USMC je prije dvije godine objavio dokument Force Design 2030, koji uz redovita osvježavanja sadržaja treba dovesti do velikih promjena u organizaciji i opremljenosti Korpusa. Cilj je jasan – priprema za sve što može donijeti budućnost

Dosadašnji su osnovni modus operandi Marinskog korpusa Sjedinjenih Država (United States Marine Corps – USMC) zračno-kopnene namjenski organizirane snage (Marine Air-Ground Task Force – MAGTF). One se sastoje od kombiniranih snaga sposobnih za brzo raspoređivanje, za organsku kopnenu, zračnu i borbenu potporu. Ovisno o potrebi, formiraju se u tri ustrojstvene cjeline različite brojnosti. Najmanja je Marine Expeditionary Unit (MEU) sa 2200 pripadnika, a srednja Marine Expeditionary Brigade (MEB) koju čini od 4000 do 16 000 pripadnika. Najviše pripadnika ima Marine Expeditionary Force (MEF), od 46 000 do čak 90 000. Danas takva koncentrirana organizacija snaga čini veliku metu. Naime, pretpostavljala je pomorsku i zračnu nadmoć, što se više ne može uzeti zdravo za gotovo. Tako se došlo do plana Force Design 2030, iza kojeg stoji sam zapovjednik USMC-a general zbora David H. Berger, koji je dužnost preuzeo u srpnju 2019. godine. Međutim, Force Design 2030 objavljen 23. ožujka 2020. godine nije fiksni dokument. Planirano je redovito osvježavanje u skladu sa svim okolnostima koje na njega mogu utjecati. Prvo i zasad zadnje ažuriranje provedeno je u travnju 2021. godine.

Glavni je cilj plana izgradnja “lake, samopouzdane, visokopokretljive pomorske ekspedicijske snage” koja će se pozicionirati u priobalnim područjima, prema naprijed, tj. unutar zone protivničkog djelovanja. Te će snage biti “prema kopnu usmjerena nadopuna sposobnosti Američke ratne mornarice za površinsko ratovanje, protupodmorničko ratovanje, zračnu i raketnu obranu te rano upozorenje iz zraka”. Drugim riječima, plan predviđa da marinci provode akcije ubacivanja i održavanja malih ekspedicijskih marinskih elemenata u zonu djelovanja protivničkih dalekometnih raketnih sustava koji služe za A2/AD (Anti Access/Area Denial). Taj se izraz u osnovi odnosi na blokiranje prilaska nekom području. Marinci trebaju provoditi takve operacije oslanjajući se na brzinu, prikrivenost i iznenađenje koristeći preventivno djelovanje. Njihov je cilj osigurati vlastite A2/AD zone unutar protivničkih. Navedeni pristup zahtijeva velike promjene unutar USMC-a vezano uz organizaciju i opremljenost. Kao i kod svih najava drastičnih promjena, plan je izazvao otpor i negativne reakcije dijela stručne i druge zainteresirane javnosti. Međutim, čini se da izvršenje plana Force Design 2030 zasad ide bez većih odstupanja.

Provedba reforme zamišljena je u četiri faze. Prva se odnosila na razvoj same vizije budućeg USMC-a, a druga je služila za detaljnu razradu strukture Korpusa i provelo ju je 12 timova za integrirano planiranje. Još su uvijek aktualne druge dvije faze, koje se dijelom i preklapaju: faza tri uključuje ratne igre, eksperimentiranje i analizu, a faza četiri označava samu implementaciju promjena. Kako ime programa govori, krajnji je rok za završetak procesa 2030. godina.

