Nosač zrakoplova Charles de Gaulle izlazi 2038. godine iz operativne uporabe, no dotad bi trebao dobiti većeg i, naravno, puno modernijeg i moćnijeg nasljednika

Francuski predsjednik Emmanuel Macron posjetio je 8. prosinca u gradu Le Creusotu u središnjoj Francuskoj sjedište Framatomea. Ta tvrtka specijalizirana za proizvodnju nuklearnih reaktora većinom je u vlasništvu države, tj. državne elektroprivrede Électricité de France. Nuklearne elektrane glavni su francuski izvor električne energije: u zemlji ima 58 aktivnih reaktora, što je stavlja na drugo mjesto u svijetu, odmah iza SAD-a gdje ih ima 99. Kina i Japan imaju ih po 42, a Rusija “samo” 37. “Budućnost našeg gospodarstva ovisi i o nuklearnoj energiji: 3000 tvrtki, 220 000 radnih mjesta, 5000 novih zapošljavanja u 2021., unatoč krizi. Toliko perspektive nudi samo nekoliko sektora, i to našim mladima širom zemlje,” objavio je predsjednik Macron na Twitteru nakon posjeta. Ipak, ono što je privuklo najveću pozornost svih koje od energetskih i gospodarskih više zanimaju obrambeno-sigurnosna pitanja jest da je predsjednik potvrdio: francuska mornarica imat će do 2038. potpuno operativan novi nosač zrakoplova na nuklearni pogon. Dodavši da je odluka donesena i zato što strateška budućnost i status velike sile idu zajedno s nuklearnom industrijom, predsjednik Macron zapravo je istaknuo da takav nosač znači puno više od divovskog i efikasnog pokretnog vojnog sustava. On će ostaviti Francusku u eliti korisnika najmoćnijih platformi, onih na nuklearni pogon opremljenih katapultima, u kojoj je zasad još samo SAD s klasama Nimitz i Ford. Francuska će usto zadržati kontinuitet izgradnje plovila na nuklearni pogon, a time i razvoja mornaričkih nuklearnih reaktora: prva jurišna podmornica klase Barracuda ušla je 6. studenog u operativnu uporabu, a do 2029. slijedi ih još pet. U pripremi je i gradnja nove klase strateških podmornica na nuklearni pogon SNLE 3G naoružanih balističkim projektilima.

Po istoj filozofiji

Aktivni francuski nosač Charles de Gaulle ušao je u operativnu uporabu 2001. i jedinstveno je plovilo: propulzijski sustav baziran na nuklearnoj energiji i katapult instalirani su na brod pune istisnine 42 500 tona, duljine 261,5 m i širine preko svega 66,5 m. Istisnina mu je više no dvostruko manja od one američkih supernosača, a za trećinu od britanske nove klase Queen Elizabeth, koja ima klasični pogon i nema katapult, što znači da njezini avioni F-35B Lightning II polijeću s pomoću skakaonice, a slijeću vertikalno. S parnih katapulta američke proizvodnje polijeću francuski višenamjenski borbeni avioni Rafale Marine, koji su po taktičko-tehničkim značajkama u samom svjetskom vrhu. Dodatnu kvalitetu daju američki leteći radari E-2C Hawkeye, kao i francusko naoružanje i senzori. Ukratko, za puno manji novac te s puno domaće pameti, tehnologije i radnih mjesta, Francuska raspolaže nosačem zrakoplova i letnom skupinom koji su, osim američkih, vjerojatno najbolji, a zbog pogona operativno sigurno najizdržljiviji na svijetu. Takvu bi filozofiju trebao slijediti i novi nosač, barem sudeći prema informacijama koje je francusko ministarstvo obrane objavilo istog dana kad je Macron posjetio Framatome. Dakle, nosač Charles de Gaulle izlazi 2038. iz operativne uporabe, a zamijenit će ga brod čiji je radni naziv zasad Nosač aviona nove generacije (Porte-Avions Nouvelle Génération – PANG). Glavni su izvođači cijelog projekta brodograditelji Naval Group i Chantiers de l’Atlantique, proizvođač zrakoplova Dassault i na kraju TechnicAtome, zadužen za nuklearnu propulziju. Faza projektiranja trajat će do 2025., kad bi trebala početi gradnja. Potpuna operativnost bit će dostignuta 2038., nakon dvije godine pokusnih plovidbi.

 

Što se tiče osnovnih gabarita, PANG će biti zamjetno veći od de Gaullea: istisnine oko 75 000 tona, duljine 300 m i širine 80 m, a bit će manji jedino od američkih supernosača i budućeg kineskog CATOBAR nosača na klasični pogon Type 003. No, imat će posadu i zrakoplovnu skupinu od ukupno 2000 članova, kolika je otprilike i de Gaulleova. Dva nuklearna reaktora K22, koja su još u razvoju, inačice su de Gaulleovih reaktora K15. Svaki snage 220 MW, omogućavat će najveću brzinu od 27 čvorova. Avioni će polijetati s pomoću elektromagnetskog katapulta američke proizvodnje, tj. adaptiranog EMALS-a kojim se oprema klasa Ford.

 

 

Što će biti na palubi?

