Današnjim tržištem haubica dominiraju sustavi većih kalibara, no i one od 105 mm još uvijek imaju svoje prednosti

Moderne modularne samohodne topničke platforme kalibra 155 i 152 mm često igraju ključnu ulogu na bojnom polju kao osnovno sredstvo potpore na kratkim i srednjim udaljenostima snagama uključenim u sukob. Mnoge su zemlje vučene topničke sustave zamijenile samohodnim na gusjenicama ili kotačima. Zbog prilično velike mase platformi s navedenim kalibrima, na tržištu se javila praznina u ponudi lakih topničkih sustava koji se mogu brzo transportirati helikopterom ili samostalno. Topništvo manjeg kalibra opravdava se operativnim i ekonomskim razlozima. Prednosti koje nude teške haubice ne mogu se svugdje učinkovito i razumno iskoristiti, dok su lakši sustavi jednostavniji za uporabu i jeftiniji za održavanje. Lake haubice u kalibru 105 ili 122 mm, temeljene na platformama na kotačima ili vučene, prijelazno su rješenje između minobacača i teškog samohodnog topništva. Naravno, učinak projektila na cilju i domet oružja na strani je kalibra 122 mm, dok su aduti kalibra 105 mm, koji je glavna tema teksta, logistička nadogradnja, manja masa oružja, mogućnost prevoženja zrakom i kompatibilnost s velikim zalihama streljiva. I jedan i drugi kalibar služe za potporu na udaljenostima do 20 kilometara.

Kupci lakih haubica očekuju da nabavne cijene budu povoljne, a dizajn i uporaba pojednostavnjeni. Ta bi oružja trebala biti vrlo robusna i otporna na vanjske utjecaje. No, jednostavan dizajn ne smije značiti nedostatak suvremenih sustava za pozicioniranje i upravljanje paljbom ili uporabu modernog streljiva. Trebaju imati i sposobnost brze paljbe, tj. djelovanja u kratkom vremenu velikim intenzitetom vatre. Haubice kalibra 105 mm mogu se također temeljiti na uobičajeno dostupnim platformama kao što su višenamjenska vozila na kotačima velike pokretljivosti (poput platforme HMMWV). Trenutačno izviđanje, zapovijedanje i precizno pogađanje cilja, kao i vatrena sredstva (uključujući precizno vođene rakete i projektile) koja koriste teške platforme čine vučene haubice taktički manje vrijednim, dok same postaju ranjive. S obzirom na taj problem, kod vučenih sustava treba primijeniti posebne taktike i postupke operativne uporabe i osigurati visok stupanj suradnje s ostalim sustavima potpore. Bitno je i da haubicama rukuju visokoosposobljeni vojnici, čije iskustvo može nadomjestiti nedostatke oružja.

Vitalni osamdesetogodišnjak

Vjerojatno je najpoznatija laka haubica američka M2 105 mm, koja je u uporabi od Drugog svjetskog rata, tj. 1941. godine. Kasnije je dobila osnovnu oznaku M101. Američki marinci ostali su vjerni staroj M101A1 sve do kraja prošlog stoljeća. Ukupno ih je proizvedeno 10 200, a topnici u mnogim zemljama ne odriču ih se ni danas. Deseci zemalja imaju M101 u naoružanju pričuvnih, ali i djelatnih postrojbi, pa i bogate poput Australije, Kanade, Danske i Njemačke. Tijekom svih godina korisnici su cijenili haubicu kao pouzdano i vrlo učinkovito oružje, ali tražili su povećanje dometa. Nova rješenja “pomlađuju” M101: s projektilom M927 HERA koji je operativan od 1994. godine domet je povećan na 16 200 metara, odnosno više od 40 posto. U Francuskoj, Nizozemskoj, Njemačkoj i Velikoj Britaniji vijek M101 pokušao se produljiti i većim promjenama konstrukcije oružja. Cijevi su zamijenjene novim, duljine od 30 do 37 kalibara, s plinskom kočnicom velike učinkovitosti. Novo streljivo za produljenje dometa uključivalo je ono potpomognuto plinom (Base Bleed – BB), odnosno raketnim motorom (Rocket Assisted Projectile – RAP). Ima i drugih zanimljivih rješenja: američka tvrtka Northrop Grumman još je ranije razvila “paket” M1156 PGK (Precision Guidance Kit), koji granatama od 155 mm daje “pametne” sposobnosti. Uz male preinake, PGK bit će prilagođen kalibru 105 mm, čime će i to streljivo biti vođeno, što će znatno povećati njegovu preciznost.

