Pripadnici 191. eskadrile lovačkih aviona HRZ-a i Lovačke eskadrile 1/5 Vendée francuskih Zračnih i svemirskih snaga, postrojbi koje rabe jednak tip višenamjenskog borbenog aviona, proveli su sredinom listopada na Plesu i u hrvatskom zračnom prostoru niz zajedničkih obučno-vježbovnih aktivnosti

U 91. krilo HRZ-a, tj. u vojarnu “Pukovnik Marko Živković” na Plesu, 19. listopada 2026. doletio je kontingent francuskih Zračnih i svemirskih snaga. Povod su bile zajedničke aktivnosti s hrvatskim kolegama iz 191. eskadrile lovačkih aviona. U pozivu koji smo nekoliko dana prije toga primili u redakciji Hrvatskog vojnika našla se informacija da će one obuhvatiti hrvatske i francuske avione Rafale te primjenu NATO-ova koncepta ACE (Agile Combat Employment), tj. agilnog borbenog raspoređivanja zrakoplovstva. Odmah smo se prisjetili studenog 2024., tih dvaju zrakoplovstava, te zrakoplovne baze kao i tog koncepta, ali tad poznatog kao MORANE (mise en œuvre réactive de l’arme aérienne), u prijevodu: reaktivna implementacija zračnog oružja. Potonja je pokrata tad obišla dobar dio hrvatskog medijskog prostora. Prvih šest HRZ-ovih Rafalea stiglo je u Hrvatsku pola godine prije, a 191. ELA očekivala je sedmi od ukupno 12 aviona. Obnovljena hrvatska eskadrila tek se upotpunjavala, u novim postrojenjima još se osjećao miris boje, a prvi hrvatski piloti, tehničari i inženjeri nedugo prije završili su dijelove obuke ključne za početno funkcioniranje postrojbe. No, uspjeli su provesti aktivnost s puno iskusnijim Francuzima. S jedne strane, bili su potpora izmještaju francuskih zračnih snaga. ACE (sad ga tako nazivaju i sami Francuzi) zahtijeva da NATO-ove zrakoplovne postrojbe budu spremne brzo zamijeniti lokacije s kojih mogu djelovati kako bi mogle reagirati brže i iz više pravaca te biti manje izložene protivničkoj detekciji i djelovanju. Te lokacije mogu biti i inozemne, stoga moraju imati punu potporu saveznice domaćina. Dakle, francuski Rafale, ako je potrebno, mora brzo sletjeti na Pleso ili u neku drugu bazu, biti pregledan, servisiran i opremljen u najkraćem mogućem roku, a onda poletjeti na novu zadaću. Da ponovimo: mora se osjećati i djelovati kao doma, u Francuskoj. S druge strane, aktivnost je poslužila i za zajedničko uvježbavanje hrvatskih i francuskih pilota u zraku te općenito za produbljivanje razine interoperabilnosti dvaju zrakoplovstava. U tako ranoj fazi djelovanja s avionima Rafale, samo njezino održavanje bilo je velik kompliment za 191. ELA-u.

Golem korak u svijetu aeronautike

Prošle su dvije godine i aktivnost je organizirana još jednom. Međutim, Francuzi su ovaj put stigli u HRZ-ovu eskadrilu koja raspolaže sa svih 12 Rafalea, ima puno više osposobljenih pilota, tehničara i inženjera, a u međuvremenu je i dostigla inicijalnu operativnu sposobnost te preuzela nadzor nacionalnog zračnog prostora. Provela je i prva bojna gađanja, a kompleksne procedure poput dopune goriva u zraku već su postale uobičajene. “Napredak koji je vaše ratno zrakoplovstvo postiglo u samo dvije godine nevjerojatan je”, govori nam zapovjednik francuskog kontingenta i pilot Rafalea bojnik Nicolas. Časnik s oznakom Lovačke eskadrile 1/5 Vendée dobro se sjeća vremena kad su prvi hrvatski zrakoplovci došli u njegovu zemlju na obuku. Hrvatski prijelaz s aviona druge generacije MiG-21 na četvrtu i Rafalee opisuje kao golem korak u svijetu aeronautike. “Sad i ovdje možemo vidjeti napredak cijelog hrvatskog sustava Rafalea: pilote, zemaljske ekipe, nova postrojenja, način djelovanja…”, nabraja. Njegova eskadrila došla je u Hrvatsku s tridesetak ljudi i tri Rafalea. Prvi su put u Hrvatskoj, a to je i logično, jer su utemeljeni nedavno, u bazi 115 Orange-Caritat na jugu Francuske. Zapravo, bilo je to ponovno rođenje jer Eskadrila je izvorno utemeljena još 1949., raspuštena 2007., pa reaktivirana 18. srpnja 2024.

