Situacije kad puška, pištolj, revolver ili strojnica ne opaljuju mogu dovesti do događaja s fatalnim ishodima. Stoga je za sve strijelce iznimno bitno da prepoznaju situaciju i na nju pravilno reagiraju

U skladu s člankom 28. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana (Narodne novine, br. 94/18 i 42/20), s oružjem i streljivom mora se postupati s osobitom pažnjom, koja se pokazuje kroz pravilno čuvanje, pravilno i stručno rukovanje, nošenje, prenošenje i držanje u ispravnom stanju. U skladu s člankom 35. spomenutog Zakona, vlasnik oružja dužan je oružje održavati u ispravnom stanju i njim pravilno i pozorno rukovati.

Iako se pretpostavlja da proizvođač isporučuje tehnički ispravno oružje, može se dogoditi nepredviđena situacija u vidu tehničkih izvedbenih pogrešaka ili nedostataka u samim materijalima od kojih je oružje izrađeno. Kako bi se te situacije svele na najmanju moguću mjeru, proizvođač vrlo detaljno ispituje svako oružje prije nego što ga pusti u prodaju. Uz njega, naravno, isporučuje upute za uporabu u kojima postavlja rigidne i obvezujuće preporuke kako bi oružje besprijekorno funkcioniralo isključivo na način za koji je konstruirano i proizvedeno. Međutim, vatreno oružje, preciznije rečeno streljačko oružje, uvijek je samo dio potencijalnog problema odnosno izvanrednog događaja ili incidenta. Ključnu ulogu ima sam korisnik – strijelac.

Obvezujući kriteriji

Streljivo za streljačko naoružanje svakako je dodatna varijabla koja pridonosi pojavi potencijalnih problema. Pritom ne treba isključiti ni ostale moguće čimbenike na koje posredno ili neposredno utječe korisnik vatrenog oružja. Tu se može izdvojiti nepravilno i/ili neodgovarajuće korištenje sredstava za održavanje u obliku otapala i maziva. Problemi i nepravilnosti mogu se javiti i kod pribora i materijala za održavanje, periodike i postupka održavanja, uvjeta skladištenja oružja i streljiva, kao i periodičnog pregleda kad oružje i streljivo dulje nije u uporabi. Tu ne treba isključiti ni potrebu za stručnim pregledom koji provode ovlaštene osobe, odnosno redoviti servis u specijaliziranim radionicama i slično. Iako proizvođač nastoji upoznati korisnika vatrenog oružja s detaljnim postupcima navedenim u uputama, na njih primarno može i mora utjecati sam korisnik.

Nadalje, stručni predlagatelj odnosno zakonodavac, koji je u općem kontekstu država, jasno i nedvosmisleno ističe ispravnost kao jedan od važnih i obvezujućih kriterija za posjedovanje oružja kod krajnjih korisnika. Neovisno o tome odnosi li se navedeno na institucionalni ili privatni sektor, s obzirom na tehničku izvedbu oružja i sigurnosne procedure koje propisuje proizvođač, ispravnost vatrenog oružja ključna je za sigurnost.

Što korisnik odnosno rukovatelj oružja može učiniti nađe li se u nepredviđenoj situaciji i dogodi li se neželjen i iznenadan zastoj na oružju?

Dva osnovna uzroka

Najučestaliji i najopasniji zastoji na oružju najčešće nastaju zbog dvaju osnovnih uzroka na koje možemo vrlo lako utjecati, odnosno poznavati ih, predvidjeti i spriječiti. Uz pretpostavku da je oružje ispravno, jedan je uzrok neadekvatno, neodgovarajuće, odnosno neispravno streljivo, a drugi je nestručno, odnosno nepravilno, a u krajnjoj liniji i opasno rukovanje oružjem.

Kad se ta dva uzroka pojave, samostalno ili u kombinaciji, često dolazi do iznimno opasnih događaja s nesretnim ishodima, tj. lakšim ili težim ozljedama, a u krajnjem slučaju i smrti.

Kad je riječ o streljačkom oružju i streljivu, najvažnije je slijediti korisničku uputu i preporuku proizvođača kao osnovnu preventivnu mjeru za izbjegavanje mogućeg izvanrednog događaja. Usto, na korisničkoj je razini nužno kontinuirano i temeljito čistiti oružje te izvršiti njegovu funkcionalnu provjeru prije uporabe. Jednako pažljivo treba pregledati i provjeriti streljivo te ga uskladiti s proizvođačevom uputom za oružje, odnosno birati isključivo odgovarajuće streljivo za to oružje.

