Laki protuoklopni bacači (Light Anti-armour Weaopn ? LAW) koji se rabe s vojnikovog ramena u zadnjih petnaest godina postali su jednako važno oružje pješaštva kao i automatska puška

Iako se više uglavnom ne rabe za protuoklopnu borbu LAW-ovi su se pokazali kao idealno oružje asimetričnih ratova. Tipičan primjer suvremenog LAW-a je Talley Defense Systems M72 kalibra 66 mm. Razvijen je još početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća kako bi svakom američkom vojniku dao mogućnost učinkovite protuoklopne borbe. M72 je uveo revolucionarno rješenje teleskopske cijevi koje je dopuštalo značtno smanjenje dužine oružja što je bitno olakšavalo njegovo nošenje na bojišnici. Uz to u svakom je lanseru zapečaćena raketa s kumulativnom glavom te stoga samo oružje nije zahtijevalo znatnije održavanje. Svaki je lanser dobio i jednostavni ciljnik koji je osiguravao zadovoljavajuću preciznost na malim udaljenostima. Ono što se vojnicima posebno sviđalo je da su nakon uporabe M72 jednostavno bacili. Zbog svega toga vojnici su vrlo brzo prihvatili M72 kao oružje koje im uz neznatnu masu pruža do tada nezamislivu vatrenu moć i to protiv njihovog najvećeg neprijatelja ? tenka.

U Južnom Vijetnamu su američki vojnici vrlo brzo otkrili da je M72 učinkovit ne samo protiv oklopnih vozila već i protiv bunkera ili zemljanih grudobrana, što je značilo da je doslovno svaki vojnik prije odlaska u akciju htio na svojim leđima imati barem jedan lanser. Tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeća američka kopnena vojska je zaključila da je bojna glava M72 preslaba da bi probila oklop najnovijih sovjetskih tenkova te su potražili zamjenu. Tako je novi standardni LAW američke vojske postao Saab Bofors Dynamics AT4 (američka mu je oznaka M136) kalibra 84 mm. Na žalost običnog vojnika povećana učinkovitost protiv oklopa imala je svoju cijenu u povećanoj masi ? 7,5 kilograma. Tako je M136 tri puta teži od M72. Zbog toga ne čudi da je od početka “rata protiv terorizma” američka vojska u naoružanje vratila naprednije inačice M72 kako bi zadovoljila sve veću potrebu za lakim oružjem velike razorne moći kojim će svaki vojnik moći uništiti unutrašnjost bunkera, špilje ili zgrade.

Tržište vrijedno pet milijardi dolara
U prosincu 2005. Forecast International je objavio analizu The World Market for Man-Portable Anti-Armor and Bunker Buster Weapons u kojoj se tvrdi da će se do 2014. proizvesti gotovo 1,9 milijuna LAW-ova približne vrijednosti 5,33 milijarde američkih dolara. U istoj se studiji tvrdi da će samo Rusija proizvesti oko 68 % svih LAW-ova s otprilike 51 % ukupne tržišne vrijednosti. U tom će proizvodnja ruskih RPG-26 Aglena i RPG-27 Tavolga, oba za jednokratnu uporabu, biti oko 54 % ukupne proizvodnje s otprilike 31 % ukupne tržišne vrijednosti. Sveprisutni RPG-7, i njegov nasljednik RPG-16 s pripadajućim modelima koji se proizvode diljem svijeta (s licencom i bez nje) još će uvijek zadržati osam posto novoproizvedenih LAW-ova od čega će samo na Iran otpasti 4,25 %. Za usporedbu najveći europski proizvođači u istom će razdoblju uspjeti proizvesti samo 13,96 % novih LAW-ova, ali će ti visokotehnološki proizvodi prisvojiti čak 33 % sveukupne tržišne vrijednosti. Tako će prodaja tvrtke Talley Defense ostvariti 5,14 % proizvodnje i 5,25 % tržišne vrijednosti.
RPG-7/16 i RPG-26/27 predstavnici su dvije glavne kategorije tog oružja. Prva kategorija obuhvaća oružja s lanserima za višekratnu uporabu, kao što su RPG-7, Saab Bofors Dynamics Carl Gustaf (84 mm) i Dynamit Nobel Panzerfaust 3. Druga kategorija obuhvaća oružja za jednokratnu uporabu kao što su RPG-26, M72 i Giat Wasp. Tijekom Hladnog rata, kad su se i NATO i Varšavski ugovor pripremali za sukob širokih razmjera s prevladavajućom uporabom oklopnih vozila, laka protutenkovska oružja bila su podjednako raširena kao i ručno automatsko oružje. Kako je tenkovski oklop postajao sve otporniji na kumulativne bojne glave tu su kategoriju oružja sve češće spominjalo kao protuoklopno, kao odraz njegovih sve većih ograničenja. U protutenkovskoj borbi na njihovo su mjesto došli laki protutenkovski vođeni sustavi kao što su MBDA Eryx, Raytehon/Lockheed Martin (ispali i zaboravi) Javelin i Rafaelov (ispali i zaboravi) Gill/Spike. Njihova veća preciznost, brzina leta i znatno veća probojna moć učinila ih je osnovnim protutenkovskim oružjem suvremenog pješaštva. Te su prednosti donijele neizbježno povećanje težine, ali je isto tako maksimalni domet povećan s par stotina (ako i toliko) na čak 1000 metara.