Litoralne pukovnije

Na temelju dokumenta Force Design 2030, MAGTF će ustupiti mjesto novoj glavnoj operativnoj postrojbi koja se zove Marinska litoralna pukovnija (engl. Marine Littoral Regiment – MLR). Njezina je glavna zadaća da u sklopu potpore vlastitim pomorskim snagama osigurava prednju prisutnost kako bi se provela kontrola mora i blokiranje protivničkih pomorskih snaga. MLR ima tri sastavnice. Prva je litoralni borbeni tim (Littoral Combat Team – LCT), čiju osnovu čini pješačka bojna s protubrodskom raketnom bitnicom. Slijedi litoralna protuzračna bojna, koja će osim klasičnog PZO-a provoditi i kontrolu zračnog prostora te prednju popunu letjelica gorivom i streljivom. Na kraju, tu je litoralna logistička bojna. Prva takva pukovnija ustrojena je 3. ožujka 2022. na Havajima kao 3. marinska litoralna pukovnija te je sljednica 3. marinske pukovnije. Osnovne su taktičke borbene skupine takve pukovnije namjenski organizirane snage sa 75 do 100 marinaca, tj. snaga za koju se smatra da ju je moguće brzo razmjestiti i premještati i koju bi neprijatelj teško mogao “uhvatiti”.

Nema mjesta za tenkove

Iz navedenog ustroja razvidno je da su nova uloga i ustroj marinaca bitno drugačiji nego prije te da se to reflektira i na njihovo opremanje naoružanjem i ostalom opremom. Najviše prašine u javnosti je, čini se, podiglo izbacivanje svih tenkova iz sastava Marinskog korpusa. Ipak, potez je zapravo logičan kad se razmotri nova uloga USMC-a. U trenutku objave plana, USMC je raspolagao sa 452 tenka M1A1 Abrams, što u aktivnoj operativnoj uporabi, što raspoređenih u skladištima po svijetu. Do prosinca 2020. godine 323 prebačena su u sastav Američke kopnene vojske (U.S. Army), s tim da bi se do 2023. isto učinilo sa svim preostalim tenkovima uključujući i njihove posade. Nadalje, provode se i velike promjene u topništvu; desantnom brodovlju; helikopterskim snagama, koje se smanjuju; a neće biti pošteđena ni zrakoplovna komponenta.

Raketizacija

Kako je haubično topništvo primarno namijenjeno klasičnim kopnenim borbama, većina marinskih lakih haubica M777 kalibra 155 mm zamjenjuje se samohodnim višecijevnim lanserima raketa M142 HIMARS. Potonji su puno sposobniji za borbu protiv pomorskih snaga i djelovanje s otoka na otok jer imaju veći domet, pokretljiviji su, a imaju i potencijal korištenja protubrodskih vođenih raketa. Tako, npr., GPS vođena raketa GMLRS, koja je glavni tip streljiva HIMARS-a, ima domet od 70 km, a u razvoju su i inačice dvostruko većeg dometa. Sustav može lansirati i kratkodometne balističke rakete ATACMS dometa 300 km, a u skoroj budućnosti i rakete Precision Strike Missile (PSM) dometa 500 km. Prema nekim izvorima, te će rakete imati i znatno veći stvarni domet (opširnije v. tekst MLRS ostaje na vrhu, HV br. 628).

Potpuna je novina uvođenje protubrodskog raketnog sustava NMESIS (Navy/Marine Corps Expeditionary Ship Interdiction System). Radi se o inačici lakog oklopnog vozila JLTV s daljinskim upravljanjem i bez kabine, koja nosi dvostruki lanser raketa Naval Strike Missile (NSM). Takva konfiguracija omogućuje kompaktnost sustava, tj. lakše prevoženje zrakom te održavanje dugoročne spremnosti za djelovanje i s vrlo izoliranih otoka jer vozila nemaju posadu. Raketa NSM ima domet veći od 185 km, a razvila ju je norveška tvrtka Kongsberg.

Oklopnjaci

USMC je još prije izmjena dokumenta Force Design 2030 pokrenuo proces pronalaženja zamjene za svoja oklopna izvidnička vozila LAV pod imenom Amphibious Reconnaissance Vehicle (ARV). Stoga je čak i prvotni Force Design 2030 predviđao povećanje te komponente. Međutim, inačica iz travnja 2021. više ne predviđa zamjenu u obliku sličnih vozila koja bi se mogla smatrati lakšim, ali ipak klasičnim borbenim vozilima. Zapovjednici i stručnjaci iz redova marinaca žele se osloniti na lakša terenska vozila, izvidničko-jurišne besposadne letjelice te besposadna kopnena i površinska vozila. No čini se da se težim vozilima, tj. ARV-ima, ipak namjerava dati neka uloga u novom ustroju. Naime, u srpnju 2021. tvrtkama Textron Defense i General Dynamics dodijeljeni su ugovori za razvoj prototipova ARV-a. Vjerojatno bi ubuduće mogli služiti kao mobilna platforma za različite senzore te vatrenu i elektroničku podršku. Dosad je kandidata prikazao jedino Textron: nazvan je Cottonmouth (vrsta zmije koja se na hrvatskom zove vodena mokasina), a riječ je o oklopnom vozilu na kotačima konfiguracije 6 x 6. Prototip je prilično lako naoružan daljinski upravljanom stanicom Protector sa strojnicom kalibra 12,7 mm te jednostrukim lanserom protuoklopnog vođenog raketnog sustava Javelin.