U dokumentaciji koja je isporučena sa streljivom potrebno je provjeriti kad mu istječu “resursi”, odnosno dokad se proizvođač obvezuje da će biti valjano za sigurnu uporabu. Važno je i kako je streljivo skladišteno te je nužno pažljivo izvršiti vizualni pregled prije uporabe.

Primjerice, ako je originalna kutija s podacima u kojoj je streljivo isporučeno vlažna ili se na njoj pojavljuje plijesan, to bi streljivo trebalo bez iznimke isključiti iz planirane uporabe. Jednak je slučaj ako je streljivo, posebice zrno i čahura, promijenilo boju, npr. oksidiralo, poprimilo uočljiv tamni sloj naslaga odnosno patine ili počelo korodirati (ovisno o tome je li čahura od željeza odnosno mesinga ili drugih slitina). Također, uporaba je po svim pravilima nedopustiva ako su na streljivu uočljive mehaničke deformacije ili bilo kakve sumnjive pojave na bilo kojem njegovu dijelu.

Nažalost, ponekad je moguće naići na streljivo koje formalno ispunjava sve uvjete i vizualno izgleda ispravno, no tijekom tvorničke, najčešće masovne proizvodnje, može doći do greške, a time i mogućnosti izvanrednog događaja, odnosno neželjenih posljedica za korisnika. Tu do izražaja dolazi informiranost, obučenost i uvježbanost krajnjeg korisnika u prepoznavanju potencijalno opasnog zastoja prouzročenog oružjem odnosno streljivom.

Bez doslovnog prijevoda

Na engleskom govornom području, odnosno u stručnim krugovima koji predano proučavaju tehnološka rješenja i različite pojave vezane uz vatreno oružje, u stručnom nazivlju vezanom uz zastoj oružja kod rekreativnih i profesionalnih strijelaca koriste se posebni nazivi squib, misfire i hangfire. Da bi se shvatilo njihovo značenje, nema smisla doslovno ih prevoditi na hrvatski, nego zahtijevaju detaljnije i slikovitije objašnjenje.

Squib označava specifičan zastoj bilo kojeg dijela metka koji je zaglavljen u cijevi ili zaglavljivanje cijelog zrna koje ne napusti cijev zbog neodgovarajućeg tlaka, odnosno nedostatka dovoljne kinetičke energije koji se manifestira kao ekstremno mala, odnosno niska početna brzina zrna. Obično ga se može prepoznati po slabom zvuku i manjem trzaju oružja prilikom samog opaljenja. Squib nije problem ako korisnik shvati što se dogodilo prilikom opaljenja. Problem nastaje ako korisnik ne primijeti tu relativno rijetku i karakterističnu pojavu, a metak ili neki od njegovih dijelova ostao je zaglavljen u cijevi i strijelac opali sljedeći metak. Događa se da sljedeći metak s ispravnim punjenjem izgura zrno iz cijevi, no često i “napuše” cijev ili ona eksplodira zbog prevelikog naprezanja. Zbog eksplozije prouzročene visokim tlakovima može otkazati i neka druga “slaba karika” na tijelu oružja.

Male tvornice metaka

Squib se može dogoditi kod svih tipova streljačkog oružja. Najčešći se uzrok squiba bilježi u području civilnog streljaštva, kod onih entuzijasta koji se bave izradom streljiva za vlastite potrebe. Uzroci squiba obično se javljaju tijekom ručnog punjenja metka barutom, kad osoba koja izrađuje streljivo nema dovoljno znanja i iskustva te eksperimentira i/ili ne poznaje zakone fizike vezano uz vatreno oružje. Često se ne stavlja dovoljna količina baruta, koji je zapravo glavna pogonska tvar, i zbog eksplozije stvara stanoviti tlak koji u vrlo kratkom vremenu detonira i stvaranjem kinetičke energije daje potrebno ubrzanje projektilu u cijevi. Izostanak potrebne kinetičke energije prouzročuje malu početnu brzinu projektila, a trenje unutar cijevi dodatno utječe na cjelovit proces kretanja projektila i napuštanja cijevi vatrenog oružja.

Rjeđe, ali ipak dovoljno često, događaju se i greške u tvorničkoj proizvodnji, bez obzira na to je li riječ o više ili manje poznatim i renomiranim tvrtkama. Recimo, do squiba može doći ako je inicijalna kapsula neispravna i ne zapali ukupno barutno punjenje u metku na odgovarajući način. U slučaju male količine barutnog punjenja ili potpunog izostanka baruta u metku, moguće je da će inicijalna kapsula stvoriti dovoljan tlak da “pogura” metak u cijev, ali ne i dalje kako se i očekuje od ispravnog naboja.