Europska ponuda
Ostario Carl Gustaf, prvi se put pojavio još 1946. Životni vijek mu je produžen 1990. kad ga je u naoružanje uvela 75. Ranger Regiment kao Multi-Role Anti-armor Anti-personel Weapon Systems (MAAWS) i 1997. kad je uveden u naoružanje američkih specijalnih snaga. Mase deset kilograma i dužine 1,65 metara Carl Gustaf M3 je olakšana inačica ranijeg modela M2 s čeličnom lansirnom cijevi. M2 su u naoružanje uveli austrijska, kanadska, indijska, japanska, norveška, švedska, britanska i veći broj drugih vojski. Za njega je razvijena i kompletna obitelj streljiva koja uključuje He 441, Heat 551, Heat 751, HEDP 502, Smoke 469 i Illuminating 545 bojne glave. ADM 469 je rasprskavajuća glava namijenjena uništavanju žive sile a razvila ju je tvrtka Saab Bofors Dynamics na zahtjev američkih Rangersa. Američko zapovjedništvo za specijalne operacije i dalje nastavlja s razvojem novih bojnih glava.

AT4 & Nlaw
Rabeći Carl Gustafovu Heat bojnu glavu kalibra 84 mm kao početnu točku Saab Bofors Dynamics je tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeća razvila protuoklopni bacač za jednokratnu uporabu AT4 kalibra 84 mm. AT4 je prihvatila i američka vojska pod oznakom M136 kao zamjenu za M72. S dometom većim od 300 metara i masom 7,5 kilograma AT4 može probiti više od 300 mm homogenog čeličnog oklopa. Proizvedeno je više od 600 000 AT4, uključujući 300 000 M136 koje je po licenci napravila američka tvrtka Alliant Techsystems (ATK). Najsuvremenija inačica je AT4CS koja omogućava ispaljivanje iz zatvorenog prostora. AT4CS HP inačicu u svoje su naoružanje uvele francuska i danska vojska. Ta inačica ima povećanu probojnost te može probiti 500 mm homogenog čeličnog oklopa. Velika Britanija i Sjedinjene Američke Države kupile su manju količinu AT4CS HP kao hitnu mjeru opremanja postrojbi koje su uključene u borbama. Na zahtjev američkog zapovjedništva za specijalne operacije razvijena je i inačica AT4CS Heat RS (Reduced Sensitivity).

Tijekom 2006. britanska je vojska u operativnu uporabu uvela Nlaw (N za next generation). U svibnju 2002. tvrtke Saab i Thales dobile su ugovor vrijedan 400 milijuna britanskih funti za proizvodnju i isporuku Nlawa. Drugi uspjeh Nlaw je ostvario 22. prosinca 2005. kad je odabran i za novo lako protuoklopno oružje švedske vojske (lokalna će mu oznaka biti Robot 57). Kombinirajući tehnologiju s AT4CS i Saabovog protutenkovskog vođenog projektila Bill, Nlaw rabi bojnu glavu koja napada iz gornje sfere (ver-flying top-attack). Bojna glava, koju proizvodi tvrtka Ruag, promjera 115 mm navodno je dostatna za uništenje i najsuvremenijih tenkova. Iako mu je osnovna namjena uništavanje oklopnih vozila Nlaw se može rabiti i za uništavanje bunkera i utvrđenih zgrada. Oružje ukupne mase 11,6 kilograma ima učinkovit domet između 20 i 600 metara.

