U godini u kojoj obilježavamo 35 godina pobjedničkog hoda Hrvatske vojske donosimo podsjetnik na najznačajnije događaje Domovinskog rata. Za svaki smo mjesec zbog preglednosti istaknuli područje operacije, njezin cilj te konačan učinak

Povijest stvaranja i obrane Republike Hrvatske zapisana je u operativnim zapovijedima, na zemljovidima bojišta i u neumoljivu protoku vremena. Svaki mjesec u godinama Domovinskog rata nosi težinu vojničke zadaće, donesene odluke i podnesene žrtve. Nije ovo samo kronološki slijed sukoba, već zapis o uspostavi vojne sile iz naroda koji je ustao obraniti svoje pravo na opstojnost. Od prvih obrambenih crta 1991. godine, kad se nedostatak naoružanja nadoknađivao nepokolebljivim moralom i taktičkom snalažljivošću, do besprijekorno izvedenih napadnih operacija 1995. godine Hrvatska vojska i policija prešle su put od dragovoljačkih odreda do moderne, pobjedničke oružane sile. Prolazeći kroz mjesece, bilježimo svaki strateški pomak, svaku otpornu točku i svaku oslobodilačku operaciju. Iza svakog datuma stoje hrvatski vojnici koji su s najvišim stupnjem odgovornosti, stege i domoljublja izvršili svoju prisegu. Ova je kronika trajno svjedočanstvo o vojničkoj vrlini, taktičkom umijeću i pobjedi ostvarenoj u najtežim uvjetima.

Siječanj

 Planska evakuacija i mirna primopredaja teritorija: JRM je 4. siječnja 1992. napustio Ratnu luku Lora u Splitu, a od 24. do 31. svibnja 1992. Vis i Lastovo te se premjestio u Boku kotorsku. Provedeno je to na temelju Ženevskog sporazuma (studeni 1991.) i naknadnih sporazuma o premještaju i demilitarizaciji potpisane pod pokroviteljstvom Promatračke misije Europske zajednice.

Cilj izvlačenja: Hrvatski cilj u pregovorima bio je dogovor s agresorom na potpuni odlazak iz hrvatskog akvatorija i mirnu deblokadu svih otoka i luka bez daljnjih razaranja i civilnih žrtava.

Ishod operacije: ostvarenje suvereniteta na Jadranskom moru. Odlaskom JRM-a iz Ratne luke Lora (4. siječnja 1992.) te konačnim napuštanjem Visa i Lastova (krajem svibnja 1992.), hrvatski su otoci i obala nakon više desetljeća vojne izolacije kao strateške točke na Jadranu napokon vraćeni pod civilnu i hrvatsku državnu vlast. Hrvatska vojska preuzela je infrastrukturu (HRM je odmah zaposjeo napuštene vojne komplekse. Ratna luka Lora u Splitu postala je glavno sjedište Hrvatske ratne mornarice).

Sve hrvatske luke (osim u tom trenutku još uvijek ugroženog Dubrovnika) u potpunosti su deblokirane, što je omogućilo normalizaciju pomorskog prometa i stvaranje preduvjeta za poslijeratni razvoj turizma na vanjskim otocima. Suprotno potpisanim sporazumima prema kojima su objekti trebali biti predani neoštećeni, JRM je prilikom povlačenja devastirao i uništio dio nepokretne imovine i instalacija, a većina je mobilnog naoružanja odnesena.

Operacija Maslenica (Gusar, Zima-93): Napadna operacija kojom je oslobođeno zadarsko zaleđe i ponovno povezan sjever i jug Hrvatske. (22. – 27. siječnja 1993.)

Cilj operacije: Odbaciti snage protivnika iz područja Rovanjske, Novskog ždrila, Maslenice i od magistrale Posedarje – Zadar. Presjeći osnovne putne pravce Gračac – Obrovac i Benkovac – Knin te osloboditi komunikaciju Zadar – Maslenica – Karlobag radi ponovnog prometnog povezivanja sjevera i juga Hrvatske. Zauzeti ključne objekte na Velebitu koji će služiti kao oslonac aktivnoj obrani i daljnjim napadnim djelovanjima.

Područje operacije: Srednje dalmatinsko bojište.