Sljedeći će opaljeni meci kod kvalitetnog oružja deformirati ili “napuhati” cijev i tako je uništiti, dok kod manje kvalitetnog ili nekvalitetnog može doći do katastrofalnih ishoda: cijev ili tijelo samog oružja eksplodirat će i ozlijediti neposrednog korisnika, s većim ili manjim posljedicama.

Tragedija na snimanju

Također, do squiba može doći i zbog deformacije samog zrna unutar cijevi. Dođe li do takvog zastoja, najčešće se može detektirati vizualno i/ili taktilno (dodirom), no samo ako se radi o cijevi puške koja je vizualno dostupna. To nije moguće kod pištolja kojima je cijev zaštićena, tj. “skrivena” oblogom odnosno navlakom pištolja. Kod pušaka i nekih pištolja koji imaju otkrivenu cijev moguće je vizualno prepoznati squib, i to po karakterističnoj deformaciji odnosno “napuhnuću” cijevi. Ono se često manifestira kao zadebljanje u obliku prstena oko cijevi, što možemo i taktilno razlikovati ako se strijelac nalazi u uvjetima slabe vidljivosti, npr. noćnim.

Najpoznatiji squib koji je prouzročio katastrofalne posljedice dogodio se 1993. na snimanju filma Vrana (The Crow). Revolver Smith & Wesson Model 29 kalibra .44 Magnum korišten je tijekom scene s pravim mecima iz kojih je izvađeno barutno punjenje, no ne i kapsula pa je u cijevi ostao squib. Potom su stručni rekviziteri napunili oružje manevarskim streljivom za scenu kad negativac Funboy (glumio ga je Michael Massee) puca u glavnog junaka Erica Dravena, kojeg je glumio Brandon Lee. Prilikom opaljenja stvorio se dovoljno velik tlak, koji je zaglavljeni projektil pogurao iz cijevi. Sin Brucea Leeja, koji je tad imao samo 28 godina, pogođen je u abdomen s udaljenosti od oko četiri metra i smrtno ranjen kao da ga je pogodio “klasični” bojni metak.  

Dijagnoza i rješavanje problema

Znakovi da se pojavio squib uključuju puno tiši ili neobičniji zvuk opaljenja. Vrlo često malo baruta uz opaljenje inicijalne kapsule stvara zvuk koji se riječima može opisati kao “pin” ili “pop”, a ne uobičajen standardni i glasni “bang”. Strijelac će također osjetiti lakši ili gotovo nikakav trzaj karakterističan za neka druga vatrena oružja. Manji tlak u cijevi, nedovoljan da pogura zrno iz nje, doživljavamo kao iznimno slab trzaj koji može biti i potpuno poništen povratnom oprugom oružja.

Može se primijetiti više dima/plinova kroz spoj navlake i zatvarača jer je cijev začepljena te plinovi ne mogu normalno ventilirati kroz usta cijevi. Kod poluautomatskog oružja moguće je da navlaka neće uspjeti obaviti potpuni put unatrag te da neće moći izbaciti čahuru, što će prouzročiti zastoj koji se na hrvatskom popularno naziva “lulicom” (engl. stove pipe).

Ako proizvođač u uputama koje je isporučio s oružjem nije drugačije naveo, na strelištu je u sklopu obuke i uvježbavanja obavezno odmah prekinuti gađanje dođe li do neobičnog opaljenja. To treba učiniti sam korisnik oružja, voditelj strelišta ili druga osoba ovlaštena za provedbu gađanja. Ako se gađa iz pištolja, korisnik treba držati cijev okrenutu u sigurnom smjeru (najbolje u smjeru gađanja), izvaditi spremnik sa streljivom te staviti navlaku u stražnji položaj. Ako je moguće, potrebno je jasno dati do znanja drugim strijelcima da se pojavio zastoj. Moguće je provjeriti opstrukciju cijevi i procijeniti potencijalnu opasnost, no nikako se ne smije gledati u cijev. Ako strijelac ima dovoljno znanja i iskustva, s najvećom pažnjom može pristupiti otklanjanju zastoja odnosno prekinuti gađanje te zatražiti stručnu pomoć za otklanjanje zastoja ili prema uputi ovlaštenih tijela odložiti oružje za stručni pregled.

