Prije nekoliko godina kanadski je KoV bilo na putu nabave kotačnih oklopnjaka Stryiker Mobile Gun System s topom 105 mm i povlačenja tenkova Leopard C2 iz naoružanja. Većina Leoparda već je bila rashodovana kad su afganistanska iskustva, posebice iz operacije Medusa u rujnu 2006. promijenila planove za 180 stupnjeva. Preostali Leopardi hitno su poslani na teren, a ministarstvo obrane krenulo je u potragu za modernim tenkovima odustajući od jednog od glavnih postulata transformacije kanadske vojske – flote oklopnih vozila samo na kotačima

Stari tenkovi Leopard C2, zajedno s inačicom za izvlačenje i inženjerijskom inačicom Badger, stigli su u Afganistan u listopadu 2006. i postali dobrodošao dodatak tamošnjim kanadskim snagama. Za tu priliku tenkovi su opremljeni dodatnim kompozitno-keramičkim oklopom MEXAS, protuminskim i običnim ralicama. Također, na teren su raspoređeni stari transporteri M113, koji premda ne pružaju značajniju razinu oklopne zaštite, nude slične prednosti u pokretljivosti kao i tenkovi, posebice zimi, kada se u Afganistanu sveprisutna prašina pretvori u blato.

Kotačni oklopnjak LAV III, koji je osnova kanadskih mehaniziranih snaga, odigrao je (i još uvijek igra) korisnu ulogu u nadzoru putova i patroliranju bespućima Afganistana, no operacija Meduza u distriktu Panjawi (Kandahar), koji karakteriziraju kuće od blatnih cigli i kanali za navodnjavanje, iznijela je na vidjelo nedostatke LAV III u vatrenoj moći, zaštiti i sposobnosti prelaženja spomenutih kanala i ograda od blata. Upravo zato je Leopard C2 zbog svog topa od 105 mm i još više svoje težine, gusjenica i ralice, bio poslan kao pojačanje.

Ipak novi tenk
No Leopard C2 ima i svoje nedostatke. Prvi i najveći u kontekstu Afganistana jest visoka temperatura u vozilu. Temperature u Afganistanu ljeti dostižu i 50 stupnjeva C što u tenku brzo postaje 65 stupnjeva C. Australci su uspjeli dodati klima-uređaje na svoje Leoparde 1A3, no kanadska inačica ima drugačiju kupolu (krajem 1990-ih nabavljene su kupole Njemačkih Leoparda 1A5, dodatno dorađene i postavljene na C1, čime je nastala inačica C2), a to komplicira primjenu gotovog australskog rješenja, odnosno znači znatan utrošak vremena i novca s upitnim krajnjim rezultatom. Razmatrala se i opcija oblačenja posade u posebna klimatizirana odijela, ali se zbog njihove nezgrapnosti odustalo. Drugi je nedostatak oklopna zaštita. Čak i s dodatnim oklopom tipa MEXAS, Leopard prve generacije koji potječe iz 1970-ih godina, nema zaštitu koja pokriva svih 360 stupnjeva, kakva je moguća kod zadnje generacije tenkova. Tako Leopard 2 A6M ili Abrams M1 TUSK (Tank Urban Survival Kit) praktički mogu ignorirati starije protuoklopne sustave s jednostrukim kumulativnim bojnim glavama i imaju dodatni oklop na trbuhu, koji pruža znatnu dozu sigurnosti od mina i improviziranih eksplozivnih naprava. Treći je nedostatak pitanje održavanja i elektronike. Ugradnja modernih digitalnih komunikacija, sustava za praćenje vlastitih snaga i zapovijedanje u stare tenkove velik je pothvat dok su moderni tenkovi i napravljeni tako da ih mogu jednostavno primiti ili ih već originalno i imaju. Nadalje, utvrđeno je da nakon 2012. više neće biti logističke potpore za kupole Leoparda C2, a velika je vjerojatnost da oni do 2015. postanu potpuno logistički neodrživi.

Zbog navedenih činjenica Kanađani su razmatrali niz opcija od modernizacije postojećih starih, nabavke tuđih polovnih tenkova do kupovine novih. Zadnja opcija je otpala najviše zbog relativne hitnosti, a i Kanadsko ministarstvo obrane je došlo do zaključka da bi po tenku platili tri puta više nego u slučaju LAV III, koji je osnova kanadskih mehaniziranih snaga, ima korisnu ulogu u nadzoru putova i patroliranju bespućima Afganistana kupovine rabljenih tenkova. Kontaktirali su šest savezničkih država u potrazi za njihovim viškovima tenkova i primili ponude od tri zemlje. Na kraju su odlučili nabaviti Leoparde 2 iz Njemačke i Nizozemske.