Ishod operacije: Neprijateljske snage odbačene su od ceste Karlobag – Maslenica – Zadar (Jadranska magistrala – širi prostor naselja Rovanjska, Maslenica i Jesenice) čime je povezan sjever i jug Hrvatske i osiguran promet Jadranskom magistralom. Nakon rušenja starog mosta stvoreni su preduvjeti za početak izgradnje novog Masleničkog mosta, odnosno postavljanje pontonskog. Odbačene su neprijateljske snage i od Zadra. Oslobođeno je zadarsko zaleđe, a zračna luka “Zemunik“ stavljena je pod nadzor HV-a.

Oslobađanje brane Peruća (27. – 28. siječnja 1993.). Brzi protuudar nakon miniranja brane Peruća, čime je spriječena ekološka i humanitarna katastrofa. Na Sinjskom bojištu 28. siječnja 1993. oslobođena je brana Peruća i otklonjena je srpska prijetnja o rušenju brane i potapanju naselja u slivu Cetine.

Oslobođeni teritorij: Oslobođeno je 92 km² dotad okupiranog hrvatskog teritorija. Oko 92 km² teritorija oslobođeno je u prvih 72 sata same napadne operacije (22. – 25. siječnja 1993.). Dodatnih 80 kilometara teritorija oslobođeno je nakon akcije oslobađanja brane Peruća.

Veljača

Akcija Mošćenica (od sredine veljače 1992.) donesena je odluka o pokretanju ograničene taktičke akcije u svrhu aktivne obrane i odbacivanja neprijatelja s rubnih dijelova naselja, a krajem veljače 1992. uspješno je izveden glavni udar i potpuno ovladavanje Novom Mošćenicom.

Cilj akcije bio je odbacivanje neprijatelja iz same Nove Mošćenice (predgrađe Petrinje) prema koksari i željezničkoj pruzi kako bi se osigurao Sisak. Borbe su se vodile za pojedinačne ulice, kuće i utvrđene položaje. Neutralizacijom neprijateljskih položaja s kojih su provođene stalne provokacije potpuno je oslobođeno naselje Nova Mošćenica. Time se željela ukloniti izravna opasnost za Sisak i Sisak-Caprag, odbaciti neprijatelja dublje prema Petrinji te stabilizirati crta obrane kako bi se zaštitili civilni objekti i infrastruktura od topničkih udara.

Područje akcije: Akcija se odvijala na sisačko-banovinskom bojištu, s fokusom na šire područje Nove Mošćenice (naselje smješteno između Siska i tada okupirane Petrinje). Borbena djelovanja obuhvaćala su prve crte razgraničenja i prilazne smjerove samom naselju, gdje je neprijatelj držao utvrđene položaje.

Ishod akcije: Potpuni vojni uspjeh Hrvatske vojske oslobađanjem teritorija: Nova Mošćenica je oslobođena i stavljena pod nadzor. Uspješno je pomaknuta i stabilizirana prva crta obrane Siska. Smanjen je intenzitet pješačkih djelovanja i prepada neprijatelja na tom dijelu bojišnice. Akcija je dokazala visoku organiziranost, borbenu spremnost i moral domaćih sisačkih postrojbi u ranom razdoblju rata.

Bitka za Kašić (veljača 1993.) bio je najkrvaviji oružani sukob za očuvanje rezultata vojno-redarstvene operacije Maslenica. Selo Kašić, zbog svojeg dominantnog položaja u Ravnim kotarima, bilo je baza za obranu Zadra. Padom Kašića, ugrožen bi bio cjelokupan opstanak hrvatskih snaga na tek oslobođenom području.

Dolazak Slavonaca: Nakon završetka napadnog dijela operacije Maslenica krajem siječnja, srpske su snage pokrenule masovan protuudar (operacija Čelik).

Umorne snage 4. gardijske brigade HV-a morale su hitno biti zamijenjene. Prvi put u Domovinskom ratu izveden je vertikalni manevar: zračnim mostom (helikopterima) iz Slavonije u zadarsko zaleđe prebačeni su dijelovi 3. gardijske brigade HV-a Kune.