Uz M101, najpoznatija je zapadna haubica od 105 mm britanska L118/119, koja je u uporabi od 1976. godine. Danas je na popisu proizvoda ima konglomerat BAE Systems, a izvorni je proizvod tvrtke Royal Ordnance. S cijevi duljine 37 kalibara ispaljuje trenutačno-fugasni projektil L31A4 HE na najveći domet od 17 200 m. U razvoju je projektil XL32E1 HE BB koji bi trebao imati domet od 20 600 m. Amerikanci su na iste haubice koje označavaju kao M119 ugradili kraću cijev od 30 kalibara kako bi mogli koristiti vlastito streljivo M1 čiji je domet 11 500 m. Najnovija je inačica M119A3, koja ima digitalni sustav upravljanja paljbom i INS/GPS, a domet s trenutačno-fugasnim projektilom potpomognutim plinom M1130A1 HE PFF BB iznosi 17 500 m (barutno punjenje 7). S projektilom s ugrađenim raketnim pogonom M913 HERA domet je 19 500 m. Iako je proizvodnja haubice završena, BAE Systems još uvijek raspolaže priličnim količinama obnovljenih haubica za izvoz i s opcijama punog kompleta streljiva i s ugrađenim sustavom LINAPS (vidi okvir).

Otpisano – obnovljeno

Tvrtka Mandus Group iskoristila je zalihe sredstava koje je Američka kopnena vojska otpisala i spojila ih u topničku platformu na kotačima Hawkeye predstavljenu 2017. godine. Riječ je o kombinaciji američke haubice M101 105 mm (cijev M20 duljine 33 kalibra) i Humveeja, odnosno visokomobilnog višenamjenskog vozila na kotačima HMMWV M1152A1w/B2. Proizvođač ističe da je sklop haubice modularan i da se može montirati i na druga laka vozila, gusjeničare, željezničke vagone i brodove. Ukupna masa potpuno opremljene haubice iznosi 11,5 tona, što je čini najlakšom u toj kategoriji (južnokorejska EVO-105 – 18 tona, kineska SH5 11,5 tona). Radi usporedbe, samohodne haubice na kotačima u kalibru 155 mm znatno su teže. Francuski Caesar ima masu nešto manju od 18 tona, a na platformi 8×8 ona iznosi 32 tone. Masa švedskog Archera iznosi 30 tona.

HMMWV osigurava Hawkeyeju veliku pokretljivost, brzo zauzimanje i napuštanje paljbenog položaja. Helikopterom ili zrakoplovom lako se može prebaciti u područje operacije. Posadu čine četiri člana, ali u iznimnim slučajevima operativnost se zadržava i sa svega dva, što je važan podatak. Polje djelovanja iznosi 360 stupnjeva, a cijev može zauzeti elevaciju od –5 do +72 stupnja. Zbog kabine vozila nije moguće postići cijeli dijapazon elevacijskih kutova, ali to je ograničenje prihvaćeno kod svih samohodnih haubica tog tipa. Pokretanje oružja po elevaciji i azimutu postiže se električnim servomotorima. Kako bi se pri djelovanju osigurala stabilnost platforme, na tlo se postavljaju četiri hidraulično upravljana stabilizatora, dva sprijeda i dva straga.