Apilas & Wasp
Tvrtka Giat na tržištu nudi dva sustava, Apilas i Wasp. Oba su razvijena za potrebe francuske vojske. Apilas ima masu od 9,5 kilograma i Heat bojnu glavu kalibra 112 mm koja može probiti homogeni oklop debljine 720 mm i dva metra armiranog betona. Proizvedeno je više od 120 000 Apilasa te su prodani u pet europskih država te jordanskoj, saudijskoj, južnokorejskoj, tajvanskoj vojsci i još nekim tajnim kupcima. Wasp se nudi kao lako pješačko oružje koje se može rabiti i iz zatvorenih prostora. Maksimalni učinkovit domet mu je 400 metara. Masa mu je samo tri kilograma, a dužina 80 centimetra. Waspova bojna glava kalibra 58 mm može probiti homogeni čelični oklop debljine 300 mm i 800 mm armiranog betona. Prodano je više od 450 000 Waspova, uključujući i one koji su po licenci proizvedeni u Hellenic Arms Industry za potrebe grčke vojske.

Pzf & Matador
Tvrtka Dynamit Nobel Defence nastavlja s kontinuiranim razvojem svog bestselera Panzerfaust 3 (Pzf 3) kojeg je još osamdesetih godina prošlog stoljeća razvila za njemačku vojsku. Proizvedeno je više od 250 000 komada za potrebe njemačke i švicarske vojske te drugih stranih kupaca. Pzf 3 se sastoji od lasera za višekratnu uporabu na kojem je i ciljnik (sveukupne mase 2,3 kg) te široke obitelji bojnih glava. Poseban dizajn omogućava uporabu Pzfa 3 iz zatvorenih prostora. S Heat bojnom glavom mase 110 mm ukupna masa oružja je 12,9 kilograma, a dužina 1,35 metara. Radi povećanja učinkovitosti bojne glave upaljač je postavljen na “antenu” koja omogućava detoniranje bojne glave na optimalnoj udaljenosti od cilja. Djelomično i zbog toga probojnost Pzfa 3 je veća od 800 mm homogenog oklopa. Na raspolaganju je i Hesh bojna glava koja je znatno učinkovitija protiv bunkera i zgrada. Maksimalni mu je domet 400 metara protiv nepokretnih i 300 metara protiv pokretnih ciljeva. Inačica Pzf 3-T je od 1998. u uporabi u njemačkoj vojsci. Ona rabi dvodijelnu bojnu glavu. Manja bojna glava mase 100 grama namijenjena je aktiviranju ploča reaktivnog oklopa kako bi otvorila put glavnoj bojnoj glavi kalibra probojnosti 700 mm homogenog oklopa. Inačica Pzf 3-IT rabi poboljšanu tandem bojnu glavu koja može probiti 800 mm homogenog oklopa zaštićenog reaktivnim oklopom. Za uništavanje ciljeva na udaljenostima većim od 600 metara razvijena je bojna glava Dynarange koja se može rabiti iz svih inačica Pzfa 3, uključujući i Bunkerfausta. Ona obuhvaća optički ciljnik, Simrad IS2000 laserski daljinomjer i Dynamit Nobel Defence senzor za proračunavanje optimalnog kuta udara u cilj. Za uporabu noću na raspolaganju je i Simrad KN252 ciljnik. Streljivo Bunkerfaust (Bkf) je na raspolaganju korisnicima i potencijalnim kupcima od 1999. Prednost ovog streljiva je optimizirano djelovanje protiv betonskih i drugih građevina s visokim stupnjem vjerojatnosti uništenja ljudi i stvari unutar objekta. Nizozemska je 2004. za 40 milijuna eura naručila 450 Dynarangesa, 2000 Pzf 3-IT600 bojnih glava, 930 Pzf 3 lansera te 3000 Pzf 3 i 1500 Bkf borbenih i školskih bojnih glava.

Od 2000. singapurska Defence Science & Technology Agency, zajedno s tvrtkom Dynamit Nobel, razvija Law Matador (kalibra 90 mm). Dynamit na tržištu ovo oružje nudi pod oznakom Pzf 90. Namijenjen je za uporabu u urbanim područjima i ima masu 9,8 kilograma. Višenamjenska bojna glava je učinkovita i protiv bunkera i lakih oklopnih vozila. Maksimalni mu je domet 500 metara. S posebnim upaljačem s odgođenim aktiviranjem bojna glava Matadora može u zidu probiti rupu promjera 450 mm. Matador se nudi i probojnom glavom za zidove Pzf WBS. Singapurska vojska Matadorom zamjenjuje svoje Law-ove Armbrust (kalibra 67 mm).

