časnički namjesnik Dalibor Dumbović, prvi dočasnik HKoV-a

“Ključ uspjeha Dočasničkog zbora leži u prepoznavanju vojnika koji će postati dočasnici, u njihovu obučavanju, ali i daljnjem razvoju kad jednog dana zaista i postanu dočasnici”

Možete li nam ukratko opisati svoj vojnički put; od samog ulaska u Oružane snage RH pa do dolaska na dužnost prvog dočasnika HKoV-a? Koje biste dužnosti i aktivnosti u svojoj karijeri posebno izdvojili?

Moj vojnički put započinje kraće vrijeme u Pumama, a nakon toga u Gromovima s kojima sam bio na ratištu u Banovini i u završnim operacijama u Domovinskom ratu. Započeo sam kao puškostrojničar, obnašao sam dužnosti zapovjednika desetine i zapovjednika voda. Nakon dolaska MPRI-ja u Republiku Hrvatsku završavam tečajeve za prve dočasnike voda i satnije te nakon toga započinje i moja služba prvog dočasnika od razine voda pa sve do trenutačne dužnosti, prvog dočasnika Hrvatske kopnene vojske. Imao sam privilegiju biti instruktor u SG SOD “Damir Tomljanović Gavran” u Šepurinama te biti pripadnik BSD-a u vrijeme ustrojavanja. Teško je izdvojiti pojedinu dužnost tijekom vojničke službe jer svaka od nje nosi određenu razinu odgovornosti te svakako utječe na profesionalni razvoj. Ako bih morao naglasiti neku dužnost, onda je to svakako dužnost instruktora u Šepurinama i trenutačna dužnost prvog dočasnika Hrvatske kopnene vojske. Osim toga imam i određenog međunarodnog iskustva koje sam stekao kroz vježbe, školovanja i sudjelovanjem u misijama ISAF i UNDOF.

Kakva je uloga prvog dočasnika HKoV-a odnosno koje zadaće ona nosi?

Prvi dočasnik HKoV-a je savjetnik zapovjednika HKoV-a vezano za pitanja vojnika i dočasnika, a tiče se zaista širokog spektra djelovanja – profesionalnog razvoja, stege, obuke, razvoja vođa, implementacije SOP-ova, uputa, pravilnika, i dr. Jedna od bitnijih zadaća jest predlaganje smjernica za rad Dočasničkog lanca potpore (DLP-a) prema zapovjedniku, ali i suradnja s načelnicima odjela Zapovjedništva HKoV-a. Zadaće prvog dočasnika uvijek su iste samo se razina odgovornosti mijenja s razinom dužnosti koju prvi dočasnik obnaša. Uvijek volim naglasiti da su prvi dočasnici oči i uši zapovjednika te glas vojnika. U prilog tome moram reći da je jedna od mojih najvažnijih zadaća obilazak postrojbi, razgovor s vojnicima i dočasnicima, zapovjednicima postrojbi i prvim dočasnicima svih razina, prenošenje smjernica zapovjednika HKoV-a.

Kako ocjenjujete sustav školovanja dočasnika i zadovoljava li on trenutačne potrebe Hrvatske vojske? Koje vrline krase profesionalnog i dobrog dočasnika?

Sustav školovanja u OSRH je dobar, ali kao i OS u cijelosti i sustav školovanja mora se mijenjati kako bi davao odgovore na događanja u dinamičnim operativnim okruženjima u kojima se hrvatski vojnik može zateći. Kad govorimo o školovanju i slijedno rastućoj izobrazbi, uvijek govorimo o školovanju vođa i vođenju – liderstvu u cijelosti. Zahtjevi koji se u današnje vrijeme stavljaju pred modernog vođu jesu sposobnost brzog donošenja odluka u promjenjivom operativnom okruženju, kritičko promišljanje, rješavanje problema, komunikacija i dr. Upravo u suradnji s HVU-om i uz potporu prvog dočasnika OSRH zajednički radimo na poboljšavanju sustava školovanja u OSRH, a jedan je od primjera i specijalistička izobrazba dočasnika. Što se tiče vrlina ja bih tu svakako na prvo mjesto stavio karakter kao odliku hrvatskog dočasnika, jer se upravo vođenje odražava u karakteru kao vrlini odnosno u cijelom nizu vrlina koje karakter objedinjuje – hrabrost moralna i fizička, pravednost, razboritost, vladanje sobom, požrtvovnost, čast, samo su neke od vrlina koje bih naglasio.

Međunarodni ljetni kamp dočasnika uvijek je dobro mjesto za razmjenu znanja i iskustva. Kakva su vaša iskustva sa stranim kolegama prvim dočasnicima? Koliko su takvi susreti korisni za vaš rad?