Osim što je haubica Hawkeye opremljena standardnim ciljničkim sustavom, ima i digitalni sustav za upravljanje paljbom FCS M9000, koji joj omogućava brzo djelovanje po cilju i napuštanje paljbenog položaja prije nego protivničko topništvo uzvrati protupaljbom. FCS uključuje Northrop Grummanov inercijski navigacijski sustav LN-270, Dopplerov radar za mjerenje brzine projektila na ustima cijevi MVR-700C danske tvrtke Weibul Scientific, sustav za globalno pozicioniranje (GPS) i topnički zaslon (displej) za ciljača.

Ambiciozna tvrtka

Najveći domet ovisi o kombinaciji projektila i punjenja. S trenutačno-fugasnim projektilom M1 iznosi 11,5 km, a s projektilom potpomognutim raketnim pogonom M913 HERA povećava se na 19,5 km.

Sustav punjenja je ručni. Najveća teoretska brzina gađanja iznosi osam metaka u minuti, odnosno tri metka u minuti za dulji period. Ta je brzina gađanja na razini konkurencije. Zanimljiva je usporedba Hawkeyeja s nizozemskim MOBAT-om, haubicom M101 na podvozju kamiona DAF YA4440 (4×4) ukupne mase 10,8 tona. Pojavila se krajem devedesetih i nije ostvarila zapažen tržišni uspjeh. Ono po čemu Hawkeye znatno nadmašuje stariji nizozemski ekvivalent brzina je zauzimanja i napuštanja borbenog položaja. Dok je kod MOBAT-a to 60 – 90 sekundi za zauzimanje borbenog položaja i 30 sekundi za napuštanje, kod Hawkeyeja su brojke svega 15 do 20 sekundi za svaku pojedinu aktivnost.

Kao takvo, potpuno opremljeno i zaštićeno vozilo, može se transportirati avionima poput C-5 Galaxy, C-17 Globemaster III i C-130 Hercules, a i helikopterima CH-47 Chinook, pa čak i UH-60 Black Hawk ako se transportira samo borbeni modul.

Na osnovi dostupnih podataka može se zaključiti da je Hawkeye iznimno zanimljivo sredstvo, s inventivnim rješenjima primjenjivim i na drugim tipovima topničkih oružja. Bit će veliko iznenađenje ako se ne uvede u operativnu uporabu u postojećem ili izmijenjenom obliku ili barem ako se uspješna rješenja s njega ne nađu na nekom budućem sredstvu. Predstavnici tvrtke Mandus tvrde da je primjenom osnovnih tehnoloških rješenja s Hawkeyeja moguće izraditi cijeli spektar oružja, posebno većeg kalibra (155 mm), uz relativno malu masu, tako da je Hawkeye tek početak ambicioznog puta jedne tvrtke.

Mnoštvo najsuvremenije elektronike

Pokušaji da se oružja 105 mm postave na samohodne platforme, posebno kamionskog tipa, relativno su rijetki. Još jedan sustav koji ima sličnu koncepciju južnokorejska je haubica EVO-105 mm, koju uvelike koriste južnokorejske oružane snage. I Južna Koreja kombinirala je supermoderna sredstva sa starim, uvelike raširenim. Ta su sredstva modernizacijom dovedena na višu tehnološku razinu, uz nezaobilazno angažiranje vlastitih resursa i relativno povoljnu cijenu. I kod EVO-105 riječ je o staroj dobroj američkoj haubici M101 od 105 mm montiranoj na kamion i poboljšanoj mnoštvom najsuvremenije elektronike.

