Serija modularnog streljačkog oružja koju je samo za jedno desetljeće razvila ambiciozna obrambena industrija istočnoeuropske članice NATO-a tek će u masovnijoj operativnoj uporabi pokazati sve svoje mogućnosti…

Licencijska proizvodnja sovjetske automatske puške AK-47 u Poljskoj započinje sredinom pedesetih godina, da bi se idućeg desetljeća transformirala u proizvodnju oružja pod nazivom Karabinek-granatnik wzór 1960 u kalibru 7,62 x 39 mm. U međuvremenu su se na tržištu streljačkog naoružanja pojavile jurišne puške AR-15/16 (SAD) i AK-74 (SSSR) u novom kalibru 5,56 x 45 mm, odnosno 5,45 x 39 mm. Imale su nova konstrukcijska rješenja i manju masu. Kao članica Varšavskog ugovora Poljska je od sredine sedamdesetih pokušala dobiti licencijska prava za vlastitu proizvodnju AK-74, no sovjetski financijski uvjeti bili su neprihvatljivi, ponajviše izostanak mogućnosti izvoza na treća tržišta. To je uvelike utjecalo na poljsku odluku da započnu razvoj vlastite jurišne puške. Prvi pokušaj nije završio uspješno, no ostao je prototip pod nazivom Wzor 80 (wzor znači model). Tvornica Ośrodek Badawczo-Rozwojowy (OBR) iz Radoma pokušava drugi put sredinom osamdesetih na zahtjev poljskog ministarstva obrane. Tako je od prototipa Wzor 80 nastala puška pod nazivom Karabinek Wzor 1988, poznatija kao Tantal u kalibru 5,45 x 39 mm. Na puški su se lako mogla prepoznati rješenja s uzora AK-74, no vrlo različitom čini je selektor paljbe preuzet sa zapadnih koncepata. Nalazi se s lijeve strane kućišta i ima tri položaja koji su označeni od desno prema lijevo slovima C (Ciagly) za automatsku paljbu, P (Pojedynczy) za pojedinačnu i S (Seria) za kontrolirane rafale od tri metka. S desne se strane kao i kod drugih pušaka AK nalazi poluga kočnice koja u gornjem položaju blokira okidač i kretanje nosača zatvarača, a u donjem položaju omogućuje djelovanje. Gornji položaj ima slovnu oznaku Z (Zabezpieczony) što označava zakočeno, a donji O (Odbezpieczony) otkočeno. Tantal je usvojen kao novo standardno oružje poljskog OS-a tek 1991. Za proizvodnju je bila zadužena državna Fabryka Broni (Tvornica oružja) Łucznik iz Radoma.

Novi savez i novi zahtjevi

Odluka Poljske da uđe u NATO dovela je do potrebe za prelaskom na standardni kalibar Saveza 5,56 x 45 mm. S druge strane, konstrukcijsko rješenje Mihaila Kalašnjikova trebalo je poboljšati, prije svega novim kundakom, ugradnjom Picatinny šina i značajnim udjelom polimera u konstrukciji, nasuprot bakelitu koji se koristio na Tantalu. Tako će 1996. na osnovi Tantala nastati poboljšana inačica puške u NATO kalibru 5,56 x 45 mm pod nazivom Karabinek szturmowy wzór 1996 (jurišni karabin model 1996) Beryl. Kao i kod prethodnika, i na Beryla se može montirati domaći podcijevni bacač granata wzor 1974 Pallad. Za njega je karakteristično da koristi originalno poljsko streljivo u kalibru 40 x 46SR, koje je nekompatibilno s ruskim i američkim bacačima. Puška se pokazala dobrom u međunarodnim vojnim operacijama u kojima su bile angažirane poljske oružane snage: u Libanonu, Afganistanu, Iraku, Čadu, Srednjoafričkoj Republici i Kosovu. No, tako velik angažman tražio je razvoj potpuno nove, kompaktne i modularne jurišne puške. Tražila se mogućnost izmjenjivanja spremnika streljiva sukladno STANAG-u 4179, izbor više duljina cijevi, više Picatinny šina… U biti, puška pogodnija za suvremeno bojište.

