Specifičnost zadaća koje moraju provesti odobalni patrolni brodovi utječe na njihovu konstrukciju i maritimne sposobnosti. Tako se umjesto brzine traži stabilnost i autonomnost, umjesto teškog naoružanja mogućnost prihvata unesrećenih pomoraca

Nadzor morskih prostranstava obuhvaća borbu protiv raznih nezakonitih radnji, od ilegalnog ribolova do krijumčarenja droge. Tako širok raspon zadaća traži namjenski projektirane brodove koji mogu djelovati i u najtežim uvjetima. Zbog sve veće potražnje za odobalnim patrolnim brodovima, sve veći broj brodogradilišta nudi svoje namjenski projektirane brodove. U ovom tekstu dajemo prikaz nekih od njih. Termin odobalni patrolni brod (offshore patrol vessel – OPV) danas se rabi za vrlo šaroliku skupinu brodova. Toj šarolikosti pridonose i korisnici (ratne mornarice, obalne straže, policije i druge sigurnosne agencije) koje često tim terminom označavaju brodove koji ili nisu izvorno projektirani kao patrolni brodovi ili se po svojim značajkama ne bi mogli svrstati u skupinu OPV-a. Tako se kao OPV-i označuju srednji i veliki patrolni brodovi ali i korvete (u posljednje vrijeme čak i fregate). Takvom uporabom termina gubi se njegovo osnovno značenje. Povećanje važnosti OPV-a krenulo je sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća istodobno s povećanjem spoznaje o potrebi zaštite morskih bogatstava (životinjskih i mineralnih). Iako prihvaćena još 1982. Konvencija o pravima mora (Law of the Sea Convention – LOSC) svoju je pravu važnost i ratifikaciju u parlamentima velikog broja država dobila tek prije desetak godina. Ona pomorskim državama omogućava uspostavu isključivih gospodarskih pojasa (Exclusive Economic Zones – EEZ) od 200 nautičkih milja od obalne crte, ali i pripadajućih otoka udaljenih od matične države. Zakonska uspostava EEZ-a jedna je stvar, a njegov uspješan nadzor nešto je posve drugo.

Nakon raspada Sovjetskog Saveza oblik suparništava na globalnoj razini bitno se izmijenio. Klasični rat organiziranih nacionalnih vojski zamijenjen je borbom protiv malih i često labavo povezanih skupina. Nove prijetnje dolaze u obliku asimetričnih političkih i ekonomskih terorističkih prijetnji, ali i masovne (često ilegalne) migracije i s tim povezanog međunarodnog kriminala. Kombinacija svih tih okolnosti dovela je do znatnog povećanja interesa vlada pomorskih država za pojačanje nadzora vlastitih pomorskih granica i zaštite morskih bogatstava. Jedini učinkovit način kako održati red na moru je prisutnost patrolnih brodova. Tijekom Hladnoga rata države su velik novac trošile na gradnju ili kupnju ratnih brodova koje su onda rabile i za patrolne zadaće. Veliko smanjenje vojnih proračuna tijekom devedesetih godina prošlog stoljeća dovelo je i do smanjenja narudžbi za skupe ratne brodove čija je uporaba u patrolnim zadaćama postala preskupa. Kako je cijena suvremenog OPV-a u odnosu na korvetu znatno manja praktično su postali jedini racionalni izbor za veliku većinu država. OPV-u su, osim što su jeftiniji, i bolje prilagođeni zadaćama nadzora mora od korveta koje su projektirane za borbene zadaće.
To ne znači da OPV-i obavljaju lagan posao. Danas čak i ribarski brodovi imaju sustave kojima mogu ometati ili bar otkriti radare. Krijumčari pak rabe brza plovila koja su namjenski projektirana da imaju što manji radarski odraz. Unosno krijumčarenje ljudi, droge i oružja omogućava im da na crnom tržištu kupe ne samo suvremena plovila već i najsuvremenije sustave za elektroničko djelovanje. Kad se jednom tako opremljena plovila nađu u vlasništvu krijumčara mali je put do terorističkih skupina koje ih neće rabiti samo za krijumčarenje već i za izvođenje terorističkih napada.