Osjećamo se kao doma

Aktivnosti u Hrvatskoj trajale su do 23. rujna. Namjerno kažemo aktivnosti jer Hrvati i Francuzi nisu se bili posvetili isključivo konceptu ACE. Zapovjednik 91. krila Hrvatskog ratnog zrakoplovstva brigadir Davor Turković u izjavi za medije naglasio je da pripadnici dviju postrojbi djeluju u dva sloja. Prvi je u zraku, pri čemu posade Rafalea zajednički lete i uvježbavaju se u zračnoj borbi. Drugi je na zemlji, gdje tehničari uvježbavaju operabilnost u opsluživanju i održavanju zrakoplova. ACE je, dakle, bio naglašeniji u potonjem slučaju, pa nam je iznimno zanimljiv bio razgovor sa satnikom Markom Jozinovićem, zapovjednikom Satnije za tehničko održavanje i opsluživanje aviona Rafale 191. ELA-e. Njegova ekipa imala je iznimno puno posla, a dobar dio toga obavljali su s francuskim kolegama, pa i u mješovitim timovima. Rafalei su kontinuirano polijetali i slijetali, što je značilo i puno prijeletnih i poslijeletnih pregleda, komunikacije s pilotima, rada s oružnim sustavima… No časnik je bio iznimno ponosan na svoje ljude. “Naši zrakoplovni tehničari i inženjeri pokazali su veliku profesionalnost te dokazali da Hrvatska ne posjeduje samo moćne letjelice već i vrhunske stručnjake koji jamče njihovu ispravnost i sposobnost izvršavanja zadaća, od zaštite zračnog prostora pa nadalje. Vježba nam je pokazala da smo postigli visok standard. S francuskim kolegama govorimo istim tehničkim jezikom, dostižemo standardizaciju i sinkronizaciju svih procesa. Sa sigurnošću mogu reći da bilo koji francuski Rafale u bilo koje doba može sletjeti na Pleso i biti opslužen, održavan, pripremljen i poslan na zadaću”, rekao nam je satnik. Točnost njegovih riječi potvrdio je i bojnik Nicolas, koji je istaknuo da je za uspjeh koncepta ACE ključan cross-servicing, odnosno da održavanje i tehnički prihvat zrakoplova provodi postrojba kojoj taj zrakoplov inače ne pripada. “U ponedjeljak, kad smo stigli, hrvatski tehničari prihvatili su avion, rekonfigurirali ga i za dva sata bio je spreman za iduću misiju”, potvrdio je francuski pilot. “Kad smo razvijali svoje sposobnosti, u početku smo temeljili koncept na onom francuskog zrakoplovstva, koje je i najiskusnije u tom polju. Danas smo spremni provesti sve kao i Francuzi zahvaljujući standardiziranim procedurama, a najvažnije je da su one sigurne”, nastavlja zapovjednik ELA-inih tehničara. NATO podrazumijeva, naravno, da se ACE primjenjuje i ako baza ili zemlja domaćin nema jednake zrakoplove kao gost. Ali, ako ih ima, još i bolje. “Ovdje samo napravimo plug & play i osjećamo se kao doma. Vaša su postrojenja izvrsna”, zadovoljan je Nicolas.

