Italija uz Njemačku, Francusku i Veliku Britaniju ne preferira primjenu offseta pri nabavama vojne opreme, ali, s druge strane, stvara pozitivno ozračje za njegovu primjenu od slučaja do slučaja kada je to u interesu njezine obrambene industrije

Italija s ulaganjima od jedne milijarde USD sudjeluje u razvoju i proizvodnji borbenog aviona F-35 Joint Strike Fighter (JSF)
Italija pripada skupini zemalja koje zastupaju tezu kako primjena offseta povećava dodatne troškove nastale pri opremanju te usporedbom tih troškova s pozitivnim učincima offseta ne vide posebnu korist.

Službeno u Italiji ne postoji offset regulativa, već je provedba offseta u ovlasti ministarstva obrane i samih tvrtki obrambene industrije. Pri tome prednjače one najveće kao što su Finmeccanica, Oto Melara, Alenia Aeronautica, Agusta i mnoge druge. Samo Finmeccanica ima više od 60.000 zaposlenih od čega je oko 30% izvan granica Italije. Italija se prilagođava offset politici zemalja prema kojima treba izvršiti offset obvezu, no postoje osnovni parametri primjene offseta prema kojima se vode kada je u pitanju uvoz vojne opreme za potrebe oružanih snaga. Offset ili kako ga sami nazivaju “Industrijska participacija”, ponekad “Industrijska kompenzacija” ima cilj uključiti domaću obrambenu industriju i ključne grane tehnologije u proces opremanja oružanih snaga. Jednako tako, cilj im je ostvariti pogodnije mogućnosti za izvoz vojnih proizvoda i proizvoda dvojne namjene.

Alenia Aeronautica osigurava talijanskoj industriji 21 % udjela u proizvodnji najmodernijeg borbenog aviona Eurofighter Typhoon
Italija ima obrambeni proračun blizu 1% BDP. Od 2001. godine do 2004. godine bio je nešto veći od 1%, da bi od 2005. do 2008. godine bio nešto niži od 1%. (2008. je bio 0,96 %). To znači da se 2008. godine u obranu uložilo oko 15,5 milijardi eura od čega je na opremanje uloženo oko 3,5 milijardi eura. Veliki dio naoružanja i vojne opreme Italija proizvodi u vlastitim proizvodnim kapacitetima ili participacijom u međunarodnim programima, dok manji dio opreme uvoze od stranih dobavljača, ponajviše američkih.
Moramo uvijek imati na umu da Italija ima vlastitu proizvodnju glavnih borbenih sustava, kao što su tenk Ariete, borbeno vozilo na kotačima Centauro, borbeno vozilo na gusjenicama Dardo, samovozna haubica 155 mm PzH 2000 (po licenci) i niz drugih borbenih vozila kao što su Puma, LMV Iveco, Freccia i dr. K tome moramo dodati jaku zastupljenost Italije u proizvodnji borbenih aviona i helikoptera, kao i sudjelovanje u međunarodnim programima razvoja i proizvodnje: F-35 JSF, Eurofighter Typhoon, NH-90 i dr. Jednako tako moramo spomenuti jaku zastupljenost brodogradilišta prije svega Fincantieri i Intermarine na čijim se navozima grade vrlo moderni ratni brodovi.

Primjena offseta
Offset se primjenjuje kod ugovora o nabavi čija vrijednost prelazi 5 milijuna eura, no često se zahtijeva i kod ugovora manjih od te vrijednosti (ako domaća industrija ima slične offset obveze prema zemlji iz koje je dobavljač opreme), a