Osnova za gradnju samohodne haubice kamion je Kia Motors KM500 na platformi 6×6, kategorije pet tona. Baziran je na američkom troosovinskom kamionu M809, ali konstruiran u Južnoj Koreji. Opremljen je šestocilindričnim dizelskim motorom D6AZ snage 270 KS koji vuče podrijetlo od njemačkog proizvođača MAN. Važna je značajka tog kamiona iznimno “kruto” podvozje pa bi pri opaljenju oružja moglo doći do znatnog opterećenja vozila. Stoga su stražnji dio kamiona, a i dio neposredno iza kabine, doživjeli velike prepravke. Umjesto teretnog prostora kamiona postavljen je modul s naoružanjem, pratećim uređajima i hidrauličnim sustavima za stabilizaciju pri gađanju. Iza kabine kamiona prostor je rezerviran za sustav upravljanja paljbom i navigacijski sustav GPS.

Borbena masa iznosi 18 tona. Djelovanje po azimutu je 45 stupnjeva u svaku stranu, a po elevaciji od –5 do +66 stupnjeva. Tipičan trenutačno-fugasni projektil M1 može se ispaliti na udaljenost od 11 300 metara, što i nije nešto posebno jer je to domet većine minobacača. Razlog je tako malog dometa duljina cijevi od 22 kalibra. Radi usporedbe, mnoge su zemlje tijekom dugih godina hladnog rata razvile brojne pakete modernizacije, usmjerene prije svega na povećanje dometa ugradnjom dulje cijevi. Za razliku od toga, predstavnici južnokorejske tvrtke Hanwha Defense (staro ime Samsung Techwin) ističu iznimno kratko vrijeme u kojem se može ispaliti prvi projektil – 56 sekundi. Usto, boljom zaštitom borbenog odjeljka sa svih strana osim s krova povećava se vjerojatnost preživljavanja posade.

 

Konstruktori su očito smatrali da se nove samohodne haubice moraju oslanjati na brzinu stupanja u djelovanje i napuštanja borbenog položaja, kao i brzinu kretanja, odnosno promjene položaja. Takav se princip naziva “ispali i bježi”, a moguć je zahvaljujući vrlo visokom stupnju automatizacije i kvalitetnim integriranim elektroničko-navigacijskim sustavima.

Punjenje haubice je ručno, ali na zahtjev kupca može biti nadograđeno na poluautomatsko odnosno automatsko. Suvremene haubice ili top-haubice na kamionskim podvozjima imaju automatske punjače, no južnokorejski su se stručnjaci opredijelili za to da ne povećavaju cijenu, kompleksnost i teoretski riskiraju pouzdanost oružja, odnosno da ne prolongiraju razvoj i uvođenje u uporabu.

Brzina je vrlina

Čak i sa samo automatiziranim usmjeravanjem cijevi broj članova posade znatno je smanjen. Naime, dok standardna posada za vučene južnokorejske M101 iznosi 11 vojnika uključujući i posadu kamiona koji vuče oružje, posada EVO-105 ima pet članova – dva su u kabini (vozač i operater sustava upravljanja paljbom, odnosno krovni strijelac), a tri čine posadu oružja.

Borbeni komplet vozila čini 60 projektila, a za samoobranu je na krov kabine montirana teška strojnica S&T Daewoo K6 kalibra 12,7 mm, koja je modifikacija dobro poznate američke teške strojnice M2HB.

Južna Koreja dobila je razvojem haubice EVO-105 suvremeno i učinkovito sredstvo za vatrenu potporu ekonomičnim korištenjem postojećih vučenih haubica. Napravila ju je domaća tvrtka, što je značilo još jednu cjenovno povoljnu stavku, a i mogućnost ostvarivanja izvoznih poslova, odnosno modernizacije inozemnih haubica tog tipa kojih u svijetu još ima relativno velik broj.