I dok mali patrolni brodovi i čamci mogu uspješno nadzirati priobalne vode velike površine EEZ-a moguće je nadzirati i štititi samo velikim OPV-ima koji mogu ploviti i pri lošim vremenskim i pomorskim uvjetima, te imati veliku autonomiju djelovanja. Idealan OPV morao bi imati maritimne odlike i autonomnost na razini fregate, uz nekoliko puta manje troškove gradnje i uporabe. Iako mora biti naoružan najveća ušteda u odnosu na fregate postiže se neugrađivanjem skupih elektroničkih (motrilački radari za nadzor zraka i sustavi za elektroničko ratovanje) i oružanih sustava (raketni sustavi brod-brod i brod-zrak). Manja složenost broda za sobom povlači i manju posadu što dodatno smanjuje operativne troškove. Razina naoružanja i motrilačkih sustava određuje se s potrebom za otkrivanjem i uništavanjem brzih i dobro naoružanih plovila kriminalaca i terorista.
Idealne nacionalne snage za nadzor mora morale bi se sastojati od mješavine brzih i pokretnih patrolnih čamaca sposobnih djelovati u plitkim obalnim vodama i velikih OPV-a sposobnih za samostalno djelovanje na otvorenom moru. I dok se patrolni čamci mogu osloniti na motrilačke postaje na obali OPV-i moraju biti opremljeni suvremenim motrilačkim radarima za kontrolu mora. Uz to dobro dođe i mogućnost nošenja lakog helikoptera kao dodatne mogućnosti patroliranja i presretanja sumnjivih plovila. Iako su suvremeni motrilački radari za kontrolu morske površine poprilično skupi bez učinkovite mogućnosti radarskog nadzora mora uporabna vrijednost OPV-a vrlo je niska. Dio država odlučio je svoje OPV-e opremiti i suvremenim sustavima za elektroničko djelovanje te sustavima veza koji omogućuju prijenos podataka o ciljevima u realnom vremenu. Iako ta oprema dodatno povećava cijenu OPV-a ona omogućava njihovu uporabu i u ratnim sukobima i/ili u mirovnim operacijama. Uz to sigurni sustavi veza važni su ako OPV-i djeluju u politički osjetljivim područjima ili u operacijama kad protivnička strana ima mogućnost elektroničkog prisluškivanja.

Operativni zahtjevi

OPV-i ne moraju imati visoku vršnu brzinu kako bi uspješno obavljali svoje zadaće. Za presretanje brzih plovila rabe jednako brze RHIB (rigid-hull inflatable boats) čamce i/ili helikoptere s pripadnicima specijalnih snaga koji se mogu desantirati na sumnjivo plovilo. Velika većina OPV-a dovoljno je brza da dostigne trgovačke brodove kad vremenske prilike ne dopuštaju uporabu RHIB-a i helikoptera. Moraju imati i dovoljno prostora za smještaj posada unesrećenih ili uzapćenih plovila te dovoljnu pričuvu snage da uzmu u tegalj uzopćena plovila do najbliže luke. Zbog svih tih razloga postoji donja granica veličine ispod koje se ne može ići. Iako veličina i istisnina umnogome ovise i o vremenskim uvjetima u kojima će plovila djelovati sveopće prihvaćena načela govore da OPV bez mogućnosti nošenja helikoptera ne bi trebao biti kraći od 60 metara i manje istisnine od 500 tona. Za OPV-e s mogućnošću prihvata helikoptera (bez hangara) koji mogu djelovati i u težim meteouvjetima opće je prihvaćena dužina od najmanje 70 metara i istisnina od 1000 tona. OPV s hangarom za mali ili srednji helikopter ne bi trebao biti kraći od 85 metara i imati istisninu manju od 1500 tona.

Kuteri klase Bertholf američke obalne straže, tipičan su primjer suvremenog OPV-a. Veliki kao neke fregate (dužine 127 metara i istisnine 3200 tona) Bertholfi imaju autonomnost od 60 dana te pri brzini krstarenja od 19 čvorova mogu preploviti čak 12 000 nautičkih milja. Neobično za OPV-e opremljeni su CODAG pogonskim sustavom koji im daje vršnu brzinu od 28 čvorova. Zbog toga svaki kuter klase Bertholf može “pokriti” područje koje je 40 puta veće od onoga koje “pokriva” manji patrolni brod. Dio njihove sposobnosti leži i u uporabi bespilotne letjelice Bell Eagle Eye i helikoptera Eurocopter MH-65C. Bespilotna letjelica može izviđati do 100 nautičkih milja od broda dok MH-65 može prevesti tročlani desantni tim na udaljenost od 50 nautičkih milja. Na klasu Berholf može se ukrcati do četiri bespilotne letjelice, dva helikoptera ili njihovu kombinaciju. Kao sastavni dio opreme rabe i dva brza RHIB-a dužine 11 metara koji služe i za presretanje plovila i desantiranje. Takva oprema učinkovita je samo ako je rabe dovoljno uvježbani ljudi. Svaki kuter klase Bertholf ima posadu od 106 ljudi. Američka obalna straža primjenjuje koncepciju četiri posade (424 čovjeka) za tri broda. To im omogućava da svaki brod bude na moru do 230 dana na godinu ili 690 dana godišnje ukupno za tri broda.

