"Okupili smo kvalitetne stručnjake i iskrene domoljube, opremili smo se i naoružali, uspostavili sustav školovanja…
Presudna kombinacija iskustva, spremnosti i vojničkih vještina
Na “Memorijalu bojnik Davor Jović” pobjedu u apsolutnoj kategoriji na zahtjevnoj stazi poligona “Eugen Kvaternik” odnio je satnik Ivan Gerenčir iz Gardijske oklopno-mehanizirane brigade
Nakon prošlogodišnje pauze zbog pandemije koronavirusa, najprestižnije vojničko natjecanje u Hrvatskoj prošlog je tjedna opet okupilo pripadnice i pripadnike OSRH, MUP-a te savezničkih i partnerskih oružanih snaga. Doduše, epidemiološke mjere smanjile su njihov broj na 73. Stekli smo, međutim, dojam da je taj broj čak i bliži optimalnom kako bi se što bolje organiziralo i provelo natjecanje, za što je zaduženo Zapovjedništvo za obuku i doktrinu “Fran Krsto Frankopan”. Za sve natjecatelje bilo je i više no dovoljno mjesta na najvećem hrvatskom vojnom poligonu “Eugen Kvaternik” kod Slunja.
Stići na prijavnicu poligona u zoru 18. lipnja nije značilo i da ste odmah stigli na start glavne utrke “Memorijala bojnik Davor Jović – Prvi za Hrvatsku 2021.”. Za to je trebalo još barem pola sata vožnje po makadamima, a natjecatelji su se okupili kod drvene kućice u blizini Močila, uobičajenog položaja za topničke i raketne bitnice na vojnim vježbama. Prvo što smo učinili bilo je da bacimo pogled na startnu listu, formiranu na temelju prethodnog dana održanih kvalifikacijskih gađanja iz pištolja HS-9 i jurišnih pušaka VHS-2. Zamijetili smo jako dobre rezultate pripadnika MUP-a, no dobro nam poznata imena pripadnika OSRH opet su nametala prognoze da će ukupna, apsolutna pobjeda ponovno pripasti nekom hrvatskom vojniku.
Presudna orijentacija
Natjecanje je počelo u 7:30, sa sudionikom koji je prethodnog dana gađao najbolje i tako zasluženo stekao povlasticu da počne prije svih. No, ta prednost rijetko se kad pokazuje presudnom. Ostali natjecatelji također su kretali u vremenskim razmacima ovisno o svojoj preciznosti na strelištu. Zrak je bio još relativno svjež i ugodan, ali sve su vremenske prognoze govorile da to neće dugo trajati. Spremao se iznimno vruć dan, a svi na startu vjerojatno bi radije izabrali pljusak. Prolaziti desetke kilometara natovaren naoružanjem i opremom mase minimalno 17 kilograma teško je čak i najspremnijim vojnicima i policajcima, a vrućina je faktor koji još dvostruko povećava izazov.
Nakon starta, prva radna točka bila je navigacija, tj. orijentacija. I vrlo je vjerojatno da je ona, kao i nekoliko puta na prijašnjim natjecanjima, u priličnoj mjeri odlučila pobjednika. Naime, ta je temeljna vojnička zadaća na natjecanju “Prvi za Hrvatsku” uobičajeno postavljena tako da se potrebne lokacije pronalaze iznimno teško, a slabo prohodan teren u divljini čini je i fizički izazovnom. Ovogodišnje natjecanje provedeno je u čast 30. godišnjice ustrojavanja Hrvatske vojske, u duljini od 30 kilometara i uz moto “30 kilometara za 30 godina Hrvatske vojske”. Međutim, navigacija je tražila prelazak još dosta dodatnih kilometara u odnosu na osnovnih 30. Naša ekipa vrlo se brzo pomaknula prema idućoj točki, svladavanju kosine, i čekala da vidi tko će prvi iz slunjskog gustiša izbiti na makadam. Bio je to satnik Ivan Gerenčir iz Gardijske oklopno-mehanizirane brigade Hrvatske kopnene vojske (GOMBR HKoV-a), kojeg smo dobro zapamtili na natjecanju 2019. u Udbini kad je stigao drugi. Brzo se popeo na vrh stijene i po kosini se užetom spustio na tlo te krenuo dalje. Samo minutu poslije njega stigao je Nikola Slatina iz MUP-a, a tek za dvadeset minuta dvije skupine od trojice, odnosno četvorice natjecatelja. Nekima su odore bile potpuno mokre, teška navigacija i sve veća vrućina počele su uzimati danak.
