Protubrodski vođeni projektili jedno su od rijetkih područja gdje europska ponuda znatno nadmašuje američku

Neposredno nakon II. svjetskog rata, američka ratna mornarica nije pokazivala veliki interes za razvoj protubrodskih vođenih projektila. Bila je to posljedica iskustava u kojima su na pacifičkim prostranstvima pobjedu odnosili avioni smješteni na nosačima, a na sjevernom Atlantiku ratni brodovi srednje veličine (fregate i razarači) specijalizirani za otkrivanje i uništavanje podmornica. Zbog toga je američka ratna mornarica u pedesetim godinama XX. stoljeća forsirala razvoj protupodmorničkih i protuzračnih sustava. O razvoju protubrodskih vođenih projektila nije bilo ni riječi. Zapravo, govorilo se kako bi se protuzračni vođeni projektili (s poluaktivnim radarskim vođenjem) mogli rabiti i za gađanje brodova.

Nezainteresiranost američke ratne mornarice za razvoj protubrodskih vođenih projektila naglo je prekinuta 21. listopada 1967., kad su četiri sovjetska P-15 Termita (SS-N-2 Styx), ispaljena s raketnog čamca egipatske ratne mornarice, potopila izraelski razarač Eilat. Da bismo bili do kraja precizni, prve studije o mogućnosti razvoja prvog američkog protubrodskog vođenog projektila započele su još 1965. godine, i to prije svega da bi se iskoristile izvozne mogućnosti. Zbog toga je iste godine i tadašnji McDonnell Douglas (danas u sastavu Boeinga) vlastitim sredstvima pokrenuo razvoj protubrodskog vođenog projektila. Njegov je prijedlog bio u visokoj fazi razrade kad je u srpnju 1971. dobio ugovor američkog ministarstva obrane o dovršetku razvoja. U svibnju 1973. službeno je objavljeno da je za prvi američki protubrodski vođeni projektil odabran prijedlog McDonnell Douglasa nazvan Harpoon. Od početka su razvijane tri inačice: AGM-84A za zrakoplove, RGM-84A za brodove i UGM- 84A za podmornice. Sve tri inačice u operativnu uporabu ušle su 1977. godine. Od tada pa do 2004. Boeing je isporučio više od 7000 Harpoona, a trenutačno je u operativnoj uporabi u više od 30 ratnih mornarica.

Zajednička odlika svih Harpoona namijenjenih protubrodskom djelovanju (u međuvremenu je razvijem i Harpoon namijenjen uništavanju ciljeva na kopnu) jest uporaba aktivnog radarskog sustava za samonavođenje i turbomlaznog motora. Originalni AGM-84A imao je masu pri lansiranju od 556 kg i bojnu glavu mase 222 kg. Maksimalni domet bio mu je 120 km. U međuvremenu je napravljen veći broj različitih inačica, koje su se uglavnom razlikovale po dometu. Tako AGM-84D ima domet povećan na 220 km. Inačica AGM-84E SLAM namijenjena je uništavanju ciljeva na kopnu i u operativnu je uporabu uvedena 1990. godine. Umjesto radarskog ima infracrveno samonavođenje zajedno s inercijalnom i GPS navigacijom. Iako joj je masa povećana na 628 kg i zadržana bojna glava mase 222 kg, domet joj je smanjen na 95 km. Nedostatak malog dometa otklonjen je kod inačice AGM-84H SLAM-ER. Uz minimalno povećanje mase na 635 kg (bojna glava mase 227 kg), domet je povećan na čak 280 km. Iako je zadržan infracrveni sustav samonavođenja, zbog velikog dometa AGM-84H se može uspješno rabiti i u protubrodskim zadaćama.

U siječnju 2008. Boeing je od američke ratne mornarice dobio ugovor za razvoj nove inačice, Harpoon Block III. Najveći napredak trebala bi donijeti uporaba naprednog datalinka, koji će osigurati povećane mogućnosti djelovanja protiv ciljeva u obalnim vodama, gdje su lažni odrazi poseban problem. Ugovor obuhvaća proizvodnju kompleta za modernizaciju čak 800 projektila starijih inačica.