Uspješan nadzor mora moguće je ostvariti samo ako OPV ima sposobnost otkrivanja, identificiranja i djelovanja prema ciljevima. U to se uključuje i mogućnost uspostave kontakta s nadređenim zapovjedništvom i prijenos podataka u realnom vremenu. Zbog toga su kuteri klase Bertholf umreženi najsuvremenijim sustavima veze koji im omogućavaju povezivanje ne samo s nadređenim zapovjedništvom već i sa sigurnosnim i obavještajnim službama. Ista podatkovna mreža omogućava im i koordiniranje djelovanja većih združenih snaga. Mogu se rabiti i kao zapovjedni centri u mirovnim ili kriznim operacijama. Amerikanci su klasu Bertholf teško naoružali, bar za standarde OPV-a. Osnovu naoružanja čini brodski automatski top Bofors EX 110 Mod 0/57 mm (smješten na pramcu) uz koji ide i optoelektronički motrilačko/ciljnički sustav Mk 46 Mod 1. Za nadzor paljbe rabe balističko računalo Mk 160. Sposobnost motrenja morske površine osigurava radar AN/SPQ-9B. Iako to u pravilu nije dio OPV opreme, Bertholf klasa je dobila i topnički proturaketni sustav Phalanx Mk 15 CIWS. Elektroničko djelovanje osigurava sustav SLQ-32 i sustav za lansiranje mamaca SRBOC/Nulka. Prvobitni planovi nisu obuhvaćali i tu opremu, jer ona znatno povećava cijenu broda, ali su neugodna iskustva izraelske ratne mornarice u listopadu 2006. kad je Hezbolahov protubrodski projektil C802 ASM pogodio njihovu korvetu SAAR 5 (vidi Hrvatski vojnik br. 101), utjecali na njihovu ugradnju.

Iako njezini OPV-i djeluju u jednako zahtjevnim zadaćama kao i američki, britanska ratna mornarica odlučila se za znatno manju River klasu (dužine 80 metara). Tvrtka Vosper Thornycroft neuspješno je nudila znatno veći brod, ali potreba smanjenja troškova gradnje i uporabe utjecala je na konačni odabir. Usprkos brojčanom smanjenju OPV-i klase River pokazali su se učinkovitima. Tri broda te klase nabavljena su petogodišnjim lizingom, a zamijenili su pet brodova klase Island. Britansko ministarstvo obrane objavilo je da očekuje kako će uporabom klase River godišnje uštedjeti čak 3,9 milijuna američkih dolara. Uz to dobila je brodove koji će ukupno godišnje na moru moći ostati 900 dana, u usporedbi sa samo 785 dana pet brodova klase Island. Potreba za smanjenjem troškova diktirala je i ugradnju motora skromne snage koji osiguravaju vršnu brzinu od samo 20 čvorova. S druge strane OPV-i klase River mogu djelovati i na stanju mora 4. S obzirom da se rabe u sjevernom Atlantiku to je znatno važnija odlika od mogućnosti “jurcanja” po moru. Kao bi im povećali autonomnost i smanjili ovisnost o lučkim postrojenjima opremili su ih dizalicom velike nosivosti sposobne da na palubu broda prekrca ISO kontejner dužine 6,09 metara. Sedam ovakvih kontejnera može se ukrcati na krmenu palubu. Tako se na brz i jeftin način svaki brod može prilagoditi novim zadaćama, čiji je raspon ograničen samo brojem dostupnih tipova kontejnera.
Naoružanje se sastoji od jedno topa BMARC kalibra 20 mm i dvije strojnice kalibra 7,62 mm. To je dostatno za zadaće koje ovi brodovi uobičajeno obavljaju ali nedovoljno za sukob s dobro pripremljenim i motiviranim suparnikom. Zbog toga su brodovi klase River projektirani s dostatnom pričuvom istisnine i prostora za smještaj težeg topničkog oružja.