Iskustva u radu sa stranim kolegama prvim dočasnicima uvijek su pozitivna, a prije svega kroz razmjenu znanja i iskustva. Upravo je ljetni kamp jedan od dobrih primjera suradnje dočasnika na međunarodnoj razini. Moram podsjetiti da je prije više od deset godina zajedno sa slovenskim kolegom pokrenut ovaj projekt dočasničkih kampova, kod nas ljetni, a u Sloveniji zimski kamp. Osim toga tu su i konferencije prvih dočasnika kopnenih vojski u Europi i mnoge druge aktivnosti. Jedna od zajedničkih nastojanja u radu prvih dočasnika u međunarodnom okruženju jest i implementacija smjernica NATO-ovih strateških zapovjedništava za rad dočasničkih zborova, a tiče se školovanja, obnašanja dužnosti kroz raspone činova i dr. Ovakav način rada i komunikacije sa stranim prvim dočasnicima iznimno je važan za moj rad jer svakako proširuje horizonte te daje bolji uvid u potrebe za razvoj Dočasničkog zbora. Upravo iz ovakve suradnje proizlaze mnogi od međunarodnih projekata čiji su pokretači upravo dočasnici. To su razna natjecanja, testiranja za značku eksperta pješaštva (EIB), razmjena polaznika i instruktora u školovanju, ali i neki projekti koji su tek u fazi planiranja.

Vrijeme korone značilo je, uz sve ostalo, ipak i nešto manje aktivnosti. Što će se konkretnoj u vašoj grani događati u bliskoj budućnosti kad su u pitanju vježbe, obuke i druge aktivnosti?

Da, vrijeme korone prije svega je izazov. No, vojna organizacija sama je po sebi sustav koji mora, a i jest, vrlo brzo dati odgovore na te izazove. To je ponajprije zadržavanje borbene spremnosti, a to je pak rezultat preciznog i realnog planiranja. Obuke i vježbe idu sukladno planiranom, a ispred nas je upravo ocjenjivanje deklariranih snaga, snaga za upućivanje u misije, a završila je i obuka za razvoj vođa u Središtu za razvoj vođa “Marko Babić”.

Za vrijeme izvanrednih stanja nakon razornih potresa, koji su u 2020. pogodili Hrvatsku, dočasnici su izvršavali najteže zadaće i pokazali svoje sposobnosti. Kao prvi dočasnik HKoV-a kako ocjenjujete njihov angažman u pomoći civilnom stanovništvu?

Pomoć civilnim strukturama jedna je od zadaća HKoV-a i tu imamo jako puno iskustva. Za ovakva događanja uvijek se teško pripremiti. Sudjelovao sam u gašenju velikih šumskih požara diljem obale, u protupoplavnim aktivnostima, ali i prošlogodišnjim vezano za potres na Banovini. Nebrojeno puta svjedočio sam o ranije spomenutom karakteru hrvatskog dočasnika i vojnika. Hrabrost, požrtvovnost, empatija, koju su naši vojnici i dočasnici pokazali u tim zaista teškim i emotivnim trenucima, pokazatelj je izvrsnosti koju imaju u sebi. Dokaz tome su i velik broj medalja za pomoć koje su pripadnici primili, ali i proglašenje za najbolje vojnike i dočasnike na razini OSRH zbog sudjelovanja u aktivnostima sanacije šteta od potresa.

Združene aktivnosti poput onih NATO-ovih u Poljskoj i Litvi – kakve prednosti i koristi sudjelovanje u njima donosi dočasnicama i dočasnicima te kakva su njihova dosadašnja iskustva?

Svako je sudjelovanje u međunarodnim aktivnostima uvijek dodatan motiv za dokazivanje kvalitete i osposobljenosti hrvatskog vojnika. U svim aktivnostima sudjelujemo kao više nego ravnopravni partneri te nemali broj puta hrvatski vojnici i dočasnici postavljaju standarde. Dokaz tome je i velik broj vježbi te natjecanja individualnog ili desetinskog tipa u međunarodnom okruženju koja su uvijek najbolji pokazatelj individualne osposobljenosti, puno puta i sa stranom opremom i naoružanjem. To je dokaz da je hrvatski vojnik prilagodljiv. Za vojnike je to od velikog značaja. Svakako izgrađuje karakter, podiže samopouzdanje, ali i pokazuje pojedincu da uz uložen trud, učenje i zalaganje može biti više nego pouzdan i ravnopravan partner u međunarodnom okruženju.

Međunarodni tečaj za prve dočasnike najviših razina vođenja za članice inicijative A-5 održao se u listopadu na HVU-u. Možete li nam reći nešto više o tome?