U svojoj ponudi Law-ova Dynamit Nobel ima i RGW 60 kalibra 60 mm i mase samo 5,8 kilograma. RGW 60 je kao prototip prvi put prikazan 1999. U osnovi smanjeni Pzf 90 RGW se može rabiti i iz zatvorenih prostora. Kupcima je na raspolaganju s tri bojne glave: kumulativna koja može probiti 300 mm homogenog oklopa, višenamjenska prefragmentirana Heat bojna glava s 270 gelera koja može probiti više od 100 mm oklopa i Hesh bojna glava namijenjena probijanju zidova (napravi rupu promjera 400 mm). I RGW 60 i Pzf 90 rabe iste ciljnike i mogu se opremiti Picatinnyjevim noćnim ciljnikom. Sve su tri RGW-ove bojne glave u serijskoj proizvodnji za njemačku vojsku i federalnu policiju.

C-90 & Alcotan
Tvrtka Instalaza je razvila nekoliko oružja namijenjenih španjolskoj vojsci. C90 (M3 serija) kalibra 90 mm namijenjen je jednokratnoj uporabi. Pokretne ciljeve može uništavati do 300, a nepokretne do 400 metara. Inačica C90-CR (M3) može probiti oklop debljine 400 mm i jedan metar armiranog betona dok inačica C90-CR-RB (M3) može probiti 480 mm i 1,2 metra. C90-CR-AM (M3) inačica je dvojne namjene – za uništavanje oklopnih vozila i žive sile. C90-CR-Fim (M3) inačica opremljena je i materijalom za proizvodnju vatre i dima. Za uništavanje bunkera namijenjena je inačica C90-CR-BK (M3) s tandem bojnom glavom. Dužina svih inačica je 943 mm, a masa im je samo 4,7 kilograma, osim C90-CR-BK čija je masa 5,3 kilograma. Petnaest kupaca kupilo je oko 250 000 C90 (M3 serije).

Za uništavanje ciljeva na udaljenosti većoj od 600 metara španjolska vojska rabi Alcotan-100. Sustav se sastoji od Vosel sustava za navođenje paljbe (mase pet kilograma) koji se postavlja na kontejner/lanser za jednokratnu uporabu mase deset kilograma. Na raspolaganju su tri vrste raketa. Alcotan AT ima tandem bojnu glavu za uništavanje oklopnih vozila zaštićenih reaktivnim oklopom. Alcotan BIV ima prefragmentiranu bojnu glavu namijenjenu uništavanju lakih oklopnih vozila i ljudstva. Alcotan ABK ima tandem prefragmentiranu (2500 gelera) bojnu glavu optimiziranu za probijanje bunkera i zidova te aktiviranje unutar zgrada.

B-300 & Shipon
Israel Military Industries B-300 sastoji se od lansera za višekratnu uporabu i obitelji raketa kalibra 82 mm. Na raspolaganju su tri bojne glave. Mk 1 Heat namijenjena je uništavanju oklopnih vozila s oklopom debljine 400 mm. Mk 2 Heat može probijati homogeni oklop debljine 550 mm. Treća je High-Explosive Follow-Through (Heft) bojna glava koja je namijenjena uporabi snaga unutar zgrada i bunkera. Zbog toga ima tandem bojnu glavu. Prva glava probija rupu u zidu dok se druga aktivira unutar zgrade. S raketom Mk 1 Heat B-300 ima masu od osam kilograma i dužinu 1,3 5 metara. Uz izraelsku B-300 rabe i čileanska, meksička i salvadorska vojska.

Tvrtka IMI je uporabila raketni motor sustava B-300 kako bi svom Law-u Shipon omogućila uporabu iz zatvorenog prostora. Shipon se sastoji od rakete promjera 96 mm koja se ispaljuje iz jednokratnog lansera te ciljničkog sustava tvrtke El-Op. Ciljnički sustav obuhvaća laserski daljinomjer i sustav za procjenu brzine kretanja cilja koji izračunava optimalnu putanju. IMI tvrdi da Heat bojna glava može probiti 800 mm homogenog čeličnog oklopa na udaljenosti od 550 do 600 metara. U razvoju je i Shipon 2 s povećanim maksimalnim dometom na čak 1000 metara.