Avion na kojem se ne može stagnirati

Francuzi vezano uz koncept ACE žele biti jako brzi, a to se odnosi i na proces planiranja, na koji utječu obje strane. Ako bi pripreme za ACE trajale predugo, on bi izgubio smisao, pa je zapovjednik malog kontingenta zahvalio HRZ-u i na brzoj reakciji u pripremi aktivnosti. Isto tako, 1/5 Vendée prilikom brzog izmještanja želi ostaviti minimum logističkog potpisa (footprint), tj. za boravak i rad izvan vlastite baze želi koristiti što manje vlastitog osoblja, opreme, zaliha i prostora, što je dokaz prilagodbe konceptu ACE. Brzina koja se traži upravo je jedna od prednosti Rafalea kao platforme. Satnik Jozinović kaže da je velika kvaliteta tog tipa aviona u tome što ga dobro osposobljen i profesionalan sustav na zemlji može jako brzo vratiti u borbu. Dotaknuli smo se i nekih tema vezanih uz vrijeme koje tek dolazi. Bojnik Nicolas navodi da su tijekom nekoliko dana na Plesu on i kolege piloti imali puno prilika za razgovore s Hrvatima o Rafaleu kao platformi koja je u stalnom razvoju. “Kao i svaki drugi lovac, i Rafale svakodnevno treba držati korak s tehnologijom. Stvarno je dobar avion, vrlo lak za letenje, ima puno sustava i senzora, ali treba se i dalje razvijati kako bi ostao u utrci”, ističe Francuz te podsjeća da se trenutačno razvija i inačica za budućnost – Rafale F5. Što se tiče modernizacije hrvatskih letjelica, Jozinović govori uime ELA-inih tehničara i tu je kategoričan: “Kad god počne modernizacija i u kojem god obliku, mi smo apsolutno spremni prihvatiti i napraviti sve. To je samo jedan od naših profesionalnih izazova – prihvat novih tehnologija.” Tijekom razgovora hrvatski časnik spomenuo je i da se taj avion, prema njegovu dojmu, zbog kompleksnosti i neprestanog nadograđivanja zapravo nikad ne može izučiti do kraja. “Kod njega uvijek postoji nešto novo”, opisuje te dodaje da se na Rafaleu ne može stagnirati: on od svih traži stalno učenje, razvoj i napredak.

Iskorak u taktici, obuci i sposobnostima

Najatraktivniji dio hrvatsko-francuskog obučno-vježbovnog ciklusa ipak se događao u zraku. Između zajedničkih uvježbavanja jedan od pilota 191. ELA-e istaknuo je taktike zračne borbe. “To je dodatak konceptu ACE”, objašnjava. Francusko gostovanje tako se uklapa u redovitu obuku u hrvatskoj eskadrili. Zrakoplovci iz zemlje saveznice uvijek su dobrodošli kako bi na toj obuci sudjelovali sa svojim iskustvom i dodatnim avionima, čime se povećava opseg, intenzitet i broj scenarija uvježbavanja. “Bitno je napomenuti da usporedno s ovom aktivnošću mi i dalje provodimo redovitu obuku i redovite letačke zadaće poput Air Policinga“, naglašava pilot, što je i logično kad se operativne sposobnosti i dalje razvijaju. Bojnik Nicolas ukratko je tijekom predstavljanja aktivnosti za hrvatske medije opisao i jedan konkretan scenarij zračnih borbi, u kojem su iznad istoka Hrvatske plavi trebali osigurati zračnu nadmoć unatoč djelovanju suprotne strane (crvenih).

Za kraj priče upitali smo hrvatskog pilota za usporedbu zajedničkih aktivnosti s Francuzima prije dvije godine i ovih kojima smo upravo nazočili. “191. ELA napravila je otad jako velike iskorake u obuci, taktici i sposobnostima. Ono što smo tad radili s manje aviona i u manjem opsegu aktivnosti danas radimo s više aviona te u puno brojnijim i kompleksnijim misijama – i to vezano uz letove, kao i uz tehničare ili časnike za navođenje”, naglašava pripadnik HRZ-ove lovačke eskadrile.

Drugi dolazak francuskog kontingenta na ACE sigurno nije bio i zadnji. Štoviše, nije nerealno očekivati da nas za nešto slično posjete i zrakoplovstva drugih saveznica. Iz NATO-ovih publikacija da se primijetiti da Savez itekako podržava te aktivnosti, a baš svi sugovornici na Plesu govorili su nam o njihovoj vrijednosti ne samo za Savez nego i za obje uključene strane. Bilo bi zanimljivo vidjeti i ACE na Plesu s nekim drugim saveznicama i drugim tipovima aviona, možda s Gripenom, F-35 ili F-16. Još bi zanimljivije bilo da hrvatski kontingent s Rafaleima ode na ACE u neku od saveznica. Doduše, jasno je da je takav koncept usmjeren prije svega na veća zrakoplovstva, koja imaju više borbenih aviona, ali kako se 191. ELA bude razvijala u svojim operativnim sposobnostima, možda i nije nemoguće?

Tekst Domagoj Vlahović

Foto Filip Klen