Planiranje, gradnja i opremanje samog broda bit će velik, ali ne i nedostižan izazov za iskusne francuske inženjere, industrijalce i admirale. Puno je više upitnika oko zrakoplova. Doduše, sigurno je da će na palubi PANG-a biti nova inačica provjerenog letećeg radara, tj. E-2D Advanced Hawkeye. Ministarstvo obrane objavilo je u studenom da od američkog Northrop Grummana kupuje tri takve letjelice koje će prvo biti na de Gaulleu. Glavni im je adut radar AN/APY-9, čiji se domet procjenjuje do 2000 km, a sustav za dopunu goriva u letu produljuje im kontinuirano djelovanje sa šest na 12 sati. Dakle, trenutačne projekcije PANG-a predviđaju da će na njemu biti oko trideset višenamjenskih borbenih aviona NGF (New- Generation Fighters). Problem je u tome što te letjelice još ne postoje, ne računamo li maketu u prirodnoj veličini (mock-up) predstavljenu prošle godine. Podsjetimo, one su dio europskog projekta koji bi Francusku, Njemačku, Španjolsku i druge zainteresirane zemlje trebao opremiti avionom šeste generacije (v. tekst Europski borbeni avion šeste generacije, HV 552). To znači da bi avion, uz stealth značajke i motor koji omogućava krstarenje nadzvučnom brzinom, trebao imati i puno napredniju avioniku te mrežnu povezanost s drugim zračnim, kopnenim i pomorskim sustavima nego u slučaju pete generacije, a u misijama bi ga pratile manje besposadne letjelice (Remote Carriers) i zajedno s njim činile FCAS (Future Combat Air System). Francuska najviše očekuje od Dassaultova sudjelovanja u projektu, no on se ipak čini jako ambicioznim.

Prvi je let prvog prototipa NGF-a zasad planiran oko 2025., a početak pune operativne uporabe očekuje se oko 2040. godine, s tim da su to planovi za “klasičnu”, a ne palubnu inačicu. Ukratko, rokovi za razvoj NGF-a i previše se poklapaju s rokovima završetka nosača pa Francuska, logično, računa na mogućnost da će PANG prvo biti opremljen Rafaleima. Svi brodski kapaciteti bit će prilagođeni NGF-u, no Rafale Marine po gabaritima je manji avion od njega. Stoga će se na palubi, dizalima i hangarima PANG-a bez problema moći smještati oba tipa letjelica. U svakom slučaju, čak i ako projekt NGF/FCAS iz bilo kojeg razloga propadne, Dassault, Thales, Safran i druge uključene francuske tvrtke iz njega će steći dovoljno znanja i naučenih lekcija za samostalan razvoj neke buduće, poboljšane inačice Rafalea ili vlastitog aviona novog naziva.

 

Očekuju se rasprave

Na ilustraciji nosača koju je objavio Naval Group vidljivi su i višenamjenski helikopteri NH90 Caïman. Ratna mornarica trenutačno čeka isporuku zadnjih od ukupno 27 naručenih. Te se letjelice mogu prilagoditi za protupodmorničko ili protubrodsko djelovanje, no česte su vijesti o problemima s njihovom operativnom raspoloživošću. Portal The Drive ističe da će elektromagnetski katapult dati veće mogućnosti korištenja besposadnih letjelica, koje je lakše lansirati s pomoću njega nego s pomoću parnog katapulta. Što se tiče senzora i naoružanja nosača, o tome je još prerano govoriti, a do početka gradnje sigurno je da će se razviti niz novih sustava. Tek za informaciju, procjene portala Naval News govore o oružnoj stanici za blisku borbu RAPIDFire, sustavu za protuzračnu obranu PAAMS (Principal Anti Air Missile System) s projektilima Aster te Thalesovu radaru Sea Fire. Objavivši odluku, francusko ministarstvo obrane pri njezinu se podrobnom objašnjavanju na samom početku posvetilo financijama. No, navedeno je tek da će razvojno-projektna faza PANG-a trajati do 2025., za što će od 2021. biti izdvojeno ukupno oko 900 milijuna eura.

 

Cijeli će projekt stajati “nekoliko milijardi eura”. Razvoj i izgradnja nosača na nuklearni pogon skuplji su nego kod onog na klasični pogon, no operativna je uporaba jeftinija zbog ekonomičnosti nuklearne energije. Kolika god bude cijena nosača i njegovih aviona (eventualni se drugi brod ne spominje, ali i ne isključuje), sigurno je da će u idućim godinama biti predmet mnogih rasprava u Francuskoj, jednostavno zato što su toliko skupi projekti uvijek kontroverzni. Još prije nekoliko godina činilo se da će ići u smjeru suradnje s Velikom Britanijom i gradnje nosača na klasični pogon koji bi imao ishodište u klasi Queen Elizabeth. Taj bi brod, za razliku od britanskih, imao katapulte za avione Rafale i Hawkeye. Projekt je 2013. otkazan: kao prvi razlog spominjana je cijena, no vjerojatno je problem bio i u činjenici što bi mornarica dobila nosač koji ne bi bio puno sposobniji od de Gaullea, a svakako bi imao manju operativnu izdržljivost, a ne bi ni proizišao iz ekskluzivnog francuskog dizajna. Možemo vjerovati da će francuska mornarica dobiti dostojnog, ali skupog nasljednika svojeg sadašnjeg hvaljenog nosača. Ipak, na kraju se sve svodi na to da je Francuska, prije svega, odabrala da će ostaviti i razvijati vlastite kapacitete iskorištavanja nuklearne energije, a pritom održati svoju globalnu vojnu moć i prestiž te dati poticaj gospodarstvu i znanosti.

Domagoj VLAHOVIĆ