Natjecanje za najspremnijeg pripadnika PZB-a imalo je za cilj pod opterećenjem pokazati spremnost, znanje i vojničke vještine kao i stupanj psihičke i tjelesne spremnosti za provedbu zadaća

Nije novost da pripadnici Počasno-zaštitne bojne redovito sudjeluju na sportskim i vojnim natjecanjima gdje ostvaruju izvanredne rezultate i  ozbiljna su konkurencija natjecateljima iz drugih postrojbi. Spremnost svakog pojedinca u OSRH, a tako i pripadnika PZB-a, temelji se na vojnim vještinama koje su uvjet za uspješno izvršavanje zadaća postrojbe. Upravo to i jest jedan od razloga održavanja Natjecanja za najspremnijeg pripadnika Počasno-zaštitne bojne, čije je šesto izdanje ove godine održano u vojarni “Peneda“ na otočju Brijuni. Ideja je natjecanja postizanje što višeg stupnja zajedništva unutar postrojbe, poticanje pripadnika na natjecateljski duh, te promocija postrojbe.

Idealna lokacija

Dočasnički kadar postrojbe osmislio je cijeli koncept natjecanja, te su se i ove godine potrudili da natjecatelji imaju zanimljivu, ali prije svega zah-tjevnu rutu. Trčanje zele-nim prostranstvom otoka, kroz šumu, uz more i između zidina starih utvrda koje se ondje nalaze dali su nam do znanja da je vojarna “Peneda“ odličan izbor lokacije za provedbu takvog natjecanja. Unatoč najavljivanoj kiši, sunce je pratilo veći dio natjecanja i omogućilo nam nesmetano promatranje i obilaženje svake točke natjecanja, a po završetku teško nam je palo napuštanje te morske idile i odlazak na kopno. Natjecanje za najspremnijeg pripadnika PZB-a imalo je za cilj pod opterećenjem pokazati spremnost, znanje i vojničke vještine kao i stupanj psihičke i tjelesne spremnosti za provedbu zadaća. Najspremniji je pripadnik onaj koji u najkraćem roku prijeđe stazu i u skladu s propisanim standardima uspješno izvrši sve zadaće. Zbog drugih zadaća i obveza ove godine natjecanje je provedeno u samo jednoj kategoriji, muškarci do 40 godina. Njih 16 natjecalo se na stazi duljine 8,5 km visinske razlike 42 metra, a dan prije natjecanja saznali su svoje startne pozicije nasumičnim izvlačenjem startnih brojeva.

Provjera opreme

Staza se sastoji od šest kontrolnih i trinaest radnih točaka, a prije samog starta sudački tim provjerava kompletnost opreme koju svaki natjecatelj mora imati. Oprema uključuje maskirnu odoru, borbeni prsluk s četiri spremnika, vojnu naprtnjaču od 45 l s opremom, zaštitnu kacigu i masku, opasač s futrolom za samokres, samokres i spremnik, osobno naoružanje, te jednu balističku ploču od četiri kilograma kako bi teret bio dodatno pojačan. Ako natjecatelj ne posjeduje kompletnu opremu, daje mu se maksimalno deset minuta da nabavi dio koji mu nedostaje, a ako to nije u mogućnosti diskvalificira se s natjecanja. Redoslijed radnih i kontrolnih točaka natjecatelji moraju poštovati, a on je određen u skladu s lokacijom i konfiguracijom zemljišta. Polazak sa starta organiziran je tako da svakih pet minuta istodobno kreću po dva natjecatelja u smjeru označenom na karti, a prilikom starta i dolaska na cilj natjecatelji moraju na glavi nositi beretku PZB-a.