Talijanska obrambena industrija vrlo brzo je usvojila proizvodnju po licenci njemačke samovozne haubice 155 mm PzH 2000
sve u cilju međusobnog prebijanja offset obveza. Primjenjuje se u iznosu od 100 % vrijednosti ugovorene opreme. Kao što je regulirano offset regulativom drugih zemalja tako i u Italiji prednost daju direktnom offsetu, ali prihvaćaju i indirektni sve dok se time udio offseta povećava. Direktni offset je usmjeren na logističku potporu nabavljene opreme te konkurentnost talijanske industrije u tim tehnološkim sektorima. Indirektni offset se prihvaća u slučajevima kada se njegovom primjenom podiže tehnološka razina talijanske industrije. Poticanje ili stimulacija u određena područja postiže se koeficijentima i to opet od slučaja do slučaja. Najveći koeficijent može biti 3, a određuje se prema sljedećem:
• Koeficijent 1 ako ponuđena tehnologija već postoji u talijanskoj industriji,
• Koeficijent 2 ako je ponuđena tehnologija djelomično poznata u Italiji i
• Koeficijent 3 ako je ponuđena tehnologija potpuno nova za talijansku industriju.
Postoje tri vrste postupaka nabave u kojima ministarstvo obrane na odgovarajući način primjenjuje offset zahtjeve. Prvi slučaj je redovni postupak nabave kada u predugovornom postupku Ministarstvo obrane u suradnji sa talijanskom industrijom identificira potencijalne dobavljače opreme od kojih traži minimum offset obveza (70 %) iz određenih tehnoloških sektora. Potencijalni dobavljači, s druge strane, moraju definirati i utvrditi s talijanskim partnerima offset programe koji će se primijeniti u cilju ispunjenja offset obveza. Nakon provedenog selekcijskog postupka i donošenja odluke o izabranom dobavljaču, poziva ga se da finalizira offset plan koji je sastavni dio ugovora o nabavi unutar offset klauzule. Potpisom ugovora o nabavi počinju teći i ugovorene offset obveze. Drugi slučaj je neredovni postupak nabave kada je u pitanju npr. pozivni natječaj, od dobavljača se izravno zahtijeva da ispuni i detaljno obrazloži offset klauzulu koja će ući u ugovor o nabavi. Treći slučaj je kada se poslovi dogovaraju na razini vlada (Government to Government). Tada se sklapa posebni offset sporazum koji se nakon izravnih pregovora s ministarstvom obrane potpisuje od dobavljača opreme.

Trajanje offseta je obično povezano s dužinom ugovora o isporuci dobara, ali se pregovorima može produžiti trajanje za 2 do 3 godine duže od trajanja ugovora, dok je za neispunjenje offset obveza predviđena kazna u iznosu od 10 % vrijednosti neispunjenja koja je pokrivena bankovnim jamstvom. Jednako tako, prihvaćaju se i pre-offset aktivnosti kao i međusobno prebijanje offset obveza bilateralno ili multilateralno. Ministarstvo obrane nadležno je i za nadzor i praćenje realizacije offset obveza.

Obrambena industrija i offset
Tako snažna i dobro organizirana obrambena industrija participira u mnogim organizacijama, udruženjima i kooperacijama te je postigla dobru uravnoteženost između svojih europskih i američkih partnera.
Krajem veljače ove godine talijansko ministarstvo obrane potvrdilo je kako je američka tvrtka Lockheed Martin ispunila svoje offset obveze prema Italiji koje su povezane s nabavom 22 transportna aviona C-130 J. Offset obveze su implementirane putem zajednice obrambene industrije uključujući malo i srednje poduzetništvo, a premašuju 2 milijarde USD. Povoljnost takve suradnje nije samo povezana s nabavom aviona C-130 J, nego je i u tome što su stvoreni dobri temelji za zajedničku suradnju u razvoju i proizvodnji aviona F-35 JSF (Joint Strike Fighter). Do sada je Italija uložila jednu milijardu USD, čime je postala partner u programu “razine 2” za razliku od Australije, Danske, Kanade, Norveške i Turske koje su s ulaganjima reda veličine 150 milijuna USD partneri “razine 3”. Italija ima interes za 22 takva aviona za potrebe mornarice i 109 aviona za potrebe ratnog zrakoplovstva.

Talijanska industrija sudjeluje i u europskom konzorciju Eurofighter Typhoon. Članice konzorcija su britanski BAE Systems sa 33 % udjela, španjolski EADS CASA sa 13 %, njemački EADS Deutschland sa 33 %, te talijanska Alenia Aeronautica sa 21 % udjela i projekcijom nabave 121 aviona za potrebe Italije. Jednako tako Italija je usvojila proizvodnju (po licenci) njemačke samovozne haubice PzH-2000 u količini od 70 sustava. Ugovorom vrijednim 515 milijuna USD ministarstvo obrane je preko konzorcija CIO (Iveco Fiat-Oto Melara) uključilo veliki broj talijanskih tvrtki u proizvodnju dijelova i sklopova tog vrlo zahtjevnog topničkog sustava. Talijanska industrija uključena je i u organizaciju OCCAR koja i službeno egzistira pod okriljem europske obrambene agencije EDA te je u odgovarajućem odnosu prema NATO-u.