Marincima je aktualan i projekt novih amfibijskih oklopnih vozila ACV (Amphibious Combat Vehicle) konfiguracije 8 x 8, koja su zapravo izvedenice Ivecova SuperAV-a. Ta će ih tvrtka razvijati i proizvoditi u suradnji s BAE Systemsom, a bit će zamjena za stare amfibije AAV (Assault Amphibious Vehicle). Predviđena je nabava u četiri inačice: oklopni transporter, zapovjedno vozilo, borbeno vozilo s topom 30 mm te inačica za izvlačenje. Međutim, i tu je došlo do promjena: od prvotno planirana 1122 komada, u skladu s dokumentom Force Design 2030 broj je smanjen na 632 ACV-a. Ipak, u tom projektu ne treba isključiti ni dodatne promjene ovisno o daljnjem razvoju, odnosno ustroju i zadaćama USMC-a.

Zrakoplovna komponenta

Budućnost zrakoplovnih snaga Korpusa još uvijek nije sasvim jasna. Definirano je stanovito smanjenje helikopterske komponente, tj. manji broj eskadrila opremljenih helikopterima Sikorsky CH-53E (smanjenje za “2,75” eskadrile) i Bell AH1Z (dvije eskadrile) te tiltrotorima Bell Boeing MV-22 (tri eskadrile). Što se tiče aviona, Force Design 2030 još nije točno razradio njihovu brojnost niti je jasno koja će biti posebna uloga marinskih F/A-18 i F-35 za razliku od onih u sastavu klasične ratne mornarice. Donesena je načelna odluka o zadržavanju 18 eskadrila s po deset aviona, uz napomenu da to još nije nužno i konačno rješenje.

Logistika

Force Design 2030 prepoznaje logistiku kao ključni element uspjeha cijelog koncepta. Međutim, osim najave razvoja ekspedicijskog logističkog sustava koji može podupirati prednje raspoređene snage unutar protivničkog područja djelovanja, program ne govori ništa konkretnije. To je možda i najveći izazov novog koncepta djelovanja USMC-a jer se kad je riječ o njemu radi o golemom području potencijalnih operacija koje će zahtijevati visok stupanj samodostatnosti raspoređenih snaga. Isto tako, za uspjeh predviđenog koncepta djelovanja ključno je i osiguranje sigurne i brze komunikacije među elementima novih snaga. Plan stoga predviđa implementaciju posebne mreže, točnije zapovjedno-komunikacijsko-ciljničkog sustava (C5ISRT/counter-C5ISRT) koji bi funkcionirao i kad su drugi kanali onemogućeni ili djeluju u ograničenim uvjetima.

Ljudstvo

Kad je riječ o broju pripadnika Marinskog korpusa, cilj je svesti ga sa sadašnjih 184 100 na najmanje 175 000, pri čemu bi svaka pješačka bojna imala 700 do 750 ljudi, međutim, točan će se broj tek utvrditi. Novi način ratovanja marinaca zahtijeva puno veću samostalnost manjih postrojbi i veću sposobnost inicijative. Ujedno traži i veći opseg znanja te vještina pojedinog marinca, koji će morati imati brojne specijalnosti zbog uvođenja sve više novih i složenijih sustava u sve niže postrojbe. Uviđa se stoga potreba za duljim zadržavanjem marinaca u službi kako bi se osiguralo vrijeme potrebno za obuku, ali i općenito pridonijelo povećanju zrelosti te iskustva.