Već tradicionalno sudjelujem na tečaju kao gost predavač s lekcijama iz vođenja. Tečaj je međunarodnog karaktera ne samo za polaznike nego i kroz goste predavače. Ove će godine kao predavači, među ostalim, sudjelovati i prvi dočasnik EUCOM-a i prvi dočasnik ACO-a što daje do znanja koliko je ovaj tečaj prepoznat na najvišim razinama NATO-a. CSEL tečaj jako je dobra inicijativa ne samo zato što daje dodatna znanja dočasnicima, koji već imaju završenu najveću razinu izobrazbe, već što dočasnici imaju priliku razmjenjivati iskustva i učiti u međunarodnom okruženju te što ih tečaj priprema za obnašanje najviših dočasničkih dužnosti. Osim toga tečaj je neizmjerno važan što OSRH pozicionira kao snagu koja nameće standarde. Važno je biti pokretač.

Za kraj postoji li nešto što nismo obuhvatili ovim pitanjima, a vrijedno je spomenuti i istaknuti? 

Spomenuo bih smjernice u radu DLP-a HKoV-a. Glavna usmjerenja u radu DLP-a HKoV-a su:

1. Spremnost pojedinca koja se očituje u obučavanju pojedinca u temeljnim vojničkim vještinama koje su osnova vojničkog “zanata”, obuci u specijalističkim vještinama koje se očituju kroz dužnosti koje pojedinci obnašaju. Neizmjerno je važna i psihofizička spremnost pojedinca, obuka je to koja se provodi kako bi bila u potpori provedbe borbenih zadaća, ali isto tako važna je i za zdravlje pripadnika. Dobra tjelesna sprema omogućava prevenciju ozljeda, bržu rekuperaciju, regulaciju tjelesne težine i krvnog tlaka. Tako dobijemo spremnog, sposobnog, obučenog i samouvjerenog pojedinca. Pojedinačna obuka na određeni je način i najvažniji dio obuke jer na temelju dobro obučenog vojnika zapovjednici mogu graditi obuku i spremnost postrojbi. A taj iznimno važan dio obuke provode dočasnici.
2. Izgradnja zapovjednog tima. Zapovjedni tim je suradnja zapovjednika i njegova prvog dočasnika. Taj je zajednički tim na svim razinama zapovijedanja, od voda pa sve do razine načelnika Glavnog stožera i njegova prvog dočasnika. Možda i najvažniji zapovjedni tim je na razini voda. S jedne strane imamo mladog zapovjednika / zapovjednicu voda i s druge strane prvog dočasnika voda. S jedne strane imamo mladost, entuzijazam, želju za učenjem, a s druge strane golemo iskustvo, znanje, sposobnost upravljanja ljudima. Često dočasnik voda ima godina službe koliko i njegov mladi časnik godina života. Upravo su međusobna potpora i poštovanje neizmjerno važni za što bolje rezultate postrojbe.
3. Razvoj vođa prepoznajemo u nekoliko segmenata. Svaki je vođa odgovoran za svoju postrojbu, za izgradnju tima, ali i za prepoznavanje i izgradnju vođa. Upravo tu leži ključ uspjeha Dočasničkog zbora. U prepoznavanju vojnika koji će postati dočasnici, u njihovu obučavanju, ali i daljnjem razvoju kad jednog dana zaista i postanu dočasnici. Sljedeća bitna stvar je razvijanje svakog dočasnika, svakoga od nas. Razvoj se očituje kroz sve tri domene obučavanja, institucionalnog, postrojbenog, ali i kroz samo razvoj. Vođe na svim razinama moraju razvijati dočasnike i poticati ih na neprestano učenje koje nikad ne prestaje.
4. Esprit de corp – duh postrojbe. Duh postrojbe očituje se kroz tradiciju svake postrojbe, ali i kroz osjećaj pripadnosti postrojbi. Te su dvije stvari nedjeljive i upravo je na vođama da kod pripadnika stvore ne samo osjećaj, već i istinsko zajedništvo u postrojbi. Taj posao nije nimalo jednostavan. Ono što je od neizmjernog značaja i zaista, uz obuku pojedinca, najvažnija stvar jest i briga o vojnicima. Upoznati svakog svojeg pripadnika, znati koje su njegove mogućnosti, koje su njegove jakosti, njegove slabosti, želje, strahovi, ambicije, od neizmjerne je važnosti za spremnost postrojbe. Sve ovo navedeno možemo prepoznati kao elemente borbenog morala. Ako je pojedinac spreman, zapovjednici na tome mogu graditi spremnost postrojbe, ako vojnici vjeruju u svojeg zapovjednika i prvog dočasnika, u njihovo znanje i sposobnosti vođenja, ako vođe imaju karakter, i postrojba je kohezivna i može izvršiti svaku pred nju postavljenu zadaću. Ovo je samo pokazatelj koliko je uloga dočasnika neizmjerno bitna i kao obučavatelja i kao vođe.

Razgovarala: Petra Kostanjšak

Foto: Mladen Čobanović, OJI