M72
Iako je američka vojska svoje M72 osamdesetih godina prošlog stoljeća zamijenila s AT4/M136, tvrtka Talley Defense Systems nastavila je razvoj podsustava za ovaj Law i njihovu proizvodnju za strane naručitelje. Unapređeni A4, A5 i A6 Improved Law i najnoviji A7 model su jedine inačice koje se trenutno proizvode.
Talley trenutačno razvija novu generaciju koja će se sastojati od tri modela. M72E8 će kombinirati bojnu glavu M72A7 s novim raketnim motorom. M72E9 će dobiti visokoučinkovitu kumulativnu glavu sposobnu za uništavanje i najsuvremenijih oklopnih vozila. M72E10 će dobiti prefragmentiranu bojnu glavu za uništavanje ljudstva.
Norveška tvrtka Nammo Raufoss po licenci proizvodi M72 za prodaju stranim kupcima te i sama razvija nove inačice. Najnoviji ugovor obuhvaća prodaju M72A6 Australiji i Novom Zelandu. Nammo razvija M72 EC (Enhanced Capacity) i M72 ASM RC (Anti-Structure Munition Reduced Calibre). EC je kupcima dostupan od travnja 2006. i ima unaprijeđen lanser i novi upaljač. M72 ASM RC rabi isti lanser i raketni motor kao i EC. Kod ASM RC inačice vojnik prije uporabe može odabrati hoće li bojna glava napraviti rupu u zidu ili će ga probiti i eksplodirati unutar bunkera ili zgrade.

Smaw
Tvrtka General Dynamics je za potrebe američkog mornaričkog pješaštva razvila Shoulder-launched Multipurpose Assualt Weapon (Smaw). Uporabljivost Smaw-a dokazala se u borbama u Iraku. Samo je oružje temeljeno na izraelskom B-300 tako da i Smaw rabi lanser za višekratnu uporabu s pripadajućim ciljničkim sustavom. Smaw rabi rakete kalibra 83 mm koje se isporučuju u lansirnim tubama. Na raspolaganju su High-Explosive Anti-Armour (HEAA) i High-Explosive Dual-Purpose (HEDP) rakete. Sam laser (s ciljnikom) ima masu od 7,5 kilograma. HEAA raketa ima masu od 6,4 a HEDP 5,95 kilograma. Dosad je proizvedeno više od 190 000 raketa. Od prosinca 1999. američki mornarički korpus je naručio više od 26 600 HEDP raketa vrijednih više od 43 milijuna američkih dolara. Kako bi odgovorili na hitan zahtjev marinaca iz 2002. Naval Surface Corps Center, Marine Corps Systems Comand i tvrtka Talley zajednički su razvili i isporučili Smaw ? Novel Explosive (NE). Nova je bojna glava optimizirana za probijanje zidova uporabom termobaričkog eksploziva. U ožujku 2003., samo devet mjeseci nakon početka razvoja, prvih je 400 raketa isporučeno marincima u Irak. Marinski korpus trenutačno razmatra dva prijedloga unutar svog Follow-On To Smaw programa. Jedan je prijedlog dao tim sastavljen od tvrtki General Dynamics, Dynamit Nobel i Rafael. Njihov se prijedlog temelji na Panzerfaustu 3. Lockhed Martin i IMI su ponudili Law temeljen na Shiponu. Samo će jedan prijedlog doseći System Demonstration and Production fazu koja će proizvođaču donijeti ugovor vrijedan 360 milijuna američkih dolara jer se očekuje ukupna narudžba za 1052 lansera i/ili 143 000 raketa.

U međuvremenu je tvrtka Talley razvila raketu s HEDP bojnom glavom namijenjenu uporabi na XM141 Smaw-u za jednokratnu uporabu. To oružje poznato je i kao Smaw-D i namijenjeno je američkoj kopnenoj vojsci koja traži Bunker Defeat Munition. Ima masu od 7,6 kilograma i dužinu 813 milimetra. Prema tvrdnjama američke vojske Smaw-D je operativan na udaljenostima od samo 11 metara što ga čini i te kako uporabljivim u uličnim borbama. Već je uporabljen za uništavanje bunkera i špilja u Afganistanu i Iraku. Talley je dobio ugovor vrijedan 13,7 milijuna američkih dolara za isporuku 1800 sustava. Jedinstvena zamjena za M72A3, M136 i AM141 trebao bi biti Urban Assault Weapon (UAW). UAW bi bio Law za jednokratnu uporabu koji bi se rabio s ramena vojnika i mogao bi se ispaljivati iz zatvorenog prostora. Namjena mu je uništavanje lakih oklopnih vozila i ljudstva u bunkerima ili iza zidova. UAW bi opremili i noćnim ciljnikom. Britansko ministarstvo obrane je 6. veljače 2006. objavilo da je odabralo prijedlog tvrtke Dynamit Nobel, temeljen na Pzf 90, za buduće oružje namijenjeno uništavanju bunkera i zgrada. Oružje će imati masu manju od deset kilograma i domet veći od 200 metara. Protivnik mu je bio AT4CS Anti-Structure Tandem tvrtke Saab Bofors Dynamics. Ugovor vrijedan 40 milijuna britanskih funti predviđa ulazak novog oružja britanske vojske u operativnu uporabu do kraja 2009.

Pripremio Tomislav JANJČEVIĆ