---

I dalje skroman PZO

Iako obrana isturenih položaja izloženih velikom broju protivničkih balističkih i krstarećih projektila podrazumijeva robusnu protuzračnu obranu, čini se da marinci više igraju na kartu male zamjetljivosti i visoke pokretljivosti. Trenutačno raspolažu samo lakim prijenosnim sustavima vrlo kratkog dometa Stinger pa se radi na uvođenju samohodnog sustava MADIS (Marine Air Defense Integrated System) na JLTV vozilu, točnije na dva vozila. Prvo je MADIS Mk1 s četverostrukim lanserom Stingera i lakim topom kalibra 30 mm. Drugo je MADIS Mk2, koje nosi radarski sustav RADA Electronic RPS-42 i strojnicu M134 tipa Gatling kalibra 7,62 mm primarno za obranu od malih besposadnih letjelica. Razmatraju se i opcije uvođenja nekog sustava većeg dometa.

Važan je primjer napredne tehnologije za USMC i višenamjenski radarski sustav AN/TPS-80 G/ATOR (Ground/Air Task-Oriented Radar). U serijskoj je proizvodnji od 2019., a planirana je nabava 57 primjeraka. Taj radar omogućava izvršavanje zadaća nadzora zračnog prostora, upravljanja vatrom PZO-a i otkrivanja protivničke topničke paljbe te je zamjena za čak pet starijih specijaliziranih radara.

---

Manji brodovi

Za opisano djelovanje marinaca unutar područja koje pokrivaju protivnički raketni sustavi više neće biti pogodni veliki i relativno malobrojni brodovi kakvi se sad koriste za njihov transport. Drugim riječima, ne treba očekivati da će s njima moći proći ispod radara niti da oni osiguravaju dovoljnu pokretljivost snaga. Korpus je stoga pokrenuo nabavu brodova prema sljedećim specifikacijama: duljina između 60 i 122 m, istisnina oko 4000 t, korisna površina palube oko 744 m². Brodovi s posadom od najviše 40 mornara trebali bi imati kapacitet za prijevoz 75 marinaca. Traži se i doplov od 6500 km pri brzini od 14 čvorova bez dopune goriva. Brodovi moraju biti sposobni za desantiranje snaga izravno na obalu, što podrazumijeva najveći gaz od 3,6 m. Projekt nabave tridesetak takvih plovila nazvan je LAW (Light Amphibious Warship), a u lipnju 2021. potpisano je pet ugovora za izradu koncepta i preliminarnog dizajna LAW brodova. Povjerenje je zasad dobio Fincantieri, Austal USA, VT Halter Marine, Bollinger i TAI Engineers. Međutim, prema zadnjim vijestima, objavljenim krajem ožujka, prvi će brod teško biti isporučen prije 2025. godine.

---

Besposadni sustavi

Plan preustroja Korpusa pridaje veliku važnost besposadnim letjelicama: planirano je broj eskadrila koje će ih koristiti povećati na četiri. Preporučuje se zamjena sadašnjih malih taktičkih letjelica Boeing Insitu RQ-21 Blackjack letjelicama s vertikalnim uzlijetanjem / slijetanjem kao što je Martin V-BAT. S druge strane, bit će zadržane tri eskadrile velikih letjelica General Atomics MQ-9A
Reaper, koje s jedne strane zahtijevaju znatnu infrastrukturu, tj. aerodrome, ali omogućuju jako dobar nadzor i mogućnost djelovanja iznad velikih površina. Iskazana je potreba za ustrojavanjem još triju eskadrila opremljenih letjelicama iz velike klase, tj. dugog doleta i s mogućnošću nošenja različitih oružnih i senzorskih sustava.

Odlučeno je i da će biti nabavljeno takozvano lutajuće streljivo, prije svega izraelski Hero-120. Radi se o sustavu koji je inače dio dosta široke ponude letjelica tvrtke UVision, a ima domet do 40 km, trajanje leta do 60 minuta, električni pogon te bojnu glavu od 4,5 kg. Predviđena je i nabava besposadnih plovila velikog doplova koja će moći lansirati rojeve besposadnih letjelica. Buduća besposadna plovila za marince, koja će imati i logističku ulogu dostave streljiva, goriva, hrane i lijekova, zasad su označena kao LRUSV (Long-Range Unmanned Surface Vessels).

TEKST  Vedran Slaver