Prebrz za novinare
Satnik Gerenčir napunio je 46 godina i bio je najstariji sudionik natjecanja. No, pokazao je da godine u slučaju natjecanja nikako nisu važne. Sama osnovna staza koja je vodila od jedne do druge radne ili kontrolne točke zapravo je bila prilično jasna, uglavnom je trebalo slijediti makadam i orijentirati se tek na rijetkim raskrižjima. Međutim, hladovine je na makadamu bilo malo, a prašina, kamenje i vrućina nisu olakšavali situaciju. Ipak, časnik iz bojne Sokolovi neumorno je grabio i grabio čistom izdržljivošću, a zadaće na radnim točkama izvršavao gotovo rutinski. Pri odlasku s točke gađanja puškom VHS povećao je prednost nad drugoplasiranim na sedam, a s gađanja protuoklopnim sustavom AT-4 na 12 minuta. Peta radna točka, prijelaz vodene prepreke preko balvana, na stazu je donijela dvije nove okolnosti. Olakšavajuća je bila što se ulazilo u šumovitiji dio blizu rijeke i potoka s više stabala nego makije, a time i više hlada. Otežavajuća je bila što je taj krajolik brdovitiji. Nakon vodene prepreke Gerenčir je imao već 22 minute prednosti i shvatili smo da imamo problem: prebrzo prelazi stazu i želimo li ga dočekati na cilju, morat ćemo se na radnim točkama zadržavati kraće nego što bismo željeli kako bismo posvetili dužnu pozornost i ostalima. Negdje na sredini staze korak s vodećima počeo je hvatati i pobjednik prošlog natjecanja skupnik Nikola Knežević iz Zapovjedništva specijalnih snaga (ZSS). Nevjerojatnom brzinom i izdržljivošću, koje je dokazao još 2019., prelazio je jednog po jednog konkurenta. Samo je satnik ostao neuhvatljiv. Nešto poslije 13 sati, nakon bacanja ručne bombe i preciznog gađanja pištoljem HS-9 te pješačkih zapreka koje su otprilike označile početak zadnje četvrtine staze, obišli smo Gerenčira vozilom na makadamu i postavili kurtoazno pitanje: “Je l’ možete?” Uz osmijeh, kao iz puške, stiže odgovor: “Je l’ Sunce izlazi na istoku!?” I samo je krenuo dalje, i dalje, i dalje…
Preostali su izvlačenje ranjenika i prelazak kontaminiranog zemljišta, no Gerenčir uspijeva bez problema. Tijekom poslijepodneva, nakon više od sedam sati dolazi na cilj kao prvi za Hrvatsku i prvi u apsolutnoj kategoriji, koju čine sve natjecateljice i natjecatelji. Suci mu važu i pregledavaju opremu i sve je u redu.