Poljski koncept zamjene oružja iz obitelji Kalašnjikov razrađen je na vojnotehničkom sveučilištu WAT (Wojskowa Akademia Techniczna) početkom 2000-ih. Konkretno započinje 2007. projektom modularne puške u kalibru 5,56 x 45 mm u suradnji WAT-a i Łucznika. Koncept dobiva naziv MSBS (Modułowy System Broni Strzeleckiej – sustav modularnog streljačkog oružja), a sama puška ime Radon. Konstruktori  su istodobno počeli razvoj puške klasične i bull-pup konfiguracije. Prvi su prototipovi konstruirani 2009. Kako se radi o modularnim puškama, one dijele zajedničko konstrukcijsko rješenje, temeljeno na kućištu na koje se priključuju ostali moduli. Zajedničke su komponente plinski blok, selektor paljbe i sklop zatvarača, a izmjenjivi moduli uključuju okidače, cijevi, kundake i pištoljske rukohvate. Korisnik može dobiti deset različitih taktičkih inačica.

Što bolje odgovara?

Na novim je puškama napušten sustav rada s posudbom plina s klipom i dugim hodom zatvarača. Primijenjeno je suvremenije rješenje: uz posudbu plina s klipom ide i kratki hod zatvarača, baš kao kod njemačkih HK416/417/433 i češkog Brena 2.Značajna prednost tog rješenja jest da zatvarač bravi direktno u cijev te barutni plinovi ne ulaze u kućište i zbog toga ne dolazi do značajnog prljanja oružja pa je potreba za čišćenjem jako smanjena. Također, oružje se manje zagrijava što u konačnici osigurava duži radni vijek komponenata te manju masu što smanjuje i trzaj tako da ga je lakše kontrolirati pogotovo kod rafalne paljbe.

Stvaranje istodobno obje, bull-pup, kao i konvencionalne puške omogućuje prilagodbu oružja specifičnim uvjetima ili čak osobnim željama korisnika. Oba rješenja imaju niz specifičnih prednosti i nedostataka.Klasičan dizajn bolje odgovara bilo kojoj fizionomiji strijelca, međutim samo je oružje vrlo dugačko. S druge strane, bull-pup inačica, sa svojom cijevi slične ili čak veće duljine, 30 % je kraća, ali je također ograničena kad je u pitanju prilagodljivost za svakog korisnika zbog udaljenosti između kundaka i pištoljskog rukohvata. Za brojne strijelce to je teško prihvatiti. U takvoj situaciji, lice strijelca nalazi se blizu cijevi, stoga je izloženo brojnim čimbenicima koji prate djelovanja oružja. Bull-pup je superioran kad je od primarnog značaja kompaktnost, a to vrijedi za specijalce, mehanizirano pješaštvo u oklopnim vozilima, zračnodesantno pješaštvo i sl.

Velik izbor

MSBS dolazi u pet različitih inačica s konvencionalnim dizajnom MSBS-5,56K, a pet ih dolazi i u obliku bull-pup MSBS-5,56B. Obitelj oružja obuhvaća potkarabin, osnovni karabin, karabin s bacačem granata, snajpersku (preciznu) pušku te laku strojnicu. Kao 11. inačica za protokolarne vojne postrojbe dizajniran je ceremonijalni MSBS-R. U obitelj MSBS mogu se pribrojiti i dvije inačice u NATO kalibru 7,62 x 51 mm, pod imenom MSBS-7,62N. Radi se o preciznoj (snajperskoj) puški DMR (Designated Marksman Rifle) i lakoj strojnici LMG (Light Machine Gun). DMR je razvijena zbog zanimanja poljske vojske za poluautomatsku pušku, kojom bi zamijenila ruski snajper SVD Dragunov. Naposljetku, razvile bi se i inačice MSBS-7,62 mm, slične onima koje koriste streljivo 5,56 x 45 mm, kao i za uporabu ruskog streljiva 7,62 x 39 mm.Osim MSBS borbenih inačica u kalibru 5,56, u planu su izrade školske inačice u obliku maketa/presjeka, modela za obuku s markirajućim streljivom (FX) te zračnih (pneumatskih) replika koje će se koristiti u zatvorenim strelištima ili kao airsoft puške.

Svi su kontrolni elementi oružja (selektor paljbe, otpuštanje zatvarača, otpuštanje spremnika) obostrani. Takvi su i ručica za napinjanje te otvor za izbacivanje čahura koji su postavljeni na središnjem dijelu puške. Da bi se zatvarač zaokrenuo i puška se prilagodila ljevorukim strijelcima potrebno je samo nekoliko minuta. Na gornjem dijelu kućišta nema posebnih detalja, osim deflektora koji služi za usmjeravanje ispaljenih čahura, a nalazi se odmah iza otvora za njihovo izbacivanje. Na donjem dijelu kućišta, iznad rukohvata, nalazi se poluga selektora paljbe, s opcijama ukočeno, pojedinačno i rafalna paljba, označenim ikonicama, koje za razliku od prototipova nisu u bojama. Kut koji polugica zatvara između izbora je 45 stupnjeva. Oružje ima podesivi sustav regulacije plina, što omogućuje korištenje prigušivača. Kundaci kod konvencionalnih pušaka identični su za svaku inačicu, preklopni su i imaju podesivu duljinu, a opremljeni su i obrazinom koja ima tri položaja. Ceremonijalna MSBS-5,56R inačica ima fiksni kundak, s pojačanjem. Ima samo poluautomatski način rada, a ispaljuje samo manevarske metke uz upotrebu posebnog modula na ustima cijevi.