Bitka za Kašić trajala je neprekidno od 30. siječnja  do 2. veljače 1993., a položaji su se branili bez utvrđenih crta, mehanizacije ili zaklona. Dok su se crte obrane isprepletale pod stalnim topničkim napadima, u samo središte sela (kod lokalne pravoslavne crkve) neopaženo je prodrla srpska borbena skupina i postavila zasjedu. Dva kamiona koja su prevozila slavonske gardiste s tek završene smjene upala su izravno u neprijateljsku zasjedu iz blizine.

Ishod i ukupna žrtva: Unatoč strašnom udarcu i golemim gubicima, slavonski gardisti nisu posustali. Konsolidirali su snage, odbili neprijateljsko pješaštvo i u bliskoj borbi (prsa u prsa) uspješno obranili Kašić. Neprijatelju su naneseni golemi gubici. Njihova žrtva danas je trajno obilježena spomenikom u Kašiću, napravljenom od dalmatinskog kamena i slavonskog hrasta, koji simbolizira neraskidivu vezu Slavonije i Dalmacije u obrani Hrvatske.

Obranjeno područje: Obranjeno je oko 100 četvornih kilometara teritorija. Hrvatske su snage uspjele zadržati obrambenu crtu dugu 17 km (Novigrad – Paljuv – Kašić).

Ožujak

Sukob u Pakracu (1. – 3. ožujka 1991.): Prvi otvoreni oružani sukob hrvatske policije s pobunjenim Srbima.

Cilj: Uspostava ustavnopravnog poretka Republike Hrvatske, javnog reda i mira, povrat Policijske postaje Pakrac.

Područje akcije: Šire područje grada i grad Pakrac.

Ishod: Oslobođena je policijska postaja i u Pakracu je uspostavljen ustavnopravni poredak Republike Hrvatske.

Akcija na Plitvicama: (31. ožujka 1991.): Redarstvena akcija na Plitvicama, u kojoj je poginuo Josip Jović, prva žrtva Domovinskog rata.

Cilj: Uspostava ustavnopravnog poretka RH, javnog reda i mira, deblokada prometnica i povrat Nacionalnog parka Plitvička jezera.

Područje akcije: Nacionalni park Plitvička jezera.

Ishod akcije: Oslobođeno je područje Nacionalnog parka i uspostavljen ustavnopravni poredak Republike Hrvatske, a u upravnoj zgradi Nacionalnog parka uspostavljena je policijska postaja. Promet kroz Plitvice je uspostavljen, ali ubrzo blokiran na mnogim drugim sporednim prometnim pravcima.

Travanj

Operacija Baranja (3. travnja 1992.): Pokušaj oslobađanja teritorija Baranje radi pomicanja borbene crte od Osijeka.

Cilj neprijatelja (prije hrvatskog protuudara): S okupiranog područja Baranje, neprijateljske snage (JNA i pobunjeni hrvatski Srbi) provodili su akcije topničkog razaranja: Iz baranjskog zaleđa neprijatelj je svakodnevno topnički granatirao Osijek, Valpovo, Belišće i okolna mjesta na desnoj obali Drave, uništavajući industriju i onemogućujući normalan život.

Područje operacije i pravci djelovanja: Akcija je obuhvaćala forsiranje rijeke Drave i prodor na teritorij takozvanog baranjskog trokuta. Borbe su se vodile na širem šumskom i močvarnom području. Glavni pravac forsiranja bio je čamcima i pontonima preko Drave iz smjera Valpovštine (Belišće, Nard, Bistrinci) prema baranjskoj obali.

Ishod operacije Baranja: Kratkotrajna, ambiciozna i tragična napadna akcija Hrvatske vojske (HV) na Istočnoslavonskom bojištu. Pokrenuta je u razdoblju tzv. Sarajevskog primirja kako bi se iskoristio međuprostor prije najavljenog dolaska mirovnih snaga UN-a (UNPROFOR). Akcija je vojno propala, a Baranja je ostala okupirana sve do mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja.

Bitka za Kupres (3. – 10. travnja 1992.)

Cilj bitke: Ovladavanje Kupreškom visoravni, strateški ključnim prolazom koji spaja srednju Bosnu s Bosanskom Krajinom i zapadnom Hercegovinom. Blokada napredovanja JNA i obrana etnički hrvatskih prostora u jugozapadnoj Bosni.

