Hrvatski vojnik pratio je na poligonu “Cerovac” kod Karlovca testiranje velikog besposadnog kopnenog vozila MV-8 Komodo opremljenog lansirnim mostom Cobra. Istodobno je na poligonu “Eugen Kvaternik” kod Slunja tvrtka Rheinmetall UV provela s tim tipom vozila i testiranje sustava autonomije PATH A-Kit

Sa stručnjacima uključenim u projekt razvoja hrvatskog besposadnog kopnenog vozila (UGV) na gusjenicama MV-8 Komodo razgovarali smo u lipnju na pariškom sajmu vojne industrije Eurosatory. I dok smo ondje razgledavali izložena vozila: jedno u konfiguraciji s oružnom stanicom Mangart 30, te jedno u konfiguraciji za brzi proboj (breaching) s odgovarajućim sustavom RCV-Pioneer, čuli smo i najave dviju skorašnjih, novih faza projekta. Prva je terensko testiranje vozila opremljenog sustavom za prelazak preko mokrih ili suhih zapreka (korita rijeke, rova…), tj. gap crossing. Pojednostavnjeno rečeno, sustava MV-8 Komodo opremljenog lansirnim mostom. Druga je terensko testiranje paketa autonomije PATH A-Kit, koji bi Komodu trebao dati možda i najveću operativnu prednost u odnosu na druge velike UGV-ove – autonomno kretanje područjem zadaće ili operacije, odnosno bez operatera koji bi njim upravljao. U međuvremenu, na temelju poslovnog udruživanja hrvatske i njemačke tvrtke, DOK-ING Sigurnost i obrana od 1. srpnja posluje pod imenom Rheinmetall Unmanned Vehicles (Rheinmetall UV). Hrvatska tvrtka postala je hrvatsko-njemačka. No, neke stvari nisu se promijenile. Krajem kolovoza najave o testiranjima su i ostvarene, i to uz uobičajenu potporu MORH-a i OSRH, odnosno Hrvatske kopnene vojske. Isto tako, na testiranja je pozvan i Hrvatski vojnik, koji prati razvoj Komoda od samog početka.

Bez vozača i operatera

MV-8 Komodo opremljen sustavom Cobra, tj. mostom s mehanizmom za lansiranje (Bridge Launch Mechanism – BLM), testiran je na logičnoj lokaciji – Inženjerijskom poligonu “Cerovac” kod Karlovca, čiji je glavni korisnik Inženjerijska pukovnija HKoV-a. Cobra je proizvod tvrtke General Dynamics European Land Systems (GDELS), europske podružnice američkog General Dynamicsa. Prvo što proizvođač vezano uz njega ističe jest modularnost – Cobrine inačice mogu se prilagoditi različitim platformama nosačima, a jedan most može se seliti s platforme na platformu. Ideja je da lansirni mostovi ne budu instalirani samo na teškim kamionima ili glavnim borbenim tenkovima nego da se mogu prilagoditi i drugim oklopnim vozilima na kotačima i gusjenicama, traktorima te – UGV-ima. Sve inačice, osim zadnje, imaju vozače, operatere odnosno borbene inženjerce koji se prilikom, primjerice, lansiranja preko rječice, mogu izravno izložiti protivničkom djelovanju. S Komodom bi trebalo biti drukčije i taj su paket Rheinmetall UV i GDELS označili kao besposadni sustav za prelazak preko zapreka (Unmanned Gap Crossing System).

Prva pitanja koja smo na poligonu postavili djelatnicima tvrtke Rheinmetall UV odnosila su se na integraciju Cobre na platformu. Odgovorili su da je bila uspješna i da je Komodo još jednom dokazao modularnost. S Cobrom je dobio svoju šestu konfiguraciju, a dosadašnje su bile CBRN (kemijsko-biološko-radiološko-nuklearni uvjeti), brzi proboj (breaching), sijanje mina (mine-scattering), te borbene stanice Mangart 25 i Mangart 30. U čemu je posebnost sprege Komoda i Cobre? UGV-ovi su sve zastupljeniji u ponudi svjetske vojne industrije, ali i na bojišnici u Ukrajini. Ondje danas vidimo sve više različitih UGV-ova. Ministarstvo obrane Ukrajine objavilo je da su tamošnji sustavi te vrste u studenom 2025. izveli više od 2900, a u ožujku 2026. više od 9000 misija. Međutim, većinom je riječ o malim sustavima ograničene nosivosti. Ponekad su naoružani strojnicama ili raketnim lanserima i izvršavaju borbene zadaće, no prije svega služe za medicinsku evakuaciju te dostavu vojne opreme i drugih sredstava na bojišnicu. Zbog malih gabarita i nosivosti, sigurno je da ne mogu nositi sustave poput Cobre. Za to je potrebna kudikamo veća platforma, s naprednim pogonom, daljinskim upravljanjem i senzorima.