Prošle godine, tvrtka Raytheon je dobila ugovor da na osnovi projektila JSOW (Joint Stand-Off Weapon) razvije projektil AGM-154C-1. Kako bi se mogao rabiti i protiv pokretnih ciljeva kao što su brodovi, dobit će datalink nužan za konstantnu korekciju putanje do udara u cilj. JSOW je jedreći (bez pogona) vođeni projektil, čiji domet ovisi o visini i brzini lansiranja. Zbog toga se kreće od skromnih 22 do značajnih 130 km. Ovisno o bojnoj glavi, masa mu varira od 475 do 497 kg. Kako bi se otklonio nedostatak relativno malog dometa, pokrenut je razvoj JSOW-ER (Extended Range) vođenog projektila. Kao osnova je uzet JSOW, ali mu je dodan turbomlazni motor Hamilton Sundstrand potiska 0,6 kN, što bi bilo dovoljno za povećanje dometa na čak 550 km. Usprkos tome, cijena po projektilu ne bi trebala biti veća od 350 000 američkih dolara. Za usporedbu, cijena Harpoona je oko 720 000 dolara.

Zapadna Europa
Zapadna Europa ima bogato iskustvo u proizvodnji protubrodskih vođenih projektila. Već krajem pedesetih godina XX. stoljeća, za potrebe francuske ratne mornarice tvrtka Nord Aviation je, na osnovama projektila zrak-zrak AA.20, razvila protubrodski vođeni projektil AS.20. U operativnu je uporabu uveden 1961. godine, a za potrebe francuske, njemačke i talijanske vojske napravljeno je oko 8000 primjeraka. S obzirom na podrijetlo, imao je maksimalnu brzinu od čak 1,7 Macha, ali i maksimalni domet od samo 10 km. I bojna je glava imala masu od tek 33 kg.

Još značajniji projekt pokrenut je u Zapadnoj Njemačkoj 1964. razvojem projektila AS.34, koji će kasnije dobiti ime Kormoran. Testiranja u letu započela su 19. ožujka 1970., a prvi operativni primjerak isporučen je u prosincu 1977. I po današnjim standardima Kormoran je moderni vođeni projektil i inercijalnom navigacijom na srednjem dijelu leta i aktivnim radarskim samonavođenjem u završnoj fazi. Jedini mu je nedostatak bio domet od samo 23 kilometra. Zbog toga je 1983. pokrenut razvoj Kormorana 2, s poboljšanom elektronikom, bojnom glavom veće probojnosti i većim dometom od 35 kilometara. Kormoran 2 je još uvijek u operativnoj uporabi u njemačkom i talijanskom ratnom zrakoplovstvu.

Kormoran je poslužio kao osnova za razvoj znatno poznatijeg protubrodskog vođenog projektila, Exoceta francuske tvrtke Aerospatiale (sada u sastavu MBDA konzorcija). Zapravo je Exocet nastao kao kombinacija više projektila. Od Kormorana je preuzeo aktivni radarski sustav samonavođenja, a od projektila zrak-zemlja AS.30 raketni motor i aerodinamičku konfiguraciju. Razvoj Exoceta započeo je 1967. godine, a zahvaljujući uporabi provjerenih komponenti letna testiranja inačice MM.38, namijenjene naoružavanju brodova, završena su za samo dvije godine (od 1970. do 1972.). Inačica AM.39 namijenjena je uporabi sa zrakoplova, a SM.39 lansiranju iz torpednih cijevi podmornica. Exocet je svoju učinkovitost dokazao u ratu za Falklandsko otočje i u Perzijskom zaljevu. U međuvremenu je razvoj i proizvodnju tog projektila na sebe preuzela tvrtka MBDA te ih je do danas prodano više od 3300 (uglavnom varijanti namijenjenih lansiranju s brodova) u 33 države. Masa projektila MM.38 je 735 kg, od čega je masa bojne glave čak 165 kg. Najveći mu je nedostatak maksimalni domet od samo 40 km. Iako u osnovi isti projektil, inačica AM.39 ima masu od 670 kg i povećani domet na 50 km. Kako bi se otklonio nedostatak (pre)malog dometa, razvijen je projektil MM.40. Masa mu je povećana na 860 kg, te je, uz zadržavanje iste bojne glave, maksimalni domet povećan na 70 km. Međutim, u današnjim uvjetima ratovanja na moru i taj je domet premalen. Zbog toga je MBDA razvio još napredniji MM.40 Block 3 koji je umjesto raketnog dobio turbomlazni motor. Projektil Exocet Block 3 nastao je na osnovi projektila Block 2 iako se od njega u mnogočemu razlikuje. Opremljeni novom turbomlaznom propulzijom projektili Exocet MM40 Block 3 imat će više nego dvostruki domet (preko 180 km) u odnosu na projektile iz Blocka 2, te optimiziran oblik radi minimiziranja radarskog i infracrvenog “potpisa”.