Najbitnije: prilagoditi si oružje

U svakoj inačici dostupni su mehanički ciljnici (preklopni prednji i stražnji), a postavljeni su na šinu. Ciljnici su izrađeni od metala, a zadnji je diopterski (s rupicom), za gađanje na udaljenosti do 200 metara. Cijevi imaju različite duljine, od 256 mm potkarabinske, 406 mm u slučaju standardne inačice, do 508 mm cijevi manjeg promjera kod ceremonijalne MSBS-5,56R. Teška cijev od 406 mm primijenjena je kod strojnice i snajperske puške s tim da je precizno obrađena, u uskom rasponu tolerancije. Također, cijev na MSBS-7,62N mm može se zamijeniti na terenu. Cijev puške za rusko streljivo ima duljinu od 395 mm (i stvorena je kao izmijenjena inačica izvorne cijevi 406 mm). Usta cijevi prilagođena su za montiranje prigušivača, ali se to može napraviti samo u radionici. Korak uvijanja žljebova (šest) u cijevi je udesno 1:7 inča. Na cijevi karabinske inačice nalazi se zub za postavljanje bajuneta.

Svi metalni i polimerni dijelovi visoke su kvalitete. Puška ima gornju univerzalnu (monolitna) Picatinny šinu MIL-STD-1913 na gornjem prijamniku, kao i utore za dodatne šine na prednjem rukohvatu (obloga cijevi). To omogućuje korisniku korištenje dodataka kao što su prednja ručica, taktička svjetiljka, laser, kao i uređaji za ciljanje raznih vrsta. Na prednjem su aluminijskom rukohvatu Magpul M-LOK utori i to po tri utora na položajima 2 i 11 sati te četiri utora na 3, 5, 7 i 9 sati. Prednji rukohvat završava prije plinskog regulatora. Puška pored utora ima tvornički montirane segmente šine MIL-STD-1913 na 3, 6 i 9 sati. Za korisnika je u konačnici najbitnije da može prilagoditi oružje prema svojim željama kad je u pitanju ergonomija i udobnost korištenja, na primjer, ugradnjom prednjeg rukohvata, ciljnika ili promjenom sklopa kundaka.

Puška u inačici MSBS-5,56K s cijevi od 16 inča (406 mm) dugačka je 900 mm s izvučenim kundakom i 843 mm sa sklopljenim. Bull-pup inačica je dugačka 675 mm. Brzina je metka  890 metara u sekundi, a paljbe između 700 i 900 metaka u minuti. Oružje, bez spremnika, u konvencionalnoj inačici teži 3650, a bull-pup 3750 grama. Spremnici su dostupni s kapacitetom 30 ili 60 metaka. Spremnik koji dolazi s puškom poluprozirni je polimerski od 30 metaka i na bočnim stranicama ima brojčani pokazatelj metaka 20 i 30. Rasklapanje puške je jednostavno: kao i kod drugih zapadnih modela vrši se izvlačenjem klinova-osigurača u stranu.

Promjena prakse

Tijekom izložbe naoružanja i vojne opreme MSPO 2017 u Kielcu otkriven je novi naziv sustava MSBS-5,56 u klasičnoj inačici: Grot C16FB-M1. Grot na poljskom znači strelica ili vrh koplja, a nadimak Grot nosio je general Stefan Rowecki (1895. – 1944.), čelnik poljskog pokreta otpora u Drugom svjetskom ratu. Zanimljivo, to ime prekida gotovo pedeset godina poljske tradicije davanja imena oružja i streljiva prema imenima rijetkih kemijskih elemenata kao što su Glauberyt, Tantal ili Beryl. U nazivu broj 16 znači duljinu cijevi u inčima, C na klasični (konvencionalni) izgled puške, dok se M i broj odnose na model i oznaku modifikacije. Očekuje se da će puška s vremenom doživjeti nadogradnje sve do standarda M3. U biti, stvara se sustav koji u skladu sa zahtjevima vojnika treba motivirati proizvođača da kontinuirano usavršava oružje. Prilagodbom vojne puške za civilno tržište nastala je sportska inačica koja slijedi naziv prema konvencionalnoj, Grot S16 FB-M1, gdje S znači sportska. Glavna razlika između njih je selektor paljbe, S16 FB-M1 ima samo poluautomatski način djelovanja. Kut koji polugica zatvara između ”zakočeno“ i ”paljba“ je 90 stupnjeva (vojna puška ima 45 stupnjeva), što ima većina AR-15 pušaka.

