuku, bio sam prvi dočasnik voda u Gromovima. Nakon obuke izrazio sam želju za priključenjem instruktorskom timu te je dalje krenuo moj razvoj. Prvo sam završio instruktorsku obuku, pa naprednu dočasničku, a nedavno sam postao i viši instruktor i neću stati sa svojim usavršavanjem. Nakon što sam u ZSS-u završio temeljni tečaj alpinizma, zajedno s još petoricom svojih kolega sam zadužen za alpinizam, ali i za sva druga područja gdje je to potrebno. Planiram završiti i napredni tečaj alpinizma, temeljnu padobransku… Uglavnom, nema stajanja,” zaključuje nadnarednik Čavić te na kraju dodaje kako je rad u Središtu poziv u kojem se najbolje našao.
Tekst: Martina Butorac
Foto: Tomislav Brandt