OCCAR (Organisation Conjointe de Cooperation en matiere d Armement) je utemeljena krajem 1996. godine od strane ministarstava obrane Francuske, Njemačke, Italije i Velike Britanije. Službeno djelovanje organizacije je započelo potpisivanjem konvencije 1998. godine koja je zapravo ratificirana 28. siječnja 2001. godine. Konvencijom je otvoren pristup i drugim zemljama koje prihvaćaju pravila organizacije. Tako je 2003. godine pristupila Belgija, a 2005. godine Španjolska. Finska, Luxemburg, Poljska Švedska i Turska participiraju u zajedničkim programima bez formalnog članstva u organizaciji. Početkom ove godine (05. veljače) sklopljen je sporazum između NATO-a i OCCAR-a čime su postojeći razvojni programi dobili i svoj NATO legitimitet. Danas OCCAR provodi sedam velikih međunarodnih programa naoružanja pri čemu Italija participira u tri (FREMM, FSAF i ESSOR).
FREMM (FRegate Europee Multi-Missione) je vrlo ambiciozni zajednički mornarički projekt Francuske i Italije kako bi se postigli novi standardi izgradnje višenamjenskih fregata. Programom je zamišljena proizvodnja 27 fregata od čega je 10 namijenjeno Italiji.

FSAF (Famille des systemes Surface-Air Futurs ? Famiglia dei sistemi Superficie-Aria Futuri) je protuzračni raketni sustav za presretanje raketa namijenjen za ugradnju na mornaričke i kopnene platforme. Kooperacija Francuske i Italije se temelji na sporazumu iz 1988. godine kojim su definirane faze razvoja i proizvodnje.

Program ESSOR (European Secure SOftware defined Radio) je najnoviji zajednički multinacionalni projekt koji egzistira od 1. siječnja 2009. godine. Pored Italije i Francuske u programu participiraju Finska, Poljska, Švedska i Španjolska. ESSOR je ujedno i prvi projekt OCCAR-a od kada ta organizacija egzistira pod okriljem Europske obrambene agencije EDA (European Defence Agency).
S druge strane talijanske tvrtke odrađuju offset obveze prema drugim zemljama koje su kupile talijansku opremu za svoje oružane snage. Tako Oto Melara ima offset obveza oko 350 milijuna eura prema Poljskoj, koja je svoja borbena vozila Patria naoružala talijanskim kupolama 30 mm “Hitfist”. Početkom ove godine Austrija je sklopila ugovor za nabavu 150 lakih oklopnih vozila LMV IVECO pri čemu je ugovoreno 51 % offset obveza koje Italija mora ispuniti prema austrijskoj strani.

Zaključak
Italija kao zemlja sa razvijenom obrambenom industrijom nema razvijenu oficijelnu offset politiku, ali podržava primjenu offseta kroz tzv. industrijsku participaciju. Provedba offseta u Italiji prepuštena je Ministarstvu obrane koje u suradnji sa zajednicom obrambene industrije regulira primjenu od slučaja do slučaja s obzirom na trenutačne interese zemlje u cjelini. Možemo zamijetiti da Italija nema velikih offset sporazuma ali s druge strane sudjelovanjem u velikim bilateralnim ili multilateralnim programima osigurava zadovoljavajuću participaciju svoje obrambene industrije. Kao najznačajniji ugovori s offsetom su oni koji reguliraju nabavu aviona C-130 J te leasing borbenih aviona F-16. Kao i kod drugih zemalja Italija stimulira određene aktivnosti pri realizaciji offset obveza a povezane su uvođenjem novih tehnologija u talijansku industriju. Kao što vidimo, Italija kad joj je to u interesu obvezuje strane dobavljače na offset kada su narudžbe i manje od zadane vrijednosti (5 milijuna eura) kako bi stvorili uvjete za prebijanje offset obveza ako ih domaća industrija ima prema drugim državama. Možemo pretpostaviti da će Italija i dalje pratiti europske trendove u pristupu offsetu te će to prilagoditi svojim interesima od slučaja do slučaja.

Josip MARTINČEVIĆ MIKIĆ