Pleterničko nebo spasa

Među još uvijek mnogim nedovoljno istraženim i javnosti nepoznatim događajima iz Domovinskog rata krije se i veličanstvena priča o hrabrosti branitelja i humanitarnoj operaciji transporta ranjenika iz Pleternice koja se odvijala u rujnu i listopadu 1992. godine. Boreći se protiv zaborava, istražujući i bilježeći svjedočanstva i istinu, na nju nas podsjećaju Mario Kalan i Domagoj Katić, autori dokumentarnog filma Pleterničko nebo spasa

Znate li što je Ivanin Dvor? Znate li gdje je Pleternica? Znate li koliko je unesrećenih, ranjenih ljudi dobilo šansu da žive zato što su u rujnu i listopadu 1992. stigli na Ivanin Dvor? Znate li imena heroja koji su u paklu rata izlagali svoje živote da bi spasili tuđe?

Među još uvijek mnogim nedovoljno istraženim i javnosti nepoznatim događajima iz Domovinskog rata krije se i priča o humanitarnoj operaciji transporta ranjenika iz Pleternice koja se odvijala u rujnu i listopadu 1992. godine. Već od travnja u Slavonskom Brodu od neprijateljskih granata i avijacije stradavaju ljudi, pogibaju djeca, a slavonskobrodska bolnica zbrinjava po 1000 pacijenata mjesečno. Od ljeta 1992. postaje još teže jer se intenziviraju sukobi u Bosanskoj Posavini. Spašavanje ranjenika i njihovo prebacivanje iz Slavonskog Broda do Zagreba, a autoput je tad bio okupiran, značilo je cestovni transport podravskim koridorom u trajanju od desetak sati. Mnogi taj put nisu preživjeli. U očajničkom pokušaju pronalaženja rješenja rađa se ideja o organizaciji Aviosaniteta Samostalnog zrakoplovnog voda Osijek, koji će avionima AN-2, letjelicama privredne avijacije, u tajnosti prebacivati ranjenike u Zagreb polijećući sa zrakoplovne staze Ivanin Dvor u Pleternici koja je prije rata bila poljoprivredni aerodrom.

Mario Kalan upoznaje polaznike Dočasničke škole u Požegi s humanitarnom operacijom transporta ranjenika 1992. u Pleternici

Nebrojeni su problemi koje je trebalo na brzinu, uz puno volje i improvizacije rješavati i mnogo je ljudi trebalo sudjelovati kako bi ta ideja postala stvarna mogućnost. Iz bolnice u Slavonskom Brodu stigla bi dojava o broju ranjenika koji sanitetskim vozilom kreću prema 35 kilometara udaljenoj Pleternici. Zatim bi avioni AN-2 polijetali s pričuvne staze Dolovi kod Kalinića gdje su bili zaklonjeni zbog stalne mogućnosti neprijateljskog napada i uništavanja te bi, već zagrijanih motora, spremni za polijetanje čekali ranjenike. Vojnici koji su bili u osiguranju, pripadnici Samostalne domobranske bojne Požega, započinjali su hitni prekrcaj ranjenika iz vozila u avione. Sve je moralo biti gotovo za petnaestak minuta, nakon čega bi avion poletio na 50 minuta dug let do Plesa. Tijekom leta bi kontroli letenja u Zagrebu bio javljen broj ranjenika koji stižu kako bi se pripremila sanitetska vozila za njihovo hitno prebacivanje u bolnice. Privredni avion improvizacijski prilagođen za takve letove mogao je primiti šest ležećih pacijenata.

Onih koji su, svatko na svoj način i na svom mjestu, sudjelovali u tom lancu ljudske hrabrosti, humanosti i braniteljskih ideala te dali doprinos spašavanju života sve je manje. Trideset je godina odonda prošlo, ljudi odlaze, u zaboravima i tišinama slike blijede i nestaju. No, srećom, pojave se još uvijek oni koji se tvrdoglavo opiru i sa zaboravima ne mire. Mario Kalan i Domagoj Katić su takva sorta, a dokumentarni film koji su zajednički stvorili, Pleterničko nebo spasa, njihov je način da se Ivanin Dvor, 1992. i heroji koji su u paklu rata izlagali svoje živote da bi spasili tuđe nikad ne zaborave.


Želeći ove događaje i branitelje, heroje Domovinskog rata iščupati iz zaborava, umirovljeni bojnik HV-a Mario Kalan i zamjenik gradonačelnice Pleternice novinar i snimatelj Domagoj Katić u koautorstvu su napravili dokumentarni film Pleterničko nebo spasa, u čijoj su im realizaciji pomogli Grad Pleternica i Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata. Film je premijerno prikazan u rujnu 2017., u povodu 25. obljetnice humanitarne operacije i on je, kako autori ističu, “posveta svim hrabrim ljudima koji su dali svoj obol za samostalnu i neovisnu Republiku Hrvatsku”. I dok je Mario Kalan, predavač na Dočasničkoj školi u Požegi, svojom golemom energijom i posvećenošću obavljao istraživačke dijelove, Domagoj Katić u filmu potpisuje kameru i montažu. Uz korištene izvorne snimke koje je 1992. na aerodromu u Pleternici snimio Mijo Kalaica, nemjerljivom vrijednošću svojih svjedočanstava i sjećanja na to vrijeme doprinos dokumentarnoj vrijednosti filma daju piloti Miroslav Vlašić i Miroslav Alaber; general-pukovnik Josip Čuletić, zapovjednik HRZ-a; Davor Balešić, zapovjednik Samostalne domobranske bojne “Požeški sokolovi” Požega; Pavo Abramović, zapovjednik 4. satnije Samostalne domobranske bojne; Krešimir Mihalj, dozapovjednik Samostalne domobranske bojne “Požeški sokolovi” Požega; ratni ravnatelj slavonskobrodske bolnice Ivica Balen; predsjednik Aerokluba “Zlatna dolina” Mladen Lončarević.

Kako Mario Kalan i Domagoj Katić kažu, “ovo još uvijek nije dovršena priča”. Priželjkivani nastavak filma bit će kad pronađu svjedoke događanja, ondašnje ranjenike koji mogu i žele svjedočiti o tome kako su spašeni zahvaljujući humanitarnim letovima. Zbog toga upućuju poziv ljudima koji imaju sjećanja na akciju ili bilo kakve korisne dodatne informacije da im se jave.


General-pukovnik Josip Čuletić, zapovjednik HRZ-a, u filmu Pleterničko nebo spasa:

“Strah? Teško je danas bilo kome objasniti okolnosti koje su se dešavale i tadašnje stanje svijesti ljudi. Domoljubni naboj i spremnost na žrtvu vlastitog života bili su toliki da ljudi nisu puno razmišljali.”

Miroslav Vlašić, pilot, u filmu Pleterničko nebo spasa:

“Sretan si, spasio si ljudski život, i samo smo čekali sljedeći let da bi pomogli što više možemo. Meni je zadovoljstvo da danas-sutra mogu reći svojoj djeci: ja sam tu bio, ja sam u tome sudjelovao.”


Prizori iz ratne 1992. na Ivanin Dvoru

 

Operacija spašavanja ranjenika trajala je od 4. rujna do 15. listopada 1992. U tom je razdoblju privrednim avionima AN-2 transportirano više od 90 ranjenika koji su iz Slavonskog Broda stigli u Pleternicu. Spašavani su branitelji, civili, ali i ranjeni pripadnici neprijateljskih snaga. Niti jedan ranjenik nije umro tijekom transporta. 


Tekst: Lada Puljizević

Foto: Lada Puljizević, arhiva Marija Kalana