U sklopu izložbe potpisan je sporazum vrijedan oko 117 milijuna eura za isporuku 53 tisuće pušaka Grot C16FB-M1 poljskim oružanim snagama uključujući i teritorijalnu obranu. U cijenu je uključen potpun paket: bajunet, spremnici, remen, pribor za čišćenje i e-learning paket za obuku. Također će se osigurati pričuvni dijelovi, puške za izobrazbu i makete. U budućnosti će se sve starije inačice nadograditi na konačni standard. Neka vrsta novosti je da svaka puška dolazi s osam spremnika kapaciteta 30 metaka.

Testiranje početnika

Različite inačice MSBS-a 2014. prošle su certifikacijske testove koje je provodio Vojni institut za tehnologiju naoružanja WITU (Wojskowy Instytut Techniczny Uzbrojenia). Prema tim testovima MSBS je bio spreman za proizvodnju još te iste godine.Oružje je testiralo više vojnih postrojbi. Najveća razlika između Grota i Beryla vidi se u testiranju kod teritorijalne obrane (Wojska Obrony Terytorialnej – WOT), koja je početkom 2018. prva uzela Grot u operativnu uporabu. U WOT dolaze i pripadnici koji dosad nisu prošli obuku sa streljačkim oružjem, dakle, nisu koristili niti starije poljske sustave koji se baziraju na Kalašnjikovu, uključujući i Beryl. Kod Grota i Beryla, opći raspored, ergonomija i načelo rada uglavnom su ostali nepromijenjeni. Promjene se prije svega odnose na primjenu streljiva 5,56 i nove elemente poput montažnih šina ili elektrooptičkih ciljnika. Za vojnike koji su prije koristili Beryl i prešli na Grot, ciljnik je bio novi – s rupicom na stražnjem ciljniku, umjesto konvencionalnog stražnjeg u obliku slova U.

Tijekom testiranja 40 pušaka Grot ispaljeno je 30 000 metaka. Rezultati gađanja tvorničkih instruktora i vojnika koji su pucali iz Grota pokazali su 20 % bolje rezultate od onih koji su koristili Beryl, a i proces obuke u rukovanju oružjem bio je mnogo brži s Grotom. To je bilo posebno vidljivo kod mladih vojnika koji prethodno nisu rabili AK platformu.Trenutačno nema službenih podataka o tome kojim će redoslijedom poljske postrojbe primati nove puške. Grot bi svakako bio prirodan izbor za vojnike koji su razmješteni u inozemstvu i za one koji surađuju s postrojbama NATO-a u Poljskoj. Isti argumenti primjenjuju se na moguće uvođenje puške u postrojbe koje djeluju zajedno s WOT-om. Prema organizacijskoj strukturi lake pješačke desetine poljske vojske iz 2016. moguće je zaključiti da 25 posto desetine neće koristiti MSBS-5,56 (dva strijelca naoružana su puškom kalibra .308 Win, a jedan s lakom strojnicom).

Ako je MSBS zaista bio spreman za proizvodnju još 2014. godine, tad je bio neobičan i originalan, moćan novitet. Danas je to još uvijek vrlo dobro oružje, ali ne i jedinstveno jer konkurencija ne spava (u nju ulaze i već spomenuti HK 433 i BREN-2). U samo jednom desetljeću od nule je proizvedena cijela obitelj jurišnih pušaka MSBS. Otklonjeni su mnogi nedostaci na prototipovima i usvojena je tehnologija proizvodnje bull-pup puške, nešto za što nije postojalo iskustvo i znanje. Vrijeme će pokazati koliko će MSBS biti uspješna puška u praksi, kad postane standardna puška poljskih oružanih snaga i pojavi se na civilnom tržištu. Puška je dosad sudjelovala na natječajima u Indiji i Francuskoj (zajedno s VHS-2), ali nije prošla.

