Velika vježba Udar 17 tek je završila, a na Taktičkom polju Centar poligona “Eugen Kvaternik” opet su vojnici u odorama. Na improviziranoj pisti za postrojavanje, gdje je nekad bila mala pozornica, slažu zaista veliku količinu projektila. U pozadini su iskusne posade tenkovske bojne Kune Gardijske oklopno-mehanizirane brigade sa svojih nekoliko tenkova M-84. Uskoro će doći na svoje, početi intenzivnu paljbu iz tenkovskih topova, tj. kontrolirano bojno gađanje. Sudjeluju, naime, u završnim poligonskim ispitivanjima streljiva 125 mm uz mjerenja njegovih balističkih značajki.
Ispitivanja provode djelatnici Odjela za nadzor ispravnosti ubojitih sredstava Logističke satnije Zapovjedništva za potporu. Ti stručnjaci na sebi imaju veliku odgovornost: ispravnost i raspoloživost toliko moćnih, ali osjetljivih sredstava traži poseban pristup. “Proces nadzora ispravnosti pričuva ubojitih sredstava tijekom životnog vijeka uporabe (In-service Surveillance) omogućuje rano i pravodobno detektiranje stupanja degradacije energetskih tvari i komponenti UbS-a. Tako se eliminiranjem potencijalnih opasnosti sprečavaju mogući akcidenti tijekom skladištenja i čuvanja, ali i jamči sigurnost i pouzdanost za vrijeme uporabe ubojitih sredstava iz pričuva OSRH,” kaže nam načelnik Odjela brigadir Đuro Pažin. Na Slunju se testiraju tri vrste streljiva: potkalibarsko zrno, trenutno-fugasna granata i kumulativno-obilježavajuća granata. Provjerava se njihova početna brzina – funkcionalna ispravnost, te djelovanje na cilju (funkcija upaljača). Svaki od desetaka projektila dobiva svoj identitet i posebno se numerira jer redoslijed mora biti strogo utvrđen i poštivan. Uskoro se djelatnici ZzP-ova Odjela i gardisti okupljaju na pisti na improviziranom sastanku kako bi utvrdili proceduru popune tenkova streljivom, redoslijed gađanja te rute kojima će tenk, poštujući sve mjere sigurnosti, doći do paljbenog položaja.
Nakon nekog vremena krećemo pješice prema obližnjem dijelu Taktičkog polja, koji je uobičajeno poprište tenkovskih gađanja, i ondje nas čeka iznenađenje. U kratkom vremenu podignut je otvoreni šator, pravi mali stožer za smještaj mjeriteljskog tima i Stručnog povjerenstva MORH-a i GS OSRH, kao i drugih stručnjaka iz OSRH koji sudjeluju u ispitivanju. Smješten je u niskom jarku, zapravo cesti koju su u blatu izduble gusjenice tenkova te golemi kotači Patrija, nekoliko desetaka metara iza položaja tenka. Nije trebalo dugo čekati da stigne prvi tenk i zauzme položaj usmjeren prema meti. Cilj je daleko, na 2100 metara, a riječ je o starom tenku, na brežuljku na kojem nema visoke vegetacije pa je jasno vidljiv. Časnici s oznakom ZzP-a opremaju osamdeset četvorku različitim sredstvima i kabelima koji je povezuju s računalima u šatoru. Dok posade čekaju zapovijed za bojno gađanje, cijeli proces nadziru ozbiljna lica članova Povjerenstva koji stalno nešto zapisuju.
Mjeriteljski tim uskoro završava sva premjeravanja i uključuje uređaje te pokreće sofisticirane programe za mjerenje balističkih značajki streljiva. Preostaje još dogovor sa zapovjednikom tenkista, natporučnikom Pavlićem, i gađanje može početi. Sljedeći sati vrlo su bučni, a jednoličan rad tenkovskih motora stalno prekidaju zaglušujuća ispaljenja i udari projektila. Posebno su glasna i vatrena ispaljivanja potkalibarskog streljiva. Pogodci su vrlo precizni, a odmah nakon udara u metu, pogled svih sudionika kreće prema mjeriteljskom timu koji očitava rezultate. Taj se proces pažljivo, ali sigurno provodio tijekom dva dana, a zasluge sigurno imaju i tenkisti. Posade koje sudjeluju u ispitivanju moraju biti iskusne i osposobljene, tenkovi potpuno ispravni. Naime, utjecaj ljudskog faktora i faktora sredstva, tj. tenka i njegova topa, treba svesti na najmanju moguću mjeru kako bi se fokus stavio na streljivo. I sami smo se uvjerili kakvu je pozornost izazvao jedan jedini projektil koji je podbacio na samom početku svojeg ciklusa, tj. nije pogodio metu. Odmah je provedena dodatna analiza i još pažljivija očitanja te konzultacije s posadom tenka. Srećom, sve je bilo u redu. Ne zaboravimo, ispitivanje je izvrsna prilika i za tenkiste, u prvom redu za ciljače da dođu na svoje, ispale velik broj projektila i povise razinu uvježbanosti. Iza tenkova se skupljala lijepa gomila čahura.
“Već 22 godine sam ciljač, još od Domovinskog rata. Praktički se ne odvajam od tenkova i mislim da su nezamjenjivi kao sredstvo. Samo treba što više gađati svim dostupnim vrstama projektila, a najzanimljivije mi je potkalibarsko streljivo,” rekao nam je nakon uspješne, stopostotne serije pogodaka, razvodnik Damir Pekić. Iako je bio najzapaženiji tog dana, zaključio je da ništa ne bi bilo moguće bez kolega iz posade, pripadnika 1. voda 3. satnije Kuna: “Puno radimo, puno vježbamo, stalno smo na terenu, najbitnija je zajednička uvježbanost i povjerenje.”

Domagoj VLAHOVIĆ, snimio Tomislav BRANDT