Smjena na vrhu
Preostalo je još nekoliko stotina metara do “mjesta dočeka”. Ondje su bili organizatori natjecanja iz ZOD-a, GS-a, voditelji timova i drugi sudionici. Najbolje natjecatelje na cilju su dočekali i ministar obrane Mario Banožić, načelnik GS OSRH admiral Robert Hranj, izaslanik Predsjednika RH i vrhovnog zapovjednika OSRH Dragan Lozančić, zapovjednik natjecanja i ZOD-a brigadni general Željko Ljubas, zapovjednici ustrojstvenih cjelina HV-a i MUP-a, predstavnici MUP-a, Vojnodiplomatskog zbora i drugi. Pripadnik Sokolova nije izgledao previše iscrpljen. Uz gromoglasan pljesak pozvonio je ciljnim zvoncem i pozdravio hrvatsku zastavu. Prije no što su ga “napali” čestitari i novinari, otišao je na kratku okrepu i zatim mirno iznio prve dojmove: “Bilo je zahtjevno i izazovno, a sad se osjećam super! Da, najzahtjevnija je bila orijentacija, odnijela je najviše snage kolegama, ja sam valjda bio najkoncentriraniji pa sam izišao prvi i to je usmjerilo cijelo natjecanje. Već sam tad znao da ću pobijediti. Ne želim okretati pilu naopako i glumiti lažnu skromnost, pripremao sam se i to je dalo rezultat! Zahvalan sam nadređenima što su mi omogućili najvažniji resurs, a to je vrijeme. Najstariji sam ovdje, ali i s najviše iskustva, godine su samo statistika!” Gerenčir se prisjetio i prošlog natjecanja, kad je vodio veći dio staze, ali na kraju je stigao drugi, iza skupnika Kneževića: “Usvojio sam naučene lekcije i ovdje ih primijenio.” Spomenuti pripadnik ZSS-a ovaj je put na cilj stigao drugi. Tako je u odnosu na Udbinu s Gerenčirom zamijenio mjesta na samom vrhu i pokazao fenomenalan kontinuitet: “Bilo je teže no prošli put. Na prvoj radnoj točki prešli smo jako puno kilometara. Ako je netko već morao pobijediti, a da nije iz ZSS-a, drago mi je da je to satnik Gerenčir. Pobjeda mu je nagrada za cjeloživotni napor, ima 46 godina i za njegov se rezultat nema reći ništa drugo!”
Knežević je dodao da je on bio drugi “samo statistički”, jer je u cilj ušao praktički istodobno s trećeplasiranim, kolegom iz postrojbe skupnikom Antom Kalaicom, koji je cijelo vrijeme bio pri vrhu. I on je prije dvije godine bio izvrstan četvrti. “Na orijentaciji sam se koliko-toliko snašao i nastavio utrku. Na kraju je pobijedio onaj koji je bio najbolji, tako uvijek i bude, svaka čast satniku koji je prošao vrhunsku trku. Čestitam svima koji su se uopće prijavili i završili natjecanje. Staza je zajedno s vremenskim uvjetima bila jako zahtjevna, a nije bila dovoljna samo psihofizička spremnost nego i vojničke vještine te znanja. Bio sam četvrti, sad treći, a iduće godine… Uvijek kad smo ovako umorni kažemo da nećemo nikad više, ali to se onda promijeni,” zaključio je Kalaica.
Onaj dodatni faktor
Pogled na ukupni poredak u apsolutnoj kategoriji vjerojatno pruža veliko zadovoljstvo MUP-u. Među prvih deset bila su četiri njegova predstavnika, koja su zauzela 5., 6., 8. i 9. mjesto. Kako se čini, Hrvatskoj vojsci “bačena je rukavica” i na idućem će natjecanju njezini timovi morati “zapeti” još i više. ZSS je u top-10 imao tri pripadnika, a po jednog Inženjerijska (sjajno četvrto mjesto skupnika Kristijana Sušilovića) i Obavještajna pukovnija. Najbolji strani pripadnik bio je skupnik Sokol Ahmeti iz Kosovskih sigurnosnih snaga na apsolutnom 13. mjestu. Sjajne rezultate ostvarile su i policajke te vojnikinje, a najbolje pripadnica MUP-a Antonija Radeljić.
Kao i uvijek, natjecanje nas nije iznevjerilo. Bilo je uzbudljivo poput sportskog događaja i velika je povlastica pratiti ga “iz prvog reda”. No, ima i onaj dodatni faktor, koji govori o hrabrim i posvećenim, vrhunski spremnim ljudima u odori koji se dragovoljno prijavljuju na “Prvi za Hrvatsku”. Od nastupa, pa čak i od pobjede, ne dobivaju velike nagrade i privilegije. Dobivaju samo čast i prestiž, a vjerujemo da je trenutak kad dohvate konop i zazvone na cilju jedna velika pobjeda koju su postigli za same sebe, za svoju postrojbu, ali i za one kojima je posvećeno natjecanje: Davora Jovića i sve s kojima je obranio i oslobodio Hrvatsku. Pobjeda Ivana Gerenčira nije nikakvo iznenađenje. Prošli put izmaknula mu je za malo, i to na stranu mlađeg pripadnika elitne postrojbe ZSS-a. Ovaj je put satnikova kombinacija sjajne izdržljivosti trkača i vojničkog iskustva gardista bila presudna. Iduće godine, tko zna…?