Smanjenje snaga

Za druge kupce tvrtka Vosper Thornycroft je razvila produženu inačicu s mogućnošću krcanja helikoptera. Iako uporaba helikoptera s OPV-a znatno povećava njihovu učinkovitost potreba za smanjenjem troškova onemogućila je britansku ratnu mornaricu da svoja prva tri broda klase River opremi letnim palubama. Zbog toga je prvi brod iz Batch 2 serije HMS Clyde, dobio letnu palubu ali ne i hangar. Letna je paluba dovoljno velika da na nju može sletjeti veliki helikopter kao što je Merlin. River Batch 2 klasa dobila je i neka druga poboljšanja (između ostalog i top MSI-Defence Systems DS30B kalibra 30 mm i radar Terma Scanter 4100) kako bi mogla obavljati širi raspon zadaća, a sve zbog toga jer je britansko ministarstvo obrane odlučilo smanjiti broj fregata i razarača s 31 na 25 brodova. Sve to zajedno River Batch 2 brodove svrstava u potpuno novu klasu znatno većih mogućnosti u odnosu na prva tri broda. Bit će zanimljivo vidjeti hoće li 124 člana posade moći obavljati zadaće za koje su brodovi klase Island tražili 265 ljudi.

Tek nešto veća, s 88 metara i 1500 tona istisnine, je talijanska klasa Comandante. Dva su broda građena po zahtjevima talijanskog ministarstva transporta, a četiri po zahtjevima ratne mornarice. Takva suradnja među ministarstvima dugotrajna je tradicija u Italiji, barem što se tiče nabave patrolnih brodova. Iako su obje verzije različite po mogućnostima i cijeni dijele zajedničku konstrukciju te smanjeni radarski i infracrveni potpis. Tako verzija ministarstva transporta ima slabije motore (vršnu brzinu od 21 čvor), nema letnu palubu, smanjenje komunikacijske mogućnosti, te nije opremljena sustavima za elektroničko djelovanje. Naoružanje joj se sastoji samo od strojnica. Naglasak je stavljen na niskoj cijeni i ekonomičnosti uporabe te je po tome usporediva s River klasom. Posada broju oko 35 ljudi. Inačica talijanske mornarice ima znatno veće mogućnosti. Pokretana motorima koji su za više od pedeset posto snažniji dostiže vršnu brzinu od 26 čvorova. Opremljena je bacačima mamaca, sustavima za elektroničko ometanje, jednim topom OTO Breda kalibra 76 mm i dva topa OTO Breda kalibra 25 mm. Na krmi ima hangar za helikopter NH90. Vojna inačica traži posadu od 60 ljudi.

Želje i potrebe
Španjolska ratna mornarica ima iste zahtjeve kao britanska te planira zamijeniti svoju sadašnju flotu patrolnih brodova s osam OPV-a iz programa Buque de Accion Maritima (BAM). BAM brodovi bit će dugački 93 metra, višenamjenski s helikopterskim hangarom, vršne brzine od samo 20 čvorova. Zbog toga će dobiti brze RHIB-ove. Posadu će činiti 35 ljudi. Iako nešto veći u osnovi su identičnih mogućnosti kao i talijanski OPV-i klase Comandante, te imaju i smanjen radarski odraz. Opremljeni su SCOMBA zapovjedo-borbenim sustavom i topom OTO Melara 76 mm. Gradnja prva četiri broda odobrena je još 2005.