U daljnjem postupku, tehničar za oružje ili puškar s najvećom pažnjom i uz poštivanje svih mjera sigurnosti rastavlja oružje te, ako je moguće, odvaja cijev. S pomoću izvora jače svjetlosti provjerava cijev ili je okreće prema tom izvoru, također u sigurnom smjeru, te tako potvrđuje opstrukciju odnosno blokadu cijevi. Ako se odluči na uklanjanje opstrukcije, može se, primjerice, koristiti drveni ili mesingani klip za izbijanje udarcima koji su dovoljno snažni da zaostali, zaglavljeni projektil napusti cijev. Ispražnjeno te očišćeno oružje treba vizualno provjeriti zbog mogućih “napuhnuća” cijevi, ali uvijek je preporučljivo poslati ga na pregled osposobljenom i ovlaštenom tehničaru za oružje, odnosno majstoru puškaru.

Čekati tridesetak sekundi

Neopaljenje naboja ili metka, poznato i kao zatajenje (misfire) dijagnosticira se nakon povlačenja okidača, nakon što je udarna igla udarila u inicijalnu kapsulu metka, ali nije došlo do zapaljenja baruta u metku. Ta vrsta zastoja može se dogoditi iz više pojedinačnih razloga ili kombinacijom njih nekoliko. Najčešće je riječ o lošem kemijskom i/ili fizikalnom stanju baruta u metku. Razlog može biti i neispravna inicijalna kapsula ugrađena u metak. Česta je pojava i nedovoljna sila udara udarne igle u inicijalnu kapsulu, što je zabilježeno kod poluautomatskih pištolja s unutarnjom udarnom iglom. Čest uzrok neopaljenja može biti i loše održavanje oružja, odnosno njegova nečistoća posebice kod pomičnih dijelova i onih koji imaju mali “zazor” pa se i manja količina naslaga partikulata očituje u poremećenom režimu rada. Neopaljenje u osnovi nije opasno, ali ipak može biti fatalno za strijelca.

Ključno je da se neopaljenje uvijek tretira kao opaljenje sa zadrškom (hangfire) jer je gotovo nemoguće razlikovati jedno od drugog dok se metak ne izbaci iz cijevi.

Zakašnjelo opaljenje može se opisati kao ono kod kojeg strijelac ima primjetnu zadršku između trenutka okidanja, odnosno udara udarne igle i samog opaljenja. Korisnici često zamjenjuju opaljenje sa zadrškom i neopaljenje, a onda je takav zastoj najopasniji uopće. Kod opaljenja sa zadrškom započet je proces paljenja baruta unutar čahure, ali iz različitih je razloga vrlo spor i nepredvidiv. Ako se dogodi opaljenje sa zadrškom, najbolje je i najsigurnije rješenje zadržati cijev u smjeru gađanja sljedećih tridesetak sekundi. Nakon što je prošlo stanovito vrijeme, a oružje odnosno metak nije opalilo, strijelac ili druga ovlaštena osoba pristupa pražnjenju oružja na siguran način i u sigurnom smjeru. Pritom treba izbjegavati vađenje neopaljenog metka u tih tridesetak sekundi da ne dođe do detonacije ili drugih mogućih neželjenih posljedica. Zabilježene su i smrtne posljedice opaljenja sa zadrškom koje su se događale kad bi strijelac pokušavao dijagnosticirati problem te okretao oružje u nesigurnom smjeru ili prema sebi.

Posebna se opasnost za strijelca kod opaljenja sa zadrškom može zamijetiti na revolverima kad bubanj rotira jedno mjesto ulijevo ili udesno, ovisno o izvedbi, te tad dođe do opaljenja. Revolveri su specifični jer vrše opaljenje metka direktno iz spremnika odnosno bubnja.

Uz “opasno trojstvo” zastoja pojavljuje se i četvrti (engl. overpressure). Češće se događa u svijetu sportskih strijelaca koji pune vlastito streljivo. Nastaje zbog prevelikog barutnog punjenja pri čemu se unutar komore i cijevi razvijaju tlakovi za koje oružje nije dizajnirano. U krajnjem slučaju dolazi i do eksplozije oružja. Uzimajući u obzir da je za prosječnog korisnika teško, gotovo nemoguće razlikovati takvo streljivo od tvornički proizvedenog, strijelac često ne može ništa napraviti.

---

Ozljede

Neželjena i neočekivana stanja kod rukovanja vatrenim oružjem svakako su ozljede neposrednog rukovatelja. Dođe li do eksplozije tijela ili pojedinog dijela oružja kao što su pištolj i revolver, učestalije su ozljede šaka, podlaktica te lica strijelca jer je pištolj odnosno revolver manja platforma i samo tijelo oružja u neposrednoj je blizini šaka. Kod pušaka je omjer drugačiji, a zbog većih sila prouzročenih jačim efektom eksplozije naboja odnosno metka u oružju učestalije su ozljede lica i gornjeg dijela prsa zbog specifičnog položaja oružja u odnosu na tijelo strijelca.

Tekst: Marko Cerovečki i Andrej Smolek