Prvo je posuđeno 20 Leoparda 2 A6M od Njemačke vojske kako bi ih što prije imali na terenu. Ovi su dobili dodatni rešetkasti oklop i oznaku A6M-CAN, a u Afganistan su stigli u kolovozu 2007. Preostalih 100 je iz Nizozemske, a ugovor tada vrijedan 650 milijuna kanadskih dolara je uključivao pričuvne dijelove i obuku osoblja kroz pet godina. Od tih 100 tenkova 20 je u inačici Leopard 2 A6-NL i 80 Leoparda 2 A4.

U Kanadskoj vojsci smatraju da je ova brojka nužna za održavanje jedne tenkovske satnije (20 tenkova) u misiji. Potrebne su im dvije satnije spremne za misije, odnosno jedna raspoređena i druga za rotaciju da se prvoj omogući održavanje opreme. Planirana je modernizacija 20 komada na A6M-CAN standard. Nadalje, 40 tenkova je potrebno za obuku. Jedna satnija za pojedinačnu obuku posada u Combat Training Centre u bazi Gagetown, New Brunswick i satnija za skupnu obuku u Canadian Manoevre Training Centre u bazi Wainwright, Alberta. Ovi tenkovi su inačica A4 ali sa dužim topovima L55 i elektroničku opremu kakvu ima inačica A6M. Dodatni oklop nije postavljen jer nije nužan za obuku. Preostalih osam Leoparda 2 A4 je namijenjeno pregradnji u vozila za izvlačenje (2 za misije, 2 u pričuvi i 4 za obuku), a zadnjih 12 služi za pričuvne dijelove.

Naknadno je odlučeno da će 20 nizozemskih A6M-NL biti vraćeni Njemačkoj umjesto njihovih kako bi se uštedjelo na transportu. Ovi će prvo biti dovedeni na standard njemačkih A6M.

U studenom 2007. jedan Leopard 2 A6M-CAN je nagazio na veliku minsko-eksplozivnu napravu. Iako je tenk oštećen, posada je ostala neozlijeđena. Kasnije je kanadski zapovjednik napisao pismo zahvale Njemačkom ministarstvu obrane naglasivši da se radilo o bilo kojem drugom vozilu vrlo vjerojatno ne bi bilo preživjelih.

Sada i BVP?

Tenkovi zapovjednicima na terenu pružaju mogućnost brzog rješavanja situacije kroz veliku vatrenu moć te visoku taktičku mobilnost
Kako bi povećali stupanj zaštite pješaštva Kanađani su odlučili da im treba i novo oklopno gusjenično borbeno vozilo koje bi moglo pratiti nove tenkove. U tijeku je ograničena modernizacija transportera M113, ali je usmjerena olakšanju održavanja zamjenom motora i transmisije te većinom sa ciljem stvaranja posebnih inačica za potporne zadaće. Navodno su se ozbiljno zainteresirali za švedski CV 90, najpopularniji moderni zapadni gusjenični BVP (nedavno je isporučen tisućiti primjerak). Također se nagađa da će se zbog hitnosti primijeniti isti pristup nabave kao kod tenkova, tj. iznajmljivanje manjeg broja koji će se odmah uputiti u Afganistan, a onda kupovina ostatka potrebnih BVP-a.

Norvežani svoje CV 9030 već koriste u Afganistanu i to izgleda prilično uspješno. U studenom 2007. su bili ključni u odbijanju talibanskog napada u distriktu Ghowrmach blizu Mazar-e-Sharifa, a u svibnju 2008. su upotrijebljeni u operaciji Karez u provinciji Badghis gdje su bez svojih žrtava odbili zasjedu talibanskih snaga sa teškim strojnicama i salvama RBG-a.

Razmišlja se i o budućnosti LAV III. U tijeku je projekt postavljanja dodatnog oklopa, ali ih na kraju očekuje ili generalni remont sa modernizacijom kako bi ih se dovelo u stanje “kao nov” ili zamjena. General Dynamics Canada pokušava progurati ideju o zamjeni sa novim vozilom baziranom na LAV-H (Heavy) težine oko 25 tona (LAV III ima 17,5 tona). LAV-H je tehnološki demonstrator zasnovan na Strykeru, a čija rješenja bi se mogla upotrijebiti i za modernizaciju i pregradnju LAV III. Do kraja prošle godine nije bilo odluke u vezi oklopnih vozila.

Ovaj kanadski primjer ilustrira činjenicu da tenkovi nisu izgubili svoju vrijednost, već su se dokazali kao nezamjenjivi i u operacijama niskog intenziteta. Oni zapovjednicima na terenu pružaju mogućnost brzog rješavanja situacije kroz veliku vatrenu moć te visoku taktičku mobilnost, posebice izvan putova. Nadalje, njihova prisutnost smanjuje ovisnost o topničkoj i zračnoj vatrenoj potpori od kojih stvaraju i manje kolateralnih šteta.

Vedran SLAVER