Područje bitke: Kupreška visoravan, šire područje općine Kupres u jugozapadnoj Bosni i Hercegovini. Ključne točke: grad Kupres, prijevoj Kupreška vrata, sela Malovan, Botun, Kukavice, Rilić i Zlosela.

Ishod bitke: Snage JNA i lokalnih srpskih postrojbi zauzele su grad Kupres i većinu visoravni. Hrvatska strana (postrojbe HVO-a i dragovoljci iz Hrvatske) pretrpjela je velike gubitke u ljudstvu i tehnici. Većina hrvatskog stanovništva s tog područja bila je prisiljena na privremeno progonstvo.

Operacija Skok-1 (7. travnja 1995.): Napadna akcija na Dinari kojom su oslobođeni važni visovi iznad Livanjskog polja.

Cilj operacije: Zauzeti povoljnije položaje na Dinari u područjima Crvene grede i Zelenog brda, približiti se s. Uništa i s. Cetina i isključiti mogućnost neprijateljskog protunapada iz smjera s. Unište.

Područje operacije: Teritorij Republike Bosne i Hercegovine (Livanjsko bojište) i granični pojas u Republici Hrvatskoj na Dinari.

Ishod operacije: Na Dinari iznad Knina zauzet strateški važan vrh Veliki Bat iznad s. Uništa (s kojeg se vizualno može uočiti i Knin), a pod paljbeni nadzor stavljena su neprijateljska uporišta na području Uništa i Cetine.

Oslobođeni teritorij: ukupne površine 75  četvornih kilometara  (oslobođeno je područje širine 15 km, a dubine 5 km).

Svibanj

Operacija Bljesak (1. – 4. svibnja 1995.). Vojno-redarstvena operacija kojom je potpuno oslobođena zapadna Slavonija (UNPA zona Zapad).

Cilj operacije: Razbiti neprijateljske snage na prostoru zapadne Slavonije, osloboditi zapadnu Slavoniju i otvoriti autocestu Zagreb – Lipovac, izbiti na rijeku Savu i prijeći u obranu, razbiti, eventualno, zaostale neprijateljske skupine.

Područje operacije: Zapadnoslavonsko bojište.

Ishod operacije: Oslobođeno je cjelokupno okupirano područje zapadne Slavonije. Hrvatska vojska izbila je na međunarodno priznatu granicu na rijeci Savi. Omogućeno je prometovanje autocestom Zagreb-Lipovac te željezničkom prugom prema istočnoj Slavoniji, što je ključna prometna žila kucavica zemlje. Nakon višegodišnje okupacije oslobođena su mjesta Okučani, Jasenovac i Stara Gradiška, dok je kod Pakraca izvedena masovna predaja preostalih neprijateljskih snaga.

Oslobođeni teritorij: oko 500 km²

Akcija u Borovu Selu (2. svibnja 1991.)

Cilj akcije: Neutralizirati punktove srpskih paravojnih snaga koji su blokirali legalne institucije RH, spasiti zarobljene policajce, uspostaviti javni red i spriječiti širenje pobune.

Područje akcije: Borovo Selo. Naselje u istočnoj Slavoniji, u neposrednoj blizini Vukovara, s tadašnjom većinskom srpskom populacijom. Sukob se odvijao u samom središtu sela, oko zgrade Mjesne zajednice, gdje su hrvatski policajci upali u dobro pripremljenu zasjedu. Prilazni pravci bili su iz smjera Dalja za hrvatske snage i JNA, dok je dio srpskih snaga stigao preko rijeke Dunav.

Ishod akcije: Tragičan ishod u kojem je poginulo 12 hrvatskih redarstvenika, više od 20 ih je ranjeno, a u selo su ušle postrojbe JNA i provele razdvajanje snaga.

Operacija Jaguar (17. – 23. svibnja 1992.): Napadna akcija na zadarskom bojištu kojom je oslobođeno brdo Križ.

Cilj operacije: Neutralizacija snažnog uporišta pripadnika Šešeljeve radikalne stranke na brdu Križ. S te uzvisine neprijatelj je kontrolirao grad Zadar, luku Gaženica i magistralne ceste te mjesecima topnički uništavao grad.