---

Najnoviji bull-pup prototip

Tijekom izložbe MSPO 2018 predstavljena je najnovija prototipna bull-pup inačica MSBS-5,56B s cijevi 16 inča koja se odlikuje manjom masom od 3,6 kg. Na njoj je redizajniran prednji rukohvat s M-LOK utorima za pričvršćivanje dodatne opreme. Bolje je riješeno spajanje s gornjim prijamnikom. Prednji rukohvat sad omogućuje postavljanje bajuneta na pušku. Gornja Picatinny šina je uvećana. Oblik i profil donjeg prijamnika je promijenjen. Pištoljski rukohvat je pomaknut prema naprijed za oko 1 cm. Novi okidač ima lakše okidanje i lako se može zamijeniti. Promijenjen je i oblik kundaka koji se može zamijeniti i s drukčijim rješenjem (bez obrazine). Redizajnirane su polugice za otpuštanje spremnika i zatvarača, novi su položaji prilagođeni za lakše rukovanje desnorukih i ljevorukih strijelaca. Novi je i raspored točaka za brzo kvačenje remena koje omogućavaju bolje rukovanje puškom.

---

DMR za veće udaljenosti

Što se tiče precizne DMR (Designated Marksman Rifle) inačice MSBS-7,62N, Łucznik je počeo s njezinim razvojem početkom 2015. Zahtjevi ministarstva obrane podrazumijevaju pušku za borbu protiv žive sile, neoklopljenih i lako oklopljenih ciljeva s udaljenosti do 800 metara. Prema zadanim postavkama, mora biti poluautomatska, plinski upravljiva, kalibra 7,62 x 51 mm, spremnika s kapacitetom ne manjim od deset metaka. Ukupna masa prazne puške sa spremnikom od 20 metaka i mehaničkim ciljnicima bez dodatne opreme mora biti manja od šest kilograma, duljina cijevi ispod 510 mm, a ukupna duljina ne veća od 1100 mm. Puška mora biti opremljena STANAG 4694 ED.1 gornjom montažnom šinom s duljinom koja omogućuje korištenje ciljnika uključujući noćni ili termalni (neizbježno mora omogućiti montažu mehaničkih ili elektrooptičkih ciljnika) te imati dodatne šine (bočne i donju) za dodatnu opremu (npr. nožice).

Životni vijek oružja ne smije biti manji od 10 000 metaka, usta cijevi moraju omogućiti brzo postavljanje prigušivača, a cijev mora biti lako (ne brzo) zamjenjiva na terenu. Za testiranje su napravljene dvije inačice s cijevi od 406 mm i 508 mm za potrebe desantnih i pješačkih postrojbi. MSBS-7,62N slijedi dizajn MSBS-5,56. Ima istu konfiguraciju komandi i koristi ista rješenja dizajna, prikladno uvećana zbog zahtjeva moćnijeg streljiva. Unutarnji su mehanizmi  ojačani, kao i gornji te donji prijamnik. Također, ima sposobnost promjene strane izbacivanja čahura. Bull-pup inačica zasad nije razmatrana. Zadržan je način mijenjanja cijevi, iako je cijev DMR-a deblja. Između MSBS-5.56 i MSBS-7.62 inačice vjerojatno će biti izmjenjivo 80 % elemenata, što je operativna prednost za poljske oružane snage. Izmjenjivi dijelovi između kalibara prednji su rukohvat, kundak i pištoljski rukohvat. MSBS-7,62N s 20-inčnom cijevi opremljen je teleskopskim aluminijskim kundakom, a s 16-inčnom cijevi standardnim MSBS/ Grot bočnim preklopnim kundakom.

Obje inačice MSBS-7,62N razvijene su kao poluautomatsko streljačko oružje, ali prema izjavama konstruktora, ako bude potrebno bez problema se mogu razviti potpuno automatske inačice. To bi mogla biti prilika za stvaranje poljskih ekvivalenta belgijskim puškama SCAR H i L koje se međusobno jako dobro nadopunjuju. Naučene lekcije poljskih vojnika iz Afganistana govore o nedostatku dometa i točnosti puške u kalibru 5,56 mm pa su tražili pušku u većem kalibru, za sada poluautomatsku, ali možda u budućnosti potpuno automatsku.

---

Bacač granata

Ispod cijevi puške Grot može se montirati bacač granata GPBO-40 koji koristi standardno NATO streljivo u kalibru 40 x 46 mm, i to tako da se umjesto klasičnog prednjeg rukohvata (obloge cijevi) postavi drukčija s bacačem granata. Za bacač je karakteristično da se otvara u stranu kao kod HK AG36 što mu omogućuju upotrebu i dužih granata (dimnih i svijetlećih).

Mario GALIĆ