Austrougarske podmornice na Jadranu

Neograničeni je podmornički rat na Jadranu tijekom Prvog svjetskog rata vršila pretežno austrougarska podmornička flota. Podmornice su bile stacionirane u Puli, a u velikoj su mjeri osmišljene u njemačkim brodogradilištima…

Početkom svjetskog sukoba Austro-Ugarska je na raspolaganju imala sedam podmornica obalnog tipa, s ograničenim sposobnostima, ali pogodnih za djelovanje u Jadranu.
Austrougarske su se podmornice svrstavale u osam razreda. Prvi, U-1, imao je dvije podmornice pod nazivima U-1 i U-2, koje su građene u Puli, duljine 100 m te opremljene benzinskim i elektromotorima. U ratu je taj tip podmornica vršio izvidne radnje, a potom su služile za vježbe na Brijunima.

Istrebljivanje U-10
Klasa U-3 imala je dvije podmornice, U-3 i U-4, izgrađene 1908. u njemačkom vojnom brodogradilištu u Kielu. Bile su modernog dizajna, duljine 43 m, opremljene motorom na kerozin i elektromotorom, ali slabih ronilačkih sposobnosti. Obje su se istaknule u razbijanju talijanskog pomorskog prometa, posebno U-4 koja je potopila nekoliko talijanskih parobroda. Klasa U-5 brojila je tri podmornice, U-5, U-6 i U-12, koje su bile konstruirane u uredu tvrtke Whitehead & Co. u Rijeci.
Klasa U-10 bila je brojnija i sastojala se od pet podmornica – U-10, U-11, U-15, U-16 i U-17. Dizajn se temeljio na njemačkim podmornicama tipa UB I i prve su dvije izvorno bile njemačke. Bile su to male obalne podmornice mase 125,5 tona. Taj se tip podmornica nije istaknuo u ratu jer uspjele su potopiti samo 1000 tona neprijateljskog brodovlja. U-16 je potopljena, a ostale su završile kao ratna odšteta Saveznicima.
Klasa U-20 sastojala se od četiriju podmornica – U-20, U-21, U-22 i U-23. Ponekad se nazivala Havmanden jer je dizajn temeljen na rješenju istoimene danske klase. Prosječna je duljina iznosila 27 m, a bile su naoružane dvama redovima torpednih cijevi. Jedini je nedostatak klase bio slab motor.

Gradnja u Puli i Rijeci
Klasa U-27 brojila je osam podmornica – U-27, U-28, U-29, U-30, U-31, U-32, U-40 i U-41. Izgrađene su u Puli i Rijeci tijekom 1916. i 1917., na osnovi podmornice tipa UB II njemačke Carske mornarice. Brodovi su bili dugi 37 m te naoružani dvjema pramčanim torpednim cijevima. Za pogon su opremljeni dvama dizelskim motorima za površinsku plovidbu i dvostrukim elektromotorom za podvodnu plovidbu. Najuspješniji su primjerci te klase bili U-27 i U-28. Podmornica U-30 izgubila se u ratu, a ostale su završile u francuskoj i talijanskoj mornarici kao ratna odšteta.
Klasu U-43 činile su dvije obalne podmornice. Riječ je bila o primjercima spomenutog njemačkog tipa UB II. Njemačka je u lipnju 1917. Prodala svojim saveznicima U-43 i U-47.  Imale su dva dizelska i dva električna motora. Za obavljanje zahtjevnijih operacija postizale brzinu veću od UB I te u odnosu na nju imale dvostruko više, tj. četiri torpeda.  Tijekom rata obje su podmornice bile u uporabi u Sredozemnom i Jadranskom moru, a nakon rata pripale su Italiji i Francuskoj.
Zadaća austrougarskih podmornica bilo je razbijanje pomorskog prometa na relaciji Italija –Albanija, kao i izvidne radnje. U početku rata, 21. prosinca 1914., austrougarska je podmornica U-12 (klasa U-5) u Otrantskim vratima torpedirala francuski bojni brod “Jean Bart”, koji se nekako uspio spasiti od potonuća, ali bio je prisiljen povući se u luku na Malti. Dana 27. travnja 1915. podmornica U-5 na samom je jugu pete talijanske čizme potopila francusku krstaricu “Léon Gambetta”.