Deset brodova P 400 serije čini osnovu francuskih OPV snaga. Originalno je planirano da će se ova serija graditi u dvije inačice. Za žandarmeriju su planirali inačicu sa samo 16 članova posade, dok je ratna mornarica trebala dobiti inačicu opremljenu protubrodskim vođenim projektilima MM 38 Exocet. Na kraju je projekt dovršen kao kompromis između dvije inačice tako da su brodove P 400 serije porinuli u patrolnoj formi ali s ostavljenom mogućnošću opremanja protubrodskim projektilima. Tako su dobiveni višenamjenski OPV-i istisnine 1400 tona i vršne brzine od 24,5 čvorova. Uvođenje u operativnu uporabu obilježili su brojni tehnički problemi, tako da su im morali prvotni podvodni ispušni sustav zamijeniti klasičnim dimnjacima. Veći od standardnih obalnih patrolnih brodova brodovi P 400 serije ipak su manji od većine OPV-a. Iako je na brodu osiguran smještaj za 45 osoba posada im broji samo 29. Autonomija im je 15 dana. Nemaju letnu palubu te su opremljeni samo jednim RHIB-om iako je praksa pokazala da su za uspješno djelovanje potrebna barem dva. Iako su projektirani kao klasični ratni brodovi naoružani su jednim topom Bofors 40/60 kalibra 40 mm i Giat kalibra 20 mm. Na krmi je velika letna paluba i hangar u koji se može smjestiti helikopter Super Puma. Većina brodova ove klase djeluje u vodama prekomorskim zemljama u Tihom oceanu.

Francuska ratna mornarica u zadaćama patroliranja rabi i šest brodova klase Floreal. Iako se u dio literature vode kao fregate (zbog svog naoružanja) ovi su brodovi projektirani za zaštitu EEZ-a i borbe protiv krijumčara. Kako bi im se smanjila cijena gradnje projektirani su po civilnim standardima. Opremljeni su slabim motorima te im je vršna brzina 20 čvorova. U odnosu na druge OPV-e ima brojnu posadu od 89 člana. S druge strane riječ je o stabilnom brodu koji može obaviti prihvat helikoptera pri stanju mora 5 s povećanjem broja posade na 100 članova. Dobra strana slabih motora je niska potrošnja tako da pri brzini krstarenja od 15 čvorova može preploviti 10 000 nautičkih milja. Kao i većina modernih OPV-a i Floreal klasa ima suvremene sustave za elektroničko djelovanje. Brodovi klase Floreal mogu prevesti 100 tona tereta, a imaju osiguran smještaj za 24 marinca te 13 “putnika”.

Sekundarne zadaće
Iako su namijenjeni redarstvenim zadaćama brodovi klase Floreal dobro su opremljeni i za svoje sekundarne zadaće borbenog djelovanja u okruženju niskog rizika. Kad su potpuno opremljeni i naoružani njihove borbene mogućnosti nadmašuju standardne mogućnosti OPV-a te su znatno sličnije borbenim sposobnostima korveta. U mirnodopsko vrijeme naoružani su topom Creuset-Loire kalibra 100 mm (na pramcu) i s dva topa Giat od 20 mm. Uz to imaju i dva deseterostruka lansera mamaca. Svaki je brod opremljen i potrebnim instalacijama za uporabu protubrodskih vođenih projektila Exocet. U mirnodopsko vrijeme na brodove se stavlja inačica MM 38 iako su osposobljeni i za uporabu projektila inačice MM 40. U ratu se jedan ili oba topa od 20 mm mogu zamijeniti lanserom protuzrakoplovnih vođenih projektila Marta SIMBAD. Zbog svojih odličnih maritivnih odlika brodovi klase Floreal godišnje imaju najviše dana plovidbe od svih francuskih ratnih brodova.

Ovdje se treba naglasiti da je upravo klasa Floreal bila ogledna za buduće OPV-e. Projektirana je u drugoj polovici osamdesetih godina prošlog stoljeća, a gradnja prvog broda u klasi započela je u siječnju 1989. Brod je porinut u svibnju 1992. Kao relativno jeftini patrolni brodovi velike autonomije, podjednako dobro opremljeni i za borbene zadaće u sukobima niskog intenziteta, i danas imaju malo ekvivalenata.

Zaključak
Ovo je samo djelomični pregled suvremenih OPV-ova, vrste broda koja se intenzivno širi svijetom. Osim opisanih interesantni su i danski brodovi klase Thetis (Stanflex 2000) koje se često klasificira i kao fregate. Specifičnost ove klase je i uporaba sonara promjenjive dubine. Tu je i irska klase Roisin koja je poslužila kao osnova za novozelanske OPV-e. S druge strane japanski OPV-ovi klase Hida i ASO. Zbog neugodnih iskustava sa sjevernokorejskim ratnim brodovima obje su klase opremili topom Bofors L70 Mk3 kalibra 40 m, JM-61 Vulcan topom kalibra 20 mm i integriranim optoelektroničkim ciljničkim sustavom. Uz to Hida i ima dodatni oklop koji posadu štiti od probojnog streljiva teških strojnica.

Tomislav JANJIĆ