Kineska tvrtka NORINCO razvila je samohodnu haubicu SH5 od 105 mm, s cijevi duljine 37 kalibara, koja je instalirana na kamionskom podvozju 6×6. Posrijedi je teretno vozilo novog dizajna, no očito je riječ o inačici HMMWV-a 4×4. Masa sustava je 11,5 tona, zauzimanje elemenata po elevaciji moguće je od 0 do 70 stupnjeva, a po pravcu lijevo i desno 30 stupnjeva. Najveći domet ovisi o projektilu i kombinaciji punjenja. S klasičnim streljivom ima najveći domet od 18 km. Borbeni komplet iznosi 40 projektila, a nalazi se iza haubice na stražnjem dijelu vozila. Elementi za gađanje zauzimaju se automatski, a prije gađanja vozilo se za tlo utvrđuje dvama hidrauličnim “stopalima”. Posadu čine četiri člana. Brzina gađanja je od šest do osam projektila u minuti. Oklopljena kabina pruža zaštitu od streljačkog oružja do kalibra 12,7 mm i krhotina topničkih granata. SH5 opremljen je i sustavom NBK zaštite. Stakla na kabini, kao i na njezinim vratima, neprobojna su. Svi prozori na vozilu imaju razinu zaštite kao i oklopljena kabina. Vozilo postiže najveću brzinu od 100 km/h na cesti i najveći doseg od 800 km.

Vrhunac razvoja u Francuskoj

Francuska tvrtka Nexter (prije GIAT Industries) dizajnirala je vučenu haubicu LG1 105 mm s cijevi duljine 30 kalibara. Sama haubica LG1 u uporabi je od 1992. godine. Najnovija inačica nosi naziv LG1 MkIII i najlakši je sustav u svojoj klasi na svijetu, usto i borbeno dokazan. Mase je 1650 kilograma. S obzirom na nju, LG MkIII može se prevoziti višenamjenskim helikopterskim platformama, uključujući Bell 212, SA 330 Puma, UH-60 Black Hawk, H225M i druge. Četiri haubice LG1 stanu u transportni avion C-130 Hercules. Mogu biti spuštene s velike i male nadmorske visine. U transportnom položaju, s postavljenom cijevi unatrag, haubica je duljine 5320, širine 1970 i visine 1340 mm. Mark III u potpunosti je digitalizirana inačica, ima balističko računalo koje djeluje na razini oružja i bitnice te sustav pozicioniranja INS / GPS. Zahvaljujući korištenju meteoroloških podataka i preciznom pozicioniranju topa, moguće je ostvariti preciznu vatru na udaljenosti od 17,2 km s domaćim i više od 11 km s američkim streljivom serije M1. Haubica je kompatibilna sa svim vrstama 105 mm NATO streljiva, što utire put prema korištenju precizno vođenog streljiva. Učinkoviti domet izravnog djelovanja iznosi dva kilometra.

Nexter Systems nudi haubicu LG1 MkIII u brojnim konfiguracijama digitalnih sustava i softvera. Prema korisničkim zahtjevima, konfiguracija može biti prilagođena za rad s određenim sustavima za upravljanje paljbom i bojišnicom.

Nexterova haubica vrlo je jednostavna za upotrebu. Dobro obučena posluga od pet članova može prijeći iz transportnog u borbeni položaj te ispaliti projektil za manje od 30 sekundi. Potrebno je još samo 30 sekundi za ispaljenje prvih pet projektila. Teoretska brzina paljbe definirana je na 12 projektila u minuti, međutim, moguće je ispaliti šest za manje od 15 sekundi. To omogućava haubici brzo pokrivanje ciljanog područja s više hitaca u vrlo kratkom vremenu.

LG MkIII ima polje djelovanja po azimutu od 36 stupnjeva (18 lijevo i desno). Rotacijom platforme koja traje nekoliko sekundi polje djelovanja iznosi punih 360 stupnjeva, dok je elevacija od –3 do +70 stupnjeva. Koordinate paljbenog položaja mogu se preuzeti s integriranog modula za pozicioniranje, ali mogu se unijeti i ručno. Koristeći balističke podatke pohranjene u memoriji uređaja za određenu vrstu streljiva, nakon unosa koordinata cilja mogu se brzo dobiti podaci za postizanje točnih pogodaka. Elementi za gađanje dobivaju se na zaslonu postavljenom lijevo od zatvarača. Haubicu može vući bilo koje terensko vozilo konfiguracije 4×4, kao što je Land Rover, HMMVW ili Toyota Hilux. Haubica može biti vučena na cesti brzinom većom od 120 km/h i 40 km/h izvan puta. Naravno, brzina uvelike ovisi o performansama odabranog vučnog vozila.