Njemačka pomoć
Uspjesi su osokolili austrijsku saveznicu Njemačku koja je odlučila poslati dvije svoje podmornice u akciju na Dardanele. Njemačka je također odlučila osnovati svoju podmorničku flotu za napad na saveznički trgovinski promet na Jadranu. Do ljeta 1915. za austrougarske operacije na Jadranu izgradila je tri podmornice tipa UB, kao i tri podmornice minopolagača tipa UC, i stavila ih pod zastavu Crno-Žute Monarhije. Njemačke su podmornice pod habsburškom zastavom imale uspjeha s potapanjima. Isticale su je kako bi mogle djelovati protiv talijanskih brodova jer te dvije zemlje do 28. kolovoza 1916. nisu bile u ratnom stanju. Osnovni je nedostatak podmornica UC bio slab radijus kretanja.
U povijesnim se dokumentima često spominje podmornički dvoboj od 5. kolovoza 1915. godine. Austrougarska je podmornica U-5 zabilježila još jednu veliku pobjedu: kod Palagruže je uspjela izbjeći napad talijanske podmornice “Nereide” i potom je potopiti, a zapovjednik Georg Ritter von Trapp poslije toga je promaknut u čin kapetana korvete. Austrougarska je podmornica U-4 dana 9. lipnja 1915. kod albanskog obalnog grada Shëngjina (tal. San Giovanni di Medua) oštetila britansku krstaricu “Dublin”. U-11, tad još pod njemačkom zastavom, sutra je na samom sjeveru Jadrana, blizu talijanske obale, potopila talijansku podmornicu “Medusa”, a U-10 je 26. lipnja u Venecijanskom zaljevu potopila talijanski torpedni čamac P-26. Podmornica U-4 je 18. srpnja uspješno torpedirala talijansku krstaricu “Giuseppe Garibaldi”. Niz uspjeha prekinut je 13. kolovoza kad je U-3 potopljen pokraj luke Brindisija. Učinio je to francuski razarač “Bisson”, a podmornicu je već prethodnog dana teško oštetila talijanska pomoćna krstarica “Città di Catania”. Von Trappova podmornica U-5 zarobila je 29. kolovoza kod Drača grčki parobrod “Cefalonia”.

Povreda konvencija
Sljedeća je, 1916. godina, započela kontroverznim događajem: austrougarska je podmornica U-11 kod Shëngjina zarobila talijanski bolnički brod “Ferdinando Palasciano”. Riječ je o teškoj povredi međunarodnog prava jer su, u skladu s konvencijama, bolnički brodovi izuzeti od bilo kakve vrste napada (čl. 22. Druge ženevske konvencije).
Uspjeh je uskoro zabilježila i podmornica i U-6, potopivši 16. ožujka francuski razarač “Renaudin” u akvatoriju albanskog Drača. Dana 8. lipnja je podmornica U-5, kojom nije više zapovijedao von Trapp, blizu albanskog rta Linguette torpedirala i potopila talijanski brod “Principe Umberto” namijenjen prijevozu vojnika. Aktivna U-5 napala je 2. kolovoza skupinu francusko-talijanskih razarača, a 14. kolovoza torpedirala je južno od Taranta talijanski naoružani trgovački brod “Pantelleria”. Nekadašnja njemačka U-47 potopila je 4. listopada potpuno prazan britanski teretni brod “Franconia”.
Tijekom 1917. posebno se istaknula podmornica U-14, nekadašnje zarobljeno francusko plovilo “Curie”. Podmornicom je zapovijedao von Trapp. Potopila je gotovo 48 000 t neprijateljskog brodovlja, uglavnom izvan Jadrana, a posebno valja istaknuti potapanje talijanskog parobroda “Milazzo” (11 160 t). Podmornica U-4 je 30. svibnja blizu Krfa torpedirala i potopila francuski parobrod “Italia”. Dana 16. studenog podmornica U-43 je između luka Brindisija i Vlore teško oštetila talijanski parobrod “Orion”. Britanski je razarač HMS “Phoenix” fatalno pogođen torpedom koji je 14. svibnja na sredini Otrantskih vrata lansirala podmornica U-27.
Posljednja se akcija austrougarske podmornice dogodila 20. rujna 1918. kad je U-47 u Boki kotorskoj torpedirala francusku podmornicu “Circé”. Austrougarske su podmornice tijekom rata potopile 117 brodova čija je ukupna tonaža iznosila 220 121 tonu.

Ante JELAVIĆ