Vozila za prelazak su…

Masa Cobrine inačice MLC 90, čiji smo testni model vidjeli na poligonu “Cerovac”, iznosi 5,3 tone. Testni model lakši je za otprilike tonu, ali ni onaj operativni ne bi bio nikakav problem za hrvatski UGV, čija je nosivost korisnog tereta 8,5 tona. Dosadašnje su nadogradnje uglavnom mijenjale siluetu baznog Komoda prema visini. Sa sklopljenom Cobrom MLC 90 na vrhu podvozja, visina osnovne siluete od 170 cm na najvišoj točki otprilike se udvostručuje, baš kao i ukupna duljina (bazno vozilo dugo je 5,53 m). Sklopljeni most širok je 3,75 m, što znači i da se Komodo, čija je širina 2,57 m, sa svake strane proširuje za otprilike 60 cm. Ipak, inženjeri koji razvijaju vozilo tvrde da proširenje osnovnih gabarita ne utječe na navedenu maksimalnu brzinu dizelsko-električnog pogona od 55 km/h, pokretljivost, operativni doseg i druge ključne taktičko-tehničke značajke vozila. Iako je sklopljeni most na jednom dijelu vidljivo viši, Rheinmetallovi inženjeri kažu da težišna točka Komoda ostaje otprilike na njegovoj sredini.

Ipak, svaki će vojni inženjerac prvo pitati o mostu, a ne o Komodu. A laicima će taj isti inženjerac reći da MLC 90 zapravo nije oznaka modela, nego potvrda da most u skladu s NATO-ovim STANAG-om 2021 ima vojnu klasifikaciju opterećenja MLC 90 (Military Load Classification 90). U skladu s tim, može ga prelaziti vozilo na gusjenicama mase do 81,7 tona ili vozilo na kotačima mase do 93,9 tona. Taj podatak znači da preko mosta mogu ići i najteži glavni borbeni tenkovi. Recimo, tvrtka KNDS Deutschland svrstava svoj Leopard 2A8 u MLC 70 ili 80. Duljina rasklopljenog mosta je 15 metara, što znači da je namijenjen za prelazak manjih rijeka, potoka, kanala, rovova, jaraka i kratera. U podacima koje smo dobili od proizvođača piše da spomenute zapreke mogu biti široke od otprilike osam do četrnaest metara. Potonji broj djeluje jako ambiciozno, možda bi realno ipak mogao biti metar ili dva kraći. Navedena širina od 3,75 m prilično je knap za glavne borbene tenkove, ali Rheinmetall UV stavio je i njih na popis tipova vozila koja mogu prijeći Cobru. Može se stoga pretpostaviti kako je i ta širina dovoljna ili se da prilagoditi. KNDS za svoj lansirni most Leguan uz MLC 80 navodi širinu do četiri metra. Postavljen je na platformu Leoparda 2 i u neku je ruku specijaliziran za prelazak tih tenkova. Vrijedi spomenuti da Rheinmetall UV i GDELS u predstavljanju kombinacije dvaju sustava navode i konfiguraciju s lansirnim mostom Cobra MLC 120. Most je u toj inačici dug devet metara, ali ima vojnu klasifikaciju opterećenja MLC 120, što znači prelazak vozila na gusjenicama mase do 108,9 tona i vozila na kotačima mase do 125,2 tone. Potonji je broj zanimljiviji jer znači da preko mosta može prijeći tegljač s prikolicom (labudica) na koji je utovaren glavni borbeni tenk.

Osjetljiva točka operacije

Na poligonu smo, zajedno s pripadnicima Inženjerijske pukovnije Hrvatske kopnene vojske, promatrali dio višednevnih testiranja. Komodo se kretao širom poligona i, za početak, položio most Cobra MLC 90 na ravnu i čvrstu podlogu, a onda je preko mosta prešlo teretno vozilo. Sam most ima dva kraka između kojih su također hidraulički sklopovi. Svaki od krakova ima podlogu prilagođenu za prianjanje (grip) kotača ili gusjenica te rubnjake koji zadržavaju vozilo na smjeru za prelazak. Vidjeli smo i kako MV-8 dolazi na obalu rječice te polaže most preko njezina korita. Kad se most rasklapa s pomoću lansirnog sustava tvrtke Pearson Engineering instaliranog na prednjem dijelu Komoda, te dođe na najvišu visinsku točku, stvarno djeluje poput divovske kobre. Ono što je dobro jest da se, nakon dolaska na mjesto premošćivanja, Cobra može staviti u funkciju za nekoliko minuta. GDELS čak navodi da je riječ o otprilike dvije minute. Nadalje, rad cijelog sustava dosta je tih – hibridni Komodo može voziti na električni pogon, a zvuk rada hidrauličkih i drugih sklopova Cobre također nije glasan. Još je jedna dobra odlika to da je za cijeli sustav potreban samo jedan operater. Naime, i Komodom i mostom daljinski se upravlja s iste konzole, tj. sustava Operator Control Unit (OCU), koji se softverski može prilagođavati različitim platformama. Podsjetimo, udaljenost s koje operater može upravljati tim UGV-om iznosi otprilike jedan i pol kilometar optičke vidljivosti (Line Of Sight – LOS). I tu se opet vraćamo na najveći potencijal kombinacije UGV-a s Cobrom ili drugim sustavima – minimalan broj potrebnog osoblja, koje može djelovati sa sigurne udaljenosti i iz zaklona. Ako je postrojbi potreban brz prelazak preko zapreke, mjesto prelaska postaje izrazito osjetljiva točka. Pritom će se smjer kretanja vaših snaga kanalizirati, a protivnik će, ako vas otkrije, odmah tamo usmjeriti paljbu.