Proizvođač sugerira da sustav može izdržati više od 20 godina intenzivnog korištenja, a njegova izdržljivost, bez kvara, definirana je na 1500 opaljivanja. Cijev ima životni vijek od 7000 hitaca. Koristi ih desetak vojski, prije svega zračno-desantne ili lake pješačke postrojbe, većinom na terenu gdje je uporaba teških samohodnih haubica otežana ili nemoguća.

Projekti na čekanju

Kako bi ispunila operativne zahtjeve Turskih oružanih snaga, domaća tvrtka MKEK razvila je laku vučenu haubicu Boran od 105 mm. Izrađene su dvije inačice, među kojima je glavna razlika u lafetima, koji mogu biti spojeni odnosno razdvojeni. Prema najavama, Turska će usvojiti inačicu sa spojenim lafetima. Četiri su prototipa dovršena za testiranja, a uslijedit će pretproizvodna serija. U operativnu uporabu trebala bi biti uvedena iduće godine.

Masa haubice je samo 1710 kg, a duljina cijevi 30 kalibara, što omogućuje postizanje najvećeg dometa od 17 km uz najveću brzinu paljbe od šest projektila u minuti. Polje djelovanja po azimutu je 16 stupnjeva (osam stupnjeva lijevo i desno), dok je elevacija od –3 do +70 stupnjeva, ali inačica s razdvojenim lafetima ima veće polje djelovanja po azimutu od 22,5 stupnjeva lijevo i desno. Haubica će biti opremljena Aselsanovim sustavom upravljanja paljbom, kopnenim navigacijskim sustavom i radarom za mjerenje brzine ispaljivanja iz cijevi.

Mala masa Borana omogućuje njegovo prebacivanje srednjim transportnim helikopterima i kratko vrijeme pripreme za paljbeno djelovanje. Posluga ima pet članova, a vrijeme spremnosti za djelovanje iznosi 60 sekundi.

 

Južnoafrička tvrtka Denel Land Systems izradila je prije dosta godina prototipove vučenih haubica u kalibru 105 mm i duljine cijevi 52 kalibra kako bi udovoljila potencijalnim zahtjevima Južnoafričkih nacionalnih obrambenih snaga. Zadnji je model vučena haubica LEO (Light Experimental Ordnance), kasnije preimenovana u G7. Sa standardnim trenutačno-fugasnim projektilom iz serije streljiva Igala postiže najveći domet od 24,60 km, koji je povećan na 29,30 km s pomoću BB-a i 36 km s pomoću projektila dugog dometa (Very Long Range Artillery Projectile – VLAP). Oružje po elevaciji može djelovati u rasponu od –5 do +75 stupnjeva, a po azimutu 40 stupnjeva u svaku stranu, dakle ukupno 80 stupnjeva, što je odličan rezultat i najveća vrijednost za oružja bez platforme. Masa od 3,8 tona dvostruko je veća od one konkurenata jednakog kalibra. Jednaka haubica od 105 mm također je korištena u Denelovoj kupoli T7 instaliranoj na platformu američkog lakog oklopnog vozila Stryker 8×8. Međutim, svi su radovi na toj kombinaciji prestali. O haubici G7 nema puno vijesti, a zadnja je iz 2016., kad je objavljeno da Denel još uvijek ne odustaje od njezina plasmana na tržište.