Projektil inačice Block 3 imat će veću brzinu i ubrzanja, te biti sposobni za manevre izbjegavanja pod vrlo visokim g opterećenjem. Napredni navigacijski sustav (baziran na INS/GPS elektroničkom sustavu i visokofrekventno moduliranom altimetru, koje kontrolira digitalno računalo velike radne brzine, kroz prolaske preko 3D-kontrolnih točaka na zadanoj putanji leta) pružit će mogućnost optimiziranja vrlo kompleksnih putanja leta. Prema izvorima iz tvrtke MBDA, Block 3 će imati poboljšane sposobnosti za napad na obalne i kopnene ciljeve.Kompatibilan s postojećom Exocet MM40 logističkom infrastrukturom i lanserima, novi Exocet MM40 Block 3 može se vrlo brzo instalirati i pripremiti za službu na površinskim brodovima uporabom ITL (Installation de Tir Legere) tehnologije. Isto tako vrlo brzo i lako se može udovoljiti zahtijevanim uvjetima okomitog lansiranja. Završno navođenje projektila izvodi aktivni radarski pretraživač, koji radi u J-frekventnom području i koji je otporan na elektroničko ometanje. Računalo pretraživača opremljeno je adaptivnim radarskim slikama u svojoj memoriji, koje služe za eliminaciju lažnih ciljeva i selektiranje ciljeva na moru. Radi li se o napadu na kopneni cilj, završno navođenje izvodi se uz pomoć GPS-a, kontrolom prolaska kroz unaprijed zadane točke na trajektoriji. Bojna glava Exoceta MM40 Block 3 koristit će se visokorazornim eksplozivom, koji će osigurati snažni razarajući udar i fragmentacijski učinak, koji će još biti potaknut i požarom preostalog goriva u trenutku pogotka cilja. Duljina projektila Exocet MM40 Block 3 bit će 5,64 m, a s rasklopljenim će krilima dosezati jedan metar. Masa u trenutku lansiranja bit će 825 kg, od čega će na bojnu glavu otpadati 165 kg. Maksimalna brzina projektila bit će 0,9 Macha s maksimalnim dometom nešto većim od 180 km.

Iako je Exocet najprodavaniji europski protubrodski vođeni projektil, to nikako ne znači da Europa ne nudi i druge zanimljive proizvode. Jedan je talijanski Otomat. Zapravo se radi o talijansko-francuskom projektilu, čiji su razvoj još 1969. pokrenule tvrtke Alenia Marconi Systems i Matre. Zanimljivo je da je, za razliku od Exoceta, Otomat/Teseo od samog početka opremljen turbomlaznim pogonom. Zbog toga je već prva inačica Mk 1 imala maksimalni domet od 60 km. Uz to, projektil Mk 1 imao je maksimalnu masu od 770 kg i bojnu glavu od čak 210 kg. Naravno, i aktivni radarski sustav za samonavođenje. Na tome se nije stalo te je razvijen Mk 2. Najveća razlika između projektila Teseo Mk 1 i Teseo Mk 2 jest u njihovu maksimalnom dometu. Tako Teseo Mk 1 ima domet od 60 kilometara, a Teseo Mk 2 od čak 180 km. Svaki pojedinačni lanser s projektilom imao je masu od 1610 kilograma. U međuvremenu je razvijena inačica Teseo Mk 2 Block IV. Poboljšanja izvedena na Block IV obuhvaćaju sposobnosti za litoralno ratovanje i obalne napadne operacije. Projektil je opremljen sustavom za razlučivanje ciljeva, sustavom za njihovu indetifikaciju, sustavom za redukciju kolateralne štete, sustavom za planiranje napada, sustavom za koordinirani napad na cilj i sustavom za reprogramiranje putanje projektila tijekom leta. Također je moguće prilikom lansiranja izabrati jedan od različitih modaliteta leta: izravni ili neizravni napad, “ispali i zaboravi” ili linkom vođeni srednji dio putanje. Moguće je izabrati modalitet približavanja cilju preko unaprijed zadanih kontrolnih točaka na trajektoriji leta te inačicu simultanog dolaska više projektila do cilja iz više različitih smjerova. Teseo Mk2 Block IV dizajniran je za napad na ciljeve na udaljenostima od 4 do 150 km.

Pokreću ga dva boostera na kruto gorivo u trenutku lansiranja i turbomlazni motor u krstarećoj i napadnoj fazi leta. Za vrijeme krstareće faze leta ima inercijalno vođenje, koje je dodatno kontrolirano preko GPS-a i radarski kontroliranog altimetra. Podaci o cilju mogu se dojaviti projektilu tijekom leta preko zaštićenog radiolinka. Završni sea-skimming napad izvodi se na temelju ulaznih podataka dobivenih s radarskog pretraživača. Teseo Mk2 Block IV opremljen je polupenetrirajućom bojnom glavom, koja sadrži 210 kg visokorazornog eksploziva. Prvi kupac tog projektila je, naravno, talijanska ratna mornarica.