Opis staze

Nakon završnih priprema i zagrijavanja na start dolaze prva dva natjecatelja i s kompletnom opremom trče prema prvoj kontrolnoj točki. Na kontrolnim točkama nalazi se perforator, a uspješnim svladavanjem svih kontrolnih točaka smatra se utisnuta oznaka svih šest perforatora na kartonu natjecatelja. Među zidinama nekadašnjih utvrda nalazila se jedna od kontrolnih točaka gdje su natjecatelji morali preći zadanu rutu, a prizor izlaska naoružanog vojnika s opremom iz tih zidina bio je nesvakidašnji i na trenutak nas je odveo u povijest. Gađanje iz Airsoft pištolja bila je prva radna točka gdje natjecatelji s pet kuglica imaju priliku pogoditi kružnu metu na udaljenosti od sedam metara i tako pokazati svoje streljačke sposobnosti. Na drugoj točki čeka ih okomita prepreka cargo mrežom koju moraju svladati kako bi izišli iz kanala forta Peneda visine tri metra. Ako ne svladaju prepreku iz prvog pokušaja, moraju ponovno optrčati krug oko utvrde i izići preko rampe kuda su ušli u kanal tvrđave. Kad smo došli do navedene radne točke, imali smo priliku vidjeti dva natjecatelja kako istodobno prelaze prepreku i unatoč teškoj opremi na sebi odradili su to bez problema i nastavili dalje prema idućoj točki. Ondje ih je čekao ocjenjivač s rastavljenim radiouređajem TETRA koji su morali sastaviti i uspostaviti vezu, a ako natjecatelj ne riješi jedan od zadataka dobiva vremensku kaznu od dvije minute. Četvrtu radnu točku označavalo je minsko polje kroz koje su natjecatelji morali uspješno proći izbjegavajući povlačenje tankih konopaca na koje su pričvršćena zvonca koja su zapravo potezne mine. Poznavanje topografije bilo je ključno za iduću točku – orijentaciju, gdje natjecatelji moraju pronaći polaznu točku i ručnim kompasom zauzeti zadani azimut kretanja i pronaći određenu točku na zemljištu. Na šestoj radnoj točki postavljena je žičana prepreka ispod koje se nalazi sanduk težak deset kilograma. Skupa s opremom natjecatelj treba puzeći prenijeti sanduk kroz prepreku ne dirajući njezine elemente tijelom ili opremom, a u slučaju dodira vraća se na početak prepreke i ponovno je svladava. Na idućoj točki nalazi se sanitetski tim koji ocjenjuje natjecatelje iz poznavanja pružanja prve pomoći i izvlačenja ranjenika. Jedan od pripadnika sanitetskog tima u ulozi je ranjenika, a kad natjecatelj dobije informaciju o vrsti ozljede mora u što kraćem roku obaviti brzi pregled, sanirati ranu i okrenuti ranjenika na bok. Nakon što zbrine ranjenika natjecatelj ga povlačenjem mora izvući na 30 metara, a ranjenu osobu predstavljale su vreće napunjene pijeskom od 70 kg.

Zvono na cilju

Bez skidanja opreme sa sebe natjecatelji svladavaju vodoravnu prepreku koja označava osmu radnu točku te se prebacuju nekoliko metara dalje na iduću. Na toj točki dopušteno je skidanje opreme kako bi mogli zaleći u ispravan položaj za bacanje bombe na udaljenosti od 10 m u kvadrat dimenzija 2,5 x 1,7 m sa zaštitnom kacigom na glavi. Uspješan prolazak smatra se jedno ubacivanje bombe u kvadrat s najviše tri ponavljanja. Sastavljanje i rastavljanje naoružanja kao deseta radna točka možda nije zahtijevala velik fizički napor kao prethodne, ali zato su koncentracija i brzina bile potrebne za ispravno sastavljeno i rastavljeno oružje sukladno propisima. Na idućoj radnoj točki natjecatelj stavlja zaštitnu masku i prolazi kroz kontaminirano područje svladavajući dvije prepreke: hodanje kroz osam automobilskih guma i prelazak drvene grede na duljini od 12 metara bez dodira sa zemljom. Znojni i vidno iscrpljeni natjecatelji se upućuju prema obali gdje ih čeka vodena prepreka. Prelaze je tako da plivajući ispred sebe guraju brodski bokobran koji je u ovom slučaju australska splav. Nakon osvježenja u moru čeka ih zadnja radna točka, a ona označava okomitu prepreku visine dva metra. Treba u što kraćem vremenu svladati prepreku koristeći skok i vlastitu snagu, te se uputiti prema cilju gdje se nalazi zvono. Njegovim oglašavanjem natjecatelji proglašavaju ulazak u cilj i službeno vrijeme prolaska. Potom pristupaju pregledu kompletnosti opreme, a ako nedostaje neki dio opreme ili nemaju ovjereni prolazak kroz kontrolne točke, dobivaju tri minute kazne za svaki dio opreme ili kontrolu.

Iščekivanje rezultata

Dolaskom zadnjeg natjecatelja na cilj proglašen je završetak natjecanja, te su dočasnici pristupili zbrajanju vremena, bodova s gađanja i dobivenih kazni kako bi dobili konačnog pobjednika. Natjecatelji su nagađali tko bi mogao biti pobjednik na osnovi vremena prelaska cijele staze, ali ništa nije bilo konačno dok se svi parametri ne izračunaju. Iako svi pripadaju istoj postrojbi, natjecateljskog duha nije nedostajalo čime su nam pripadnici PZB-a još jednom dokazali da svakom natjecanju pristupaju ozbiljno i daju svoj maksimum. Nakon detaljne analize i zbrajanja dočasnici su napokon sastavili rang-listu gdje smo mogli vidjeti da su nijanse odlučivale za prvo mjesto. Narednik Davorin Jurišić pobjednik je ovogodišnjeg natjecanja, a samo 16 sekundi bio je bolji od drugoplasiranog natporučnika Dine Pašukana. Treće mjesto osvojio je skupnik Patrik Klarić s nekoliko minuta zaostatka za dvojicom ispred sebe.

TEKST i FOTO: Janja Marijanović Šaravanja