S oca na sinove
Na cilju smo imali priliku porazgovarati sa sinovima pokojnog bojnika Davora Jovića, prvog osvajača natjecanja za najspremnijeg pripadnika OSRH 1997. godine. Obojica su pošla koracima svojeg oca: poručnik Jure Jović zapovjednik je Izvidničkog voda u bojni Pauci GMBR-a, a Ante Jović pripadnik je HRM-a. “Natjecanje koje je simbol spremnosti hrvatskog vojnika zove se po ocu i drago mi je da mogu biti ovdje, jednog dana možda se i natjecati,” kaže Jure, a Ante dodaje da je ušao u OSRH upravo zbog oca, a ambicije mu idu prema plovidbi na hrvatskim vojnim brodovima. Obojica su čestitala satniku Gerenčiru, dodavši da je pobjeda i nad dvostruko mlađima velik pothvat, ali ne i iznenađujući kad se pogledaju njegova fizička spremnost i vojničke vještine.
“Niti jedna prepreka nije dovoljno velika”
Nakon što mu je uručio pobjednički pehar, ministar obrane Mario Banožić čestitao je pobjedniku satniku Gerenčiru na osvojenom prvom mjestu. “Čestitam na osvojenom natjecanju i na učinjenom naporu da bi došao prvi na cilj, uspješno svladavši sve prepreke na 30 kilometara dugoj stazi. Isto tako, čestitam i drugo- i trećeplasiranom, kao i svim ostalim sudionicima, koji su došli do cilja i pokazali da niti jedna prepreka nije dovoljno velika, niti jedno sunce dovoljno jako, niti jedan teren toliko zahtjevan da ga hrvatski vojnik ne može svladati,” istaknuo je ministar Banožić. “Biti danas na ovom natjecanju uistinu je čast i u ovako zahtjevnim uvjetima prije svega dokaz na koji se način radi u Hrvatskoj vojsci, na koji se način ljudi trude stvoriti spremnog hrvatskog vojnika, na čast i slavu onih koji su sudjelovali u stvaranju Hrvatske vojske,” naglasio je Banožić. Načelnik GS OSRH admiral Robert Hranj poručio je kako se od hrvatskih vojnika u ova zahtjevna i izazovna vremena očekuje iznimna psihofizička sposobnost te kako su ovim natjecanjem još jednom dokazali visoku razinu profesionalnosti i spremnosti. “Život modernog vojnika zahtjevan je i podrazumijeva brojne izazove. Ovakva natjecanja zapravo na neki način promoviraju vojnički način i stil života, ali govore i o tome kako je cilj cijelog sustava promovirati upravo ovakav način života. Potrebno je vježbati i razvijati praktične vještine, ne samo fizičke,” poručuje admiral Hranj.
Međunarodna konkurencija
Na natjecanju je sudjelovalo 73 natjecatelja (51 iz Hrvatske vojske, 10 iz Ministarstva unutarnjih poslova RH te 12 iz oružanih snaga savezničkih i partnerskih zemalja (Albanije, Bosne i Hercegovine, Francuske, Kosova, Sjeverne Makedonije, Slovenije, Sjedinjenih Američkih Država te Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske). Među njima bilo je pet žena: tri pripadnice OSRH, jedna pripadnica MUP-a i pripadnica Kosovskih sigurnosnih snaga.
Top-3 po kategorijama
pripadnici OSRH i MUP-a i apsolutna kategorija
1. satnik Ivan Gerenčir (GOMBR)
- skupnik Nikola Knežević (ZSS)
- skupnik Ante Kalaica (ZSS)
pripadnice OSRH i MUP-a
1. Antonija Radeljić (MUP)
- poručnica Donna Vadlja (Bojna NBKO)
- narednica Maja Tominac (ZSS)
pripadnici OS-a partnerskih i savezničkih zemalja
- skupnik Sokol Ahmeti (Kosovo)
- desetnik Ylber Mala (Albanija)
- vojnik Petar Avramski (Sjeverna Makedonija)
Domagoj VLAHOVIĆ
Foto: Tomislav BRANDT, Filip KLEN