Osim novorazvijenih inačica Exoceta i Teseo, konzorcij MBDA u svojoj ponudi nudi i tri laka protubrodska projektila namijenjena za uporabu s mornaričkih helikoptera. Sea Skua dolazi iz britanskog dijela konzorcija, AS.15TT potječe iz francuskog dijela konzorcija, a Marte Mk2/S – talijanski projektil posebno je konstruiran da bi zadovoljio zahtjeve za primjenu na novoj inačici mornaričkog helikoptera Augusta Westland EH 101 i novom NHIndustries NH90 helikoptera koji će biti uključeni u inventar mnogih mornarica. Sva tri projektila su tipa “ispali i zaboravi”, primjenjivi za uporabu u svim vremenskim prilikama, i imaju tzv. sea-skimming napadni prilazak cilju. Krstareći dio putanje je inercijalnog tipa uz pomoć GPS-a i radarske altimetarske kontrole. U završnom dijelu putanje, odnosno u napadnoj fazi, vođenje preuzima aktivni pretraživač. Sea Skua Mk 2 ima aktivno radarsko samonavođenje. Kako je namijenjena uporabi s helikoptera, masa joj je samo 150 kg, ali je domet povećan na više od 40 km. Najlakši europski protubrodski projektil namijenjen uporabi s helikoptera jest MBDA-ov AS.15TT mase 103 kilograma. Na cilj se navodi aktivnim radarom Thales Agrion i ima maksimalni domet od samo 17 kilometara. Sljedeći je MBDA-ov protubrodski projektil namijenjen naoružavanju helikoptera Marte Mk 2/S mase 324 kilograma. On ima maksimalni domet od 30 kilometara i bojnu glavu mase 70 kilograma. Projektil se može lansirati prema unaprijed određenoj poziciji cilja, a u završnom dijelu prilaženja cilju može izvoditi manevre izbjegavanja njegove obrane. Ima kombinirani satelitski i inercijalni sustav vođenja na srednjem dijelu leta i aktivni radarski u završnom. Marte Mk 2/S je 2000. naručila talijanska ratna mornarica za svoje mornaričke helikoptere EH-101, a moći će ga rabiti i helikopteri NH90.
Još jedan europski protubrodski vođeni projektil koji je postigao značajan izvozni uspjeh jest Saab Bofors Dynamics RBS-15. Razvoj RBS-15 započeo je još 1979. godine. Kao i Otomat i RBS-15 rabi turbomlazni motor. Tu je, naravno, i aktivni radarski sustav samonavođenja.

Zahvaljujući njemu, projektil mase 790 kg i opremljen bojnom glavom od 200 kg ima domet od 100 km. Međutim, Saab nije stao na tome te je razvio i napredniju inačicu Mk 2, kojoj je masa povećana na 800 kg, te je domet povećan na 150 km. Najnovija inačica je RBS-15 Mk 3. Ovaj je projektil dugačak 4,35 m, a ima promjer tijela 0,5 m, raspon krila 1,4 m (u sklopljenom stanju raspon je 0,85 m) i masu 800 kg (bez startnih raketa 600 kg) te doseg 150 km pri brzini 0,8 Macha (980 km/h). U vrhu projektila nalazi se radar za samonavođenje Celsiustech 9GR400, koji radi u J frekvencijskom području i vrlo je otporan na ometanje. Iza njega je dio s elektroničkom opremom, koja uključuje auto-pilot i radarski visinomjer, a zatim slijedi središnji dio projektila s bojnom glavom mase 200 kg, s oko 70 kg eksploziva i spremnikom goriva. Nakon lansiranja i odvajanja startnih motora, projektil se penje i usmjerava prema cilju, a zatim se spušta na unaprijed programiranu visinu krstarenja od oko 300 m, koja mu omogućuje prelet otoka. Slijedi spuštanje na oko 20 m i uključivanje radara, koji zatim zahvaća cilj, nakon čega se projektil ponovno spušta na visinu od oko pet do sedam metara i leti prema cilju, u koji udara na visini od dva do četiri metra. Također ga karakteriziraju i značajke male zamjetljivosti, mali radarski odraz i mala toplinska zamjetljivost. U odnosu na prethodnu inačicu, uz veći doseg ova inačica projektila ima posebni visinomjer, koji omogućuje mjerenje visine leta iznad valova na nemirnom moru. Kao i Exocet, i RBS 15 ima GPS satelitsku navigaciju te je prilagođen za uporabu u okruženju s mnogo otoka i zaljeva (kao što je švedska obala). Svaki RBS 15 Mk3 pakiran je u poseban kontejner, koji služi i kao lanser i kao zaštita od utjecaja okoline za vrijeme čitavog životnog ciklusa. Razvijena je i inačica RBS-15F, namijenjena lansiranju s aviona.