Optimalno rješenje

Lake samohodne i vučene haubice od 105 mm još su uvijek važne za mnoge vojske, prije svega za zračno-mobilne, desantne i gorske postrojbe te lako pješaštvo, zato što odgovaraju njihovim operativnim zahtjevima. Mogu se koristiti kao alternativno rješenje na mjestima gdje su konvencionalne metode neučinkovite ili manje učinkovite. Iako su teški samohodni sustavi od 155 mm dominantni, ne mogu se uvijek učinkovito koristiti, a to bi moglo sve više dolaziti do izražaja na operativno ograničenim modernim bojišnicama. Štoviše, takvi su teški sustavi skupi i nikad ih neće biti dovoljno, a s obzirom na širok spektar prijetnji njihova upotreba neće uvijek biti racionalna odnosno ekonomična. Stoga su lake samohodne i vučene haubice često optimalno rješenje jer su jeftine, male mase, jednostavnog dizajna i rukovanja, a veliku brzinu paljbe osigurava im ugradnja integriranih modula za pozicioniranje i sustava za upravljanje paljbom. Ti noviteti, kao i uporaba preciznog streljiva te sposobnosti uvezivanja u mrežne sustave upravljanja bojištem uvelike pridonose njihovim taktičko-tehničkim značajkama.

---

LINAPS – komplet za modernizaciju

Talijanska tvrtka Leonardo razvila je integrirani topnički sustav LINAPS (Laser Inertial Artillery Pointing System), koji se može naknadno ugraditi na topnička oružja i minobacače. Riječ je o samostalnom sustavu za navigaciju, usmjeravanje i upravljanje oružjem koji je montiran na haubicu. S LINAPS-om nema potrebe za ručnim određivanjem koordinata paljbenog položaja niti za usmjeravanjem oružja s pomoću ciljničkih piketa ili kolimatora. Sustav to obavlja automatski, što osigurava kraće vrijeme spremnosti za djelovanje, poboljšanu točnost ciljanja, a može se koristiti u dnevnim i noćnim uvjetima. Balistički izračuni mogu se dobiti s pomoću standardne NATO-ove balističke jezgre (softvera).

LINAPS se sastoji od radara MVR (Muzzle Velocity Radar), inercijske navigacijske jedinice INU (Inertial Navigation Unit), napajanja BPM (Battery Power Module), sustava za usmjeravanje oružja GLU (Gun Laying Unit) i zapovjednog terminala za upravljanje paljbom DCDT (Detachment Commanders Data Terminal).

Inercijski navigacijski sustav / sustav globalnog pozicioniranja (INS / GPS) dokazani je FIN 3120L, koji se dosad pokazao vrlo preciznim. Dodatna mu je prednost što, ako je GPS signal nedostupan, nastavlja davati slične performanse integrirajući giroskop i brojač kilometara. GLU je srce LINAPS-a, a njegov zaslon osjetljiv na dodir zapravo je sučelje čovjek stroj za uređaje za upravljanje i prikazivanje (balistički izračun, usmjeravanje oružja, određivanje koordinata paljbenog položaja, interfejs za druge senzore, radiosučelje).

LINAPS je prvi put instaliran na BAE Systemsovu haubicu L118 Light Gun kalibra 105 mm koju koristi Kraljevsko topništvo Britanske vojske, a zatim i na njihovu haubicu AS90 155 mm. Izvozi se u velikom broju i za druge topničke sustave. Trenutačni korisnici uključuju Kanadu (M777 155 mm), Indiju (također M777), Italiju (FH-70 155 mm), Maleziju (G5 155 mm), Novi Zeland (L119 Light Gun 105 mm), Tajland (L119 Light Gun 105 mm), Poljsku (Krab 155 mm), Oman (G6 155 mm) i Ujedinjene Arapske Emirate (G6 155 mm i nadograđene M109 120 mm SRAMS). Sustav je uporabljen u operacijama u Afganistanu i Iraku.

Ivan GALOVIĆ