Na dvadesetu godišnjicu pogibije ratnog zapovjednika tenkista legendarne 4. gardijske brigade general-bojnika Andrije Matijaša Pauka, koji je stradao u Mrkonjić-Gradu tijekom operacije Južni potez, otkriveno mu je spomen-poprsje u njegovu kraju, Marini kod Trogira. Čast da otkrije spomenik heroju Domovinskog rata i legendarnom zapovjedniku pripala je generalu Anti Gotovini. Poprsje izliveno u bronci rad je akademskog kipara Tomislava Šalova. Brojni su se uzvanici došli pokloniti te se prisjetiti heroja koji je bio oličenje časti, poštenja, hrabrosti, ali i jednostavnosti. Među njima bio je i načelnik Glavnog stožera OSRH general zbora Drago Lovrić, izaslanik predsjednice Republike Hrvatske general Damir Krstičević, predstavnici Grada i Splitsko-dalmatinske županije, kao i brojni umirovljeni branitelji i sumještani.
U prigodnim je govorima istaknuto kako je Andrija Matijaš Pauk bio velik čovjek, ponos svojeg kraja i cijele Hrvatske za koju je dao ono najvrednije što je imao – život.
“Na današnji dan prije dvadeset godina njegovo je ime postalo nit u pleteru hrvatske državnosti,” naglasio je ponosno general Ante Gotovina. “Ovdje danas postavljamo znak vremena jer Andrija je ostao dio nas i naše priče o nesebičnom žrtvovanju, hrabrosti i o pobjedi dobra,” rekao je general Gotovina, a majka Anka i supruga Nada, koje su uz generala Gotovinu otkrile spomen-poprsje, nisu krile emocije.
General Lovrić najavio je kako će se Časnička škola Hrvatskog vojnog učilišta zvati imenom legendarnog generala, dok je general Krstičević, ratni zapovjednik 4. gbr, naglasio kako je imao rijetku privilegiju biti prijatelj s Andrijom Matijašem. Legendarni zapovjednik 4. gardijske brigade Andrija Matijaš Pauk bio je profesionalni vojnik, stručnjak za tenkove i oklopnu borbu te izvrstan sportaš. Na početku Domovinskog rata i stvaranja hrvatske države pridružio se brojnim hrvatskim dragovoljcima u obrani zemlje, a njegovo im je vojno znanje bilo itekako dobrodošlo. “Vatreno krštenje” imao je tijekom ljeta 1991. na Banovini, a potom dolazi u 4. gardijsku brigadu u kojoj je ostao do smrti. Kao zapovjednik jedne od satnija pokazao je iznimno ratničko umijeće i hrabrost, a od prvih zarobljenih tenkova ustrojava oklopnu bojnu i postaje njezin zapovjednik.
Nakon uspješnih borbi za Dubrovnik 1992., tijekom kojih je najzapaženiju ulogu odigrao prilikom oslobađanja sela Uskoplja i strateškog Golubova kamena, nastavlja nizati pobjede na Šibenskom i Zadarskom bojištu.
Nizale su se jedna za drugom uspješne oslobodilačke akcije i operacije: Zima ’94, Skok-1, Skok-2, Ljeto ’95, kao pripreme za oslobođenje Hrvatske. Kao načelnik Stožera uspješno vodi 4. brigadu u pripremama za VRO Oluja, a sa svojim tenkistima ulazi u Knin kao zamjenik zapovjednika brigade.
Ranjen je više puta. Poginuo je 9. listopada 1995. tijekom akcije Južni potez u sukobu sa srpskim snagama na ulazu u Mrkonjić-Grad. I tog je posljednjeg dana rata bio u prvim redovima predvodeći svoju splitsku Četvrtu. Njemu u spomen ta je ratna brigada Hrvatske vojske dobila naziv Pauci.

V. P.
Foto Arhiva GMTBR