Područje operacije: Brdo Križ iznad Bibinja (dominantna uzvisina iznad Bibinja i Sukošana (zaleđe Zadra) na kojoj je JNA imala jako radarsko-motrilačko i topničko uporište).

Ishod operacije: Nakon pet dana potpune blokade i preciznih topničkih udara, neprijateljska posada bila je prisiljena na predaju 22. svibnja. Deblokiran je Zadar (oslobađanjem brda Križ uklonjena je neposredna opasnost koja je mjesecima paralizirala svakodnevni život u Zadru i okolici). Hrvatska vojska zaplijenila je cjelokupno naoružanje utvrde i postignut je psihološki učinak.

Deblokada Dubrovnika

(18. svibnja do 27. listopada 1992.)

Cilj operacije: Deblokada Dubrovnika, oslobađanje krajnjeg juga Republike Hrvatske od srpsko-crnogorske agresije, i odbacivanje neprijateljskih snaga i njegova topništva na udaljenost s koje ne može djelovati po Dubrovniku i okolici.

Napomena: U obranu Dubrovnika spada niz akcija pod nazivom: Spaljena zemlja od 18. svibnja do 30. lipnja 1992., Čagalj od 7. do 26. lipnja 1992., Tigar, od 1. do 13. srpnja 1992., Oslobođena zemlja od 23. srpnja do 15. rujna 1992., Konavle od 20. do 24. listopada 1992. i Vlaštica od 20./21. do 25. listopada 1992.

Područje operacije: Južnodalmatinsko bojište.

Ishod operacije: Spriječena je neprijateljska namjera da izbijanjem na Jadran trajno presiječe Jadransku magistralu, izolira i osvoji Dubrovnik, te nastavi napadna djelovanja prema zapadnoj Hercegovini.

Akcijom Spaljena zemlja od 18. svibnja do 30. lipnja 1992. deblokiran je Dubrovnik i oslobođeno dubrovačko zaleđe. Tijekom operacije oslobođeni su poluotok Pelješac, Čepikuće, Slano te šire dubrovačko primorje uključujući Mokošicu, Župu Dubrovačku i ključna brda iznad grada, čime je uspješno probijena višemjesečna kopnena i pomorska blokada Dubrovnika. Nakon akcije srpske su snage i dalje s dominantnih brda i utvrda izravno ugrožavale i granatirale Dubrovnik.

Akcijom Čagalj od 7. do 26. lipnja 1992. oslobođena je dolina rijeke Neretve, deblokiran Mostar te osiguran lijevi bok snaga HV-a koji djeluju prema Dubrovniku.

Akcijom Tigar od 1. do 13. srpnja 1992. deblokiran je Dubrovnik i oslobođen krajnji jug Republike Hrvatske. Razbijen je neprijateljski obruč oko grada i potisnuta agresorska vojska u zaleđe.

Akcijom Oslobođena zemlja 23. srpnja do 12. kolovoza 1992. zadržani su položaji sjeverno od komunikacije Zavala – Osojnik (područje Bobana).

Akcijom Vlaštica od 20. do 25. listopada 1992. zauzet je vrh Vlaštica.

Akcijom Konavle od 20./21. do 25. listopada 1992. oslobođene su Konavle.

Akcijom Konavle proveden je pomorski desant hrvatskih snaga s iskrcavanjem u okupiranom Cavtatu jer je to tada bila jedina realna mogućnost nastavka oslobađanja juga države. Tenkovi su ukrcani u Zatonu kod Dubrovnika, a pješaštvo u Sustipanu. Desant je započeo u noći 20./21. listopada 1992. u lošim vremenskim uvjetima i uz jak neprijateljski topnički napad. Unatoč tome, desantne snage uspješno su se iskrcale i nastavile djelovati kroz Konavle. Učinile su to i ostale snage koje su imale zadaću djelovati u Konavlima. Istodobno je izvedena operacija za oslobađanje Vlaštice, uzvisine koju su držale neprijateljske snage s koje su imale mogućnost nadzora dubrovačkog zaleđa i mogućnost udara u lijevi bok desantnih snaga u Konavlima. Uspješnom operacijom takva je opasnost otklonjena.