I norveška tvrtka Kongsberg proizvodi dva zanimljiva protubrodska vođena projektila. Prvi je dobro poznati Penguin, čiji je razvoj započeo početkom 1961. godine. Glavna odlika Penguina Mk 2 jesu njegove male dimenzije (dugačak je tek 3 m) i masa od samo 385 kg (bojna glava mase 120 kg). S druge strane, ima maksimalni domet od samo 30 km. Zbog toga je pogodan ne samo za ugradnju na manje ratne brodove, već i za uporabu s mornaričkih helikoptera. Druga specifičnost bila je uporaba pasivnog infracrvenog sustava za samonavođenje. Najnovija inačica je Penguin Mk 2 Mod 7, namijenjena uporabi s mornaričkih helikoptera. Današnja treća generacija Penguina potpuno je digitalizirani vođeni sustav s mogućnošću izbora profila i trajektorije leta. Prema tvrdnjama iz same kompanije, projektil može biti ispaljen pojedinačno ili u plotunu sa simultanim dolaskom više projektila do cilja. Ima domet veći od 55 km, sea-skimming napadni profil leta, vrlo nizak kada leti prema površinskom cilju, odnosno visoki profil leta pri napadu na kopneni cilj. Nakon niza programiranih, ali i računalno slučajno odabranih manevara i iskakanja, projektil se obrušava i leti vrlo nisko iznad vode tako da pogađa površinski cilj u visini vodene linije. Opremljen je upaljačem s odgodom djelovanja tako da eksplodira tek kad prodre u unutrašnjost cilja, uzrokujući vrlo ozbiljna oštećenja na cilju.

Tijekom 1996. godine, kraljevska norveška mornarica naručila je razvoj nove pomorske udarne rakete NSM (Naval Strike Missile). Krajem prošle godine, tvrtka Kongsberg Defence & Aerospace potpisala je ugovor o serijskoj proizvodnji NSM (New Antiship Missile, Nytt Sjömalsmissil) projektila s vojnim logističkim sektorom norveških oružanih snaga, a vrijednost ugovora procjenjuje se na 2,75 milijarde norveških kruna (466 milijuna dolara). Protubrodski projektili NSM bit će razmješteni na novoizgrađene fregate klase Fridtjof Nansen i šest brzih napadajnih brodova klase Skjold norveške ratne mornarice. Ugovor o serijskoj proizvodnji označio je kraj desetogodišnjeg istraživanja i razvoja novog projektila, a istodobno položio temelje industrijskoj aktivnosti u sljedećih 30 do 40 godina. Dodijeljeni ugovor je najveći pojedinačni ugovor koji je potpisala tvrtka Kongsberg, a proizvodnja NSM projektila odvijat će se do 2014. i osigurati zaposlenje za 200 do 250 djelatnika tvrtke. U ciklus proizvodnje bit će uključeno i oko 120 norveških podizvođača. Projektil NSM, izrađen od kompozitnih materijala, opisan je kao visokopodzvučni projektil male radarske zamjetljivosti srednjega dometa (najmanje 100 km), duljine 3,95 m, promjera 0,4 m i mase 420 kg, a opremljen je njemačkom (EADS/TDW) bojnom glavom koja teži 120 kg. Pokretan francuskim (MBDA) Microjet turbomlaznim motorom, rabit će dvofrekventni inteligentni infracrveni pretraživač (intelligent imaging infrared seeker – I3R), koji radi u pasivnom modalitetu i u potpunosti je sposoban razlikovati određeni brod u grupi brodova, ali i vrlo uspješno pronalaziti zemaljske ciljeve.

Zbog iznenadnih promjena putanje, naglih iskakanja i sea-skimming profila leta u završnoj fazi, NSM je veliki problem za protivničku obranu. Probna ispitivanja izvedena su u američkom mornaričkom centru za naoružanje u Kaliforniji i uspješno dovršena u siječnju ove godine. Projektil NSM će zamijeniti protubrodske rakete istog proizvođača Penguin Mk 1, koje se rabe na brzim napadajnim brodovima. No, Kongsberg će nastaviti s isporukom kasnijeg modela raketa Penguin Mk 3, kojima se koriste zrakoplovi norveškog ratnog zrakoplovstva F-16s i njezine inačice koje rabe helikopteri Mk 2 Mod 7.

Dražen MILIĆ