Ključna tržišna prednost

Komodo i Cobra pokazali su u svakom slučaju da funkcioniraju zajedno. Naravno, mi smo gledali samo početnu fazu testiranja, ali predstavnici tadašnjeg DOK-ING-a još su nam na Eurosatoryju rekli kako vjeruju da će testiranja završiti tijekom jeseni i onda ponuditi sustav krajnjim korisnicima. Sigurno postoji i još niz neodgovorenih pitanja o prednostima i nedostacima potencijalne operativne uporabe. Baš kao i Komodo u konfiguraciji za sijanje mina, koji već ima i prvog potvrđenog kupca, Unmanned Gap Crossing System mogao bi biti zanimljiv tržištu. Pokretljivost i brzina postaju prioritet oklopno-mehaniziranih i mehaniziranih postrojbi, a prelazak preko zapreka jedan je od ključnih preduvjeta. Ali, ako Rheinmetall UV sa suradnicima uspije riješiti sve operativne detalje, te autonomiju Komoda onako kako je zamislio, to će biti ključna tržišna prednost ne samo za inačicu s Cobrom nego za sve druge inačice velikog UGV-a.

Sustav, zapravo hardversko-softverski paket Path autonomous kit (PATH A-Kit) razvila je Rheinmetallova kanadska podružnica. Izvorno je razvijen za civilno tržište, u prvom redu za kamionske konvoje. S vremenom je prilagođen i za druge platforme, a Komodo mu je dosad najveći izazov, i to zbog kombinacije gabarita, vojnih borbenih zadaća te zahtjevnih terena na kojima se mora kretati i djelovati. Prvo je na osnovnoj platformi Komoda predviđen prostor za komponente sustava PATH A-Kit, potom je taj prostor bio ispunjen mock-up komponentama odnosno maketama, a zatim i pravim komponentama. U drugoj polovini kolovoza, također uz potporu OSRH, na poligonu “Eugen Kvaternik” kod Slunja terenski su testirane autonomne mogućnosti Komoda opremljenog sustavom PATH A-Kit. Djelatnici tvrtke Rheinmetall UV objasnili su nam da sustav omogućava više razina autonomije uz pomoć GPS-a i senzora poput LiDAR-a i radara. Može raditi i kad GPS signal nije dostupan – u tom se slučaju oslanja na preostale senzore. Neke su od glavnih mogućnosti sustava: praćenje unaprijed definiranih ruta, praćenje konvoja, snimanje putanja te ponavljanje vožnje po snimljenim rutama. Uz PATH A-Kit, Komodo dobiva i mogućnost automatskog prepoznavanja i zaobilaženja zapreka te povratka na definiranu putanju. Rheinmetallovi stručnjaci uključeni u testiranje rekli su za Hrvatski vojnik da se sustav zasad pokazao pouzdanim. Zadovoljni su njegovom robusnošću i mogućnostima, koje je, uz dodatne senzore, moguće prema potrebi i nadograditi: poput vožnje cijelog konvoja unatrag, boljeg uvida u situaciju oko vozila i dr.

Zamišljanje budućnosti

Lako je pretpostaviti da će tvrtka posebnu pažnju posvetiti usavršavanju i testiranju paketa za autonomiju. Naime, Komodo se već dokazao kao pokretljiva platforma velikih gabarita, sigurna za operatere, a opet dovoljno modularna za ugradnju najraznovrsnijih paketa korisnog tereta, tj. za različite namjene. Autonomija koja bi omogućila samostalno kretanje ne samo pojedinih vozila nego i u okviru cijelih manevarskih operacija i formacija (i u kombinacijama s vozilima s posadom), mogla bi biti ključan korak za Komodo. Korak koji bi dodatno povećao sigurnu udaljenost za operatere, proširio operativne sposobnosti sustava i lansirao velike UGV-ove u vojne operativne doktrine. Vjerojatno pretjerujemo, ali sad se već može zamisliti testiranje na kojem Komodo u breaching inačici krči minsko polje prema rječici, oslobađa put za Komodo s Cobrom koja lansira most, a zatim preko njega prelazi Komodo s oružnom stanicom i topom kalibra 30 mm. Hoćemo li u budućnosti vidjeti takvo što? Možda i nije nemoguće. Treba uzeti u obzir i ono što se vidjelo na Eurosatoryju: mnogi se bave UGV-ima, pa i onim velikim. Tvrtka ili konzorcij koji prvi razviju potpuno operativan sustav i steknu ozbiljne kupce zbog kojih će pokrenuti serijsku proizvodnju velikih UGV-ova otvorit će potencijalno golemo tržište.

Tekst Domagoj Vlahović

Foto Rheinmetall Unmanned Vehicles