Oslobođeni teritorij i akvatorij: U svim navedenim povezanim vojnim operacijama na Južnom bojištu (od proljeća do kraja listopada 1992. godine) oslobođeno je ukupno 1210 četvornih kilometara kopnenog teritorija te dodatnih 1080 kilometara hrvatskog teritorijalnog mora.

Lipanj

Operacija Skok-2 (4. – 11. lipnja 1995.): Oslobađanje spoja Dinare i Livanjskog polja, čime je neprijatelj u Kninu doveden u poluokruženje.

Cilj operacije: razbiti neprijatelja na smjeru koji vodi prema Bosanskom Grahovu i staviti pod kontrolu dalekometnog topništva Bosansko Grahovo i Glamoč.

Područje operacije: Teritorij Republike Bosne i Hercegovine (Livanjsko bojište) i granični pojas u Republici Hrvatskoj na Dinari.

Ishod operacije: Hrvatske snage (HV i HVO) potisnule su neprijatelja prema Bosanskom Grahovu i Glamoču. Ovladale su dijelom planine Šator, čime je Livanjsko polje u cijelosti osigurano za manevar. Pod nadzor dalekometnog topništva stavljena je komunikacija Glamoč – Bosansko Grahovo te Cetinska dolina i Vrličko polje u Republici Hrvatskoj.

Oslobođeno područje: 450 km².

Operacija Lipanjske zore – Čagalj (7. – 26. lipnja 1992.): Zajednička napadna operacija HV-a, HVO-a i HOS-a kojom je oslobođena dolina rijeke Neretve i bila je ključna oslobodilačka akcija za Mostar (poznata i pod nazivom operacija Čagalj – kratko spomenuta u deblokadi Dubrovnika).

Cilj operacije: Razbijanje neprijateljskog obruča, deblokada i oslobađanje doline rijeke Neretve te grada Mostara. Time su osujećene namjere JNA i srpsko-crnogorskih snaga da blokiraju južnu i zapadnu Hercegovinu, odsijeku Dalmaciju na tri dijela i prekinu komunikaciju između Hrvata u BiH i Republici Hrvatskoj.

Područje djelovanja: Operacija se odvijala na širem području Hercegovine i doline rijeke Neretve, a uključivala je ključna mjesta i gradove: Čapljina (sela Klepci, Prebilovci, Tasovčići) Grad Mostar (zapadni i istočni dio, brdo Hum, brdo Orlovac, Kruševo, Rodoč) grad Stolac i područje oko rijeke Bregave.

Ishod operacije: Operacija je završila pobjedom združenih hrvatskih snaga (HVO, HV, HOS). Hrvatske snage izbile su na današnju međuentitetsku crtu razgraničenja (npr. Ošanjići kod Stoca). Strateški značaj: bio je to prvi veliki poraz srpskih snaga u ratu u BiH koji je preokrenuo tijek ratovanja i osigurao zaleđe južnoj Dalmaciji.

Oslobođen teritorij: oko 1800 km² teritorija.

Akcija Miljevci (21. – 22. lipnja 1992.): Brza i uspješna napadna akcija u šibenskom zaleđu.

Cilj akcije: Oslobađanje okupiranog područja u šibenskom zaleđu – sela na Miljevačkom platou (uspostavljena crta obrane rijeka Čikola – zaseok Vlaići – zaseok Mazalini – rijeka Krka).

Područje akcije: Sjevernodalmatinsko bojište

Ishod akcije: Uspostavljena je čvrsta i znatno povoljnija crta obrane omeđena rijekama Krkom i Čikolom te padinama Promine.

Potpuno je uklonjena izravna topnička ugroza i osigurana veća sigurnost za gradove Šibenik i Skradin, a agresor je trajno odbačen od šibenskog zaleđa. Rezolucijom Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda 762 tražilo se povlačenje Hrvatske vojske, ali Republika Hrvatska to je odbila.

Oslobođeni teritorij: prostor od 108 km² i sedam miljevačkih sela (odnosno cijeli Miljevački plato).

tekst  Mijo Kožić: Foto  arhiva